Ljubav svoiju smo pokopali
Krst na humku malu nabili.
“Slava Bogu” – kazali smo obaje…
Ali je ljubav ustala iz zemlje
Gleda nas kao da smo krivi.
Šta to radite? Ja još živim!…
pB
Ljubav svoiju smo pokopali
Krst na humku malu nabili.
“Slava Bogu” – kazali smo obaje…
Ali je ljubav ustala iz zemlje
Gleda nas kao da smo krivi.
Šta to radite? Ja još živim!…
pB
S'Agapo
S’ agapo
s’ agapo giati eisai oraia
s’ agapo giati eisai oraia
s’ agapo giati eisai esi
Agapo
agapo ki olo ton kosmo
agapo ki olo ton kosmo
giati zeis ki esi mazi
To para
to parathiro kleismeno
to parathiro kleismeno
to parathiro kleisto
Anoikse
anoikse to ena fillo
anoikse to ena fillo
tin eikona sou na do
Opet je svanuo dan bez tebe
svanuo je ali ti nisi tu
brojim čase gledam u ulicu
da nađem ono što je noć ukrala od mene
(2)volim
Nikad nisam prestajala da osjećam koliko te volim
ne spim noćima više ne živim
koliko te volim nikad nisi odlutao iz moga srca
ni iz mojih snova stalno si tu
(3) budala
Budala sam ako vjerujem da te mogu zaboraviti
Budala sam ako vjerujem da ću te naći
Još uvijek te osjećam i nedostaješ mi i bojim se
noći što ubije ono što mogu da zadržim.
Sada, kada ništa na svijetu na može
vratiti dane prohujalog ljeta,
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne
treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim
živjeti.
Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava,
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i
da smo bili krivi…
Požurimo s danima i danima što će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me
odvaja od tebe.
Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali i gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge
premorene da se vratiš … bit će kasno.
Možda ćemo se naći jedanput na malom
vrhu života i neizrečene tajne,
htjet ćemo jedno drugom reći, al’ proći
ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo
jedno drugome moći dati.
Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na
tebe neobično podsjećaju.
Ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti,
al’ ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene.
Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba – nastoj pobijediti,
ali ako izgubiš – ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav – a ona traži žrtve…
Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati.
Osjećat ću tugu jer sam tebe voljela,
bit će to ironija tuge …
Nestat će sjaja u travi,
nestat će veličanstvenost svijeta.
Ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo.
[Verse 1: David Paich]
I hear the drums echoing tonight
But she hears only whispers of some quiet conversation
She's coming in, 12:30 flight
Her moonlit wings reflect the stars that guide me towards salvation
I stopped an old man along the way
Hoping to find some old forgotten words or ancient melodies
He turned to me as if to say
“Hurry, boy, it's waiting there for you”
[Chorus: Bobby Kimball]
It's gonna take a lot to drag me away from you
There's nothing that a hundred men or more could ever do
I bless the rains down in Africa
Gonna take some time to do the things we never had (Ooh)
[Verse 2: David Paich]
The wild dogs cry out in the night
As they grow restless longing for some solitary company
I know that I must do what's right
As sure as Kilimanjaro rises like Olympus above the Serengeti
I seek to cure what's deep inside
Frightened of this thing that I've become
[Chorus: Bobby Kimball]
It's gonna take a lot to drag me away from you
There's nothing that a hundred men or more could ever do
I bless the rains down in Africa
Gonna take some time to do the things we never had
[Bridge: Both]
Hurry, boy, she's waiting there for you
[Chorus: Bobby Kimball]
It's gonna take a lot to drag me away from you
There's nothing that a hundred men or more could ever do
I bless the rains down in Africa
I bless the rains down in Africa (I bless the rains)
I bless the rains down in Africa (I bless the rains)
I bless the rains down in Africa
I bless the rains down in Africa (Gonna take the time)
Gonna take some time to do the things we never had
Afrika
[Stih 1: David Paich]
Čujem kako bubnjevi odjekuju večeras
I čujem samo šapat nekog tihog razgovora
Ona dolazi, let u 12:30
Njena mjesečinom obasjana krila preslikavaju zvijezde koje me vode ka spasu
U mimohodu sam zaustavio jednog starca
U nadi da ću pronaći neke stare zaboravljene riječi ili drevne melodije
Okrenuo se prema meni kao da želi reći
“Požuri, dječače, tamo te čeka”
[Refren: Bobby Kimball]
Biće potrebno mnogo da me odvuku od tebe
Ne postoji ništa što bi stotinu il’ više ljudi ikada moglo učiniti
Blagosiljam kiše u Africi
Trebat će nam vremena da uradimo stvari koje nikada nismo imali (Ooh)
[Stih 2: David Paich]
Divlji psi zavijaju u noći
Dok raste nemirna čežnja za nekim samotnim društvom
Znam da moram da uradim ono što je ispravno
Siguran kao što se Kilimandžaro uzdiže kao Olimp iznad Serengetija
Ja tražim da izlečim ono što je duboko u nutrini
Plašim se ovoga što postajem
[Refren: Bobby Kimball]
Biće potrebno mnogo da me odvuku od tebe
Ne postoji ništa što bi stotinu ili više ljudi ikada moglo učiniti
Blagosiljam kiše u Africi
Trebat će nam vremena da uradimo stvari koje nikada nismo imali
[Most: Oba]
Požuri, dječače, ona te tamo čeka
[Refren: Bobby Kimball]
Biće potrebno mnogo da me odvuku od tebe
Ne postoji ništa što bi stotinu ili više ljudi ikada moglo učiniti
Blagosiljam kiše u Africi
Blagosiljam kiše u Africi (blagoslivljam kišu)
Blagosiljam kiše u Africi (blagoslivljam kišu)
Blagosiljam kiše u Africi
Blagosiljam kiše u Africi (trebaću vremena)
Trebaće nam vremena da uradimo stvari koje nikada nismo imali
Meki ralasi jutra nadolaze
nježno dodiruju obale svijesti
otvarajući sedefaste ivice sna
po ko zna koji put treba ustati
ostavljajući za sobom dveri
noćnih putova kroz ljubav
koloplet mirisnih snova koji nestaju
u bespuću šarenih iskrica svjetlosti
koje bolne probijaju proreze jave
poput hiljada blještavih maglica
najavljujući ponovno rađanje života
Sanjah te sinoć mila moja
Zvala si me u svoje đardine
baštovanko njina
mirisi tvoga tijela su mi šaputali
uđi u baštu mili moj
miriši i beri voće moje.
Ja ti odgovorih
Tvoje bašte su moji snovi
Koje sanjam u snovima mojim
Vidim kako cvatu
Ne mogu da dišem
Želim plodove tvoje bašte
mila moja
ali
Ne ide to tako
Ništa ne brini
Doći će vrijeme
Bašta tvojih.
Nije došlo
Odletilo je
Sa tugom
Nenadanog rastanka
Oprosti mi mila
Bejah častan i dobar
Sada sanjam neubrane bašte
Čuvarice srca moga.
Autor
Hajro Šabanadžović
Petnaest dana proljeća – V dio
Vesna Morena S. Zarobljena ruža
Auto portret Mila moja
Autoportretova ljubav Autoportretova zahvalnost proljeću
Autoportretovo proljeće Zahvalnost
Uzbibanost Svijet azura
Svijet krugova Ljetna ljubav
Nebo vjernosti Bezuslovna ljubav
Svijet radosti Bolna praznina
Prekrasan dan Usnula ljubav
Blistavi put Svjetlost na kraju puta
Što Te sputava, srce moje, da ne progovoriš iz dubina
Kao orgulje skrivene u crnom lišću noći?
Noćas gledaš kako se odražava u Armu red svjetiljaka
Firentinskih.
Zar nisi o tome davno sanjarila
U djetinjstvu, dok su nad glavom
Drhtale zvijezde, u vinogradu?
Noćas, gle! Kako osjećaš vjetar što dolijete s Arna ,
Sa rijeke koju gledaš otvorenim očima,
A moglo bi je rukama grabiti kao vodu
S potoka u Rastušju. U Rastušju je mati,
Moja mati, i moje sestre, i kuća. Jeste li spremile
Ljetinu, vas tri koje ste same
Ostale kod starinske kuće mojih djedova,
Čuvajući oganj da ne zgasne med zidovima
Doma koji ostaviše muške ruke? Gledao sam
Danas u San Lorenzu „ Zoru ¨, koju stvoriše Ruke
U tamnim tišinama mutnoga stoljeća;
Bez prestanka mislim na ruke te
I ne mogu da vjerujem da su zaista
Mrtve. Mrtve ruke.
Oprostite mi, gospodine Michelangelo, što ja
Raskidane misli redam nevješto u tihe rečenice.
Vi možda već znate da sam ja pjesnik iz Hrvatske,
Koji ne može vjerovati da su vaše ruke
Mrtve. Mrtve ruke.
Mislim na moje polje, koje su neznane
Ruke požnjele, spavaj, srce moje,
I ne slušaj muziku u gostionicama,
I ne uzdiši, i ne plači nad rijekom
Sa svijetlima. Ruka će sigurno
Ugasiti svjetiljke. Spavaj.
Spavaj, srce moje. Vjetar, i zlato, i kosti,
I pepeo. Spavaj.
Proljetni vodopad
Tebi je bar lako
kroz dane brodit plaho
vrijeme je lijepo
miris lljeta nas miluje
ptice cvrkuću
sunce se osmjehuje,
nebo je na bosanski plavo
vodopad je proljetni
ti si prelijepa.
ružin bikini
sa otiskom mojih dodira navuci
peškir na rame nabaci,
ruku nježnu primi
znaš onu
lijeva u desnoj
u modrozelenu rijeku uroni
i eto čarolije
Zemlja je jajolika ,kao i njena sistemski jedina poznata zvijezda Sunce.
Već odavno NASA u svojoj bazi podataka, duboko zakopanoj od javnosti , sakriva činjenicu da Sunce i Zemlja imaju oblik nojevog jajeta. Zašto baš nojevog, to nismo uspjeli doznati.
Povjerljivi izvor je tražio dodatne finasije, ne shvatajući da su normalni mislioci uglavnom kokuzi. Ipak smo uspjeli doći do slike – dvije ,nama najživotnije zvijezde , snimljene teleskopom Huble.
Uživajte u novoj viziji svjestskog poretka.
Ovaj podatak se skriva kao najstrožija tajna , da se ne bu uznemirili glupani koji tvrde da je zemlja ravna, hablečine koje svake godine predviđaju po nekoliko apokalipsi i maloumnici koji tvrde da je univerzum star oko 6.000 godina.
NASA to objašnjava činjenicom da će njihov ptičiji mozak pogrešno shvatiti jajoliki oblik Zemlje i pomisliti da su se izlegli njenim direktnim porođajnim mukama . Pomišlja se da i sljedbenici Nojeva , u nepameti , često zavlače glavu upijesak. Kažu tamo se najbolje mjeri plićak uma.
A sem toga Noji/Nuhu odgovara da su zemlja i sunce Nojevi nus produkti.
No , to je samo dio probleme. Onaj teži je , da bi to pučanstvo pilećeg uma moglo pomisliti da im je višefazni Mjesec otac , jer je on ,rodno , najbliži Zemlji.
U svom ozbiljnom pristupu svakoj gluposti ,zaboravljaju da su možda oprašeni sa kometa , meteora , ili nepozantih letećeg baluna koji prohujaju pored Zemlje. Sistem ” pčelica Maja”.
U svakom slučaju oni nisu normalni kao svi ostali Zemljani. Imaju privilegiju da im je pamet prohujala mimo moždane šupljine i ostavila dovoljno praznog prostora za smišljanje novih “genijalnosti” .
Trebas mi, trebas u osvit zore
kada se misli sa tugom bore
trebas mi, trebas svakog trena
jer ja sam samo zena
Ref. 2x
Umrla ne bih da zadnju bitku bijem
zednela ne bih da gorku vodu pijem
al’ srce jadno stalo bih moje
da nije ljubavi tvoje
Trebas mi, trebas u suton plavi
kad mi se zelja za tobom javi
trebas mi, trebas svakog trena
jer ja sam samo zena
Ref. 2x
Trebas mi, trebas kad sunce greje
kada se srce zivotu smeje
trebas mi, trebas svakog trena
jer ja sam samo zena
Ref. 2x