Preživčari

U Blekijevom pojmovniku sigosmo do izraza : preživčari.

Neobična i nepoznat riječ. Nikad čuli.

Vjerujemo ni vi.

Odlučili smo da vam napravimo ispis te stranice:

Preživčari – kovanica dvije riječi: preživati i čari ( neumitni Deba uključuje i rigoleto: šta ćemo,kooautor se more poslušati )

Znači oni koji uživaju u čarima hajvanjskog preživanja i insanskog rigoleta;osobe koje jedu i piju,preživaju,nekad se obaljeste,ali najčešće povraćaju hranu i pri tome uživaju.

Mnogo komplikovano. Naš narod bi to skratio i rekao izjelice (poguzija). Naš narod je fin.U svijetu te individue nazivaju žderonje.

Inače ,riječ preživčari ima smisla u jednom dijelu, u drugom i nema. Naš izjelica može pojesti bruku jednu, ali rijetko , skoro nikad, ne povraća.

Da bi se izbjegle nejasnoće i eventualni nesporazumi,kao svi kojima je istina primarna,navodimo neka obrazloženja.

Stari rimljani su najveći preživćari u povijesti. Njihove krkanluke,gozbe i orgije zapisali su njihovi čuveni oratori. Nije čas oratorstva pa ih ne moramo nabrajati.

Ni drugi barbari nisu zaostajali za njima. Avari, Huni, Goti, ,Briti, Germani, Gali su ih u Debinom kontekstu debelo nadmašili.

Rimljani su to radili sa stilom i dozom elegancije.Normalno oni bogati.Gdje ste vidjeli da siromah u bilo kom vaktu pravi alave gozbe.Dakle kod rimljana je preživčarski pir uključivao:izobilje raznovrsne hrane, pića i slastica.

Čari sofre su tamanili uz muziku,ples i seks,do bjesomučnosti. Malo bi preživali; neki bi se obaljestili, pa jeli i ponovo malo preživali. Potom obavezno prst u usta i rigoleto. Pa opet isponove. Dok neko ne rikne ili neko cezara ne ubije.

Tada se fešta prekidala; cezar bi se na brzaka pod ledinu metno ,pa ope’ isponove. Dok se svi ne urokaju ili obeznane;ovako ili onako.

Avari,Briti,Goti ,Germani i drugi varvari su se prežderavali samo mesom i alkoholom.Na to ih tjerala milenijska glad,pustare i močvare. Nije im uošpte bilo bitno koje je meso,samo nek je sa ražnja.

Mesa nije smjelo nedostajati.Ako nema hajvanskog dobro je i insansko.Nisu se libili okrenuti insanski ražanj.Jok,nikako. Samo su Bizantinci bili iznimka koja potvrđuje pravilo.Oni su prvo žive insane čerečili ili na kolac na bijali,pa onda radili šta im volja.

Kad se ko preždere,on povrati,otkunja,pa ponovo.I tako sve dok im krv ne provri pa se među sobom pokolju. Najčešće su pravili pauze da kolju one nenormalne;one koji nisu ni preživčari ni kanibali.

Ne znamo, možda su zato rimljani stalno kukali: Kanibal Ante portas.

Kurtizane su taj stil čarobnih preživarsko rigoletskih čari pretvorile u nešto mnogo suptilnije i isplativije i bez mrtvih,barem ne masovnih smrti.

Kleopatra je to dovela do savršenstva. Dionizije i bahinalije joj nisu mogle pera odbiti. Tada se to prozvalo Kleopatrizam. U prevodu kleo domovinu.Ima li to nekog smisla ne znamo.Neki drugi put ćemo navratiti kod Blekija.

Tada se ljubomorni Dionis organizovao usud. Učinio je da Kleopatri sve dosadi i na gozbu pozove kobru.Naivna bila; vjerovala Dioniziju , zmiji otrovnici.

Od tog vakta kleopatrizam i preživčarenje su polako padali u zaborav.

Termine je oživio konvertit i žbir Savle oliti Pavle proturivši hin bogatim rimljanima i zapadno europljanima i njihovim jatacima. Ovi su se tih uzansi strogo pridržavali,proširivši ih do neslućenih mogućnost.

Šta je riječnik ovim pasusom htio rjeti nije nam jasno,tu se objašnjenje završava ,kao i naše pisanje o njimu.


												

Jesenjin – Kurva

 

Za ženu priznajem samo kurvu

Poštene nek se ne naljute,

Jer zbog njih izgubih svu radost svoju,

Zbog njih izgubih svoje pute.

 

Kurva mi dade sve sto joj tražih

Sve slasti jedne žene

I nikad ne pokuša da mi ukrade

Ni delić uspomene

 

Uvek je volela da me nadje

Okruzena čašama vina

I nikad ne pokuša da se snadje

Da bi sa mnom dobila sina

 

Za ženu priznajem samo kurvu,

postene neka se ne naljute..


												

Suzan Zontag – In memoriam / Iz arhiva

Suzan Zontag

 

Većina informativnih kuća je kratko objavila:

16.01.1933. – Rođena je američka književnica Suzan Zontag.

a nešto malo poslije toga,

28.12.2004.- Umrla je Suzan Zontag, radikalna američka književnica i kritičarka.

Mi ostali zaprepašćeni.

U prvi mah pomislimo: Vrlo smiješni termini za divnu osobu u rečenicam šest i devet riječi,sa veznicima.

Pa onda kažemo,zastanimo malo,zar to nije   Suzan Zontag   jedna od najuticajnijih i najprovokativnijih mislilaca 20. vjeka,počasna Sarajka i koja ga je voljela kao i svoj Njujork.Skoro.

Ta ličnost je predstavljena izuzetno tendecioznom i nebuloznom rečenicom.

Bilo bi komično da rečenica nije izrečena u  izrazito negativnoj i nepismenoj konotaciji.

To je pisao neko ko se plaši njenih istina.

Prvo i osnovno  ,osoba  koja govori istinu nikad ne može biti radikalna američka kniževnica i kritičarka.

I kakav je to izraz radikalna književnica.

Tako nešto prvi put čujemo.

Znamo da imaju radikalne stranke,naprimjer kao ona Milojka, bivše gospođice broj 1. Zeničkog andergraund pržuna.

Znamo da ima i radikalnih vjerskih fanatika.

Mi pedererčine nazivamo i radikalno bolesnim ljudima.

Ali ne sve.One koji su kažnjeni proviđenjem AID-a ne prozivamo.Oni su sami sebe prozvali.

Da bi osvježili pamćenje uzmemo riječnik i pročitamo šta znači riječ radikalan.Šta znamo možda su u nekom,neodređenom ,međuvremenu obogatili značenje te riječi.

radikalno

korjenito ,temeljito, sasvim ,

u prenesenom smilu može značiti:

nepopustljiv,ekstreman ,zadrt

Ništa što nismo znali.

Onda ta  značenja interpoliramo u rečenicu.

Umrla je Suzan Zontag,  korjenita ( temeljita,sasvim) američka književnica i kritičarka.

To je ono što bi nas nasmijalo ,jer je samo nepismeni  klovnovi mogu osmisliti takav šnit rečenice.

Ne treba žuriti,velimo sami sebi ;da vidimo kako se uklapaju inačice prenesenog značenja:

Umrla je Suzan Zontag zadrta (nepopustljiva,ekstremna) američka književnica i kritičarka.

Ovo baš radikalno, sasvim temeljito i korjenito nagrdi misaoni i jezički slijed medijskog lingviniste-istoričara.

Znamo da je većina medijskih rabotnika i kolumnista polupismeno.Naročito ako imaju loknice i ako ih nazivaju gospođice. I polupismeno i lijeno da pročita vlastiti  „misaoni“  slijed. Zato nismo nikom ništa zamjerili.

Đeš ba zamjeriti hajvanu koji misli da je insan.

Idemo  na pijacu informacija da pribavimo neke crtice o Suzan Zontag i  ispitamo njen radikalizam,Mi ga nismo primjetili,možda neko drugi zna više od nas.

-Vatreni,ali dostojanstveni i istinoljubivi istupi su je učinili političkom i književnom ikonom svoga doba.

-Poštovanje njenog djela, veliki Danilo Kiš je krunisao  vrlo bliskim prijateljstvom.

-Kritičarke i spisateljica čija su dela o fotografiji, ratu, bolesti društva i terorizmu aktuelna i danas.

– Briljirala je istovremeno kao autorka ljubavnog romana, isticala se kao prvorazredna esejistkinja i bila priznata kao mislilac.

– Zontag je bila velika dama savremene američke književnosti.

-Bavila se postojećim problemima i izrazažavala se savim jasno.U njenim riječima nije bilo mjesta nedoumici.

Nigdje traga onom radikalizmu sa negativnim konotacijama.

Čeprkamo dalje.

-Šezdesetih sa nepunih 30.godina izjavljuje da je “bela rasa” rak rana istorije, a da je Amerike utemeljena na ” istrebljenju naroda”.Ništa ekstremno ,sasvim realne i provjerljive činjenice.Mogla je ,vala ,američko iskustvo utemeljenosti sasvim logično povezati sa učiteljima:Vatikanom i Zapadnom Europom  izmetli ” kolijevkom civilizacije”.

Nemojte nas odmah ružiti.Imamo jedan gori izraz ,ali nije naš.Damin je.Čuvamo ga za kasnije ,kao dragulj.

-Za terorističke   napade 11.o9.2oo1. je rekla da nisu bili usmereni protiv civilizacije i slobode uopšte, kako je tvrdila Bušova vlada, već su bili posledica spoljne politike SAD kao super sile.Mi bi rekli i terminatora čednosti.

Slažemo sa njom i dodajemo , da nikad nije utvrđeno ko su bili ti teroristi i šta je pozadina tih napada.

Mi smo čak napravili serijal o tim napadima ,gledan kroz prizmu dobrih poznavalaca teorija zavjere.

U kontekstu tog pismenija,Zontagova je mala macica koja još nije naučila da grebe.

Ne znamo čemu radikalizam i ljevičarstvo.

Suzana je bila  strasna žena,koja je pisala dobre  ljubavne romane,radila zanimljive publikacije  i prvorazredne eseje. Nije bježala od izazova glume,režije i fotografije.

Dio života je posvetila Sarajevu Gradu čednosti ,često govoreći o njegovoj majci Bosni Zemlji Božije milosti.

Heroina Susan Sontag,počasna Sarajka, bila je i prva osoba sa strane , koja je svjetskoj javnosti poručila da se u BiH dešava genocid,

-Rat u Bosni je smatrala zakašnjelim  za otprilike 5o godine.To su ustaše i četnici željeli dovršiti posao iz 1941. na  svoj koljački,genocidni način.

-Bosna je Španski građanski rat našeg vremena,napuštena od svih i prodata i predata u ruke koljača.

-Sav njen radikalizam se ,vjerovatno, očituje u rečenici  “Svako ko ostane neutralan u ovom ratu je govno.”

Biserli, ali sasvim na mjestu, nema sumnje.Što sad ne prigovarate,

Hrabrost je  dijelila sa Blaženim čista srca.Za rata je devet puta  dolazila u opkoljenu Čednost.

Sarajevu je 1992. godine podarila Beketovog Čekajući Godoa. Predstava  je  igrana je u Pozorištu mladih,a Predstavljena na MESS-u.

Vjest o toj predstavi, o ljudima koji čekaju, a ne mogu dočekati kraj tuge, beznađa i straha, objavljena je u brojnim svjetskim medijima.

Tu su se “svjetski” mediji  koji tako pišu malo natakarili.

U Sarajevu nije vladalo bezbađe i strah,već samo ogromna tuga.

Ubijana su djeca.

Ubijane su žene.

Ubijani su starci.

Ubijano je cvijeće.

Ubijani potoci i bregovi.

Ubijana je ljubav i ljudskost.

Ubijano je Nebo.

Da je vladalo beznađe i strah ,danas Sarajeva i Bosne  ne bi bilo.

Grad  čednosti i Zemlja Božije milosti disali su kao jedno anđeosko biće.

Na može se izgubiti nada i osjećati strah, ako se zna da je neko vrlo Moćan,pun milosti i ljubavi na tvojoj  strani.

Godo je onaj apsurdist koji nikako da se pojavi ,a glavni je lik drame.

Ima tu neke simbioze između obrnute  hiperbole i preuranjene takarli simbolike.

Koliko god zločinci preuveličavali svoje junaštvo i efikasnost i jakost koljačkih alata i nakana    na kraju budu posramljeni.

Mi se profinili.Nismo upotrebili vulgarizme.

Ne može to tako.

Kad je obrnuta hiperbola popušila, nadovezala se zakašnjela takarli simbolika.

U Bosni nikako da se u glavama vlastodržaca pojavi pamet,a svi pričaju o pameti.

Svoj posljednji roman Suzan Zontag napisala je 2000. godine.

Posvetila ga je svome  Sarajevu.

Kad god neko krene u Hram umjetnosti, pročitaće ime Suzna Zontag.

Trg nosi njeno ime.

Zaslužila je.

Peas ,sister ,selam.

To su opće, poznate činjenice.

 


												

UN – ublehe i foliranti kontra beskućnika

Iz Arhiva

BY ADMINKOMENTARI

 

Slučaj drugi

 

Prodavci oružja , sijači zla ili jednostavno bogovi rata (a to su uvijek oni od Savjeta) zavade dva ili tri naroda i nagovore ih na rat. U ratovima je neko supreiorniji, neko ugroženiji, neko slabiji. U svim ratovima glavnu riječ neprincipijelne koalicije. One su snabdejevene oružjem. Prodao mu ga neko iz Savjera UN.

Slabiji moli za pomoć. Četrnaest odlući da se da pomoć, petnaesti ne pristaje ali odlučuje da se priključi četrnaestorici ako se slaže da njegov dil bude malo veći.

Pertnaesti ponovo veselo kliče:

” Posao obavljen, članice kurvoazije – molim.”

Rat čini svoje izbjeglica nisu više kolone to su već gradovi i nove zemlje.

Desetine, stotine miliona izbjeglica.

Zato UN mora imati ogranke: atom, death, fao, fire, genocid, holokaust, Jack the Ripper killers, konclog, meit, unesco, unhcr, unicef, war, welth, who, žica i etc. Ne možemo daljem nismo mi Deba konjskih žicvaca.

Kako baš nismo vični pretragama na društvenim vezama ove smo nazive našli na stranici: slike za UN. Pogledajte je možda vi otkrijete dublji smisao ili barem novi ogranak ili organ UN.

SAD i Vatikana tvrde da su najveći humanitarci današnjicei zato su preuzeli patronat nad UN.

UN šalje pomoć i plakate:

Svaki deveti čovjek na slici je izbjeglica. Taj čovjek na plakatu nije ćovjek. On je lego kockica

Šta očekivati od abortusa demokratije?

Njima čovjek nije čovjek, žena ili dijete!

Nije čak ni životinja!

Njima je čovjek postao lego kockica.

Više to ne kriju.

Evo Bosanci moji, pošto niste htjeli da nestanete , mi vas promoviramo u lego kockicu.

Tu užasnu nehumanu bijedu prosipati nama, narodu koji je tek izašao iz vremena ratnog vihora i genocida ne zaslužuje ništa osim protupitanja :

” Na čiju incijativu, pomoć i lično zalaganje i ućešće su ti ljudi silovani, ubijani, postali žrtve ibeskućnici…?*

U sjećanju živi Srebrenica. Razdvajanje. Po muškarce dolaze vojni kamioni srbaljski koljača i vode janjad na klanje. Krv još teče Srebreničkim kraje. Kolone izbjeglica lutaju i bježe.

UN i Svjet i Holandski bataljon mirno posmatraju i nude kreker bajat pedeset godina star. To je sva pomoć koja im je ostala. Ostalo su poslali kući. Njihova djeca nisu gladna i nisu lego kockice. I moraju da jedu.

Lego kockice nemoraju da jedu. Ako se bune probjlem je lako riješiti. Pozoveš odio Jack the Ripper i on nađe svoje koljače i da im kame i bombe, drvosječke sjekire i macole, gusle i prengije i klanje može da počne.

I još nešto, lego kockicama se igraju djeca od tri – četiri godine. U kasnijim godinama su one djeci neinteresantne.

Znači oni (un, sad, vatikan, zapad) nas beozočno i bez imalo ustručavanja poistovječuju sa djecom uzrasta do četiri godine.

I ne samo nas već sve beskućnike svijeta. I stotine miliona onih njihovih, u njihovim zemljema koje ne broje. Za njih su pripremili poseban tretman, izgladnjvanje pa istrebljenje, pogotovu ako im boja nije bijela.

Utješno je to da u svakom zlu ima neko dobro. U ovom slučaju ljudi su dobro prošli. Mogli su ih predstaviiti kao likove sa toalet oznaka. Ili jednostavno izbrisati.

Dakle oni nama plakat!

Mi njima: Aferim humanitarci sa kvocijentom ravnim roli toalet papira sa ucrtanim UN grbom uz preporuku:

Sklonite te lego kockice sa sunca i nosite ih svojoj pederskoj braći što se po Sikstinskim kapelama mole.

 






												

I am zabezeknut / Igrokaz na dan 16.januar/Siječanj

 

Danas je 16.januar/Siječanj 2025. godine. zapo nam u Četvrtak.

Daklen već smo nogirali 15 dana, ovaj bi trebao po nekoj logici trebao biti šesnaesti nogatransirani dan . Ali logika i stvarnost nemaju skoro nikad dodirnih tačaka. Eto mnogi neće znati da li smo otkantali ovaj dan na najljepši način.

Neuki su ljudi. Skoro ništa ne znaju. Ma znaju , ali neće da misle i opažaju. Nemaju vremena. Aj’ da su okupirani ljubavlju i snovima.! Ili kojim čudom takarom. Oprostilo bi im se.

Dane provode u žurbi. Ne zastanu da pogledaju ljepotu pahiljica. Kriju se od mrazeva i zime, umjesto da se toplije  obuku , izađu u bjelinu i valjaju se u blagodetima Božije milsoti i ljubavi.

Sve što nam je dato je samo dokaz ljepote ,raznovrsnosti i sveobuhvatnosti  Božijeg stvaranja.

Poklanja nam život , ljubav i milost  i oprost.

Poklonio nam je  Četiri godišnja doba, ljepša od ljepšeg. Umilnija od umilnijeg. Da nas podsjećaju na nas same.

Proljeće  – Mladost , krhkost, djetinjost ,  nestalnost , svejžina , mirišljavost , nada,  ljubav , milost, …

Ljeto  –  Zrelost, stamenost, sjaj , jarkost , čulnost, raskoš ,strast ,  plodnost ,ljubav, milost…

Jesen  – Mnogo zrelosti, bogatstvo , blagost , čarolija, pozdanje, povjerenje , nada , ljubav ,milost , čaroliju boja …

Zima – Smiraj , nevinost,  časnost, nada , vjera, umnost , svjesnost, neumitnost, ljubav, milost…

 

Što bi poete rekle:

I am zabezeknut.

 

U prevodu:

Hvala Bogu Gospodaru svijetova

Oprosti neukima.

 


												

Pol Verlen – Mjesečina

 

 

Krajolik bez premca, to je tvoja duša

Gde idu ljupke maske, plešu krinke,

A svi, dok zvonka lauta se sluša,

K'o da su tužni ispod čudne šminke.

 

Premda u pjesmi sjetno titraju

Dobitna ljubav, život dnevnog sjaja,

U sreću kao da vjere nemaju ,

A pjesma im se s mjesečinom spaja.

 

Sa mjesečinom i tužnom i lijepom

Od koje ptice sanjaju u boru

I vodoskoci u zanosu slijepom

jecaju, vitki u svome mramoru.

 

pB






												

АЛЛА ПУГАЧЕВА – Я СМОГУ / Song – Lyrics – Prevod

Veselo Čežnja slama A , srce gori

 

Я смогу

 

Я смогу, ты поверь мне, мой любимый

Я отдам больше, чем ты дал

Я ничуть, я ничуть не изменилась

И в любви наивна, как всегда

Я смогу, я сумею быть счастливой

Как всегда, горе – не беда

Я ничуть, я ничуть не изменилась

Да-да-да, да, да

 

[b]

Я смогу продлить осень и весну

И любви открою настежь дверь

Если я кого-то, кого-то погублю

То лишь себя, только лишь себя

Я люблю, и, значит, значит, я живу

Я живу, и, значит, я пою

Словно птица вещая, что одна живёт в раю

[b]

Верю я, будет день и будет пища

И плоды рябины на снегу

Слаще той, той почти забытой вишни

В том саду, в том стареньком саду

Будет всё, как мы с тобою пожелаем

Будет всё, любовь в твоих глазах

Будет всё, и ты об этом знаешь

Да-да-да, да, да

 

[b]

Я смогу продлить осень и весну

И любви открою настежь дверь

Если я кого-то, кого-то погублю

То лишь себя, только лишь себя

Я люблю, и, значит, значит, я живу

Я живу, и, значит, я пою

Словно птица вещая, что одна живёт в раю

[b]

Я смогу продлить осень и весну

И любви открою настежь дверь

Если я кого-то, кого-то погублю

То лишь себя, только лишь себя

Я люблю, и, значит, значит, я живу

Я живу, и, значит, я пою

Словно птица вещая, что одна живёт в раю

 

 

Mogu, vjeruj mi, moj mili

Daću ti i više nego što sam davala

Nisam , nisam se promjenila

I   ljubavi sa naivna  kao i uvijek

Ja mogu,     zaista ću biti sretna

Kao i uvijek, gore –   nije važno

Nisam , nisam se promjenila

Da, da, da, da, da

 

 

[B]

Mogu produljiti   jesen i proljeće

I ljubavi  širom  otvoriti   vrata

Ako sam nekoga, nekoga uništila

Onda sam  samo sebe, samo sebe

Volim, i stoga, to znači da živim

Živim, i zato pjevam

Kao ptica gatalica, da jednom  živi u raju

 

[B]

Vjerujem,  doći će  dan i biću gladna

I plodovi oskoruše u snijegu

Slađa od one zaboravljene višnje

U vrtu, u starom vrtu

Tu je sve kao što  želim

Da sve bude  ljubav u tvojim očima

Tu je sve, i ti to znaš

Da, da, da, da, da

 

[B]

Mogu produljiti   jesen i proljeće

I ljubavi  širom  otvoriti   vrata

Ako sam nekoga, nekoga uništila

Onda sam  samo sebe, samo sebe

Volim, i stoga, to znači da živim

Živim, i zato pjevam

Kao ptica gatalica, da jednom  živi u raju

 

[B]

Mogu produljiti   jesen i proljeće

I ljubavi  širom  otvoriti   vrata

Ako sam nekoga, nekoga uništila

Onda sam  samo sebe, samo sebe

Volim, i stoga, to znači da živim

Živim, i zato pjevam

Kao ptica gatalica, da jednom  živi u raju


												

Boris Pasternak – Zimsko nebo

 

Vinut iz dima kao celac suvi
Zvezdani potok posuklja u ništa.
Klupko klizača izvrnuto u vis,
Kuća se sa zvonkom noći klizalište.

Klizaču, stupaj ređe, ređe, ređe,
U trku seci, sputaj krake duge.
Na okretu se ureže ko sazvežđe
U nebo Norveške škripanje šlicuge.

Vazduh ko gvožđe za noć je pribijen.
O klizači! Tamo nikoga ne brine
Što je, ko orbite naočarke zmije,
Na zemlji noć, i ko kost domine;

Što kao jezik psa ptičara susta
Mesec uz kopcu smrznut; što su svima,
Ko falsifikatorima, nalivena usta
Lavinom leda što duh obuzima.