žena sam…
Moja ispovjest prastara i tužna
drhtala je neizgovorena
pred nepomičnom savjesću planina.
Ostanite bezazleni
dok pjevam ovu himnu istinitu
o robinji i ženi i orlu
koji je uzletio u modrine.
Ljubila sam najljepše mladice
u ovoj dolini i u svim dolinama
kojima protiču nečujne rijeke bezbrižnosti.
Da znate kako sam ih ljubila vi bi plakali.
Da znate kako sam bdjela uz njih
vi nikad ne bi spavali spokojno
pokraj žene ili pokraj šume
ni pokraj ognja skitnica.
Ljubila sam ih kao istrazivač predio neznani
u koji se zaputi, ni od koga praćen.
Nema močvare koju ne pregazih
ni stabla pred kojim ne klonuh
ni brda put kojeg ne dizah oči
trazeći spas.
Ljubav je bila jača od mene.
Moje tijelo je strepilo.
Dodirujuci sreću, cestu otkritu
koja izmiče u nedogled.
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj
O, vi koji trošite suze
za svaki rastanak, za svaki cvijet
za svaki krug koji nestaje na vodi.
Vi, koje bedra svoja čuvate za najveću bol
i ostajete ponižene pred sudbinom.
Pomozite mi da izreknem ništavilo našeg sjaja
prašinu ljepote koja nas zasipa.
Breme ljubavi pod kojim smo se slomile noseći ga predano,
kao da nosimo neotklonivi plod svoje crne utrobe.
Kao da nosimo zapaljenu buktinju života.
Ja nisam ništa mudrija od vas.
Moj put isti je kao put vodonoše
koji ne moze izbjeći strminu izvora
i počinkom ne umanjuje jaram svoj.
Gledajte moja ramena.
Ožiljci na njima isti su kao i vaši.
I bore oko mojih usana
gorke su od godina strpljenja
i od pelina sutnje.
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj
Ne zatvarajte prozore, djevojke!
Ovo je i vaš glas,
ovaj glas preplašene noći
što je prezrela svoje ropstvo,
i hoće da postane orao.
Izađite na ulice, i vidjet ćete
kako klečim na svakom pragu
na kojem je klečala žena.
Nijedna od vas nije bila
tako pokorna kao ja.
I nijedna od vas nije tako prkosno
i gnjevno uspravila svoje lice,
i pogledala nad vrhove smreka
gdje su orlovi
i gdje je Ljubav.
O, šta je meni da izgubim jedno krilo, jednu zjenu,
šta mi je da pregorim nekoliko proljeća
nekoliko izvora, i žetve najljepše
koje se nćce vratiti nikada!
Šta je meni da prebolim travu svog djetinjstva
i grad svoje mladosti.
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj
Bila sam odana miru ljubavi.
I plakala sam kada bi vjetar
zatresao njene krošnje u nevrijeme.
Ljubav je bila jača od mene,
A mukkarac je bio hram
s proceljem zlatnim od mojih sanja
na stupovima moje smjernosti.
Dok je spavao, na prstima sam silazila pred prag,
i legla na kamen pokrivši se mokrim zvjezdama.
A kad je ustajao, zalila sam njegove ruke
jednako umorne kad stisću hljeb
i kad nose oružje i stjegove.
Govorila sam da moju mladost
još nije dodirnula noć.
I skrivah suze da bi mi vjerovao.
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj
I kad su prepoznali u mojim očima osmijeh
kojim žena sebe dariva zauvijek
onome s kim će podijeliti tajnu,
oni su odvrnuli svoje lice od mene
i gledali su nekuda u daljinu
ljubomorni na slobodu
visoko raskriljenih ptica,
sto su odabrale pustoću vidika
i odrekle se ljupke doline
koje se oni nisu mogli odreći.
I grlili su me odsutno i mrzovoljno.
I svlačili me kao krivca, ne kao ženu.
I te noge su me gazile,
te ruke su me bičevale,
ta usta narugala su se cjelovima.
Ali ja sam se smiješila i dalje
postojano i bezazleno.
Ja sam ih ljubila.
Govorila sam da su dobri i mudri
i skrivala suze, da bi mi vjerovali.
Zatim su me milovali
kao sto kraljevi miluju robinju najdražu.
A ja sam u njihovim rukama osjećala
usplamtjeli žar bića.
I u njihovu glasu
zavijanje vukova u divljini.
Nazad na vrh Ići dole
Kad si pored mene
kao noci ove
i sreca i tuga
sve se ljubav zove
Refren 2x
Verujem u ljubav
za nju dajem sve
i suze i vino
ispijam zbog nje
Kad si pored mene
kao noci ove
i osmeh i bore
sve se ljubav zove
Refren 2x
Kad si pored mene
kao noci ove
i pesma i ceznja
sve se ljubav zove
Refren 2x
Snježna noć
Val smrti
Ledeno plavetnilo
My heart will go on
Every night in my dreams
I see you, I feel you
That is how I know you, go on
Far across the distance
And spaces between us
You have come to show you, go on
Near, far, wherever you are
I believe that the heart will go on
Once more you open the door
And you're here in my heart
And my heart will go on and on
Love can touch us one time
And last for a lifetime
And never let go till we're gone
Love was when I loved you
One true time I hold to.
In my life we'll always go on
Near, far, wherever you are
I believe that the heart does go on
Once more you open the door
And you're here in my heart
And my heart will go on and on
You're here, there's nothing I fear
And I know that my heart will go on
We'll stay forever this way
You are safe in my heart
And my heart will go on and on
A moje srce će i dalje da kuca
Svake noći u svojim snovima
ja te vidim,ja te osjećam
Tako znam da si dalje i dalje tu
Daleko, iz daljine
i prostora što djeli nas
dolaziš da pokažeš da si i dalje tu
Blizu, daleko, gde god da si
ja verujem da će srce i dalje kucati
Još jednom otvaraš vrata
i ti si u mom srcu
a moje srce će i dalje da kuca i kuca
Ljubav nas može dodirnuti jednom
i trajati za čitav život
i nikad ne prestaje dok smo tu
Ljubav je bila dok sam te voljela
Jedina istina koju ne puštam
U mom životu mi ćemo uvijek postojati
Blizu, daleko, gde god da si
ja verujem da će srce i dalje kucati
Još jednom otvaraš vrata
i ti si u mom srcu
a moje srce će i dalje da kuca i kuca
Ti si ovdje, ničeg se ne bojim
I znam da će moje srce nastaviti dalje
Zauvijek ostaćemo ovako
U mom srcu si siguran
A moje srce će i dalje da kuca i kuca…
Svim iskrenim vjernicima želimo Mubarek i berićetne ramazanske dane.
Isus Krist po grčkom Hristos,latinskji Iesus Christus, latinično Ješua rođen je (navodno) u Betlehemu oko 4.godine prije sebe.
Neki ga prozvaše i Isus iz Nazerata,po mjestu rođenja.Morali su da naprave razliku.Bilo je puno Ješua u starom zavjestu,posebice Isusu Navin.
Mi ga znamo kao Ješua Hanocri, po Josifovom obiteljskom imenu,koje mu najbolje priliči.
Sretan je on čovjek bio.
Bog Jedini Milostivi Gospodar svijetova ga postavi za svog pomazanika na zemlji ,da bude ravan drugim mesijama i prorocima,svojim očevima Nou,Abrahamu,Davidu,Sulejmanu i mnogim drugim.
A onda se Ješua Hanocri zadnjeg dana mjeseca, kada lipe cvjetaju i zanosno mirišu,godine 325. rastužio.
Nikejski sabor je donio odluku da je on bog.
U Nikeji ,u Bitiniji (današnja Turska) održan je prvi ekumenski crkveni sabor. Sazvao ga je rimski car Konstantin I. Veliki od 20. maja do 30. juna 325. godine kako bi razriješio pitanje neslaganja u aleksandrijskoj Crkvi vezano za pitanje da li Isus ima istu ili sličnu bit sa Bogom Ocem.
Na ovom saboru je ustanovljen Nicejski simbol vjere, dogma koje su se imali pridržavati svi hrišćani. Na utvrđivanje dogme je uticala i careva podrška, potpomognuta brojnošću legionara koji su okruživali sabor, kao i najava da će episkopi koji se budu protivili mišljenju Konstantina i saborske većine biti smenjeni i proterani. Tako je, tek nekoliko decenija nakon što je priznato kao državna vera, hrišćanstvo zagazilo na stazu netolerancije i progona različitih mišljenja
Prema Nikejskom diktatu i prvoj crkvenoj buli,naš, narodski Ješua Hanocri postade Isus Krist utjelovljeni Sin Božji, utjelovljena Božja Riječ, Mesija, Spasitelj i Otkupitelj svijeta. Ime Isus osobno je ime povijesnog Isusa iz Nazareta, a vjeroispovjedni naslov Krist (grč. Χριστός Hristos, »Pomazanik«, što prevodi aramejski Mešija, to jest »Mesija«) s vremenom je postao drugom sastavnicom udvojenog imena. Odnos ljudske i božanske naravi u Isusu Kristu proučava kristologija, a spasenjsku stranu njegova djela soteriologija.
Ostalo sve znate.Vatikan je velikodušno preuzeo Konstantinov pristup religijskom principu. Netolerancija,krv ,lomača i klanje.
Vatikanu je uzurpirao i salvu , ali ne i riječ i nauk mesije Isusa Hrista.
Mi ćemo pokušati, u stađunu koji slijedi, da vam njegove moguće riječi prenesemo u znamenju zvanom Jevanđelje po Isusu ili narodski rečeno Drvodeljina poema.
Zemljo moja
Vidim polja sto se zitom zlate
i na brijegu vidim rodni dom
svakog trena mislim na te
zemljo moja, zemljo moja
A u polju moja dusa spava
u sred zita kao zlatna klas
postelja joj meka trava
zemljo moja, zemljo moja
Ref.
I dok ja nisam tu
pokraj nje, da skupa predamo se snu
svaku noc cujem glas
koji zove, dodji, sreca ceka nas
Ovdje noci nisu tako plave
nigdje sunce nema takav sjaj
ovdje nisu takve trave
zemljo moja, zemljo moja
U tom klasu nek mi ljubav spava
nek me ceka, ja cu brzo doc’
nek je ljubi tvoja trava
zemljo moja, zemljo moja
Sedmog maja 1892. godine , u trošnoj kučici zagorskog seljaka Franje Broza i žene mu Marije, rođena Javoršek, Slovenke, rodio se sin Josip .
Svijet ga zna kao Tita, možda najvećeg državnika dvadesetog vijeka.
Nećemo reći da smo indiferentni prema tom imenu i ličnosti koja se iza njega krila.
Ne mrzimo ga svakako.
Da li ga volimo?
Ne bismo rekli.
Ništa lično.
Otac, majka i njin porod su one ljubavi po naslijeđu dobivene.
Nekad ni one ne blistaju.
Ljubavi srce bira.
One prave , jedine, duša.
Ako ti se posreći imaš mnogo pravih , jedinih ljubavi.
Nama se uvijek posreći.
Da, poštovali smo ga.
Neki jako mnogo.
Mi ‘nako, srednje.
Možda nijansu , dvije više.
Danas još više.
Nekad nam žao , ali smo više ponosni , što njegove štafete , nikad nisu rukama mahalaša nošene.
Za štafetu, plavu kapicu , bijelu košulju i tamne pantalone ili plave plisir suknjice mi nismo bili predviđeni.
Ne zato što ih nismo imali.
A bilo je i toga.
Sistem zlatne kašike.
Zvuči vam poznato.
Komunjarska i nacionalistička navlakuša.
A nama su naše otimali još uvijek otimaju dok ne otmu i poslijednju zlatnu prašku.
Onu u duši nisu znali pronaći.
Malo naših očeva je imalo crvenu knjižicu. A to je bio uslov.
Ne zato , što nisu htjeli.
Možda.
Već zbog stigme.
Mahala je bila oblijepljena plakatima, a svake godine su višekratno letke iz aviona bacali.
Ukratko, Agitprop je pisao:
-Nazadni, antiprotivni.
-Neusklađeni sa crvenim bojama, srpom i čekićem.
-Zaljubljeni u sevdah i ljubav.
-Neizostavno vjeruju i predaju se Bogu Ljubavi i Milosti.
-Izolovati i zaobilaziti u šitokom luku.
Ipak, zhvalni smo Titu.
Nije dao na Bosnu.
Po njenoj duši je krojio bratstvo i jedinstvo.
Nažalost, pokazalo se neuspješno.
Nije dao da u mahalu buldožeri i kranovi zalaze.
Nije dao ili nije smio, nije bitno.
Hvala mu što nas je odvojio od radnih akcija, parola i borbenih pjesama.
Znao je da mi ne bi išli, uzvikivali i pjevali produkte ruralne masovnosti.
Nije to nikada bio naš svijet.
Niti će.
Nije ni ovaj, još čudovišniji i svirepiji.
Niti će.
Tito je bio vizionar i osjećao je sve to.
Znao je i ono sve što će doći.
Tu ništa nije mogao.
Bio je mrtav.
Ostaće za zapisano :
-Imao više časti i poštenja nego sto svi Tuđmani, Miloševići, Janše, Izetbegovići, Dodici, Čovići i njihovi jataci, pride religijski slugani.
Imaju i što će ikad imati.
Ovi mrzitelji ljudskosti, su nadigli sve moguće pošasti poganluka, kojeg im duša puna, protiv Časnog čovjeka.
A pjevali su mu: Druže tito mi ti se kunemo,od Vardara pa do Triglava,nosili mu štafete, bili uvalakači…
I nosili crvene marame i plave kapice.
Crvene kapice i plave marame i plisir suknjice.
No, oni su samo nebeski popušlići.
Zbog njih bi Mi mogli Tita , skoro voljeti.
Ipak ne ide nam od srca.
Mi, mahalaši smo osuđeni da volimo nježne Grlice i živimo sevdah .
Što bi rahmetli Deba rek'o:
-Joj , majko mila , plaha usuda. Moglo bi se hejbet ljepot diseratcija za desetku napisati.
Za kraj smo ostavili notornu glupost i laž petparačkih novina, trule, ofucane, evropske animir dame Velike Britanije.
Deba bi rekao engleske sifilističke kurve. Mi moramo paziti kako se ponašamo, jer drotovi iz Hulla prate svaku našu riječ. I, đeš ba prostitutku nazvati sifilističkom kurvom, uvrijedila bi se. Ona je osuđena na HIV, ma šta mu to značilo
Daily Maila, je Josipa Broza Tita svrstao 13. mjestu rang liste .
Sve da i prihvatimo njihovu listu, Tito nikako ne može biti trinaesti.
Nabrojaćemo ( samo ) pet britanskih državljana koji se rangirani na listi najgorih masovnih ubojica 20.
stoljeća a koji su barem koju poziciju prije južnoslovenske Gromade: :
Albert Edward (Edvard VII)
George Frederick Ernest Albert (Đuro V)
Albert Frederick Arthur George (Đuro VI)
Elizabeth Alexandra Mary ( Elizabeta II)
Winston Leonard Spencer Churchill ( Pijanac I)
Nećemo dalje da mozgamo. Ovih pet individua su potisnuli Broza na 18. mjesto. Po britanskim genocidnim mjerilima, oni su se dobro plasirali:
– od šestog do 10 mjesta.
Nažalost do kolajni su ih dijelili milimetri.
Znate onaj sistem :
Oni nama, mi njima.
A bilo je lijepo i časno biti Jugoslovenka i Jugosloven.
Da , imala si samo devetnaest godina,
Proljeće milo moje
ili koji dan više
kad te povrijediše
kad brdima si leprašala put šarenih leptira
letjela godinama začarana
kroz aleju
preko zelenih polja
preko modre rijeke
preko mora
mene zaštitinika tražila
i nisi me nalazila
nisi gubila nadu
nisu ti slomili krila
anđele ne mogu dohvatiti
pa se u snove vraćala
nestašno lijepa
mirišljavo razigrana
da bi uvijek u srce moje sletjela
i svu tugu daljine i samoće
traganja i rastanka
moje i tvoje
jednim osmijehom izbrisala
molio sam se da me nađeš
da mi dođeš
ti koja snovima lutaš
ti od koje cvijeće mirise krade
ti koja samo za moju ljubav živiš
ti koja sa suncem sjaj dijeliš
ti koja meni ljubav daruješ
ti koja mi dušu miluješ
ti iz koje izranja ljepota duge
ti koja si izvor radisti
ti koja nevinost djeteta nosiš
ti koja preko brda i trnja hodiš
ti koja plavetnilo neba oslikavaš
ti koja dubinom mora zračiš
ti koja zvijezde u očima nosiš
nisi me našla
oteše mi te krhka ružo
ne i snove tvoje
a još uvijek
ja nebo molim
dođi zelena dolino cvijetna
dođi mila moja da ti snove poklonim
dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo
dođi ljubavi moja uhvati me rukom toplom
dođi živote moj zagrli me čvrsto jako
dođi meni ljubavi svojoj ljubavi jedina.
dođi i ne boj se mila
ljubav se nije zagubila.
Ochi chornye (Очи чёрные)
Очи чёрные, очи страстные
Очи жгучие и прекрасные
Как люблю я вас, как боюсь я вас
Знать, увидел вас я в недобрый час
Ох, недаром вы глубины темней!
Вижу траур в вас по душе моей,
Вижу пламя в вас я победное:
Сожжено на нём сердце бедное.
Но не грустен я, не печален я,
Утешительна мне судьба моя:
Всё, что лучшего в жизни Бог дал нам,
В жертву отдал я огневым глазам
Очи чёрные, очи страстные
Очи жгучие и прекрасные
Как люблю я вас, как боюсь я вас
Знать, увидел вас я в недобрый час
Crne oči
Oči crne, oči strastvene
Oči plamteće i prekrasne
Kako sam volio vas, kako se plašio vas
Znam, ugledao sam vas u zao čas
Oh, niste uzalud tamnije od dubine!
U vama vidim žal za mojom dušom
U vama vidim pobjednički plamen
Spaljeno je njime srce jadno
Ali nisam tužan, nisam ni sjetan
Utješena je sudbina moja
Sve najbolje što nam u životu Bog je dao
Prinio sam kao žrtvu očima vatrenim
Oči crne, oči strastvene
Oči plamteće i prekrasne
Kako sam volio vas , kako se plašio vas
Znam, ugledao sam vas u zao čas
