Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

 

 

Svijet dvije Duše čiste  Lebdeće stanje uma

Svijet dvije Duše čiste                                                                Lebdeće stanje uma

 

Iskrenost Ni na zemlji ni na nebu

Iskrenost                                                                                 Ni na nebu ni na zemlji

 

Padaju zvijezde 1  Krajolik u nijansama plavog

Padaju zvijezde                                                               Krajolik u nijansama plavog

 

Dugin dan Plavetni dan

Dugin dan                                                                                    Plavetni dan

Izvorišta istine Tišina i sni Cvijetni dan

Izvorište istine  Tišina i sni                                             Cvijetni dan

 

   Igra Tišina i sni

Radost i ples                                                                        Igra Tišina i sni

 

Ocean Kapljica Tišina i sni Noć darivane nevinosti 1

Ocean Kapljica Tišina i sni                                     Noć darivane nevinosti

 

Ljubav plamti 1  

Ljubav plamti                                                                       Crveni svijet ljubavi

Alfons De Lamartin – Jesen

Zdravo sunce s krunom zadnjeg zelenila,
pozutelo lisce razneto po dolu !
Zdravo! Lepi dani! Mom oku je mila
tuzaljka prirode, slicna mome bolu.

Sanjarskim korakom pustu stazu sledim:
hteo bih da vidim, po poslednji puta,
to nemocno sunce, koje sjajem bledim
u mrklinu sume preda mnom zaluta.

Da, jesenski dani kad priroda usne,
u ocima mutnim kriju vise drazi:
to je zbogom druga, poslednji smeh usne
koju ce smrt crna zauvek da zblizi.

Tako, spreman rubom zivota da bludim,
zalec proslu srecu mojih dugih dana,
ja se opet vracam, i pogledom zudnim
gledam blaga sto mi behu zadrzana.

Zemljo, sunce, polja, prirodo predraga,
ja vam duznu suzu kraj svog groba dajem:
vazduh je mirisav! A svetlost je blaga!
Oku smrtnika sunce sja svim sjajem!

Sada kad bih hteo sve do dna da srcem
iz putira punog nektara i zuci,
mozda vrc gde zivot ispijah sa grcem
moze jednu kaplju meda da izluci!

Mozda ce buducnost opet da pokusa
da mi vrati srecu sto osta bez nade!
Mozda, u gomili, neka strana dusa
shvata moju dusu, i utehu znade!…

Cvet mirise daje zefiru dok pada;
to zivotu, suncu, pozdrave je svio;
ja, mrem; moja dusa, izdisuci sada,
izdahnjuje kao zvuk tuzan i mio.

Whitney Houston – I will always love you / Song – Lyrics – Prevod

 

 

 

I will always love you

 

If I should stay

I would only be in your way

So I'll go, but I know

I'll think of you every step of the way

 

And I will always love you

I will always love you

You, my darling, you

 

Bittersweet memories

That is all I'm taking with me

So, goodbye, please, don't cry

We both know I'm not what you, you need

 

And I will always love you

I will always love you

 

I hope life treats you kind

And I hope you have all you've dreamed of

And I wish to you, joy and happiness

But above all this, I wish you love

 

And I will always love you

I will always love you

I will always love you

I will always love you

I will always love you

I, I will always love you

 

You, darling, I love you

Ooh, I'll always, I'll always love you

 

 

 

 

 

 

Uvijek ću te voljeti

 

Ako bih ostala

Samo bih ti bila poteškoća

Zato odlazim, ali znam

Da ću misliti na tebe svakog trena

 

I uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti

Tebe, mili moj, samo tebe.

 

Gorko-slatka sjećanja

To je sve što meni ostaje

Zato zbogom, i ne plači  molim te i

Oboje znamo da nisam za tebe

 

I uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti

 

Nadam se da će ti život biti dobar

I nadam se da ćeš dostići svoje snove

I želim ti radost i sreću

Ali više od svega toga, želim ti ljubav

 

I uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti

 

Volim te, mili

Uvijek, uvijek ću te voljeti

 

 

 

 

 

 

 

Bleki – U milosti Božjoj

U milosti Božjoj

Ima tih blagoslovljenih noći

opsjednutih težinom uspomena

koje se upravo klešu

u kojim se misao talasa

nemilosrdno kao izlivena bronca

pogibeljno sjajna i vrela

zapljuskujući srce i damare

bolom rasporenih grudi

sterilizuje dušu od zla

jednostavno i istinito

ne moš’ disat’ od nerazuma

 

oprost molim

volim te Mila djevojčice

tada oči nisu oči

već beonjače sleđenog stećka

kome živopisni kalendari brišu zjenice

darujući ih krajoliku

istrgnutom iz očnih duplji

da pliva obzorjem posuđenim od vječnih rijeka

u traganju za onom

koja se neće ljutiti djetinjim riječima

 

plašeći se vraćanja u budućnost

kamo se gubi prozračni lik

utisnut u vene postanja

jednostavno i istinito

ne moš’ disat’ od radovanja

 

oprost molim

volim te Mila djevojčice

U bešumnoj muzici Stvoriteljeve ljubavi i milosti

rastaka se bol

zgusnuta ljepotom usnulih rastanaka

tragajući za likovima anđela

a trepere u budućim uspomenama

kojima možda zamjene koje slove

ali ne dam riječima da mi bježe

 

nije pošteno

jednostavno i istinito

ne moš’ disat’ od pepela

i zato oprost molim

ni mi ža a rečem

volim te Mila djevojčice

nemam pitanja zašto mi sudba

uporno šalje dodire anđela

koje se djetinjom nemoću ne mogu zadržati

da mi život ljubavlju boje

 

nije to pokora pokrivenog lica

obasjanog čednošću neba

nije ni zlatni pehar mirisnog vina

ispijenog bjelinom djevojačkih grudi

to je rijetka sjena jutarnjeg purpura

izgubljena u kriku poezije što bega

 

Ne plači mila djevojčice

samo odi putima svojim

brodeći iskonom Modre rijeke

kraju vremena

u umornom osvitu

leđima okrenuta životu

zagledana u naše nebo

na stećku krhke sudbine

boljeće te srce moje

krvavo i živo

a gordo zbori

oprosta nema za riječi

volim te Mila djevojčice

Željko Joksimović – Ono naše što nekad bejaše /Song -Lyrics

 

 

 


    

 

Nikada vise kao nekad

i vise nista nisam tebi ja

kada hladno rekla si mi ne

tad k'o da si me ubila

 

Ti nikad neces znati gde se krijem ja

i gde je nasa ljubav nestala

al’ cuces ovu pesmu

da te seti na nas

 

Ref.

Zali, draga i ja cu zaliti

stegni srce, nemoj plakati

pamti, draga i ja cu pamtiti

ono nase nekad sto bejase

 

Kada sklopim oci secam se

zive ograde i stare kapije

tu su mi grudi palile

usne ti zrele maline

 

Ti vise ne znas gde se sada krijem ja

i gde je nasa ljubav nestala

al’ cuces ovu pesmu

da te seti na nas

 

Ref.

Miroslav Škoro – Moja vilo

 

 

 

 

  

 

 

Da sam ja, na dnu kutije

bombona tvojih sitan prah

pa da me, vrškom prsta

razmazeš po usnama

 

Da sam ja, dukat žut

na tankoj vrpci u tvojim

njedrima tvog kaputa

da sam podstava

 

Ref.

Moja vilo, u oku mi zakišilo

zbog tebe, a ti ne znaš

lopov ja sam sto ti krade poglede

da te vidim smišljam glupe razloge

Boze teško je biti bez tebe

 

Vjeruj mi, ja bi dušo

s tobom bio zauvijek

al’ ljubav mi, srna što se

lako sreće prepadne

 

Čuješ li, kao ključ

u gluhoj noći

kad na pod ispada

to moje srce za te udara

 

Moja vilo, u oku mi zakišilo

zbog tebe, a ti ne znaš

lopov ja sam sto ti krade poglede

da te vidim smišljam glupe razloge

 

(2x)

(Bože teško je biti bez tebe

A jos teže je reći volim te)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Gete -Ubleha ili genije

 

Napoleon je uzviknuo:

-Evo genija.

Pojavila se kreatura kojoj je prokladnija izreka:

Homo Homini lupus Est.

Gete je uzvratio:

-Evo čovjeka.

Nijedna od slavnih ličnosti zapadne “civilizacije”  nije potrefila “hvalom”.

 

Čovjek je čovjek ili genije onoliko koliko voli druge ljude.

Njih dvojica su voljeli samo sebe i slavu.

Sve što je Gete činio i radio je bilo sujeta i zbog  Johana Wolfganga Goethea.I kad se činilo da ništa ne radi,to je bilo samo  radi Getea.

Napoleon takođe.

Njihova bojna polja su malo različita,ali dovoljno slična da se mogu porediti.

Car je pao u zamku lažne veličine . Političar nije , on je izgradio mit lažne veličine..

Sa Geteom se moglo pričati samo o Geteu i o njegovom djelu.Bio je veoma neobražen ali i uobražen,zato da je znanje tonulo u drugi plan.

Danas je sasvim jasno da se radi o paučinastojm tkanju sablasti hrišćanskog , aristokratsko-buržujskog humanizma sa pokušajima da se sve to ucelofani u  romantizam.

Po naslovu  se može pretpostaviti da mi ne begenišemo Getea . I zaista, ne šmekamo ga; nimalo .  Po nama malo kandilira.

Ima više od tri razloga, a to je onaj neophodni minimum da vam neko mora biti nedrag i opravdati malo nategnutije pisanje o takvoh osobi.

Nešto je trtljao po fizici i biologiji. To ne bi bilo važno (kao što i nije) , da svojim radom nije postavio temelje za velikog smutljivca i ublehu Čarlsa Darvina  i teoriju evolucije.

Znači  Gete i Darvin su razmišljali u istom pravcu, da su postali od majmuna.

Gete je bio podnošljiv dok je bio mlad i pubertetski nadobudan. Nadobudnost zrelosti , a pogotovu staračka su otkrlile njegovu pravu ličnost.

Pubertetlija je pripadao njemačkom književnom pravcu  Sturm und Drang (Oluja i nagon) koje preferira kult ličnosti, osjećaje i prirodu. Iz tog perioda su ostali Jadi mladog Vertera. I možda je zato Gete sebi gradio lični  kult ličnosti.

Nama je to bilo obavezno štivo u srednjoj školi. Pitali smo se zašto! Šupljina štiva nije odgovarala plemenitom tkanju  Meše ili Maka.

Koliko čujemo nogirali su ga iz nastavnog programa. Sasvim prirodno i osjećajno. Arijevsko tkanje , glupog i nadobudnog pubertetlije nije ni trebalo da  zaviri na ove prostore. Dosta nam je bilo nacista.

Ali Gete je prihvatio glavnu sintagmu pokreta:

Osjećam , dakle jesam (Osjećaj je sve).

A u centar tih osjećaja pokret je gurnuo kult ličnosti. Sa kultom ličnosti su vezali slobodu. Nema šta , pravi ibermenši. Još samo im kukasti krst fali.

Gete je osjećaje i kult ličnosti je prilagodio svom ambicioznom karakteru. Postao je osjećajan na novac  i častohleplje .  Za prirodu nikad nije našao vremena , jer je trčao za slavom i čeonim mjestima na carskoj trpezi.

Tada je i počeo pjesničko i ko fol prijateljsko prepucavanje sa bivšim sudrugom Šilerom, koje je potrajalo par godina. Šilera je  Gete vrlo brzo prestao  interesovati,  jer je ovaj  drugi  spoznao genijalnu količinu njegove sujete. Za razliku od dvorskog bajaca, slugu Karla Avgusta, vojvode od Saks-Vajmara, Šiler je pokušavao da piše o stvarnim osjećajima.

No, kako su im uzori bili šuplji Šekspir i kabasti Homer, koji možda nisu ni postojali, takva su im bila i djela. Kabasta , šuplja i prozirna, skoro nepostojeća.

Druga necijenjena osobina , nedragog nam Getea , je beskropulozan i licemjeran stav prema prijateljima i ženama.

Nije cjenio ni prijateljstvo i  ni bilo čiju čast , pa se udvarao i pokušavao zavoditi gdje stigne i šta stigne . Njegov prijatelj Jeruzalem se ubio zbog vjerenice Šarlote Buf . Gete je tu nešto bezuspješno mutio i postavio  prve cigle nepremostivog zida među mladim ljubavnicama . Iz kuće trgovca Brentana , sa čijom ženom je volio da svira i htio  nešto da muti , je otjeran smrdljivom metlom.

Svoje necjenjene osobine i bezuspjele zavodničke pokušaje je 1974. pretočio u Verterove dubioze. Život o kojem Verter mašta je u oštroj suprotnosti sa stvarnošću koja ga okružuje. Oseća se ogorčenje zbog nazadnih konvencija društva koje koče slobodan razvitak jedinke i ljudske duše.

Gete bi da izbriše konvencije da bi njemu žene bile dostupnije. Verter mu je donio vjeridbu sa Elizabet Šeneman (Lili iz njegovih pjesama) , ali on godinu dana kasnije zauvek bježi iz rodnog grada, prepuštajući obešćašćenu zaručnicu njenim jadima.

U rodni grad nikad više nije kročio . Njega , poznatog licemjera  nije bilo stid. Vratio bi se on ponekad, ali nije smio. tada je još uvijek vladao zakon perja i katrana.

Takav stav  je usud dobro  znao prepoznati , ocijeniti i nagraditi . Na početku četvrte decenije   upoznao je prelijepu dvadesetogodišnju Šarlotu fon Štajn . 1700 pisama nalik na poeziju. Šest pisama na dan i ništa , ćorak i noga .

Kažu ispratila ga riječima: Idi starče pa se liječi,neće mene mladu dati za stara.

I nisu.Njeni su bili toliko bogati da su je mogli udati za bilo koga.

Tada je napustio dvor i počelo je njegovo lutanje Evropom i poneko ratovanje. Trajalo je dvije decenije, a smiraja je teško nalazio.

Umoran i ogorčen vratio se u Vajmar i posvetio se isključivo pisanju. Sada je bio samo očajni, usamljeni i ogorčeni starac.

Sve ideale koje je u mladosti  imao on je pomješao , što bi doli sad je gori, ko bi gori doli gori pristaje. Na svojoj koži je osjetioi kradene stihove svog vehtog i hadumskog ljubimca mu Njegoša.

Ljubav se rodila iz zajedničke mržnje prema Islamu. A zaboravlja Gete da  ga je u  mladosti    do neba  zaokupljala  ideja velikih ljudi:  Cezara, Fausta, Prometeja i posebno  Muhameda kao  simbol genija koji vodi čovečanstvo.

Šarlotica je ubila sve tragove ljudskosti koji su u i ako kojim slučajem u njemu  obitavali.

„Godine učenja Vilhelma Majstera“  su varijacija Vertera kojom Gete briše mladost i snove tih dane. Sada  Gete piše veoma koncizno , sa velikim bogatstvom izraza. Međutim  i intenzivno neposredno pripovedanje  opterećeno didaktikom i „umovanjem“ ogorčenog čovjeka , koji šuplja tek toliko da ubije vrijeme .

I zaključuje : sav zanos za pozorište je samo zabluda. Nikad nije skontao da je njegov život bio samo farssa od cirkusa , u kojem je glavni klovn bio Gete.

U epu Herman i Dorotea , u vremenu  kada  svi slave revoluciju protiv koje je on kategorično bio , on slavi , porodicu , svakodnevni rad i mir. Zaboravio da je u dva navrata poremetio ritam porodice i slavi nešto što nije nikad upoznao i iskusio.

Da bi se nekako prilagodio epu u 57.godini se oženuio vremešnom Kristijanom Vulpius.

Čovjek koji je sposoban ubiti svoju mladost nije čovjek po našem ukusu.

Mladost može biti i ovakva i onakva . Dobra i loša . Sjajna i bijedna . Ali ona je naša , jedina koju imamo i dio naših života do smrti . Mladost je vrijeme kada se čednost bori sa okrutnim svijetom i nametnutim nazorima zrelost i, okovima malograđansštine.

Ko uspije pobjeći od zrelosti i ostati mlad , taj je život proživio kao san i nema za čim žaliti. Može se samo žalovati što se godine ne mogu usporavati , ponavljati i ponovo proživljavati.

U stvari žao nam Getea jer  je kao slijepac koji nikad nije progledao.

Pred karaj života u svom egomaskom stilu je rekao:

„ To što sam ja jedina osoba u ovom veku koja ima pravi uvid u nauku boja ,  je zato što sam ja ponosan na to i to je ono što mi daje osećaj da sam mnoge nadmašio .“

Nažalost Johana Wolfganga Goethea , dvorska luda  je vidio samo spektar svjetlosti  prometnute kroz sočivo i zapisane  krutim zakonima fizike . Ostao je uskraćen za boje života i  ljubavi.

 

Halid Bešlić – Ja bez tebe ne mogu da živim / Song – Lyrics

 


Moj živote moja ljubavi

sunce se u suzi udavi

pa se spusti noć ko sudbina

da te sanjam da te dozivam

 

Refren

Ja bez tebe ne mogu da živim

milo moje nije nam se dalo

da se u tvom zagrljaju smirim

sve sa tobom bilo mi je malo

 

Ja bez tebe ne mogu da živim

hej ljubavi nikad preboljena

ja se više ničemu ne divim

zato pijem za ona vremena

 

Tiha patnja uvijek bila si

mjesec se u vinu ugasi

svane dan ko bijela prašina

da te čekam da te dozivam

 

Refren 2x

Ja bez tebe ne mogu da živim

milo moje nije nam se dalo

da se u tvom zagrljaju smirim

sve sa tobom bilo mi je malo

 

Ja bez tebe ne mogu da živim

hej ljubavi nikad preboljena

ja se više ničemu ne divim

zato pijem za ona vremena

 

ja se više ničemu ne divim

zato pijem za ona vremena

 

 

Kada cirkus postane vic ili opšti kupleraj / Iz Arhiva

Kada cirkus postane vic ili opšti kupleraj

 

Baš je ovi narod čudan.
Ko dosadni komarci napali jadnu Hankiju.
Tako se u naše doba zvale nedorasle spremačice.

Ova tvrdi da posprema nešto ,tamo gdje od njenog pospremanje bježe pametni,časni,vrlo stručni, cijenjeni i vrijedni ljudi.

Lako je njima,oporbi.
Ogromna većina je napada.
Svakodnevno.
Znači u množini su.

A ona jadnica usamljena.Sve oko sebe rašćerala.
Jes’ muž je brani.Ma , to je onaj što mu matera slala vreće sa narodskim blagom.
Da sve bude legalno i na broju ,napravio se i video zapis. Oni imaju sve zapisano.
Crno na bijelo.Vole video zapise.I ponoviti ako treba.Dva videa su više nego jedan,po cijeni jednoga.
I narod sve plaća, bome i zaplaćuje.

K'o da joj muž ima kakvu brojnu zaleđinu. Mislimo ljudsku.
Za finansijsku bi morali pitati vlast onoga ,što mu je njen muž uvlakač.
A ljudska mu zaleđina tanka.Stranačke poltrone,potkupljivu i korumpiranu vlast ,
Koju on smješta,postavlja i razmješta po podobnosti i finansijskim pokazateljima.I istu takvu IZ.Sve u svemu šačica ljudi.A drma narodom već trideset kuka.
Vrlo zanimljivo.Jašu ih ko tovare, a blesavi narod ih ponovo bira.

I sada Hankiji  nalaze mahane.Teško joj ime .Ne možemo ga zapamtiti.
Te pao joj perčin,te mikrofon ovođe,te lančić nije u redu,kao ni knjige.
Ni kragna na mantilu joj nije ista.Ni riječi joj nisu iste.
Dakako će biti?Jadnica promjenila odeždu.Preznojava se svako malo.
Vi mislite klimaks.Mere biti.Mi tipujemo na nelagodu i nervozu kako potrošiti pare,
a resto zaštekati , za crne dane ,da narod ne sazna da ona nije za kontejnera, kao većina.

          Ne, nije zbog napada. Garant. Boli nju čošak za to.

 

Kakav čošak,pita Mujo,nije ona muško.

Nikad se ne zna,odgovara mu Suljo.

Nauka može svašta, a SDA i IZ  sve zataškati i sakriti, dobacuje Haso.

Gdje svi turci tu i mali Izeti , sva trojica horski,naglas.

 

Šta je ovim ljudima.Ovo ništa ne pije vode. Niko nikog ne takari ,samo laju.

Valja meni na štraftu, u ovoj SDA zemlji meni mjesta ni, dosta mi je više ovog  općeg kupleraja bez

takara, donosi ,kao uvijek lucidna Fata, jedinu ispravnu odluku.

 

Eh, kada bi svi bili ko Fata,ljepota od života.

Niko ne bi blejio u  televiziju i šutio.

Svi bi tandarali,nije važno koga.

Krenulo bi se redom – od vlasti , Ebu Leheba i njegove žene sa usukanim užetom,

i njinim podaničkim imbecilima.Sve sam goli putnik za pržun.Tako Knjiga kaže.

Nadalje nije bitno.

Narod bi se krvopija kutarisao.

 

Ako Bog da i hoće!

 

 

 

Toše Proeski – Bože brani je od zla / Song – Lyrics

Proljeće  Ljubav radosti  Vjera

 

 

 

Ona ima oči koje znaju moje tajne sve

moje tuge sve i moje nemire

ona ima ruke i u njima svemir čitavi

u tom zagrljaju mogu umrijeti

 

Bože, meni tako malo treba

ispod ovog svetog neba

topla postelja

i njena oka dva

 

Šalji anđele čuvare svoje

jer je duša duše moje

brani je od zla

Bože, kad ne mogu ja

kad ne mogu ja

Bože, brani je od zla

 

Ona ima usne i na njima okus trešanja

koje niko ne zna ljubit’ kao ja

 

 

Bože, meni tako malo treba

ispod ovog svetog neba

topla postelja

i njena oka dva

 

Šalji anđele čuvare svoje

jer je duša duše moje

brani je od zla

Bože, kad ne mogu ja

Bože

 

Šalji anđele čuvare svoje

jer je duša duše moje

brani je od zla

Bože, kad ne mogu ja

kad ne mogu ja

Bože, brani je od zla

Bože, brani je od zla