Autor
Hajro Šabanadžović
Srce ranjeno Duša oprosta
Oblaci Svijet igrački
Suze liju Svjetla na kraju puta
Nježna bjelina sniježi Rijeka blistava
Obala Oblaci nad rijekom
Potočić Rosno cvijeće
Klizište Žbunje
Zeleni vodopad Uzburkano more
Svaka tvoja reč,
u meni je do pesme porasla
svaka tvoja reč.
Svaki tvoj dodir,
u meni je do zagrljaja porastao
svaki tvoj dodir.
Naš slučajni susret,
u meni je do života porastao,
naš slučajni susret.
Sve što mi se zbog tebe dogodilo,
kao očarano živi u meni,
i čini se , neće proći
sve što mi se zbog tebe dogodilo.
I volela bih
da te tek sada volim prvi put
Volela bih da ne verujem
da će mi srce za tobom proći
kada budeš jednom otišao
Ljubavi moje u noćima dugim
Zviježđe i putanje
Noć kada se ljubav vodila
Noć milosti i sna
Noć kada su zvijezde snova padale
Zviježđe Konj
Pamtim
noć se oduljila
nestašluk je raskrilio vrijeme
nježnost je činila svoje
poslije mu je ona pjevala
tiho na uho
bolno
svu je ljubav svoju
svu je čežnju svoju
ispjevala u toj pjesmi
te večeri
u njihovom đardinu
kraj žubora šadrvana
ispod zvijezda
ispod maglica
na očigled mjeseca
cvjetnih snova
ja zvjezdica njena sestrica
svjedokom bila
vidjela sam
kad je ona suze sakrivala
vidjela sam
kad je on zaspao
a ona se pravila da spava
sve sam vidjela
ja sam za nju plakala
ona nije mogla
jer ona je bila ja
a ja sam bila ona
vidjevši u boli svojoj
da je on snove prigrlio
polako se izvukla
napravila mu srce
od šala ribizli i rozaklija
malo kičasto ali iskreno
dječije
ustala njegov upaljač u ruku sakrila
ruku srcu njegovom prinjela
vidjela sam
kako je njegovo srce zadrhtalo
kao površina jezera
kad ga lahorac iznenada napadne
poljubac mu lagani dala
tiho se kapiji rastanka
iskrala
izlazi ona uplakana
ja pred nju u suzama
zastane ali u njoj straha nema
jer za njega mjesta više ni
svo je bol uzela
gleda me
ništa ne govori
zagrlim je i pitam
iako odgovore znam
Šta sada malena moja, kamo bježiš?
ona pomirljivo
jezivo bezosjećajno konstatuje
idem u rodni grad da se udam
za sina čovjeka
koji mi je zlo učinio
a njega mi ti čuvaj
on nema više nikoga
molim te pomozi mu
vremenom…
vremenom…
poslije vremena
bujao je Ocean
Tišina i sni
ona je usnila
na odru od ljiljana bijelih
odvno već
vremenom…
ja sam i dalje njegov svjedok
i ne dam
bolu
da mu srebro miluje
a vremenom…
poslije vremena
Come Waltz With Me
Come walk with me and let go of the way you are going
Come talk to me and I'll tell you what's really worth knowing
Life's much too good, my friend. Don't let it end.
Come dance with me and I'll give you a gift worth giving
Take a chance with me and I'll show you a life that's worth living
Life's much too good, my friend. Don't let it end.
Come waltz with me and let go of the way you are going
Come talk to me and I'll tell you what's really worth knowing
Life's much too good, my friend. Don't let it end.
Come dance with me and I'll give you a gift worth giving
Take a chance with me and I'll show you a life that's worth living
Life's much too good, my friend. Don't let it end.
Pleši valcer sa mnom
Dođi šetaj sa mnom i idemo putem kojim ti ideš
Dođi i pričaj mi i ja ću ti reći šta zaista vrijedi znati
Život je tako dobar,moja prijateljice.Ne čini mu kraj.
Dođi pleši sa mnom i i ja ću ti dati poklon dostojan poklanjanja
Rizikuj sa mnom i ja ću ti pokazati život dostojan življena
Život je tako dobar,moja prijateljice.Ne čini mu kraj.
Dođi plesati valcer sa mnom i idemo putem kojim ti ideš
Dođi i pričaj mi i ja ću ti reći šta zaista vrijedi znati
Život je tako dobar,moja prijateljice.Ne čini mu kraj.
Dođi pleši sa mnom i i ja ću ti dati poklon dostojan poklanjanja
Rizikuj sa mnom i ja ću ti pokazati život dostojan življena
Život je tako dobar,moja prijateljice.Ne čini mu kraj.
Božićna liturgija je bila prelijepa.
Srca blažena i spokojna.
Duh Gospoda Jedinog je dotakao srca iskrenih vjerinika
Imamo vesele teme danas.Razlog za radovanje.
U mnogim domovima se i srcem slavi.
Nisu važna predubjeđenja, samo neka se slavi.
Ko slavi zlo ne misli!?
Božić je otvorio vrata.
Blagdan je.
Lica su vesela.
Slijede radosni dani kada se voli i prašta.
Svaki dan bi trebao biti takav.
Nije valjda dobronamjernost spala na samo tri dana godišnje?
Želimo radost u domovima. I u komšijskim. Uvijek i zauvijek,
Budimo prijatelji.
I ljudi, Bosanski.
Časni i ponosni.
Dostojni Božijeg Blagoslova.
Kao davni greh,
uvek mi se ista javljaš.
Odzvanja ti smeh,
cipele u prozor stavljaš.
I večno sanjaš,
svetom putuješ bez putovanja
a Badnje veče dolazi.
Mogla si mi baš
i reći neke reči nagle.
Oči su mi, znaš,
pune one iste magle.
Al suprotnost sušta,
sad u meni tuga koren pušta
a badnje veče prolazi.
To je bilo naše zadnje,
sad opet zvona zvone – slušam to.
Ne, nije svako veče Badnje,
al ovo danas, sasvim slučajno – Badnje je.
U poslednji čas,
kao uvek na to veče,
gospođa do nas
unucima kolač peče.
U mojoj sobi
samo stari veker vreme drobi
a Badnje veče prolazi…
To je bilo naše zadnje,
sad opet zvona zvone
– slušam to.
Ne, nije svako veče Badnje,
al ovo danas, sasvim slučajno –
Badnje je.
Danas je Utorak 07.Januar / Siječanj 2020. godine.
Božić je – Pravoslavni.
Blagdanski praznici vedri i snježni!
Nadamo se dobroj i mirnoj godini.
Prevoslavnim vjernicima i svim onim koji slave Božić prema julijanskom kalendaru
želimo sretan Božić.
Mir Božji Hristos se rodi.
Svečani je dan. Treba željeti mnogo , jako mnogo dobra.
Ne samo materijalnog.
Obilje zdravlja, lične sreće i svakoga dobra nebo dariva po svojim zakonima.
Treba se mnogo se moliti se za dobar svaki dan.
Moliti se da mir zavlada u svakom kutku dunjaluka.
Da ljudi ne čine zlo jedni drugima.
Da komšija bude sretan i da mu se krava teli dvojkama i da mu dom beharom miriše.
Da ljubav Božija bezuslovno zaigra u svim srcima i prema svima.
I da praštamo, bezrezervno praštamo i da se zlo vikad niše ne ponovi.
Amin Gospode Milostivi.
Usnih lijep san
ti i kćerkica
jednog od dana budućih
ljubavlju rođena
mirisom ljubičica zarobljene
poželjeh ti
ne tuguj Mila djevojčice
zaboravi slike stare i tužne
nove
ljepše će doći
u život tvoj
i opet ćeš
lepršava i snena
ljubiti
okupana azurom neba
pravu
od duše za srce rođenu
jedinu jubav
života svog
do slijedećeg Blagog dana
obećavam
Nevera
Duša nježne dobrote
Ona je osvit
Mirisna plavet
Poklanjajući mi ovu noć
besanu i nježnu
koja briše prošlost
obasjanu budućnošću
u tragovima uspomena
postaješ svitanje
nad mirisnom plaveti
naših života
upijajući zaborav
Ljube moje
ne hiti suzama
dan postaje nevin i snen
obasjan rastankom
a kajanja ni
jer i u neveri
sve milosne riječi dunjalučke
udomljene u ljubav i snove
rasuh vjetrom
poklonih tvojoj čednosti
a opet
dok me kradu domu tvome
pitam se
da li imah dovoljno riječi
Autor
Hajro Šabanadžović