Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božje milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

grad čednosti mahalaši na kub       noć 

Grad čednosti – Mahalaši na kub                                        Noć

dječak                    tri

Dječak                                                                                 Trio

Život    nijemi svjedoci

Život                                                                                            Nijemi svjedoci

Golet    Cvijeće

Golet                                                                                             Cvijeće

Sunčan dan  Tuga

Sunčan dan                                                                         Tuga

Grm    Nevinost bez žaštite

Grm                                                                                    Nevinost bez zaštite

Ne čusmo se odavno , prijatelju moj / Monteno – Gitaro moja

 Vrtlog ljubavi

 

Stepenice do raja San o ljubavi Drvo nade U snu san

 

 

 

Nismo se odavno čuli prijatelju moj

Nemam ti ništa za reći a to ne znaš

 

Na zapadu ništa novo još uvijek ubijaju

Na istoku još manje tamo krvare

Na sjeveru nikog briga imaju dolare

Na jugu ljudi i dalje umiru od gladi

 

Svijet i se dalje oglušuje na krike očaja

Svijet i dalje nevinost blati

Svijet i dalje ne zna tajne i moć tanga

Svijet i dalje ne zna ljubavnu čežnju a je nosi Tišina i sni

 

Znam , prijatelju moj poručuješ mi

Nije bitno sanjaru moj

 

Svijet je pun grlica kojima pomoć treba

Svijet je pun ljubavi koje ubijaju

Svijet je čarobni vrtuljak ljubavi

u kome sanjari prvi ispadaju

 

ali uzmeš stih, sliku ili gitaru

naše oružje kojim ljubav kujemo

i pjevaš gitaro moja …

a pjesma se budi , a srce boli a srce boli

 

Prijatelj sa gitaromi sanjar zajedno

a o čemu bi drugom

 

Zajedno smo , pjevali i snili o ljubavi

Zajedno smo Pjevali Sarajevo ljubavi moje

Zajedno smo ljubav šaputali   Grlicama milim

i nije nas bilo sram

 

a ne mogu oni ubiti prijatelju moj

koliko mi možemo voljeti i sanjati


												

Indexi – Bacila je sve niz rijeku / Song – Lyrics

 

   

 

 

 

stajala je usred baste

ko najljepsi cvijet

kao da je dio maste

i muzike te

 

slusala je pjesmu moju

posljednju sto pjevam njoj

sad joj kazem zbogom draga

a bila je zivot moj

 

prosla je kroz moje snove

i bila je tren

cjelim tijelom bila moja,

ja bio sam njen

 

nosila je nasu ljubav

nasu srecu, prvi cvijet

bacila je sve niz rijeku

i posla u drugi svijet

 

ali nocas ako slusa

nek cuje bol

u pjesmi koju pjevam

njoj samo njoj

 

zauvijek neka nosi

na srcu znak

zivot je jedan ona bacila

 

nek cuje bol u pjesmi

koju pjevam njoj samo njoj

zauvijek neka nosi na srcu znak

zivot je jedan ona bacila

 

 


												

Kemal Monteno – naš Prijatelj

 

Godišnjice.

Sretne ili tužne.

Ljudi ih pamte , obilježavaju.

In memoriam godišnjice. Za neuke ljude su tužne , a ne bi trebale biti.

Velikom čovjeku Kemalu Montenu je juče bilo treća godišnjica što nije među svojima, među nama , na ovom prelijepom Baosanskom dunjaluku.

Koliko je bitno što se  niko nije sjetio da posjeti njegovo poslijednje počivalište.

Ni najbliži.

Nije naše da razmišljamo o tome.

Kemal Monteno ljudina bi se ljutio na ta prizmena razmišljanja.

Da je još uvijek među nama , na jučerašnji dan , skupio društvo  Meleka i poeta , Jenis, Magi,  Davora , Bodu , Đoku, Arsena , Vtini… i odveo ih u Miris dunja.

Ne bi mogao na Vrelo Bosne, umro je u nezgiodan čas , ali poetski u svom stilu. Hiljadu pahulja bijelih… jedne noći u decembru…

Pogriješio je  malo,  bio je  21, januar 2015. kada je rekao:

Umoran sam ti grade,  Sarajevo ljubavi Moja i  Bosno , Zemljo moja i ženo ljubavi jedina , moram malo počinuti.

Sklopio je oči , tiho , nježno  i usnio.  Kažu vidjeli su prelijepu svjetlost koja je poletjela  ka nebu.

Takva je bila  i  muzika kojom nas je decenijama radovao.

Kao i njegova duša  , znate onu Dušo moja ili onu o Lidiji.

Nevinost i dobrota prije svega.

Tiha ,  nježna ,  snena , prelijepa   i svetlosna , vesela ili tužna , a ljubavna, uznosila je srca svih nas  ka nebu.

Bilo bi tu svega , valja ova , ića i pića , i prije svega  …

A šta ste vi mislili?

Ljubavi , žena i muzike.

Sve što je Kemal Monteno radio bilo je iz ljubavi.

Njegove se ljubavi znaju.

Sarajevo Grad čednosti, Modra rijeka naše mladosti, Bosna zemlja Božije milosti i
Žena , to preidvno nebesko biće Žena, i ljudi svi ljudi bez iznimke.

Kada kažemo ljudi govorimo o ljudima, ne o onima koji to nisu.

Gledamo  i ježimo se.
Uzeo bi gitau u ruku pogledao u Pjevača, on bi mu klimnuo  i čuli bi se zvuci…

Zvuci koji nas  i danas nježe.  Bole.

Takav vam je bio Kemica . Pjesnik i vjesnik ljubavi.

Hvala ti   Veliki  Dobri Čovječe.






												

Kemal Monteno – Na Kraju Grada

 

 

Sarajevo  Grad ćednosti

 

Streh na kraju grada

 

 

 

Na kraju grada u tisini

setamo ispod starih lipa

tiho je tiho a meni se cini

mjesec srebrnu muziku sipa

 

Na kraju grada mirise juli

i nocno nebo zlato toci

mene tvoj topli dodir zbuni

sretan se utapam u tvoje oci

 

Rekla si ljubav i sve je stalo

za srecu treba znaj tako malo

za srecu treba tren u trenu

zena covjeka i covjek zenu

Za srecu treba kao i tada

lipe i juli na kraju grada

mjesec sto sipa zlatne boje

za srecu uvijek treba dvoje

 

Sad opet setam ispod lipa

i trazim juli na kraju grada

nema te nema a snijeg sipa

i nesto u meni pada i pada

 

Rekla si ljubav i sve je stalo

za srecu treba znaj tako malo

za srecu treba tren u trenu

zena covjeka i covijek zenu

Za srecu treba kao i tada

lipe i juli na kraju grada

mjesec sto sipa zlatne boje

za srecu uvijek treba dvoje






												

Bajka o Sveznanki ili zapis o jednom nemožnom , ali čudesnom putovanju

Boje i krugovi

Bijela dama

Ah to proljeće

Tirkizni snovi

Jesenja idila

Sveznalica je , s Božijom pomoću , rođena dana kada me prvim udahnućem dunjačućke have trebala radovati nerođena kćerka .

Zauvijek ću joj biti neizmjerno zahvalan što mi je sjećanja , za tri mjeseca naše suncem obasjane tirkizne bajke , vraćala plemenitijim , jasnijim i cjelovitijim nego su ikad bila. Što mi je vratila slobodu i život , možnost da volim i obasjala me svojom dobrotom .

Nenadano je hrupnula u moj život , ispunila mene i Galeriju zadivljujućom svjetlošču i blagoslovljenom milinom . Kasnije spoznah da nam je Nebo poslalo . Htjedoh joj to reći , ali bješe kasno. Kako došla tako ošla! Puf ! Poput lahorca koji lebdi.

Tiho i lagano poput anđela smjernog osmjeha razgledala je slike . Popela se u galeriju Galerije . Kao nekom silom privučena zagledala se u sliku Boje i krugovi. Potom , tako jednostavno , tako prirodno i sigurno , kao da se od ezela vakta znamo , rekla :

– Ova slika je moja.

Dan prije nego će odlepršati ( normalno blentovija tu bježaniju nije predosjetila ) , kao slučajno zastade pred svojom slikom , zaboravivši da je u sudbinskoj ukupnosti galerije , svaka četvrta slika njena i sjetnim glasom , skrivajući pogled svečano objavi:

– Čuvajte mi Boju i krugove . Za vik vikova , moji su . Vrnuću se jednog umilnog i sunčanog avgustovskog dana .

I vratila se , da mi rane vida. Zaista je bio sunčan i prijatan trinaesti avgustovski dan.

Rekoh joj:

-Oh , ja tebe znam . Ti si jedna od sveznalica , što ne haju za vrijeme i nemire ljudskih srca i dolaze i odlaze kad misle da ih trebaju i ne trebaju . D'bro Dobro , nećemo se čuti . Recimo najtijekraće kazano :

-Ti si divna bijela djeva anđeoskog lika , što brodi kroz vrijeme i potrebitim ljubav dariva.

Ruka moja bi mogla ispisati tisuće čarobnih riječi o maestresi dove , muzike , plesa , lijepe riječi , umjetnosti i života . Ženi od ljepote , ljubavi , vjernosti, dobrote i boli. Roman bih ktome mogao sročiti o djetetu koje leprša poput anđela , što ljepotom , milošću i ljudskošću plijeni . Osjećam je sestrom , nježnu , požrtvovanu i plemenitu , anđela lakih krila labudice bijele , što nenadano dopliva u srca onih koji znaju šta je umjetnost , ljubav , milost , gracioznost i ljepota. I sve to , batalila i halalila , uglavnom , radi uzvišene i iskrene ljubavi prema Bogu , jer ona je iskonom pramajke mi Eve / Have i moja brižna i časna mati.

Kad god je sretnem ili ne sretnem , više srcem , blentavim i ludim , čujem ili slutim tihi glas koji me miluje :

-Ja došla , mili moj

U dobroti njenoj čini joj se da mnogo prijateljica i prijatelja ima . Ipak dijeli samo ono što je znano , jer čitav život kao da je svjetlost obasjavala i branila od zla njen umilni lik i njene lepršavu umjetničku nutrinu . Ali mnoge svoje misli o bolu , tajname zapretene , radosti i tuge vješto skriva .

I još dosta toga sam spoznao našim nesusretanjem , ili njenim bjegovima (da vam pravo rečem ) jer u mene se utkala . Ali , u nekim besanim noćima , u kojima je ona moja najbolja druga , kada me mjesec vodi nevinim putanjama u kojim nisam grlio i milovao , vrlo često mi na um padnuvaju tako prozaična pitanja tipa :

Zašto ?

A ja odgovore nijemim , jer ih ne znam.

Znaš to , jednoć , kad mi je vrlo sklisko , skoro pogibeljno , životu bilo , a ja nemoćan i zaleđen , eto ti nje . Ničim , ali sebi svojsrvenim sveznanjem i zvanjem izazvana , samo se , tek tako , pristavila:

” Ja došla :”

I osmjehom nježnim pomalo zabrinutim , pitanje uputila nebu :

-Kako ću ja to …moja ruka nikad muška gola leđa nije dotakla . faj mi snage i oprosti mi grijeh Bože milosti i Ljubavi

Dovom i ručicama svojim bijelim i nježnim dotaknu me i povi rane žive i krvave , svilenim koncima išarane . I lagano još , da ovi blentavi gluhač ne čuje , nervozno huknu i bismillu prozbori . Vjerovali ili ne , rak rane skoro u trenu zacijeliše . I drugi put je na slične rane usud nepozvanu navede . No , sada je već meštrica moga zdravlja i zavoja bila i nije mogla , nit je pogled krila.

Ako sam straha i imao , ova sestrica mila je svojom ljubavlju sve , namah , iscjelila i odagnala.

(Ne pitah je , da dijete ne preplašim :
-A šta ćemo jube moja , sa ovom neprebolnom ranom u grudima , grumenom krvavim i ludim , što prijeti da se u kam pretvori? )

I kako je insan k'o plemeniti konjski hajvan ne bi zavolio ?

A jesam ! Iskreno i istinski , bezvremenski i beznadežno , petnaest mjeseci prije. ( No , to je za neko drugo pismenije . )

Moja najveća vrlina je što nisam znatiželjan , skoro nimalo i rijetko kad pitam. Uvijek sam vjerovao – ako mi je suđeno da znam , reći će mi se. A opet ponekad bih nešto nesuvislo pitao ( voliš li me i slične “tričarije ” ) , ali ne ide . Ne znam ja to . I tada bih htio da vrisnem , da pesnice stežem , ali ni to ne znam. Nikada nisam naučio .

A evo pet i po godina i sedamdeset i dva dana na mom srcu …i ona bi da mi molitvom rane liječi :

-Kako želite da dovim za vas?

Mahalaš samo što ne zausti ( ili zakuka ; da bidnem impresivniji , il se kaže ekspresivniji . A ća mu ga znan , kad mi je ko malom bekanu mozak smuntala , ko fišek košpica , natakaren naopako damare istumbala. ) :

-Dođi bona ne bila , ljepoto voljena , pa mi poljubcima rane liječi , umrijet ću ti nazdravo i na tašte , a da nisam tvoje rumen usne ljubio .

U sebi bolnom dušom nijemo umim – neću da je gubim i puštam poetu da joj zbori :

-Jedno nježno i milozvučno ja došla bi sve zaliječilo. Uz ono obavezno d'bro , d'bro baš si nerazuman mili moj.

I jopet , ta djevojčica , to sušto radovanje i dobrota , srcem mi se smijala i životu me učila :

-Ih, jašta bi , stisnite zube inšallah, tu sam ja, … ne brinite .

Vidjeh , ona je zube stisnula , jezik skoro pregrizla ( ” nije mi se učinilo ” ) , ali nije izustila ono mili moj, samo je dodala :

-Manite se patetike i zahvalite Bogu što ste dobro i što vam je dao kuveta da izvodite bijesne gliste.

A siguran sam da je i tada , kao i s prvine , kao i sada znala koliko i kako je volim i …

Više se zla ne bojim i ne brinem . Ona je uvijek tu . Inšallah

Eh , malena , malena !

Svaki zapis , kao i bajka mora naravoučenije dunjaluku iskantat.

I tako dođosmo do tvog imena kojim te jednom davno zamuhurah.

Sveznalica

Neobično , mistično , nestašno umno i pomalo intrigantno , krugovima i bojom prepleteno ime , koje miriše na tajanstvenost i uzvišenost , nauk i poetiku , nebesku širinu i putanje .

U brizi nedostajanja ponekad mi se čini da, ja u stvari , osim onih neizvjesnih i varljivih sjećanja što slutim , osjećanja koja ti bezuslovno darivam , o Tebi skoro ništa ne znam , milo moje .

Tko si Ti i, zašto si Ti , dijete  milo , što ti ime nebom diše ?

Ili jednostavnije , po ( nezaobilaznom , univerzalnom i bezvremenom ) Maku :

” A kto je ta sta je ta da prostis

Gdje li je ta

Odakle je

Kuda je ta

Sveznanka

Koju

Inom

Slove

Rekti “

*

A opet i opet istinu znam i zborim :

Milo moje ,

nikad nisam ni bolan ni tužan od kada te upoznah.

Čak sam dubokog ubjeđenja da nikad slobodniji i sretniji nisam bio.

Kao što vidiš i osjećaš moje djetinje srce je radosno i samo ljubav , radovanje i dobrotu sanja i pleše.

Ma džab – džabe ti je , voli ja tebe.

I ne pitaj koliko?

Zamisli , onako djetinje :

Okreneš se prema Suncu , široko , najšire  raširi ruke i ispruži ih ka Nebu milostivom i iskonskom , nebu   plavetnom  Bosanskom , prošapćeš umilnim djetinjim glasom_

-Evo vl'ko te volim mili moj , navsegda.

Sretno Sveznalice , anđelu mili , čuvarice duše nđmoje i nek ti Milostivi podari blagorodne đardine .

*

Aj , skoro zaboravih !

Iako nikako me smijem , tebi ću otkriti jednu veliku tajnu :

Smrt ne postoji jube moja . A ja , smotani i dobri , ćekaću i vječnost ako treba , da mi dođeš , ruku pružiš …

Znaš ono iskonsko : ruka u ruci , lijeva u desnoj ….

… a nad Sarajevom Gradom čednosti , u Bosni Zemlji Božije milosti , kraj vječne Modre rijeke , kao i uvijek nevino rose hiljade pahulja bijelih…

*

 
Pada snijeg

Sniježna rijeka

Savršen snježni dan

Boje sa mirisom nevinosti

Neuzvraćena ljubav














												

In memoriam – Kemal Monteno – Priča o Lidiji

Četrdeset devet  poslije nastanka  pjesme Lidije Kemal je odlepršao poput pahulje bijele.

Koga će čekati?

1966. godine Montenova je Lidija napustilla Sarajevo da se nikad više ne vrati u njega.

Sjećam se tog vremena s kraja šezdeset pete i proljeća godine poslije. Jedan golobradi mladić, skoro dječak sa jedva izraženim ožiljkom na preklopu desne strane brade i vrata je dolazio u moju ulicu. Moja ulica nosi ime jedinog mladobosanca koji nije skinut sa popisa nepoželjnih nosioca imena ulica.

Još uvijek kao da gledam njene valovite guste plave, skoro riđe ,kose koja je padala preko ramena. Narod bi rekao ruse kose curo imaš, daješ li ih ti. Kemi ih je dala na kratko , a on je pretvorio u vječnost. U modi su bile kovrđe, mnogo kovrđi. Čini mi se da je tada Monteno nosio tarzanku. Tatrzan nikad nije bio , osim po emocijama. Lidijina kosa je uokvirivala okruglo lijepo lica posuto sitnim pjegicama , koje kao da su isticale živahne modrozelene oči, u čijim se dubinama Kemal zasigurno gubio.

Zamislite Širli Meklein sa nijansu-dvije svjetlije kose. Dobro i oblo građena, naginjala je punoći. Visinom, Kemi idealna partnerka. Lidijia je bila očeva ljubimica i on, samo što nije postao kapetan, je bio veoma strog po pitanju momaka.

Moja ulica se dodiruje na dva mjesta sa ulicom u kojo je Lidija živjela. Više gornje tačke Monteno je uvijek stajao u društvu sa mojom vrlo blaženom komšinicom Antonijom K. Ona je bila i glavna kurirka u bajci – tu na kapiji noći. Lidijina majka, teta Ruža kako smo je mi zvali, je bila drugi posrednik ljubavi – tu nadomaku grada.

Preko puta Lidijine zgrade, koju smo mi zvali oficirska stanovala su Braća Vukašinović;Milić i Vukas i sestra im Mara sa roditeljima. Malo više Mojsije i još više ovo blebetalo.

Monteno je bio strpljiv i u društvu čestite Antonije je satima znao čekati i osluškivati  odlazak Lidijinog oca na posao. Volio bih da je zbog Montenove strpljivosti ime Lidijine ulice, kasnije krajem devedesetih preinačeno u Čekaluša, ali nije.Raniji naziv je bio na listi onih koje su nepodobne u novom rasporedu snaga.

Kada bi tata otišao na posao, slijedećeg trenutka ste mogli vidjeti  kako dvoje djece držeči se za ruke bježe uz Sumbul Avde, kroz Himzarinu , preko Višnjika, pored kuće Meše Selimovića, pored nage kamene sarajevske afrodite, iznad bolnice do onih ledina, bašči, đardina i tratina na kojima je poslije izgrađeno naselje Breka.

Tu na domaku grada,u osami pomalo smotani Monteno bere ljubučice, bagreme, jorgovane, ruže,zumbule…ovisno o stađunima i poklanja ih Lidiji koja veze vjenćiće. Jedan za njega,druga dva za mamu i sebe.Ocu šipak,normalno. Rjeđe je brao poljsko cvijeće jer je ono ostavljalo mirise koji ne odgovaraju mirisu cvijeća kojim je oficirski stan, ponajviše Keminom zaslugom obilovao.

Monteno je tih dana zbog Lidije učio svirati gitaru;uz gitaru ide i stih i rima.

Uobičajeni razgovor djece koja se vole,a koja skoro da pojma nemaju o mnogo toga; završavali su na brzinu kradenim poljubcima. Lidijia je na dar dobiljala poneki nevješti stih. Tada bi se Kemo crvenio ko boliglava, ona se smijala, mazno izvijala i bockala ga:

“To ti o meni.”

“Ja kome ću , bonićko.”

Kemi oko srca toplo, rumen zalazećeg sunce mu se na lice smjestio. Dan za danom voljelo se dvoje mladih. Ona je svirala klavir , a Monteno bi njegove zvuke slušao pod prozorima njenim.

Pa opet bijeg. Pa cvijeće, pa poljubci, sad vičniji, nježniji i duži, što milovanje zovu. Pa duša , pa gitara, nekad poslije i klavir , pa pola stoljeća pjevanja do neba.

Romeo Monteki nalikuje onom Kemal Monteno i oba su italijanskog porijekla. Lidija se rimuje sa Julija. Lidijinog oca smo zvali kaput,jer smo ga viđali u šinjelu tokom cijele godine. Prezime Kapuleti je nalik na kaput.

Tata je saznao za ljubav. Uvijek ima dežurnih ažbaha i dušmana. Ljubav se nije dala i bol samo tužna bol  ženska i muška je trajala sedamdeset i dva dana i nije nikad prestala.

Izgledalo je da je sve stalo u jednu pjesmu,možda  i u mnogim od mnoštva Keminog. Zlobnici kažu da su ga te prve ljubavi iznevjerile. Ni to nije tačno.

Lidija je morala napustiti grad, time i Mointena. Bilo je to jedne noći kad hiljadu pahulja pada i sa njima se gasi svaka Kemina nada.

Bila je oficirska kći na ivici maloljetstva. Oficiri su morali trčati za službom, tata za kapetanskim činom. Bila su to vremena kada su djeca morala slušati roditelja. Uz to tata nije volio da njegovoj princezi neko u osami  pjeva, ‘nako za svoju dušu.

Mnogi su ubijeđeni da je Lidija bila Kemina prva ljubav. To jednostavno ne može biti istina. Njegova prva ljubav je bilo Sarajevo – ljubavi moja, to uopšte ne znači da i Lidija nije bila prva.

Iduće godine , tu u centru grada, zbio se sudbonosnbi susret . Hladnoću rastanka hiljadu pahulja bijelih pelijeva u toplinu jedne noći u decembru. Decembar zauvijek ostaje u Keminom srcu.

Sarajevo nikad ne ostavlja svoju djecu.

Mnoga djeca ga napuštaju i zaboravljaju blagodati, život i ljubavi koje im je poklonio. Ti nisu dostojni velelepnog dvora , Grada čednosti. Neki shvate pogrešku, u tujini im se srce slomi pa se vrate slomljenih krila. Ima i onih koji se stide svog bijega. Ne treba se stidjeti svoje trenutne slabosti.

Kemale Monteno ti nikad nisi napustio svoj grad, nisi ni mogao, tvoj grad te nikad puštao nije, a ti ga nisi mogao izbaciti iz srca. Neko će pomisliti da si ti od onih o koje se Grad čednosti ogriješio, ali nisi.

Evo molimo te ; Mak, Meša, Pjevač, Indexi, Sarajevo i sva njegova iskrena  dejca:

“Monteno oprosti nam. Bio je to nesporazum. Ti si jedan od onih Kamenih spavača – Skamenjenih svjedoka da je u Bosni i Sarajevu uvijek vladala ljubav, a samo tren, malo duži je bio rat.

Četrdesetdva mjeseca ubijana su njihova djeca, nemilice, neštedimice na očigled onog zlog svijeta. Ti ga nisi htio ostaviti samog. Što bi reko Davorin Popović:  

“Šta bi bilo sa mojim Sarajevom da sam ja otišao. “

Ti si mislio isto. I mnogi od nas.

Božja milost i čednost njemu mile djece ostaviše Bosnu i Sarajevo u životu.

Neki ljudi, oni zli odoše iz Grada čednosti. I neka su. Nastaniše u bližim i daljim predvorjima. Tako je i trebalo da bude. Ovi Leheba rod i prijetelji se vratiše. Bolje da nisu. Dovedoše svu silu onih kojim su Bosna i Bog strani, Grad čednosti još straniji. Dakle dođoše oni koji sa Bosancima i Sarajlijama nemaju dodirnih tačaka. Ti počeše širiti kužni bazd zla sličnog onome od koje se Palata branila, odbranila i na kraju  abortirala.

E’ da znaš, ti mediokretiti Te ,a ne tvoje Sarajevo, otjeraše i skoro sve ti oteše. Nisi jedini. I mnogi drugi su  nastradali na isti način kao ti.

Onih koji zlo rade o vakat će proći, i oni se o svom zlu i jadu se zabavili.

I Lidija, i Branka i sve one divne žene zaljubljene u ljubav i tvoju gitaru i pjesme uvijek ste u srcima našim.

Doviđenja Monteno,

Sršćemo se opet.”

P.S.

Nadam se da mi nećeš zamjeriti ovu indiskreciju.

I još se nadam da će mi oprost dati Jedna noć iz decembra i dama iz te pjesme.

Dama koju je naš Monteno volio, uz gitaru, vino i kamin, pjesme snio i ljubav vodio.

 Lidija

   

Tu, na kapiji u noci

mi smo poceli tu

tu, na domaku grada

mi smo trazili mjesto

 

Sva si drhtala ti

vjetar je ljuljao noc

cesta bila je prazna

rijeci smo gubili mi

 

Ref.

A vjetar sad nam

njise i ruke

u svijetu mi smo

sami sad

 

Lidija, ako sutra ime

zaboravis moje

sanjaces one dane

kad smo lutali sami

 

Svaki suncani dan

koji doneses ti

meni znacice zivot

novi zivot za nas

 


												

Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 763* – 768*

763*Hronologija je čudna puzavica ovisna o pjesničkoj slobodi ili blesimetru pripovjedača.

764*Poetika je veoma moćan ali i beskrajno strpljiv posrednik između sna i jave , radosti i tuge , jala za propuštenim i žala za iskorištenim . Moćan hranitelj iluzija i slabašan zaštitnik zaljubljenih .

765* Vrijeme je tek jedna iluzija koju su izmislili ljudi i koja ne može da obujmi ljubav.

766* Prošlost je sumnjivi i varljivi savjetodavac jer se oslanja na nejasna sjećanja i neke lažno tkane  privide , noseći tegobu ili olakšanje. A mere biti ( gluho i ćoravo bilo) i obadvoje , objene  u isti vakat .

767*Sadašnjost nam bježi neumitnom brzinom i već u ovom momentu  ona je prošlost ; samo jedan treptaj sna.

768* Budućnost je niz nesagledivih  i višeslojno zamišljenaih iluzija kojim treba prići sa krajnjom skepsom jer nas , sasvim izvjesno  vodi u kabur. 

Анна Герман Лев Лещенко “Эхо любви” / Song – Lyrucs – Prevod na Bosanski

   Milozvučni velovi Miris proljeća  Molitva za ljubav

Эхо любви

Покроется небо

пылинками звезд,

и выгнутся ветки упруго.

Тебя я услышу за тысячу верст.

Мы – эхо,

Мы – эхо,

Мы –

долгое эхо друг друга.

 

И мне до тебя,

где бы ты не была,

дотронуться сердцем не трудно.

Опять нас любовь за собой позвала.

Мы – нежность,

Мы – нежность.

Мы –

вечная нежность друг друга.

 

И даже в краю

наползающей тьмы,

за гранью смертельного круга,

я знаю, с тобой не расстанемся мы.

Мы – память,

Мы – память.

Мы –

звездная память друг друга.

 Eho ljubavi

 

će pokriti nebo

zvjezdanu prašinu

i elastične vitke grane.

Tebe ja čujem hiljadu milja.

Mi – odjek,

Mi – odjek,

mi –

dugo eho jedno drugog.

 

Od mene do tebe

Gdje  ja sam ti nisi bio

Ganuti srce nije teško

Opet nas ljubav zove

Mi – nježnost,

Mi – nježnost.

mi –

vječna ljubav jedno drugoma.

 

 

Pa čak i na ivici

Nadolazećeg mraka,

izvan smrtonosne kruga,

Znam stobom se ne rastajem

Mi – pamtimo

Mi – pamtimo.

mi –

U zvjezdama pamtimo jedno drugo

 

 

 





pB

Islam se pocijepao na pravce ( sekte) i u Bosnu, hoće belaj da uvale

 

Iz Arhiva

BY ADMINONI NAMA, MI NJIMA

 

Pravci u Islamu su razdor i Bogohuljenje

 

(i ne budite)

(ni) od onih koji su svoju vjeru razjedinili i postali stranke.

Svaka se stranka veseli sa onim šta ima (misleći da slijedi istinu).

/Kur'an 30. Poglavlje Rum (Rimljani) Ajet   32./

 Jedan Poslanikov Sunnet prenosi jedan razgovor Muhameda  A.s. i nekih od njegovih ashaba (prepričano):

Postavljeno je pitanje kako će ashabi raditi među narodom,pravdu dijeliti i svoje dužnosti obnašati.

Muhamed A.s im je rekao:

-Po Kur'anu.

-A ako se  Kuran časni nije eksplicitno odredio po pitanju o kome se uputa traži?

-Po Sunnetu Božjeg poslanika.

-A ako ni to nije dovoljno,šta onda?

-Vi se vratite Allahu,dželešanuhu i Kur'anu časnom,uputa će sigurno doći.

Ovaj Sunnet daje obrazac razmišljanja i djelovanja muslimana kao pojedinca i kao zajednice:

Allah Jedini,Kuran Časni i Sunnet.

Tačka.Kraj.Nema više.

Neki drugi Sunnet je zabilježio da je Muhamed A.s. sa zabrinutošću i tugom konstatovao da će se Islam podijeliti na frakcije  i  da će one iskrivljivati značenje i tumačenje Kur'ana. Bojao   se da bi razdor među muslimanima mogao biti kraj izvornom i čistom Kur'anskom islamu.

Muhamed A.s. je bio Božji prorok i njegovo predviđanje se obistinilo.

A.Islam se podijelio u tri osnovna pravca (za sada):

-suniti  su se podijelili na 4 + 2 frakcije/sekte

-šiiti  na 3 + 5 frakcija/ sekti

-haridžiti  8 frakcija/sekti

To je ukupno tri(3) pravca i 22 frakcije/ sekti.

Kažu da ima jedan hadis u kojem Muhamed A.s. kaže da će se islamski umet podijeliti na 73 sekte i da će samo jedan milet dospjeti u Raj,ostali će propasti.Taj hadis se predviđa da će se stanje muslimana pogoršati i mnogi će propasti,pogotovu oni mali narodi.

Mi ne bismo htjeli biti ni u jednom pravcu ili frakciji.Mi više volimo hladovinu nego pržun.

Još uvijek nismo utvrdili izvornost prethodno pomenutog hadisa.

Čitamo kako ljudi pričaju o tom,hadisu, komentarišu ga,tomovi riječi i slikovnih zapisa se vrti na mrežama.Papagaji.

Istraživali smo,nismo mogli sve pa smo možda nešti i propustili.Skepticizam je dobra stvar;isto kao i neukost.Bolje biti skeptik i neuk nego papagaj.

Dok nam neko ne nacrta u kojoj se zbirci nalazi taj hadis koji govori o rascjepu isalama, mi ne možemo vjerovati ljudima na riječ.Ako nešto pišete a hoćete da vam se vjeruje vi navedite izvor ili bilo šta što može potvrditi kredibilitet onog što potvrđujete ili prodajete.Nema više:znaš onoga on rekao;čuo sam od onoga koji je onom reko… pa tako došlo do mene.

Nema veze bio on :prof.dr.mr.pr.pog.rog.hom.dir.pred.Iz.Izeti.Izet F.izet N.reis.hodža.

Svi su oni plaćenici.Neko ih plaća,jaše i unajmljuje.Nikad narod, iako je sav njihov hajr sa narodske grbače.

Sve što je Muhamed A,s. prorokovao se obistinilo.

Ako mnogo citirani hadis postoji večini muslimana se ne piše dobro,pa ni ovim tzv.bošnjačkim.

Zvijer neumorno radi,ali pravce,frakcije,sekte i klanove nije briga za zvjerinje smutnje i krvava dejstva.Oni su se među sobom zavadili.Mnoge od njih Vatikan,amer i zapad plaća.

Siniti protiv šiita,šiiti protiv hanefijskog mezheba.Hanefije protiv hanefija(talibani  i iSIS),suniti i šiiti protiv haridžita i sve ukrug.Da su se oni među sobom riječima zavadili ni po jada.Reklo bi se: umni ljudi uvijek moraju na čistac stvari izvesti,pokazati i dokazati da onaj drugi nikako nije u pravu.I tako dok ne stignu do sektaške podjele broj sedamdeset tri (73).A došli su,kao pomoć Vatikanu, ameru i zapadu i Isis je stigao.Tako sada muslimani imaju više sekti od čifuta (71) i krstjadnima (72).

Pravci i frakcije se oružjem,bombama,otrovom i mržnjom među sobom bore.Udario musliman na muslimana.Kur'an kaže muslimani su braća.Oni koji se među sobom bore ne mogu biti braća.Ili su zle zvijeri ili hule na Boga.Večina njih tvrde da su „ilmije“ – učeni ljudi. Ima među sukobljenim zavedenih, prisiljenih i nevinih.Njih će Allah pomoći.

Onim „učenim“ ljudima (ilmijama – kako im u “iz”  bh tepaju) i njihovim vođama;koji se na Allaha, Kur'an časni i Muhameda A.s. i njegov sunnet pozivaju i  kunu; stalno promiče ono glavno:

Allah,Kur'an i Muhamed A.s.,i sunnet.

A.

Njihove uzvišenosti i časnosti jednoglasno poručuju:

„Božji čovječe ne treba ti tumač dovoljni smo ti mi. Potpuno se predaj Bogu Jedinom i pomoli se u osami i tišini, zaviri u svoje srce i Bog Jedini Milostivi će ti dati i poučiti,  oči otvoriti, srce obradovati, sluh dati i dušu umiriti. Ne treba ti tumač do li Bog Milostivi.“

Samo je Božija vjera ispravna Božija. Samo ono što je Bog Dobročinitelj rekao i naumio  je istina.

Samo će se rijeći i obećanja Boga Silnoga obistiniti.

Ali „učeni“ ljudi vas ne uče tome, oni vas u torove zbijaju i svaki svojim znakom žigošu.

Žigosati čovjeka, insana, to je na Boga hula.

Ubiti nevinog čovjeka je je još veće Bogohuljenje, Među najvećim. Isto kao mučiti i silovati nemoćnog i bijednoga i onoga koji je u vašoj vlasti. Mi smo mislili da je riječ Božja dovoljan razlog,  da sve ljude izvuče  iz nečije vlasti.

Vidimo ljudi GA ignorišu; na sramotu im bilo. ON je naredio da se sve piše i pamti.

Ima divne pomagače; milostive, milosrdne, nježne i nemilosrdne. Po dva tri para krila imaju.

Nježni, milosrdni i milostivi prema Bogu predanim, iskrenim, čestitim i dobrim ljudima.

Nemilosrdni prema bezbožnicima, bogohulnicima,l icemjerima, ubicama, silovateljima, pljačkašima, tlačiteljima,vlastodršcima i sluganima.

Anđeli ne ostavljaju nikoga bez zaslužene nagrade. U to nikako i nikad ne sumnjajte.

Sekte i frakcije se dalje dijele na mnogo podsekti i klanova. Ukupan broj sekti nije utvrđen.

Svaki od pravaca, frakcija, sekti, podsekti i klanove imaju svoje viđenje Kur'ana i njegovog tumačenja. To tumačenje Kur'ana ima malo dodirnih tačaka sa izvornom Božjim riječju i učenjem Muhameda A.s.

Časni Kur'an se tumači kako vodećim ljudima i vlastima odgovara. Sve u dnevno političke svrhe i prema zamislima vlasti. Vlast je kupila hodže osiguravši im blagostanje mimo ostalog naroda. Zato hodže svojim tumačenjem Kur'ana obezbjeđuju kredibilitet vlastodršcima.

To znači : v l a s t   i   h o d ž e  ne dozvoljavaju  tumačenje Kur'ana na način koji bi bio štetan za vladajuće klike,”reise” i hodže.

Nas ne interesuje niti jedan od tih pravaca, frakcija ili sekti, niti njihova učenja .Ne zanimaju nas ni vlastodršci, reis ili hodže. To su se oni kojima je Bog Milostivi i Silni poklonio svjetlo, pa ga ugasio.

Nama je žao iskrenih, čestitih ljudi koji su zavedeni, natjerani na slijepu poslušnost ili im se uskraćuje izbor vjerovanja. Oni su prisiljeni, Bog Milosni će im oprostiti..

Pročitajte,  Kur'an će vas obavijestiti šta se dešava onima koji se odmaknu od Božjeg učenje pa se  podjele u pravce i sekte i slijede neke svoje ili tuđe pravce i sekte. Nikako ne bih pravcima i sektašima bio u koži, jer rečeno je:

„Zaista ti nemaš ništa s onima

koji su se pocijepali u svojoj

vjeri i podjelili se u skupine.

Konac njihovih poslova  pripada

samo Bogu,a On će ih obavijstiti

o onome šta su radili.“

( Kur'an , 6.poglavlje El –  En'am  /domaće životinje/ ajet 159.)

B.

Kojim to putem tabana i papkari naša domaća, takozvana islamska zajednica

„Islamska zajednica  BiH“  promovira i oglašava  učenje  hanefijskog mezheba  za  pravac kojeg  se  bosanski muslimani trebaju pridržavati.“

Ako ne znate Hanefiski pravac  slijedi  manjinski dio muslimana svijeta. – manje od 18%.

U uvodnom teksta ustava “iz”  navodi se Hadis Allahovog poslanika koji kaže:

„Ostavio sam vam  dvije stvari, ukoliko ih se budete pridržavali, nećete nikad zalutati: Allahovu Knjigu i moj Sunnet.“

Unošenje ovog Sunneta u tekst ustava je bilo sasvim poželjno i opravdano.

Ali…(uvijek ima to neko maleno,troslovno i(ali) višeslojno ali)

Odbor IZ sam sebi skače u stomak.

Ustav IZ čl.8.stav 2. glasi:

„U tumačenju i izvršavanju ibadetskih islamskih dužnosti u islamskoj zajednici  primjenjuje se hanefijski mezheb.“

-(ovo islamskih  Iz je morala ubaciti da neko slučajno ne bi  pomislio da se radi o čafirskim,čifutskim ili pagnčerskim dužnostima – pismenost i riječitost prije svega)

Tres.

Bum.

Tačka.

Doslovno i bukvalno:

“Islamska zajednica BiH”  riječima jedne  jedine rečenice se odvojila od Božjeg užeta.

Tvorci ustava se od užeta dvojiše i živi ostadoše. Ako je poznavati Silu Univerzuma neće dugo.

Moramo podsjetiti neuke (ovo neuki ne odnosi se na vjernike već na učene ljude-ilmije):

– Pet (5) osnovnih  Ibadetskih dužnosti  su u Kur'anu toliko iscrpno i jasno objašnjena i protumačena da im ne treba nikakvo novo tumačenje.

To nije naše mišljenje,to je mišljenje svih komentatora Kur'ana,prve četiri generacije.

Već od pete generacije počinju mimoilaženja i pogrešna tumačenja Kue'ana i učenja Muhameda A.s.Muslimani su počeli da se dijele na sunite i šiite,

Abu-Hanefija pripada VI ili VII generaciji komentatora Kur'ana koji su skrenuli sa izvornih tumačenja Kur'ana.

Hanefija  je i prvi koji je unutar sunita skrenuo na frakcionaško djelovanje.

Dakle hanefijski mezheb nije ni pravac u islamu.

Hanefijski mezheb je frakcija nekog učenja koji polazište ima u Islamu,ali ne i u Kur'anu.

-Hanefijskog mezheba pravca su se odrekli i čuvari svetog grada Meke i svetišta Ćabe. Oni opet pripadaju nekoj drugoj islamskoj  sekti

U poglavlju III Nadležnosti ” rijaseta”…čl.17 “rijaset” ,stav l. je napisano (od riječi do riječi).

„Kao najviši izvršni organ Islamske zajednice,Rijaset obavlja slijedeće poslove:

-Stara se o cjelokupnom vjerskom životu i ustavnoj utemeljenosti svih djelatnosti u IZ po načelima šerijata ,a prema tumačenju hanefijskog mezheba.“

(Nabrajaju se ostali poslovi,no oni nam u ovom momentu nisu interesantni,ali da ćemo se vratiti na njih svakako hoćemo,ako Bog Milostivi dozvoli)

Dakle rijaset mora dati muhur na  svoj ustav i ustoličiti hanefijski mezheb za frakciju kojoj se Bosanski muslimani trebaju pokoravati. Idolopoklonici bi rekli obožavati.

Dakle “islamska zakednica BiH ” sama sebe strpava u idolopoklonike.

Sigurno je sigurno,samo ako je osigurano.Tako je i ne može biti drugačije.

Nisu imali prijeke potrebe!??

Da se razumijemo, lično nemamo ništa protiv hanefija ili hanefijskog pokreta, niti bilo kojeg vjetrovanja, pravca, frakcije, sekte, klana i religijske zajednice, pa bili oni jevrejskog, hrišćanskog ili islamskog  porijekla. Svaki pojedinac ili zajednica imaju pravo na vjerovanje i način vjerovanja.

Kuran Časni je dao najuzvišeniju, nasmisleniju i najtolerantniju misao u povijesti religija, od postanka čovjeka do dana današnjeg :

– U Allahovoj vjeri nema prisile.

Ako vjerujemo u Kuranske  Ajete, a vjerujemo:

„Ko smo mi da osporavamo nečije vjerovanje ili nevjerovanje, način na koji će ili neće vjerovati? Ne želimo naturati ili ubjeđivati ispravnost nečijeg mišljenja?

Svako ima pravo da vjeruje kao što ima pravo da se kreće i da bude krweten ili ne.

Mi samo želimo da se nama dopusti isto pravo. Bog Mudri nam je darovao i odredio to pravo.

Mi samo hoćemo da vjerujemo u Boga Silnoga bez posrednika.

Učenje hanefijske frakcije su u Bosnu donijeli Turci kad i Islam. Za četiri vijeka ga ustoličili za glavno vjerska učenje i tumač kurana. Glavni pobornici abu-Hanefije/ hanefijskog pravca su Turci, Iračani i Avganistanci.

Turci spadaju među najveće iskrivljivače Kuranskih istina. Poznati su kao vjekovni talčitelji malih naroda. Jedan nikad nisu prestali,iako su genocid na nim izvršili.Sada za nagradu imaju najrigoroznijeg i najstrašnijeg sultana Erdogana I.

Iračane su vodili bezbožnici,.Kada im je kazna došla ponovo su se podjelili na sekte  i ratuju. ISIS je koji masakrira svoj goloruki narod je njihov izum, ostvaren po nalogu SAD. Podjele su duboke i nepremostive.

Avganistanci  su ogregezli u sektaštvu i makovima i  nikad više neće moći dogovoriti ni o čemu, a najmanje o religiji.

Turci,Iračani i Avganistanci ,kako stvari stoje teško da će ikad imati mira.Možda ako se se svo okrenu  iskrenoj Božjoj vjeri,bez sektaštva.

Bosna više nije ni turska.Nikad nije bila ni iračka ni bilo čija.U Bosni ne žive Turci i Iračani.

Bošnjačka vlast i “iz” bh ma velika vrata uvlače turke,iračane,arape i njihova frakcionaška vjerovanja u Bosnu.

Sada bi mi trebali da vjerujemo ono što su nam zavojevači nametali ili nameću.

Idite pa se liječite, ali ne u našim ludarama. Naše nisu specijalizirane za „hajvanska“ ludila i bjesnilo.

Pun je svijet bezbožnika i „hajvanskih“ ludara.Tamo idite ili se vratite odakle ste došli i  tamo se liječite i svoje vjerovanje prosipajte.

Dalje prste od Bosne, i stranjska i domaća pogan.

Bosna je Bosna.

U  Bosni živi Bosanski narod koji hoće da misli svojom glavom.

Bosanci hoće da sami svoju sudbinu kroji

Bosna  se pod hitno  mora odreći okova i naslijeđa primitivne prošlosti i još nazadnije sadašnjosti,koja  joj se uporno promovira i sprema.

U Bosni ravnopravno žive katolici,pravoslavci,muslimani,jevreji,romi i ostali.Boj Milostivi je tako odredio.

Bosnu ne smiju da  interesuju bilo kakvi  pravci,frakcije i sekte ili ljudi koji su se odmakli od izvornog  vjerovanja u Boga Jedinog i podjelili u vjerovanju izopačivši ga.

Ne interesuje nas ni njihov šerijat.Njima njihov šerijat, nama naše iskreno i predano vjerovanje.

„Koga Allah uputi na pravi put,

on je upućen,a koga On skrene sa

pravog puta,sigurno im nećeš naći

prijatelja  mimo Njega.I Mi ćemo

ih proživiti na Sudnjem danu na

njihovim licima slijepe,nijeme i gluhe.

Njihovo prebivalište je pakao.

Kad god se gasi, Mi ćemo im povećati vatru.“

/Kur'an 17.Poglavlje El-Isra (noćno putovanje) Ajet 97./

Život  nam nevjerničke i bogohullne  hanefije i „islamska zajednica“ uveliko kroje i uvode.To neće moći . Hanefije,“islamska zajednica“ i šerijat nisu i ne mogu biti Bosna i njen Ustav.

Šta radi „bosansko“ zakonodavstvo, sudstvo, tužilaštvo, inspekcije, sudije, zakodavci, tužioci i inspektori?

Cijela Bosna bi se mogla nahraniti od primarnih i sekundarnih budžetskih priliva vanrednog dohotka kažnjavajući pogančere i njihove haram poslove.

Njima njihov posao,nama naš posao.

Bog Silni sve vidi zna.

Po pravdi presuđuje.

Teška je kazna njegova.

To se odnosi na sve one koji zlo Bosni misle, pljačkaju je, dijele, otimaju i ne rade svoj posao kako treba.

Teško vama i teško. Nekima i najteže.

Iskreno predavanje  Bogu Jedinom, skrušenoj molitvi ,časnim riječima Kur'ana  i  vjerovanje tumaču tih riječi , Božjem poslaniku Muhameda A.s. to je sve što želi pravi Bosanski musliman. I šansu da radi i bude čovjek dostojan svojih molitvi i Boga Silnoga.

Onima u Bosni koji nisu muslimani Bogom Mudrim (Kur'anom) i Ustavom BiH,  je zagarantovano slobodbno ispovjedanje vjere po njihovim svetim knjigama.

Svako vjerovanje mimo ovoga je hula na Boga Milostivog.

Ko je taj, čime je, da prostiš , taj neko zaslužio da se njegovo tumačenje poredi ili stavlja ispred  Allahove riječi ,Kur'ana ili   Sunneta Muhameda A.s.

Odakle bilo kome pravo da frakcionaška/sektaška tumačenje uvodi i natura bilo kome, a pogotovo nama u Bosni?

Nama  koji nemamo ni genetskih, kulturoloških,jezičkih ili bilo kakvi drugih zajedničkih poveznica sa neznabožačkim hanefijcima ne treba njihovo nevjerovanje.

Odakle bilo kome pravo da u Bosnu zove Talibane,mudžahedine,ISIS i druge hanefijske zlotvore.

Bosancima ne trebaju njihovi zločini ,droge i monstruoznost.

Mi hoćemo samo mir/ selam  Božiji.

Bosna je jedinstvena, samostalna, divna i neponovljiva.

„Islamska zajednica“ hoće da isporuči Bosnu  u blato i mržnju  Hanefijaca :talibana,turaka,iračana i ISIS-a .

To raditi je hula na Boga Milosrdnog.

Nemojte se pravdati sa riječima to stanje smo zatekli (od turaka) i mi ga samo slijedimo.

Ne vrijedi ni opravdanje mi slijedimo učenje pravaca/sekte/frakcije za koje smatramo da je ispravno.

Odluka o tome šta je pravo i ispravno tumačenje je donešena prije pravaca ili sekti.

Presuudu je donio Časni Kur'an.

I u džahilijetu su bezbožnički  odličnici i vrači (sveštena lica) govorili :

„Zatekli smo naše očeve i pretke u našem vjerovanju i mi ne smatramo da je to išta loše.“

I ebu Leheb, otac zla i plamena je tako govorio.

Pa ih je snašlo to što ih je snašlo. A to nije ništa dobro.

Mi želimo da pripadamo samo Božjem užetu, a ono je najljepše, najčvrće i jedino ispravno.Mi se samu u Boga pouzdajemo,on je naš jedini Učitelj i Zaštitnik. Mimo Njega nama ne treba niko.

Vi koji ste se pocijepali u vjeri , idite svaki svome ocu Abu-u i njegovom učenju. I Abu Leheb je bio otac i imao svoja nauk, pa crk'o k'o hajvan.

Pa vi vidite šta vam je raditi.

Tema je već načeta.

 

„Teško nevjernicima od žestoke kazne!

onima koji daju prednost ovozemnom

životu nad budućim svijetom i dovraćaju

od Allahova puta i žele ga iskriviti.

Takvi su u dalekoj zabludi.“

( Kur'an , 14.poglavlje Ibrahim ajet 2./dio/ i 3.)