Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

*
Sanjati plavo  Ljubav

Sanjati plavo                                                                            Ljubav

 

Ljeto   Proljeće

Veselost                                                                           Proljeće

 

Blues   Djelić sna

Blues                                                                       Djelić sna

 

Bestežinsko stanje Pogled u središte duše

Bestežinsko stanje                                                            Pogled u središte duše

 

Ledeni svijet  Sunce i trnje

Ledeni svijet                                                                   Sunce i tranje

 

Sunce i oblak u kadru  Svijet krugova

Sunce i oblak                                                                           Svijet krugova

 

Uzbibanost    Tijelo gori

Uzbibanost                                                                           Tijelo gori

 

Zarobljena ruža    Djevojka sa suncem u očima

Zarobljena ruža                                                                 Djevojka sa suncem u očima

 

Krhkost  Stvarnost

Krhkost                                                                               Stvarnost

 

Sleđene iluzije  Magla

Sleđene iluzije                                                                 Magla

 

Mrlje    Svjetlost na kraju puta

Mrlje                                                                                           Svjetlost na kraju puta

 

 

 

Tatjana Lukić – Strah / Od cvijeta

 

VIII

 

Nikad te ne otimam zemlji

 

šta bih s tobom i umjela

do među svoje zidine

pod svoj krov

 

da zanoćim s tobom kraj uzglavlja

nećeš dočekati

 

plodnije crnice od mog sobnog kamena ne ima

 

pa da se iz tmine u gorostas razviješ

da se katice u čeljust gladni rastvore

snenu da me takneš

dah utihneš

 

nikada !

 

imaš svoje cvjetokružje

i svoj sit plijen

 

od zova tvoga priljepaa

otimam se vješto uklanjam

i bježim

 

Petar Grašo – Utorak / Song – Lyrics

 

 

 

   

 

Pred tebe razlit’ cu svoju bol

k'o crno vino na bijeli stol

jos nosim onaj trag

sto boli al’ je drag

a tebe nema i nema te

 

Prolazi jos jedan utorak

sve ide, znam

moram biti jak

al’ cuvam jastuk nas

tek ako zalutas

a tebe nema i nema te

 

Ref.

I sve dok zivim

i dok imam glas

ja plakat’ cu za nas

to me zivot okuje

 

I sve dok zivim

i dok imam glas

ja plakat’ cu za nas

Boze daj da budem jak

da mi prodje utorak

 

Zivim k'o vuk

ponosan i sam

ne znam za bol

ljubav niti sram

 

Al’ cuvam jastuk nas

tek ako zalutas

a tebe nema i nema te

 

Ref. 2x

 

 

Nina i Hari – Ne mogu ti reci sto je tuga

 

 

dva-oblaka malo-losiji-dan kise-jesenje

 

Davno je to nekad bilo

kad je procvalo cvijece ocvalo

najljepsa si tada bila

sad se ne sjecam kojeg proljeca

 

I k'o da uzalud borim se

prerano za te’ rodih se

 

Ref.

Ne mogu ti reci sta je tuga

uzmi mi za zlo, al’ mi vjeruj to

ja sam jednog gospodara sluga

pa mi dusa posti, pa mi dusa posti

od tebe cvijete rosni

 

Da je meni da me budi

zveket dukata s tvoga prsluka

pa da sebi sudim

sto zavoljeh te, sto razboljeh se

 

I k'o da uzalud borim se

prekasno za te’ rodih se

 

Ref.

Ne mogu ti reci sto je tuga

uzmi mi za zlo, al’ mi vjeruj to

ja sam jednog gospodara sluga

pa mi dusa posti

od tebe cvijete rosni

 

Ne mogu ti reci sto je tuga

uzmi mi za zlo, al’ mi vjeruj to

ja sam jednog gospodara sluga

jedna ruka prosi, druga blago nosi

a u dusi mira nema

 

 

 

 

Egzistencijalizam – Ono što niste znali

Egzistencijalizam

Promakao nam.Šta ćete?

Ne dopada nam se  nadobudni Sartr i njegovor šuplje djelo, koje je sam popljuvao, odrekavši ga.

Neki ljudi navikli spavati malo duže. Slaviti novu godinu,jašta,i druge stvari i blagdane.Zbog toga nas neće valjda ukantat što ne zavirujemo u svijet  apsurdnih  i vehtih egzistencijalista.

Nas su zadeverale dvije  rečenice hroničara o djelu Alberta Kamija.

-Književni rad temelji na ideji o apsurdu (simbolika mita o Sizifu) i revoltu (simbolika mita o Prometeju).

-Apsurdnosti svijeta suprotstavio je stvaralaštvo, jer, kako je napisao, “stvarati znači dvaput živjeti”.

No, da bi o njima razmišljali trebali  bi smo se dohvatiti egzistensijalizma.Ako se hvatamo egzistencijalizma,moramo otići na njegove korjene.Počev od  Kjerkegora,Dostojevskog,Ničea,zatim do predstavnika Sartra i Kamija i njihove dekadentne filozofije.

Jedino je Dostojevski uspio dati puni književni obol čovjeku apsurda.Njemu je to bilo lako.On ima ruskog čovjeka koji je sam po sebi apsurdan.Apsurdnost nastaje iz uprostavljenosti aristokracija,seljak i siromah.Samo je trebao stvortiti situaciju.To mu je bilo još lakše,On je vrstan pripovjedač.Kao Rusu poznata mu je širina i bol duše i kobnog trenutka kada se ta duša razdvaja ili tone.

Kjekregor je čovjek koji vješto barata riječima pokušavajući da ospori Hegela.To mu ne uspijeva,ne zato što je Hegel neoboriv,već zato što je Kjerkegorova teološka filozofija opterećena biblijskim shvatanju čovjekove krivice.Kriv ili ne ,to je čovjekov usud oko koga mu se vrti egzistencija.To je besplodni  perpetum mobile njegove filozifije koja se vrti u krug.

Niče je  na putanjama Kjerkegora.Kjerkegor traga za uzrokom prerane smrti svoje majka i petoro njeno djece.Zaključuje to je grijeh.Njegova majka je zanijela prije udaje,van crkvenih normih.Znači zgriješila je i zato je nmorala biti kažnjena i njena djeca  .Na tom zaključku razvija svoja teološka bulažnjenja o apsurdnom svijetu pojedinca.

Niče, opet ,ne može sebi objasniti  zašto je njegovo otac,izuzetno pobožan čovjek godinu dana umirao u najvećim mukama.On se odriče Boga i prihvata Darvina za svog vođu i sanja da će se društvo razviti u “nadljude”.Odrekavši se boga on se odriče i ljudi.Povlači se u svoj um i zahvata ganištavilo.A ljudi nisu postali nadljudi.Razvili su se u monstrume.

Sartr i Kami su  u djelima Mučnina i Strancu pokušali ići putem Dostojevskom.Nisu uspjeli.Njihov patos je manjkav i  neiživljen.

Mučnina je bezvoljna tlapnja o nečemu što ni sam pisac ne razumije.

Kami je malo jasniji jer u Stranca unosi autobiografske crte.-To je snaga romana.Kad uključuje egzistencijalizam u djelo postaje nejasan i normalno jedino ga može završiti apsurdom.

Ali obojica ubijaju čitaoca dosadom i insistiranju na nečem što nije apsurdno,već uopšte nema smisla ni uporišta u stvarnom životu.

Dostojevskog isključujemo iz kruga egzistencijalista i zbog njegovog odnosa prema životu.Njegov čovjek može biti apsurdan ,ali on je živ i senzibilan.Nije prazna čahura ,bez emocija, koja tone u ništavilo koje ga vuše sa sobom u nerazumljiv čin.U tom životu žena ima svoje mjesto.Ponekad malo iščašeno,ali i to je Dostojevski.

U egzistencijalista, žena nije čak ni misaoni pojam.Ona je samo objekt u krajnjem obliku.Objekt kojii je tu da zadovolji potrebe apsurdnog čovjeka,jednog sintetičkog usamljenika kome je dosada pokretač tlapnje.

Ono što bode oči svakog leika je da je apsurdni čovjek muškarac,nikad žena.Postavlja se sasvim opravdana  dilema da li su tvorci apsurdnih muškaraca imali ikakvih iskustava sa realnim ženama.Kjerkegor i Niče ,.zbog opjednosti grijehom koji izvire iz odnosa  muško-žensko ,sasvim izvjesno  su se distancirali od žena.

U vrijeme kada je pisao Stranca Kami ,nije imao žena u svom životu.Zato nije znao pisati o njima.Osim o plaćenim.Kada su žene ušle u njegov život ,isključio se iz kruga egzistencijalista.

Sartr je bio  odbojan i fizički i mentalno,čovjekomrzac – „ inteketualac“ koji se sablažnjavao bliskosti kao malo ko , sam jke sebe osudio na npoznanicu zvana žena.

Kami je rano shvatio da je egzistencijalizam šuplja priča i povukao se. Nas je začudilo da nobelovac mora pisati novi roman da bi objesnio šta je htio reči prethodnim.

Srtr mu je to oštro zamjerio i bio izuzetno kritičan prema njemu.Pred kraj života je priznao da je večina njegovih egistencijalističkih šupljanja pravo sranje.

I Kami i Sartr su dobili Nobelove nagrade.Sartr nije htio da primi svoju.

Egzistencijalisti su umjesto nas ispričali suštinu ideje o apsurdu i stvaralaštvu.

Mi ćemo biti laici i reći ne može postojati egzistencijalizam prije života, ljubavi i milosti . Milost rađa ljubav.Ljubav rađa život, Život rađa egzinstencijalizam.To je naše razmišljanje o perpetum mobile.  Života.

Ko je stvorio život ili kako je nastao život u   filozofskom i prirodoslovnom fantmozgarijama  je  lični odabir svakog pojedinca.Svako ima pravo da se kreće i da bude kreten,ili ne.

Neko vjeruje u Boga.Neko je postao od majmuna,neko je egzistencuijalista.To je sasvim u redu.

Stvarati uglavnom ne znači živjeti.Ili je stvaralac prno u fenjer,ili se plašio da pogleda kako je napolju.Ima časnih izuzetaka koji potvrđuju pravilo.Oni su svoj život prenosili na papir.U predahu,između dva uzleta.I dva pada.

Isto tako stvarati ne znači i stvaralaštvo.Buve i Pekiše su stvarali višetomska djela,a bili su samo prepisivači.Knjigovođe.

Poslije ovog blic pisanja, one dvije rečenice dolaze na svoje mjesto:

Egzistencijalisti nisu čak ni prepisivači.Oni su ublehe.Prosipanje iz šupljeg u prazno. Tako bi rekli neuki.

Mi kažemo : prosipanje šupljeg u šuplje, i iz praznog u praznije.

 

Ljiljana Nikolovska i Magazin -Idi (Kada krenu vlakovi) /Song – Lyrics

 

Modra rijeka čežnja

 

Modra rijeka čežnje

 

 

Oprost 

Oprost

 

 

Ljubavi mojeu noćima dugim

Ljubavi moje u noćima dugim

 

Srce puno radosti

 

 

Lako tebi

ti se uvijek nekom vratis

i bez rijeci, i bez volje

niti da mu slazes bolje

da mu oci zatvoris

 

Lako tebi

sve ti zelim, sve ti dajem

srebren mjesec iznad vode

sto u nebo zorom ode

kada krenu vlakovi

 

Ref.

Idi, i ti s njima

idi nek te svatko ima

kad me vise ne volis

idi, putuj s njima

idi juznim gradovima

putuj dok ne ostaris

samu ostavi me ti

 

Kada krenu vlakovi

 

Lako tebi, srecu imas

na tom svijetu

ja ni druga, niti brata

u samoci sto me hvata

kada krenu vlakovi

 

Ref. 2x

 

Sve smo mogli mi ili Odlazak Malena Velike Grlice / In Memoriam /

 

 

In Memoriam   Jadranka Stojaković   24. Jula 1950. – 3. Maja 2016.

 

 

 Blagoslov Modre rijeke

 

 

Ljubav i fantazija  Noć Anđela Muzika samo za nas Grlica bijela

 

Na današnji dan 2016. nam se ukrala   Malena Velika Grlica.

Tek tako.  Samo je odlepršala.

Srećom po nas , ostavila nam je najvrijednije što je imala , čisto blaženo  srce i prelijepu muziku.

Ali i sada , mormao malo da je naružimo. Neće zamjeriti. Shvatiće njena nježna duša, da je to zbog  boli rastanka.

Koji te je  belaj , Malena ,natjerao da odiš u zemlju , u kojoj svaki dan trese, a ljudi toliko žure , da se zaustave , tek kada umru.

Imala si  Sarajevo i  sve.

I sestru i prijatelje i visoku razinu čaršijskog poštovanja i hvale. I muziku. Puno najljepše muzike.

I ono naše: Pohiti polako, ali obazrivo Malena.

I ono: Sredinom da te nešto ne zgazi , moja Velika.

I ono : Vi ljubljuju vas Grlice mila.

I da znaš. U pravu si tada bila …

Sve smo mogli mi.

Ali…

Mi ne žalujemo. Skoro nikad. Pogotovu ako je život ispunjen onim što je neko najviše volio.

Dobro, Ti si to  sve  zaslužila.

Svakako ste već prepoznali da se obraćamo  jednoj od tri najumilnije  grlica Sarajevske zabavno muzičke estrade ,u protoku dvije decenije od 1964.-1984.

Jadranka Stojaković.

Mala Velika Djevojčica , koja je postala Grlica.

Malo toga ima što  o tebi ne znamo. Ono o profesionalnom životu i odnosu prema estradi i prijateljima. A imala su ih mnogo. I dobrih i oni koji su se pretvarali.

Detalje privatnog života si vješto krila od javnosti. Čak si i u autobiografiji zaobišla neke detalje koji su samo tvoji.

No, u Sarajevu onog doba to nisi morala činiti. Čaršije je jako strogi sudac, ali i  čuvar intime djece koju voli. Ti si svakako bila njena miljenica. I Boga Milostivog.

Nebo i čaršija voli skromnost, časnost i poštenje. Naša Malena Velika Grlice,  imala si toga u izobilju.

A nadarena  si sa još toliko znanja i umjeća , kojima se ne mogu pohvaliti većina ljudi , a pogotovu „zvijezda“ bivših i budućih.

Pjevala si , svirala instrumenata za po svaki prst tvojih  vitkih prstiju, komponovala, slikala i nadasve bila drug i prijatelj.

A kako si se znala zaljubljivati, voljeti i davati. No, u te tajne nećemo zadirati. One su ti donijele bol.

Takvo vam je ovo podneblje. Zahvalno prema dobrim ljudima i nagrađuje.

Na Sarajevskoj estradi i šire nije bilo nikoga koga nisi zadužila. Od legendarnih Indeksa, Čole, Vajte, Keme i drugih. Neizbježni bek vokal i sudrugarica u iznošenju novih lijepih tonova koji su krasili Sarajevsko nebo.

Svojim specifičnim, anđeoskim i milozvičnim glasom i prihvatanjem muzike , stvorila si  novi vid šansone koji mi , možda i prvi nazivamo šansonom sevdaha.  Bila si neprikosnovena u okretanju muzičkih tonova ka dubinu Bosanskog  derta i bića. Bića zaljubljenog  u ljubav, Bosnu zemlju Božije milosti i  Sarajevo Grad Čednosti.

Ako ste ikada pokušali da zamislite kako bi trebala da ozgleda Bosanka , mi vam lice okrećemo ka slici Jadranke Stojaković i njenom  licu meleke.

Tvoja  iskrenost i časnost oslikana je u riječima koje si izgovorila kao odgovarajući na pitanje:

-Kako je bilo živeti u Sarajevu i družiti se sa Indexima , Čolom, Kemom i drugim veličinama?

– Lijepo i obično. U Sarajevu niko nije zvijezda. Ako malo digneš nos, obilležen si i precrtan za sva vremena. Nikada na našim koncertima u rodnom gradu nije bilo ovacija i gromkih aplauza. Ljudi su dolazili da se zabave, ako si znao da pevaš. Ako nisi, eto sarajevske raje pa te uzmu u zajebanciju. Bolje da se odmah iseliš. Mjera svih vrednosti bili su “Indeksi” i ostali su kao trajna kategorija. Posle njih su došli Bebek, Čola i sva raja pop generacije koja je sanjala muzičku karijeru. Čudno je to, kao da smo se svi pojavili istovremeno, nakon prve kiše. A ta kiša bili su “Indeksi”.

No,  ni jedna kiša ne  opstaje bez rose. Ako su Indeksi plodonosna kiša koja je donijela velove nepodnošljive i izbrušene lakoće sviranja   , onda si Ti , Jadranka Stojaković ona rosa koja oplemenjuje i čini muziku  gracioznom, produhovljenom  i prijemčivom za ljude koji imaju visoke muzičke standarde i nadasve  dušu.

Tvoja plahovitost i krhkost ,  Velike Malena Grlice , učinili su sarajevsko nebo bogatijim za neke pjesme i tonove koje nikada neće biti prevaziđeni i zaboravljeni.

Ne želimo sada lamentirati šta bi bilo kad bi bilo.

Samo znamo da si nam uskratila   dvije decenije druženja i stvaranja muzike   koja prevazilazi uobičajene muzičke kanone.

I kako si nam , da samo znaš , nedostajala Malena. Boljelo je, zaista je boljelo.

No , poštovali smo  tvoje izbore.

Sretan put Malena.

Pozdravi nam one od Indexa, Kemu , i sve one lijepe , nesrećne grlice koje su nam pjevale o ljubavi.

Znamo da ćemo opet sresti   tvoje vesele i nestašne pjegice da nas dobrotom miluju, na mjestu koje si svojom nježnom dušom  i ljudskošću uveliko zaslužila.

Za kraj ostavljamo pjesmu čije je nastajanje  bilo i vrijeme neuzvraćene ljubavi. Tvoje i naše.

Mirno sanjaj.

 

 

 

Uspavanka za Maksumče Nina , nana

 

Snovi u vrtlogu duge Tuga nebeska Bijela dama

 

Život radosti pun  Ruka ljubavi  Maksumče

 

 

Dobro mi došla i hvala ti   srebrena-mjesecina-nad-modro-zelenom-rijekom   Srce od kristala

 

 

 

Uspavanka za Maksumče –  Nina Nana

 

Nina – Nana

Maksumica  spava

 

Tiho

Tiše

 

Nina ,  nana

Maksumče sanja

 

****

Nina , Nana

 

Ništa ti ne znaš, bolje je tako

djetinje oči zastri ti snom

ne znaš ni što je teško i lako

bespuće što je a što je dom

ništa ti ne znaš, ništa o bolu

i da su ljudi hladni i zli

ništa o muci , praznome stolu

mali moj sine , spavaj mi ti

 

Spavaj mi ti ( 6X)

 

More kad otme nevine duše

ti ni ne slutiš kako je to

i kada se snovi ko karte ruše

kad se u srcu skameni zlo

 

Ništa ti ne znaš, zavjesa  snova

krije tvoj obraz, misli i vid

dok ne raspoznaš slike i slova

nježno u zipci spavaj mi ti

 

Spavaj mi ti!  (6X)

 

 

NINA – NANA

 

Bolje da ne znaš šta se sve radi

i kakvo vrijeme izbija sat

olovne kiše, nevolje, gladi

neće te taknut mirno ćeš spat

ništa ti ne znaš , maleno moje

igrama tvojim treperi mir

godine tvoje nježnosti br0je

dok ne odrasteš spavaj mi ti!

 

 

 

Spavaj mi ti! (6x)

 

NINA – NANA

 

Spavaj mi ti!

 

 

Bleki – Biće oni dobro

 

 

Čovjek je uzeo  štrik

to dijete u vremenu

koje ne prolazi

shvata

svaki kraj je dobar

osim onoga koji je loš

 

štrik

laneni ili konoplji

svejedno je

samo nek drži

mada kažu

mokar je elastičniji

 

 

objesio ga o trešnjino stablo

pokraj plavetne rijeke

potegao uže

zategao

dobro je

ne misli on

 

 

nije ga briga

šta će drugi reći

grana je čvrsta

konopac će držati

još samo da  se objesi

 

ljuljačka bijela

za sunčicu

možda jednom navrati

u Galeriju sa njenom slikom

obješenom na bijelom zidu

 

 

uspomena

na počasnom mjestu

među bojarijama

srcem djetinjim  tkanih

biće oni dobro

nada se  usud