Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 


 

Zaljubljen u plavo                                                                  Obala u plamenu

 

 

 

Grmlje i plavet                                                                    Nevinost zimskog jutra

 

 

Jesenji beskraj                                                               Cvijetna mjesečina

 

 

Obasjano gorje                                                                     Proljetna nježnost

 

  

Ona budna sanja                                                                 Sunčeve iskrice

 

 

Srebrena noć                                                             Bijanse prozraćnih velova

 

 

Tačkasta duga                                                              Violetni kolaž

 

 

Snježni oblaci                                                                            Cvijetni dezen

 

 

Vesna Parun – Ropstvo

 

 

 

žena sam…

Moja ispovjest prastara i tužna

drhtala je neizgovorena

pred nepomičnom savjesću planina.

Ostanite bezazleni

dok pjevam ovu himnu istinitu

o robinji i ženi i orlu

koji je uzletio u modrine.

 

Ljubila sam najljepše mladice

u ovoj dolini i u svim dolinama

kojima protiču nečujne rijeke bezbrižnosti.

Da znate kako sam ih ljubila vi bi plakali.

Da znate kako sam bdjela uz njih

vi nikad ne bi spavali spokojno

pokraj žene ili pokraj šume

ni pokraj ognja skitnica.

 

Ljubila sam ih kao istrazivač predio neznani

u koji se zaputi, ni od koga praćen.

Nema močvare koju ne pregazih

ni stabla pred kojim ne klonuh

ni brda put kojeg ne dizah oči

trazeći spas.

 

Ljubav je bila jača od mene.

Moje tijelo je strepilo.

Dodirujuci sreću, cestu otkritu

koja izmiče u nedogled.

Nazad na vrh Ići dole

Beskraj

 

O, vi koji trošite suze

za svaki rastanak, za svaki cvijet

za svaki krug koji nestaje na vodi.

Vi, koje bedra svoja čuvate za najveću bol

i ostajete ponižene pred sudbinom.

 

Pomozite mi da izreknem ništavilo našeg sjaja

prašinu ljepote koja nas zasipa.

Breme ljubavi pod kojim smo se slomile noseći ga predano,

kao da nosimo neotklonivi plod svoje crne utrobe.

Kao da nosimo zapaljenu buktinju života.

 

Ja nisam ništa mudrija od vas.

Moj put isti je kao put vodonoše

koji ne moze izbjeći strminu izvora

i počinkom ne umanjuje jaram svoj.

Gledajte moja ramena.

Ožiljci na njima isti su kao i vaši.

I bore oko mojih usana

gorke su od godina strpljenja

i od pelina sutnje.

Nazad na vrh Ići dole

Beskraj

 

Ne zatvarajte prozore, djevojke!

Ovo je i vaš glas,

ovaj glas preplašene noći

što je prezrela svoje ropstvo,

i hoće da postane orao.

Izađite na ulice, i vidjet ćete

kako klečim na svakom pragu

na kojem je klečala žena.

 

Nijedna od vas nije bila

tako pokorna kao ja.

I nijedna od vas nije tako prkosno

i gnjevno uspravila svoje lice,

i pogledala nad vrhove smreka

gdje su orlovi

i gdje je Ljubav.

 

O, šta je meni da izgubim jedno krilo, jednu zjenu,

šta mi je da pregorim nekoliko proljeća

nekoliko izvora, i žetve najljepše

koje se nćce vratiti nikada!

Šta je meni da prebolim travu svog djetinjstva

i grad svoje mladosti.

Nazad na vrh Ići dole

Beskraj

 

Bila sam odana miru ljubavi.

I plakala sam kada bi vjetar

zatresao njene krošnje u nevrijeme.

 

Ljubav je bila jača od mene,

A mukkarac je bio hram

s proceljem zlatnim od mojih sanja

na stupovima moje smjernosti.

 

Dok je spavao, na prstima sam silazila pred prag,

i legla na kamen pokrivši se mokrim zvjezdama.

A kad je ustajao, zalila sam njegove ruke

jednako umorne kad stisću hljeb

i kad nose oružje i stjegove.

 

Govorila sam da moju mladost

još nije dodirnula noć.

I skrivah suze da bi mi vjerovao.

Nazad na vrh Ići dole

Beskraj

 

I kad su prepoznali u mojim očima osmijeh

kojim žena sebe dariva zauvijek

onome s kim će podijeliti tajnu,

oni su odvrnuli svoje lice od mene

i gledali su nekuda u daljinu

ljubomorni na slobodu

visoko raskriljenih ptica,

sto su odabrale pustoću vidika

i odrekle se ljupke doline

koje se oni nisu mogli odreći.

 

I grlili su me odsutno i mrzovoljno.

I svlačili me kao krivca, ne kao ženu.

I te noge su me gazile,

te ruke su me bičevale,

ta usta narugala su se cjelovima.

Ali ja sam se smiješila i dalje

postojano i bezazleno.

Ja sam ih ljubila.

Govorila sam da su dobri i mudri

i skrivala suze, da bi mi vjerovali.

 

Zatim su me milovali

kao sto kraljevi miluju robinju najdražu.

A ja sam u njihovim rukama osjećala

usplamtjeli žar bića.

I u njihovu glasu

zavijanje vukova u divljini.

Nazad na vrh Ići dole

Celin Dion – Titanic – My herat will go on / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik


Snježna noć

Snježna noć

 

Val smrti

Val smrti

 

Ledeno plavetnilo

Ledeno plavetnilo

 

 

My heart will go on

 

Every night in my dreams

I see you, I feel you

That is how I know you, go on

 

Far across the distance

And spaces between us

You have come to show you, go on

 

Near, far, wherever you are

I believe that the heart will go on

Once more you open the door

And you're here in my heart

And my heart will go on and on

 

Love can touch us one time

And last for a lifetime

And never let go till we're gone

 

Love was when I loved you

One true time I hold to.

In my life we'll always go on

 

Near, far, wherever you are

I believe that the heart does go on

Once more you open the door

And you're here in my heart

And my heart will go on and on

 

You're here, there's nothing I fear

And I know that my heart will go on

We'll stay forever this way

You are safe in my heart

And my heart will go on and on

 

 

A moje srce će i dalje  da kuca

 

Svake noći u svojim snovima

ja te vidim,ja te osjećam

Tako znam da si dalje  i dalje tu

 

Daleko, iz daljine

i prostora što djeli nas

dolaziš da pokažeš da si i dalje tu

 

Blizu, daleko, gde god da si

ja verujem da će  srce i dalje kucati

Još jednom otvaraš vrata

i ti si u mom srcu

a moje srce će i dalje  da kuca i kuca

 

 

Ljubav nas može dodirnuti jednom

i trajati za čitav život

i nikad ne prestaje dok smo tu

 

Ljubav je bila dok sam te voljela

Jedina istina koju ne puštam

U mom životu mi ćemo uvijek postojati

 

Blizu, daleko, gde god da si

ja verujem da će  srce i dalje kucati

Još jednom otvaraš vrata

i ti si u mom srcu

a moje srce će i dalje  da kuca i kuca

 

Ti si ovdje, ničeg se ne bojim

I znam da će moje srce nastaviti dalje

Zauvijek ostaćemo ovako

U mom srcu  si siguran

A moje srce će i dalje  da kuca i kuca…

 

 

 

 

Isus Hrist – kanonizacija ili retuširanje/ Iz Arhiva

Isus Hrist – kanonizacija ili retuširanje

 

 

Isus Krist po grčkom Hristos,latinskji Iesus Christus, latinično Ješua rođen je (navodno) u Betlehemu  oko 4.godine  prije sebe.

Neki ga prozvaše i Isus iz Nazerata,po mjestu rođenja.Morali su da naprave razliku.Bilo je puno Ješua u starom zavjestu,posebice Isusu Navin.

Mi ga znamo kao Ješua Hanocri, po Josifovom obiteljskom imenu,koje mu najbolje priliči.

Sretan je on čovjek bio.

Bog Jedini Milostivi Gospodar svijetova ga postavi za svog pomazanika na zemlji ,da bude ravan drugim mesijama i prorocima,svojim očevima Nou,Abrahamu,Davidu,Sulejmanu i mnogim drugim.

A onda  se Ješua Hanocri  zadnjeg dana mjeseca, kada lipe cvjetaju i zanosno mirišu,godine 325. rastužio.

Nikejski sabor je donio odluku da je on bog.

 

U Nikeji ,u Bitiniji (današnja Turska) održan je prvi ekumenski crkveni sabor. Sazvao ga je rimski car Konstantin I. Veliki od 20. maja do 30. juna 325. godine kako bi razriješio pitanje neslaganja u aleksandrijskoj Crkvi vezano za pitanje da li Isus ima istu ili sličnu bit sa Bogom Ocem.

 

Na ovom saboru je ustanovljen Nicejski simbol vjere, dogma koje su se imali pridržavati svi hrišćani. Na utvrđivanje dogme je uticala i careva podrška, potpomognuta brojnošću legionara koji su okruživali sabor, kao i najava da će episkopi koji se budu protivili mišljenju Konstantina i saborske većine biti smenjeni i proterani. Tako je, tek nekoliko decenija nakon što je priznato kao državna vera, hrišćanstvo zagazilo na stazu netolerancije i progona različitih mišljenja

 

Prema Nikejskom diktatu i prvoj crkvenoj  buli,naš, narodski  Ješua Hanocri postade Isus Krist  utjelovljeni Sin Božji, utjelovljena Božja Riječ, Mesija, Spasitelj i Otkupitelj svijeta. Ime Isus osobno je ime povijesnog Isusa iz Nazareta, a vjeroispovjedni naslov Krist (grč. Χριστός Hristos, »Pomazanik«, što prevodi aramejski Mešija, to jest »Mesija«) s vremenom je postao drugom sastavnicom udvojenog imena. Odnos ljudske i božanske naravi u Isusu Kristu proučava kristologija, a spasenjsku stranu njegova djela soteriologija.

 

Ostalo sve znate.Vatikan je velikodušno preuzeo  Konstantinov pristup religijskom principu. Netolerancija,krv ,lomača i klanje.

Vatikanu je uzurpirao i salvu , ali ne i riječ i nauk mesije Isusa Hrista.

 

Mi ćemo pokušati, u stađunu koji slijedi, da vam njegove moguće riječi prenesemo u znamenju zvanom Jevanđelje po Isusu ili narodski rečeno Drvodeljina poema.

Ambasadori – Zemljo moja / Zadivljujuća milost

Ljubav  Centofilija  Nebeska ruža
Zemljo moja

Vidim polja sto se zitom zlate

i na brijegu vidim rodni dom

svakog trena mislim na te

zemljo moja, zemljo moja

 

A u polju moja dusa spava

u sred zita kao zlatna klas

postelja joj meka trava

zemljo moja, zemljo moja

 

Ref.

I dok ja nisam tu

pokraj nje, da skupa predamo se snu

svaku noc cujem glas

koji zove, dodji, sreca ceka nas

 

Ovdje noci nisu tako plave

nigdje sunce nema takav sjaj

ovdje nisu takve trave

zemljo moja, zemljo moja

 

U tom klasu nek mi ljubav spava

nek me ceka, ja cu brzo doc’

nek je ljubi tvoja trava

zemljo moja, zemljo moja

Josip Broz Tito – Mahalska reminiscencija

 Sedmog maja 1892. godine , u trošnoj kučici zagorskog seljaka Franje  Broza  i žene mu Marije, rođena Javoršek, Slovenke, rodio  se sin   Josip .

Svijet ga zna kao Tita, možda najvećeg državnika dvadesetog vijeka.

 


 

 

Nećemo reći da smo indiferentni prema tom imenu i ličnosti koja se iza njega krila.

Ne mrzimo ga svakako.

Da li ga volimo?

Ne bismo rekli.

Ništa lično.

Otac, majka i njin porod su one ljubavi po naslijeđu dobivene.

Nekad ni one ne blistaju.

Ljubavi srce bira.

One prave , jedine,  duša.

Ako ti se posreći imaš mnogo pravih , jedinih ljubavi.

Nama se uvijek posreći.

Da, poštovali smo ga.

Neki jako mnogo.

Mi ‘nako,  srednje.

Možda nijansu , dvije više.

Danas još više.

Nekad  nam žao ,  ali smo više ponosni , što njegove štafete , nikad nisu rukama mahalaša nošene.

Za štafetu, plavu kapicu , bijelu košulju i tamne pantalone ili plave plisir suknjice mi nismo bili predviđeni.

Ne zato što ih nismo imali.

A bilo je i toga.

Sistem zlatne kašike.

Zvuči vam poznato.

Komunjarska i nacionalistička navlakuša.

A nama su naše otimali  još uvijek otimaju dok  ne otmu i poslijednju zlatnu prašku.

Onu u duši nisu znali pronaći.

Malo naših očeva je imalo crvenu knjižicu. A to je bio uslov.

Ne zato , što nisu htjeli.

Možda.

Već zbog stigme.

Mahala  je bila oblijepljena plakatima, a svake godine su višekratno  letke  iz aviona bacali.

Ukratko, Agitprop je  pisao:

-Nazadni, antiprotivni.

-Neusklađeni sa crvenim bojama, srpom i čekićem.

-Zaljubljeni u sevdah i ljubav.

-Neizostavno vjeruju  i predaju se Bogu Ljubavi i Milosti.

-Izolovati i zaobilaziti u šitokom luku.

Ipak, zhvalni smo Titu.

Nije dao na Bosnu.

Po njenoj duši je krojio bratstvo i jedinstvo.

Nažalost, pokazalo se neuspješno.

Nije dao da  u mahalu buldožeri i kranovi zalaze.

Nije dao ili nije smio, nije bitno.

Hvala mu što nas je odvojio od radnih akcija, parola i borbenih pjesama.

Znao je da mi ne bi išli, uzvikivali i pjevali produkte ruralne  masovnosti.

Nije to nikada bio naš svijet.

Niti će.

Nije ni ovaj, još čudovišniji i svirepiji.

Niti će.

Tito je bio vizionar i osjećao je sve to.

Znao je i ono sve što će doći.

Tu ništa nije mogao.

Bio je mrtav.

Ostaće za zapisano :

-Imao više časti i poštenja nego  sto svi  Tuđmani, Miloševići, Janše, Izetbegovići, Dodici, Čovići i njihovi jataci, pride religijski slugani.

Imaju i što će ikad imati.

Ovi mrzitelji ljudskosti, su nadigli  sve moguće pošasti poganluka, kojeg im  duša puna, protiv  Časnog čovjeka.

A pjevali su mu: Druže tito mi ti se kunemo,od Vardara pa do Triglava,nosili mu štafete, bili uvalakači…

I nosili crvene marame i plave kapice.

Crvene kapice i plave marame i plisir suknjice.

No, oni su samo nebeski popušlići.

Zbog njih bi Mi mogli Tita ,  skoro  voljeti.

Ipak ne ide nam od srca.

Mi, mahalaši  smo osuđeni da volimo nježne  Grlice  i živimo sevdah .

Što bi  rahmetli Deba rek'o:

-Joj , majko mila , plaha usuda. Moglo bi se hejbet  ljepot diseratcija za desetku napisati.

Za kraj smo ostavili notornu glupost  i laž petparačkih novina, trule, ofucane, evropske animir dame  Velike Britanije.

Deba bi rekao  engleske sifilističke kurve. Mi moramo paziti kako se ponašamo, jer drotovi    iz Hulla prate svaku našu riječ.  I, đeš ba prostitutku nazvati sifilističkom kurvom, uvrijedila bi se. Ona je osuđena na HIV, ma šta mu to značilo

Daily Maila, je  Josipa Broza Tita  svrstao 13. mjestu rang liste .

Sve da i prihvatimo njihovu listu, Tito nikako ne može biti trinaesti.

Nabrojaćemo ( samo ) pet britanskih državljana koji se rangirani na listi najgorih masovnih ubojica 20.

stoljeća a koji su   barem  koju poziciju prije južnoslovenske Gromade: :

Albert Edward (Edvard VII)

George Frederick Ernest Albert (Đuro V)

Albert Frederick Arthur George (Đuro VI)

Elizabeth Alexandra Mary ( Elizabeta II)

Winston Leonard Spencer Churchill  ( Pijanac I)

Nećemo dalje da mozgamo. Ovih pet individua su potisnuli Broza na 18. mjesto. Po britanskim  genocidnim mjerilima, oni su se dobro plasirali:

– od šestog do 10 mjesta.

Nažalost do kolajni su  ih dijelili  milimetri.

Znate onaj sistem :

Oni nama, mi njima.

A bilo je lijepo i časno biti Jugoslovenka i Jugosloven.

 

 

 

Imala si devetnaest godina

   

 

  

 

 

 

 

Da , imala si samo devetnaest  godina,

Proljeće  milo moje

ili koji dan više

kad te povrijediše

kad brdima si leprašala  put šarenih  leptira

letjela godinama začarana

kroz aleju

preko zelenih polja

preko modre  rijeke

preko mora

mene zaštitinika tražila

i nisi me nalazila

 

 

nisi gubila nadu

nisu ti slomili krila

anđele ne mogu dohvatiti

pa se u snove vraćala

nestašno lijepa

mirišljavo razigrana

da bi uvijek u srce moje sletjela

i svu tugu daljine i samoće

traganja i rastanka

moje i tvoje

jednim osmijehom izbrisala

 

 

molio sam se da me nađeš

da mi dođeš

 

ti koja snovima lutaš

ti od koje cvijeće mirise krade

ti koja samo za moju ljubav živiš

ti  koja sa suncem  sjaj dijeliš

ti koja meni ljubav daruješ

ti koja mi dušu miluješ

ti iz  koje izranja ljepota duge

ti koja si izvor radisti

ti koja nevinost djeteta nosiš

ti koja preko brda i trnja hodiš

ti koja plavetnilo neba oslikavaš

ti koja dubinom mora zračiš

ti koja zvijezde u očima nosiš

 

nisi me našla

oteše mi  te krhka ružo

ne i snove  tvoje

 

a još uvijek

ja nebo  molim

dođi zelena dolino  cvijetna

dođi mila moja da ti snove poklonim

dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo

dođi  ljubavi moja uhvati me rukom toplom

dođi  živote moj zagrli me čvrsto jako

dođi meni  ljubavi svojoj ljubavi   jedina.

dođi  i ne boj se  mila

ljubav se nije zagubila.

 

 

Oči černie – Ruska narodna pjesma / Song – Lyrics – Prevod

 

 

 

Ruža mješanka    Duša gori   Oči černie

 

Ochi chornye (Очи чёрные)

 

Очи чёрные, очи страстные

Очи жгучие и прекрасные

Как люблю я вас, как боюсь я вас

Знать, увидел вас я в недобрый час

 

Ох, недаром вы глубины темней!

Вижу траур в вас по душе моей,

Вижу пламя в вас я победное:

Сожжено на нём сердце бедное.

 

Но не грустен я, не печален я,

Утешительна мне судьба моя:

Всё, что лучшего в жизни Бог дал нам,

В жертву отдал я огневым глазам

 

Очи чёрные, очи страстные

Очи жгучие и прекрасные

Как люблю я вас, как боюсь я вас

Знать, увидел вас я в недобрый час

 

 

Crne oči

 

Oči crne, oči strastvene

Oči plamteće i prekrasne

Kako sam volio vas, kako se   plašio vas

Znam, ugledao sam vas u zao čas

 

Oh, niste uzalud tamnije od dubine!

U vama vidim žal za mojom dušom

U vama vidim pobjednički plamen

Spaljeno je njime srce jadno

 

Ali   nisam tužan, nisam ni sjetan

Utješena je sudbina moja

Sve najbolje što nam u životu Bog je dao

Prinio sam kao žrtvu očima vatrenim

 

Oči crne, oči strastvene

Oči plamteće i prekrasne

Kako sam volio vas , kako  se plašio  vas

Znam, ugledao sam vas u zao čas