Šarl Bodler – Alegorija

Cveće zla CXIV





Prelepa, golih ramena, pušta vlasi

do ruba čaše, da ih vino kvasi.

Kandže ljubavi, otrov, spletke glupe

skliznu sa granitne joj kože, i otupe.





Smeje se smrti, razvratu se ruga,

tim zlotvorima, čija ruka gruba

iako sve čačka, nikad ne bi smela

da ospori slavu njenog čvrstog tela.





Gazi ko boginja, spava ko sultanija;

s uživanju je od paše odanija,

ruke joj pune dojki, okom zove

u širok zagrljaj sve ljudske sinove.





Dobro zna ta deva jalova, nesveta

a ipak potrebna za opstanak sveta

da lepota tela dar je vrhoviti,

pa za svaku gadost oprost će dobiti.





Pojma ne ima o čistilištu, ni raju,

pa kad u noć crnu uroni na kraju,

gledaće, ko novorođenče kad kroči,

bez mržnje, bez kajanja, smrt pravo u oči.

Majakovski – Priča o crvenoj Kapici

 

Bio jednom jedan kadet,

crvenom kapicom beše snabdet.

 

Osim te kapice što pripade kadetu

ni trunke crvenog u njegovom svetu.

 

Revolucija je negde – ču kadet – začeta,

al je kapica još uvek na glavi kadeta.

 

Ko bubreg u loju živeli za kadetom kadet,

i otac kadetov i kadetov praded.

 

Podiže se jednom neki silni vetar,

u parčiće razdra kapicu kadeta,

 

i on ostade crn. Videć’ ga gde šeta,

vuci revolucije ščepače kadeta.

 

Zna se u vukova kakva je dijeta:

zajedno sa manžetama proždraše kadeta.

 

Kad se budeš bavio politikom, dete,

ne zaboravi priču o ovom kadetu.

 

 






												

Josipa Lisac i Vlatko Stefanovski – ˝Jano Mori˝ / Song – Lyrics

 

 

 

 

Jano mori,Jano lele,sevdalino

Moja rosna, Jano mori, djetelino

Aj,moja rosna,Jano mori,djetelina

Pominuvaš,Jano mori,zeminuvaš

 

Nit mi zboriš,Jano mori,nit se smeeš

Aj,nit mi zboriš,Jano mori,nit se smeeš

Ma prašat,Jano mori,majstorite

Što im zgotovi,Jano mori,za bečera

 

Što im zgotovi Jano mori, za večera

Kad banička , begu more,kad kokoška

Kad banička,begu more,rudo jagne

Aj,od dve majki,begu more,zadoeno

 

 


												

Bleki – Prilog za moju biografiju

 

Ja sam vam tek jedan od neukih

koji je rođen da bude takav kakav jeste

Nije

mi ža

i ne kukam

 

meni nisu date mnoge osobine

koje ljude krase

neću ni reći da mi je drago

teško breme nosim

ali volim to

jer

jednostavno volim i snim

 

mene su rođenjem

osiromašili

dali mi samo par osobina

bagatelnih i neprimjernih

 

rekli su mi

ti samo možeš

o ljubavi pjevati

ljubav sniti

ljubav voditi

 

činim to

kao ubogo krhko dijete

kojeg svakog dana ubijaju

i opet i opet

 

ponekad shvatim da se svaki dan

bar jedna moj idodir se otme

neka grlica ga ukrade

lakše se diše kažu

negro ili bronhi

svejedno je

kažu neki

a nije

 

vrijedilo je

i još jednom

ponavljam 

vrijedilo je

svakog uzdaha

svake riječi

dvakog dodira

i nije mi ža