Bosne zemlje Božije milosti – Pred ponoćna Galerija / Iza maglica

Autor

Hajro Šabanadžović

 

 

 

Maglice    Noć punog mjeseca

Maglice                                                                                Noć punog mjeseca

Zimzelen    Purpurno nebo

Zimzelen                                                                           Purpurno nebo

 

Grad čednosti sanja    vizija

Grad čednosti sanja                                                         Vizija

 

 

Cvijetna mahglica                                                            Boja u snu

 

 

Tirkizni đardin sa violetnim sjajem                                Snovi i nade

 

 

 

Iza maglica

 

Maglice usred kape nebeske

su zasjele na svoja mjesta

joj mati moja koliko boja

vidim kožu kako mi treperi

nikako da ih se nagledam

moram smiriti srce da ne poludi

i danju ih sanjam

ne bojeći se noći punog mjeseca

dok u zimzelenu titraju kreature čudne

ma ne

nemoj se plašiti

radosno srce moje

to su samo sjene

purpurnog neba

što miluje moj Grad čednosti

koji sa mnom tišinu snova spije

molitva je dušu čvorom  smotala

malo dalje

imenom  zviježđa

vizije naše

Neko milostivo prima

 

 

 

Pol Valeri – PRIJATELJSKA SUMA

 

 

Mislima istim nošeni

hodismo šutke

cestom dugom

drzeći ruku jednu i drugoj

kraj  cvjetova zamagljenih.

 

Samotni,

poput zaručenuh,

sve kroz zelenu noc livada ,

dijelismo taj plod

čarolije –

mjeseca, drugara  neumnika.

 

Tad mrijesmo na

mahovini,

sami , u prisnoj hladovini

te šume blage  i sumorne.

 

A

gore, gdje je sjaj bjeline,

mi se nađosmo suze roneć,

ja i moj

dragi  drug tisine !

pB


												

Bleki – Ljubav

 

 

Ona sanja

 

  Nauzvraćena ljubav

 

Bolna preznina

 

 

Jednom neznano prijekog vremena

dok je obitavao na zemlji

zaboravljeni Mali Princ reče  Ruži jedinoj

Malena

ne mogu te ubrati

boljelo bi te

a ti poklanjam

dušu svoju

kroz ljubav vječnu

u riječima

Hvala Ti

molim Te

Ti oprosti mi

 

 


												

Bleki – Oprosti mi Mati mila

 

 

 

 

Majka

 

Ruka ljubavi

 

 

Majčina svjetlost

 

Majčina duša

 

 

Majčina ljubav

 

 

Prolaze praznični dani

očekuju se nove radosti

a opet tužni su mi sanji

nema tvoje ruke milosti

 

Sanjam te Mati mila

još sam malo dijete

željno zagrljaja i bila

tvog srca punog sreće

 

Volio bar jedno pismo

od tebe bez stida i kajanja pročitati

u kojem zapisali bismo

ono što nikada ne uspjeh izgovoriti

 

Znam  dobro je tebi

anđeli plavetni  sa tobom

su i onaj starac  moj sijedi

što nikad nije bio robom

 

Ponekad osjećam riječi tvoje

kako proljetnim lahorcem zbore

u  ove prelijepe  dane moje

kao titraji koji nježne sviću zore

 

Pišem ti pjesme mati mila

u njima riječi  sanjajuće

koje si ovdje željno snila

nemar mladosti čekajuće

 

Oprosti mila Mati  sinu lutalici

što u nevakat  se tvoje ljubavi sjeti

vlastitih prohujalih dana ubici

valjda ću znati pokloniti je svojoj djeci

 

Oprosti mi mati mila

za djetinjii nerazum moj

gdje god sada  snila

još sam maleni dječak tvoj

 

 

 

 






												

Brojevi

 

Vi milsite da šeset šest oliti  šesetšest nije okrugao broj. Na volju vam.

Šestica je broj okrugao kao trudna žena.

Vama trudnice nisu okrugle?

Baš ste levati, ili u najmanju ruku  čudni insani.

 

Joj ,mile naše trudnice.

Hem lijepe, hem punačke , hem okrugle ko  Viljamovke.

Ma nije nam naum pala viljamovka radi rakije. Jok , nikako.

 

Nego radi krušaka

Naravno onih rumenih, zdravih i oblih. Merak ih pomilovati po stomaku.

Trudnice , dabome.

Ne kruške. One su za havljanje ili za kazana. I što ste zapeli za viljamovku.

Ko da nema drugih rakijetina.

 

Ima rakije i od šljive, i od duda, i kukurza, višnjevače, čak i jabuke.

Neki su  pokušali praviti brlju  i od tikvenjače i krompira.

Ništa, tankosava.

A neki pamtnjakovići pokušali jagode nagovoriti da se pretvore u rakiju.

Ono mere, ali skuplja pita  no tepsija. I mora se namah piti. Lako kvarljiva roba.

Isto ko ulične  prodavačice. Naravno cvijeća, a šta ste vi mislili.

Kažu neke ženske prodaju rakiju na trotoraru. Mere bit da bidne, ali mi ne nalećesmo na take

žemske.

 

Insan ko insan, samo što nije hajvan, a svakako je gori od hajvana.

Počeli dumati od čega se sve rakija može praviti.

Samo što nisu počeli peći rakiju sirnicu ili burek rakiju kazaniti.

Kontaju pite se peku isto ko rakija. A nikako nije isto.

Evo na primjer pite se peku u tepsiijama i rerni od špahreta. Najbolji je fijaker.

Normalno ne onaj sa konjima. Taj je za trudnice i lijenštine.

A od rakije u fijakeru niko ne bi hajra imao. Ne onom sa konjima.

Fijaker sa konjima je za konje.

 

A nekima , jopet ,brlja draža od svih pita. Ili bilo kakvog ića.

Čak ni vodu ne begenišu. Ni za kupanje.

Njih ćete lako prepoznati. Suhi ko ljeskova grana usred zime na minus četeres.

I modri, haman ko ledenjak sa Antartike.
Kako ne bi bili modri?

Rakija im udari ili na jetru ili na bubrege. I jene i druge.

Koincidencija. Crna i bijela đigerica. Crni i bijeli bubrezi.

Specijaliteti za meze. Nećemo širit priču.

I oni modri se naglo  istope. Valjda i njih zahvatilo ovo globalbno zatopljavanje.

Pa kopne ko jetre i bubrezi natopljeni u čisti alkohol, a mere i u  formaldehid.

Što bi poete rekle:

-Zlo se zlim vraća.

U prevodu vilijamka i žena nemaju nikakve veze. Osim što su oble, rumene, sočne, jedre,

slatke…

Vako se može čitav dan , a bome i obnoć. Bolje prestati dok je vakat. Ima se pametnijeg posla sa ženama raditi.

Ha, šta vi mislite!

Jel’ ova dobra?

 


												

Bilo je i vrime – Tomislav Bralić i klapa Intrade / Song – Lyrics


 

 

Bilo je i vrime

posteju podilit

poljubac će prvi

opet nas izmirit

 

Bilo je i vrime

za sviću ugasit

ka brod u neveri

ovu jubav spasit

 

More sve zaledit

more svit izgorit

samo više nemoj

sa mnom ne govorit

 

More arje nestat

nebo sve poklopit

samo suzon nemoj

ka vinom me opit

 

Bilo je i vrime

da se zid taj sruši

i da svako kaže

što mu je na duši

 

Bilo je i vrime

da ta ludost stane

da jubavi ovoj

privijemo rane


												

Lorena – Kad si ti u pitanju / Song – Lyrics

 

 

Dokle ću voljeti svaku vlas na tebi

i pod povećalom ne vidim stvari

dokle se praviti da nismo ovisni

o tebi ja, sve moje noći, svi moji dani?

 

Očima vjerujem kada se zatvore,

tad vidim najbolje je li ti stalo do mene

ti imaš načine, žicu za mene,

slabe su na tebe sve moje noći,

svi moji dani

 

Jer, jer.jer kad si ti u pitanju nebo, zemlju

okrenem na glavu

to sam ti ja, to sam ti ja

 

Kad si ti u pitanju sve što razum kaže

pada u vodu

to sam ti ja, to sam ti ja

sve šta trebam reći znam, alli kad si blizu

sve zaboravljam i sve ti dam, sve ti dam

jer ja, jer ja volim, ginem il ostavljam

 

Dokle ću voljeti svaku vlas na tebi

i pod povečalom ne vidim stvari

dokle se praviti da nismo ovisni o tebi ja,

sve moje noći, svi moji dani?

 

Jer, jer, jer kad si ti u pitanju

nebo zemlju okrenem na glavu

to sam ti ja, to sam ti ja

 

Kad si ti u pitanju sve šta razum kaže

pada u vodu

to sam ti ja, to sam ti ja

sve što treba reći znam ,

ali kad si blizu sve zaboravljam

i sve ti dam, sve ti dam

jer ja, jer ja volim, ginem il ostavljam

 

Kad si ti u pitanju, nebo zemlju okrenem

na glavu

to sam ti ja, to sam ti ja

Kad si ti u pitanju sve što razum kaže

pada u vodu

to sam ti ja,

sve što trebam reči znam, ali kad si blizu

sve zaboravljam i sve ti dam,  sve ti dam

jer ja, jer ja volim, ginem il ostavljam

jer ja, jer ja volim, ginem il ostavljam


												

Anne Sexton – Starost

Plašim se igli.
I umorna sam od gumiranih prekrivača i epruveta.
Umorna od stranih lica
i sad već mnijem kako smrt dolazi.
Smrt koja počinje kao san
puna svakakvbih poklona i smijeha moje sestre.
Mlade smo i šetamo
beremo divlje kupine
cijelim putem do Damariscotte.
Oh Susan, vrisnula je,
uprljala si novu bluzu.
Usta su mi bila puna
tako lijepe slatkoće
i ljupke tamno modre tinte što cijedi se iz nje
čitavim putem do Damriscotte.
Ali, zašto mi to radite? Ostavite me!
Zar ne vidite da sanjam?
U snu nam nikad nije osamdeset godina.

 

 

pB