Autor
hajro Šabanadžović
Trešnja u cvjetnjaku Boje
Vinova loza Golet
Smušeni krajolik Portret anđela
Dodir usana i pobjeglo proljeće Mladost
Dvorište puno ptica i neba Huka tuđih svatova
Nebo srušenih nada Ukradeno sunce
Igra se nastavlja Srce puno radosti
Ljubav krv i trnje Skica za dizajn zaljubljene duše
Koji smo danas dan
Mi smo svi dani
Prijateljice moja
Mi smo čitav život
Ljubavi moja
Mi se volimo i mi živimo
Mi živimo i volimo se
A ne znamo šta je život
I ne znamo šta je dan
I ne znamo šta je ljubav
Krov je stari
ohrndani
kuća bijedna
izlizana
sobićak mali
poluprazni
pod drveni
škriputavi
Na podu
dva su tijela
razigrana
u ljubavnoj vatri
zamotana
u radosti milovanja
u ljubavi postojanja
svjetlost tvore
usred zime
Pod drveni
raspjevani
sobičak mali
obasjani
kuća bijedna
svjetlucava
krov je stari
pozlaćeni.
Niz polje vjetar miriše
I bol me prati kao sjena
Da l’ negdje za mnom uzdišeš?
Gdje si od mene sakrivena?
U kosu stavi ruzmarin
I jedan cvijet kraj šadrvana
Lejla, zar bi mogla ti drugog voljeti?
Golube, moj golube
Nosi joj suze mjesto pjesme
Ako te sutra zaprose
Znaj tamo neću biti ja
Lako se tuge oproste
Al’ samo ljubav nikada
Zar bi mogla ti drugog voljeti?
Golube, moj golube
Nosi joj suze mjesto pjesme
Ja odlazim k’o da sam kriv
Što voljeh onu koju ne smijem
Golube, moj golube
Nosi joj suze mjesto pjesme
Odlazim k’o da sam kriv
Što voljeh tebe koju ne smijem
Što voljeh tebe
Lejla
*
Svjetski dan smijeha slavi se dva puta godišnje – 10. Januara/Siječnja i 2. Maja/Svibnja.
Globalna vlastela nam odredila da se smijemo dva dana godišnje.
U inat njima mi ćemo se smijati svaki nam od Boga milostivog poklonjeni dan.
I to ne po 17 puta dnevno (kažu taki prosjek) ,
već kao djeca po 300 put obdan.
Pametna su djeca.
Samo bi se igrala i smijala.
A to je svrha života.
A onda im odrasli , zaboravivši svrhu postojanja ,počnu polako ubijati smijeh na licu.
Treniraju strogoću da bi djeca bila poslušna , pametna,ozbiljna i naravno tužna, kao i oni.
U prilog današnjem danu , u želji da vam bar jedan smješni mišić zatitra na licu,pristavljamo vam ničim vezano mahalsko “filozofiranje” o smrti.
**
Riknuti ili crknuti pitanje je sad?
Poče pjesma .Dobri uzima kutiju cigara.Gitanes su .Frka zanosno pleše,ali se ne glasa.Hoće Dobri da skine celofan.Ima on, i onu svoju Drinu bez filtera,ona je otvorena.Spušta Gitanes,uzima drinu ,otvara poklopac ,uzima cigar,lagano ga o kutiju lupka,stavlja ga u usta,prinosi upaljač pa zastane,nešto se premišlja.Spušta cigar.
To je već previše usporeno za Debu.Upečio oči na Dobrog ko reflektori na Camp Noe i ne trepće. Čim to vidje i Lenji se meškolji i budi.Gleda Debu,pa Dobrog ,pa Mojsija.Niko ne obraća pažnju na njega.To je dobar znak.Mojsije potpuri valja, Senom brodice plove,Modra rijeka blista,more se valja,sve je kako treba.Krajolika i muzika se stapaju.Biće dobro,konta Lenji, nikog nije moro moliti ni išaretiti.Zna ,zakuvaće se.
Dobri pogledava na spušteni cigar Drine, a i ž'tan.Pa pogledava , i na Vecchia Romana i Curvoasier. Dileme su sveopšte.Natakariš ti Hamleta i Otela zajedno.Njihove dileme su ko igra klikera naspram ovoj igri staklennih perli.
Uhvati bocu kurvoazijea ,u ruku je prima,obrće i razgleda.Neko bi reko nikad flaše staklene, a ni pića nije vidio.Pogled mu se utopiso u slova.Čovjek bi pomislio da čita ili ne zna čitati.Jes kad ne bi znao da Dobri osim vule vu kuše ave’ ko mu'a i ž'tem i takvih tričarija ,od francuskog ništa nije znao beknuti ,a kamo li pročitat.To je dovoljno da Deba i Lenji dijalog na visokoj nozi počnu.
-Baš si glupak Deba,ne čita on, boju gleda.
-Natakarila te boja ,šta će mu boja.Nije žensko da vidi ima li menstruciju ili bijelo oprano.
-Jel’ prosuto po vešu?
-Kakav te veš spopo,ja o onim žemskim bojama , ti o vešu.
-Ja načuo, kada je spopa'ne jal’ jedno, jal’ drugo,žena veš mijenja barem jednom dnevno.
-Što će mjenjat gaće jednom dnevno,budaletino , nije luda.A i što će joj uopšte gaće , ako ih treba svaki čas skinuti.
-A ako boja procuri , jal bijela jal crvena?
-Nek uzme flašu kurvoazijea, pa u nek’ u nju boje sipa , da Dobri ima šta zagledat.
-Jesi mahnit,ne gleda ti on taj tvoj poganluk.On po boji vidi koliko je konjak dobar,jel’ dovoljno star,jel’ sazrio ili je uranio ili odocnio.Jel dobra za heknuti.
-Ma nije konjak žena da ga moreš heknuti.Otkad si progovorio ne može te čovjek dohavizat.Prije ni jedne nisi htio beknut.A kad bekneš, čovjek se divio tvojoj rječitosti i elokvenciji.Sve jasno i razumljivo.A-ha i A-a. Čuj konjak uraniti ili odocniti,ostariti ili pomladiti.Gdje si ti vidio da insan mere konjak pomladiti.
-More bolan ,može ali to nije za nas.
-Zašto nije za nas?
-Što'š pare bacat na skupocjena piša, kad ćeš i onako riknut?
-Ja ne mislim riknut.
-Znam, ti ćeš crknut.
-Što ću crknut, ako kad mogu riknut?
-E vala nećeš riknut, nego ćeš crknut.
-Kako znaš?
-Fino znam.
-Hajde raci mi ako znaš!
-Ja ti neću dati da rikneš.
-Zašto mi ne bi dao da riknem,jaran si mi?
-I Dobri mi jaran i on će riknuti,a tebe ću pustiti da crkneš.
-Kako znaš da on nece crknuti?
-Jednostavno.
-Kako jednostavno?
-Fino,jednostavno zato što će riknuti.
-Vidi grehote, to mu sasvim logično zvuči.A Mojsije?
-Šta Mojsije!
-Hoće li on riknuti?
-Neće.
-Znači on će crknuti.
-Neće. -Kako neće?Ako neće riknuti mora crknuti.
-Ne mora.
-Kako ne mora?
-Jednostavno.
-Šta je tu jednostavno.?
-Sve,on će krepat.
-Kako znaš blentovijo sveznajuća?
-Jednostavno znam.
-Kod tebe sve nešto jednostavno.
-Kako neće biti neće biti jednostavno,jednostavnnije ne more biti.
-Zašto?
-Reko mi jednom Mojsije u najstrožem povjerenju ;da nikom ni je'ne ne zucnem, on neće umrijeti, riknuti ili crknuti nego će smrt natalambačiti ,i jednostavno će krepati.
Debi se namah prosvjetlilo.
-Mojsije,kako ćeš krepati?
-Ko ti je reko da ću krepati, konju jedan.
-Lenji.Kaže ti mu strogo pov reko da ćeš jednostavno krepati.
-I ti njemu vjeruješ.
-Kako ne bi vjerovo,ne govori se o anamo onoj ,nego o umiranju.
-Kakve ti sad veze ima anamo ona sa umiranjem?
-Ima kako nema. Ako bi išta u životu volio ,onda je to da riknem na njoj.
-Dobro Lenji reče,ti neće riknuti , ti ćeš na roštilju crknuti.
Ubacuje se Lenji ponovo u igru.
-Eto ,ne rakoh li ja da ćeš ti crknuti, tu ti ni roštilj neće pomoći.
-Kako znaš?
-Jer ti je Mojsije malo prije rekao.
Deba se okreće Mojsiju…
Zagrmiše basovi.To je Mojsijev kod: manite se šuplje priče.
Vidi on,ova bi se filozofija mogla vrtjeti, barem, dva tri dana.
I on zvizno. Uhavizo ; pričo im ti ili ne pričo na isto mu dođe.
Blantavi su ko blesavi mahnitovi.Ne može ih čovjek pameti nadolmiti.Samo svoje pa svoje.
I o smrti , od opšte ka konkretnoj, smijeh konkretni ka opštem štele.
Jedino im buka može poremetiti tok misli,ako je imalo misli u njima preostalo.
Ma sto da zelim sve je tako daleko
i sad mi zao sve bih opet ponovo
najljepsu pjesmu tebi bih pjevao
hej, kamo srece da sam pjevat’ mogao
Ptice u bijegu, tisina gradi zidove
zvoni zbogom, rijeci kazne Bozije
te tvoje usne opojne, jos uvijek sanjam
kako su me ljubile
Ref.
Jesen u meni tuguje, zasto sanjam cemprese
moje ceste ne vode nikuda
(bez tebe)
jesen u meni caruje, a u tebi proljece
ni Sunce ne moze, ne moze kroz oblake
rano moja, hej
S’ kime sada putujes
ma sto da bilo nemoj da mi tugujes
najljepsu pjesmu tebi bih pjevao
hej, kamo srece da sam pjevat’ mogao
Pjesme dana
Danas je Utorak 10. Jnauar / Siječanj 2023.
Definitvo , ovako vam stvari stoje sa ovogodišnjim danima:
10-ti je dan . Devet daun, oliti noga, ili jednostavno iščezlo. I pored najbolje volje za laganjem, ne mremo se odlučiti i reći da nema 355 dana do kraja godine.
Da je prošla ili ona prije nje, ili barem ova što ide godina, rahat bi vam mogli reći da do kraja ima još samo hejbet dana,koji će očas proći. Ovako , obrazli, prijavljujemo kako treba. A to je po vojnički sitno.
Malo smo zabrinuti.
Čitamo, ljude već uveliko hvata pretprazničko raspoloženje.
Nećemo reći kome je do slavlja jer je većina prohujala sa vihorom.
Ima onih koji su čija je bol neizmjerna i ne vide smisla u bilo kakvom slavlju. A ne bi tako trebalo biti.
Bol je bol. Teška i preteška .
Ali ponekad treba bar na tren zažmiriti, utišati otkucaje vrištećeg srca i pokušati shvatiti , da se nešto moralo desiti. Neće manje boljeti, ali nastaviće se živjeti. možda i disati.
Život je samo jedan i Bog Milostivi je veoma tužan kada su njegova čeda tužna.
Svaki dan je poklon od Boga , lijep i vedar. I svaki dan treba slaviti. A ne neke tamo praznike. Njih su ljudi izmislili , radi svojih potreba, propagande i hirova. A to je slavlje na lažnim osnovama. Vještačko..
A ovaj mjesec , ne kalendarski , nego poslijednjih tridesetak dana ih ima , nije da nema. Evo recimo hanuke, pa dan Armije, pa Božić i na kraju ko biber po pilavu Novogodišnji blagdani. Zasim pravoslavni Božič juče minu, pa idu…
Obilježiti ćemo ih kada za njih dođe vakat.
Ima i onih između , prije i poslije njih , raznih i intimnih. Vi mislite sada će neminovno pasti neka priča o dotičnoj, doticanju i intimisanju. Danas vam se taj san neće prisniti.
Danas smo praznično raspoloženi. A svaki praznik se počinje riječima:
Alelujah.
Aleluja
Hvala i slava Bogu
Tri monoteističke (?) religije tri molitve. Korijeni im isti , značenje skoro isto.
Riječ “Aleluja” dolazi od hebrejske riječi “halelu-Jah”. “Halelu” znači “hvalite”, a “Jah” je skraćeno od “Jahve” – “Bog”.
Prevod je :
Hvalite Boga
Ovaj radosni usklik se upotrebljava u crkavama tokom cijele godine osim za vrijeme korizme.
Da li to znači da je crkva odredila da u vrijeme priprema za Uskrs ne treba slaviti Boga,mi ne znamo?
Katolička crkva je i preinačila značenje i umjesto :
– Slavite Boga.
u
-Slavite Gospodina.
Ista crkva i Boga i Isusa oslovljava sa Gospodinom.Nama laicima postaje nejasno kome se obraćamo kao kažemo Aleluja(h).I ovo h se uglavnom izbacije.Vatikanu zvuči isuviše hebrjski ( jevrejski) .
No, u ime proteklih i uoči blagdana, koji samo što ne kucaju na vrata ne želimo biti cjepidlake i zekerala, pa upotrebiti neku lošijuu , ili ne daj Bože ružnu riječ. A nisu riječi loše ili ružne. Ljudi ih upotrebljavaju u lošim i ružnim konotacijama. Da obezvrijede ili uvrijede nekog ili nešto.
To čine oni ogorčeni i povrijeđeni, kojima je zlo učinjeno.
Njima će se oprostitii , jer će vremenom shvatiti da se ružnim riječima ništa ne postiže .
Ima onih koji govore ružne riječi iz obijesti, zlobe, zavisti ili zla. A to nisu odlike dobrih ljudi, dostojnih ljudskih bića , kao najsavršenijeg Božijeg stvora.
Ružnim riječima svako ponižava samo svoju ličnost, i svetost svoje porodice, a ne ono ili onu koju želi da ponizi. Treba razmisliti pa izgovoriti ružnu riječ. Ako to postane navika kao poštapalice, ne stiže se nigdje, osim u pržun. Postaje se bezobrazno, nevaspitano, nekulturno, netolerantno biće koje je u psovkama i ružnim riječima izgubilo životni smisao.
Riječi su ogledalo naše duše. Ono što izgovaramo dolazi od nas, od naših shvatanja života , pogleda na svijet. Riječi to smo mi.
E sada vam je jasno zašto Hvaliti i Slaviti Gospoda svaki dan. Pomenom imena Gospodnjeg naše biće postaje uzvišenije i nema želje , ni vremena povrijeđivati ni sebe ni druge ružnim riječima. I uvijek nam trebaju biti na umu misao jednog poslanika :
Ne hitaj da izgovoriš riječ , da ne uvrijediš Gospoda Boga Jedinog svoga.
A kod Boga su svi Poslanici jednaki. ON ni jednog od njih ne razdvaja mimo drugog. Svi oni jednako naukuju. Božiji nauk.
A ljudi izmišljaju riječi , pa ih umeću u taj nauk. Isusa i Uzeira proglasiše bogovima. Čujemo , po džamijama se uči da se i Muhamedau trebaju pripisati nadljudske, božanske osobine.
Ne ide to tako. To su potvore na Boga jedinog i njegov nauk. Govore ih licemjeri, pogan , oni kojima je pakao određen za njihova podmetanja , laži i hule.
Danas , naši suradnici , poete i prevodioci nemaju bilo šta za dodati.
Svi kliču:
Alelujah.
Svi pjevaju:
Hvala i Slava Bogu Gospodaru svijetova
Slovo o čovjeku
Zatvoren u tjelu
Zatvoren u koži
Sanjajš da se nebo vrati i umnoži
Zatvoren u mozak
Zarobljen u srce
U toj tamnoj jami
Vječno sanjaš sunce
Zarobljen u meso
Zarobljen u te kosti
Prostor taj do neba
Kako da premostim
Zatvoren u rebra
Zarobljen od srebra
I kad sivi sokol
Bjeljiji od srebra
Zatvoren u tjelu
Zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi
Otrgnutog neba žudiš hljeba, vina
Al’ u domu tvome kaće domovina
Obje ruke tvoje, ko da jedna nije
Koja hoće, hoće da pobije
Zatvoren u mozak
Zatvoren u srce
U toj tamnoj jami
Vječno zoveš sunce
Sanjaš da se nebo
Približi il’ vrati
Tjelo se kroz vlati
U pijanstvu klati
Uzi lišće s lišćem
Zatvoren u krvi
U tom kolu bola
Potoni il’ prvi
U tom kolu bola
Potoni il’ prvi
Zapjenjenog tijela
Kad će tjelo da postane djelo
Kad će tjelo da postane djelo
Ja sam rodjen u cvecu livada
cuvah stada pokraj reke Gruze
al’ zavoleh devojku iz grada
sa usnama k'o pupoljak ruze
Ref.
Bele ruke, a prsti k'o dirke
pricahu mi najneznije bajke
zalud uzdah iz grudi pastirke
zalud suze moje stare majke
Sin sam plavih suma i livada
gajih dobre konje i volove
zbog lepote devojke iz grada
zaboravih brda i dolove
Ref.
Zvao sam je ulicama dugim
i venuo k'o trava jesenja
jednog dana spazih je sa drugim
zagrljenu u senci kestenja
Sta sad mogu vec bol svoj da patim
mladost moju da tuzim za celo
morao sam kuci da se vratim
svome domu u rodjeno selo
Ref.
I sad opet svoga vranca jasem
i u krcmi krcmim svoja stada
kitim svirce i razbijam case
i proklinjem devojku iz grada
