Autor
Hajro Šabanadžović
Obnažena nevinost Plam ljubavi
Uzbibane grudi Čednost se lomi
Prvi grijeh Mjesečeva ruža
Uzburkani duhovi Zima
Sleđeni đardin Idila
Modre rijeke Sanjive ruže
Pupoljak Čežnja
Noć ubica Molitva
1.
I po nebu i po Zemlji moje oko lijeta,
da pronađe stvar najljepšu Ovoga svijeta;
ne imade na nebesim nijedne zvijezde,
a na Zemlji, kô što si ti, nijednog cvijeta.
2.
Ovaj vrč je u ljubavi proživio poput mene
i uzdis'o za kosama jedne, njemu mile žene;
a na vratu ovog vrča taj je držak bio ruka,
kom je dragi dragu drž'o, cjelivajuć’ usne njene.
3.
Meni vrijeme brige nikad ne zadava,
ko imade ručak, što da večerava?
Ko pečenje dobiva iz kuhinje ljubavi,
može i bez večere da mirno prospava.
4.
Ljubav je uvod knjizi više znanosti,
ljubav je prva strofa pjesme mladosti;
ti, koji nemaš pojma o čuvstvu ljubavi,
znaj da je ljubav izvor – ljudske radosti.
5.
Niko nije zavirio – otkad Ovaj svijet posta –
za sudbine zastor, mada kušalo je ljudi dosta!
Sedamdeset i dva ljeta danju-noću ja razmišljam,
ali ništa ne doznadoh, neriješena tajna osta!
6.
Kakve nosi događaje ova noć – ne pitaj,
za sve ono što dolazi pa će proć’ – ne pitaj!
Ti ovaj čas upotrebi kao dobru zgodu:
što je prošlo, ne spominji, što će doć’ – ne pitaj!
7.
Kad jednom na Zemlji ne bude nas – svijet će biti svijet,
kad nam se izgubi trag i glas – svijet će biti svijet;
i prije nego smo bili mi – svijet je bio svijet,
i nama kad kucne zadnji čas – svijet će biti svijet.
8.
Recimo da si se nauživ'o svijeta – šta onda?
I svjetsku tajnu pročit'o sa cvijeta – šta onda?
Recimo, sto ljeta živio si sretno –
i još da ćeš živjeti sto ljeta – šta onda?
9.
Jučer vidjeh na pazaru jednoga lončara,
kako zemlju bez milosti gn'ječi i udara;
zemlja će mu: “Nemoj tako udarati jako –
ono što si ja sam bila – u vremena stara!”
10.
Unišao sam u tvornicu gdje bardake grade,
oko kola šegrti se skupili pa rade:
jedan uze carsku glavu i prosjačku nogu,
pa bardaku kao grlić i kô držak dade!
11.
Nemoj tako bahato gaziti po cvijeću,
i oholo gledati na prolaznu sreću;
možda je to cvijeće od praha djevojke,
kojoj su se divili kao sveum'jeću!
12.
Na kraljevskom dvoru – sada bez krova –
kome jedan narod v'jekove robova,
na dvoru, koga pjesnici slaviše
s tisuću stihova – danas buhće sova!
13.
“Hoću”, “neću” – može u glavu sinuti budali;
mudar će lahko se dovinuti,
da smo mi karika na vječnome lancu:
možemo ga tresti, al’ ne raskinuti!
14.
Na nebesim’ ima zvijezda i Bik se naziva,
a na drugom biku vele da Zemlja počiva;
otvor’ oči pa pogledaj: kol'ko magaradi
među dvama bikovima živi i uživa!
15.
Da tajnu života naš razum shvati,
mog'o bi nam nešto o smrti kazati;
kad danas pri sebi o tom ništa ne znaš,
kako ćeš, kada budeš izvan sebe, znati?
16.
Nebesa, koja nas u brige bacaju,
dok što ne rastvore, ništa ne stvaraju!
Oni koji nisu još na svijet došli,
ne bi došli, šta mi trpimo da znaju!
17.
Na putu razuma – samo razum slijedi,
pokraj dobrog druga – hrđava ne gledi!
Ako hoćeš da se dopaneš svjetini –
Sve joj daji, od nje ti ništa ne štedi!
18.
O, kako bi bilo lijepo da znamo –
da imade mjesto i da gremo tamo,
okle poslije više hiljada godina
da kô biljke opet iz zemlje klijamo!
19.
Što se ovo vrijeme s neljudima brati,
dok s hiljadu briga meni život krati?
Teško mi je srcu kô pupoljku ruže,
kad u bašči svijeta hoće da procvati.
20.
Za zastor tajne nema nikom puta,
kô kuša za nj proći, taj uzalud luta!
O tom se nadugo i široko priča,
a zemlja sve jednog po jednoga guta!
21.
O srce, od vremena ne očekuj dara,
ni promjena neće ti donijeti čara!
Ako tražiš lijek, povećaćeš jade:
kô od lijeka zdravlje čeka, taj se vara!
22.
Budi ves'o, jer su brige bez kraja kô more,
po nebu se od zvijezda nove grupe tvore;
sa ciglama načinjenim od tvoga tijela
za buduće velikaše valja pravit dvore.
23.
Ko je vrijedan moga društva, dušu ću mu dati,
i s njime ću – dičeći se – usporedo stati;
želiš znati šta je pak'o na Ovome svijetu:
pakao je nečovjeka kô druga imati!
24.
Tjelesa, koja se po plavom nebu roje,
iz kojih mudraci buduće zgode kroje,
ne mogu kazat ništa, ne daj da te obmanu:
jedna se besvjesno kreću, druga se čude i stoje.
25.
Jedni su za slavom težeć’ na visoko mjesto stali,
drugi s’ opet na hurije i na rajske bašče dali;
kada zastor podigne se, onda će se istom znati,
kako su od tvoga sela daleko, daleko pali!
26.
Sretan ti je onaj čovjek što u svijetu nema glasa,
što ne nosi odijelo ni od vune ni atlasa!
Kao Simurg uzdiže se na obadva svijeta,
on, ko Hajjam, kroz pustinju nasilu ne kasa.
27.
Uzalud se ljudi među sobom glože,
Ti Si, Koji meni put pokazat može.
Kaži mi ga! Druge ja slijedit neću,
jer su svi prolazni, a Ti vječan, Bože!
28.
Jedna kaplja plače što iz mora seli,
more joj se smije i ovako veli:
“Uistinu svi smo božanska stvorenja,
sve nas od cjeline samo tačka dijeli!”
29.
Iako se s pobožnošću ne razmećem ja,
iako me svako kô grešnika zna,
moja nada na Tvojoj se Svemilosti grije,
jer rekao nikad nisam Jedan da su dva.
30.
Gdje je Raj, na kom se naš svećenik blaži,
A gdje li je Pak'o, s kojim nas on straši?
Kad upitah pira, s posmijehom mi reče:
“I jedno i drugo – ti u sebi traži!”
31.
Vjeru od bezvjerja samo časak dijeli,
spoznaju od dvojbe isto tako – veli
mudrac; zato dobro taj časak cijeni –
za me časak traje naš život cijeli!
32.
Od vode i blata mene Si sazdao – šta ću ja?
Ovo sukno i atlas, sve Si Ti otkao – šta ću ja?
I dobro i zlo što od mene dođe, besvjesno dođe,
sve Si Ti na mome čelu napisao – šta ću ja?
33.
O Ti, Koji svačije tajne misli znadeš,
Koji svakom u muci Tvoju pomoć dadeš,
Bože, primi ispriku i pokoru moju,
ako zehru milosti za mene imadeš!
*
Hoće on svako malo
dvoje se jednom našlo
pa se onda nije našlo
e pa neka mu
zato mu jednu cigansku život piše
ovo njegovo je tako bilo
dvoje
jetra i bajonet se jednom našlo
male se pricrvljili, pa se više niju našlo
valja ova Lenji
volio Lenji mezetit na rendeto Debu
ni Ciganima nije mane
Joj majko moja bolji kako to bolji
aj lele aj lele aj lele
Joj sele moja boli kako silno bolji
aj lele hek hek hek
Što je iz kasarnu nama moro doći
aj lele aj lele aj lele
To su prave jebade ciganske noći
aj lele hek hek hek
Konji umorno stoje i neće da radu
Jerbo more ih žeđu i gladu
Djeca bjele tice kokoši kradu
Debi nožekan za đigeru dadu
to je ciganska noć
nikad ne mre proć
Hop, hop, hop
Šta mu bi kuku lele
I jopet aj lele aj lele aj lele
hebeš štikle hebeš mange
I op, op, op ,hek hek hek
zvekno, samo jednom heeek
aj lele aj lele aj lele.
Svim Ciganima / Romima od srca , najiskrenije želimo sretnu i berićetnu Vasilicu – 2020. godine.
Il cuore è uno zingaro
Avevo una ferita in fondo al cuore,
soffrivo, soffrivo.
Le dissi: non è niente, ma mentivo,
piangevo, piangevo.
Per te si è fatto tardi, è già notte,
non mi tenere, lasciami giù.
Mi disse: non guardarmi negli occhi,
e mi lasciò, cantando così:
Che colpa ne ho
se il cuore è uno zingaro e va?
Catene non ha,
il cuore è uno zingaro e va.
Finché troverà
il prato più verde che c'è,
raccoglierà le stelle su di se
e si fermerà chissà
e si fermerà.
L'ho vista dopo un anno l'altra sera,
rideva, rideva.
Mi strinse, lo sapeva che il mio cuore
batteva, batteva.
Mi disse: stiamo insieme stasera,
che voglia di risponderle: sì ,
ma senza mai guardarla negli occhi
io la lasciai, cantando così:
Che colpa ne ho
se il cuore è uno zingaro e va?
Catene non ha,
il cuore è uno zingaro e va.
Finché troverà
il prato più verde che c'è,
raccoglierà le stelle su di se
e si fermerà chissà
e si fermerà.
La, la, la…
Srce je Ciganin
Nosio sam ranu duboko u srcu
Patio sam, patio.
Rekao sam joj: ma nije to ništa, ali sam lagao
I plakao sam, plakao.
Za tebe je kasno, već je noć,
Nemoj me zadržavati, pusti me.
Rekla mi je: Nemoj me gledati u oči,
I ostavila me, pjevajući ovako:
Da li je moja krivnja
Ako je srce Ciganin i odlazi?
Nema lance,
Srce je Ciganin i odlazi.
Sve dok ne nađe
najzeleniji pašnjak koji postoji,
skuplja zvijezde za sebe,
i zaustavit će se, tko zna
zaustavit će se.
Vidio sam ju, nakon godinu dana, jedne večeri,
Smijala se, smijala se.
Zagrlila me i znala je da je moje srce
Lupalo, lupalo.
Rekla mi je: Ostanimo zajedno večeras,
Kako sam želio odgovoriti: da,
Ali bez ijednog pogleda u njene oči,
Ostavio sam ju, pjevajući ovako:
Da li je moja krivnja
Ako je srce Ciganin i odlazi?
Nema lance,
Srce je Ciganin i odlazi.
Sve dok ne nađe
najzeleniji pašnjak koji postoji,
skuplja zvijezde za sebe,
i zaustavit će se, tko zna
zaustavit će se.
La, la,la,la…
( Podgrijana nije isto što i nova,što bi reko naš drug Pjevač)
Cignaska noć
Sarajevska Gorica – ciganska mahala
Radost i ples
Anđeo ljubavi
Čarolija
**
Danas smo malo nježniji i sneniji, ako je to ikako moguće.
Jedno dijete , dobrota i čednost mila, Cigančica prelijepa, nas u srce dirnula. Poslala nam pjesmu, kaže poslušajte, danas je nama Ciganima počinje nova godina. Mi je po svom običaju slavimo duže od onih koji nisu Cigani. Četiri dana.
Kako nećemo mila djevojčice, pomno ćemo je poslušati Odavno je mjerkamo , ali ne možemo ništa pristaviti bez tvoje pomoći. (Pjesmu ili cigančicu ? E vala ne saznaste to u ovaj vakat.) Dame biraju , zar ne ?
A pjesma kaže; nako mahalski , sa okusom poetike , u prenesenom smislu:
Pogledajte malo kroz prozor , ako ste lijeni popeti se na neko prelijepo brdašce sa nekom rukom u ruci , desna u lijevoj , ili lijeva u desnoj , svejedno je. I pogledajte , dobro se osvrnite na sve strane .
Nemojte da vam sada suze poteknu od miline . Trebaće vam ; kasnije.
Lijep je dan , prošlogodišnji je i novogodišnji.
Plav i sunčan , snijeg bjelasa, miriše na milost i ljubav.
Zamislite slobodan dan, onaj jedan od vikenda koji ste propustili jer ste bili zabrinuti i umorni.
Livada cvijetna leluja , djevičanske ljubičice se povijaju , malecko janje nestašno se nogata , mirisne ruže u krajobrazu . Što da ne! Čak i divlje.
Bagremi i lipe cvjetaju. Svi putevi vode u slobodu.
Joj Bože Milostivi koliko imaš puteva ( i putanja ) , a sve treba proći
Jorgovani mirišu. Djeca su vesela, bezbrižno se vrte po cvijetnom tepihu.
Vi se ljuljuškate u hladu trešnje koja je tek probeharala .
U vašem naručju opojno miriše najmirisaviji i najljepši dunjalučki cvijet.
Ona !
Vaša ljubav.
Vi ste opijeni i raznježeni.
Shavatate da sve slavi Gospoda svoga.
Hvala i slava Bogu Gospodaru svijetova.
Zavirite sada u nutrinu svoju.
Šta čekate?
Sada možete one suze pustiti.
Što bi poete rekle.
Alelujah
U prevodu:
Ma, šta je danas sa tim prevodiocem?
Gdje se dao?
Ah oprostite, eno ga, sakrio se ispod stola i plače.
Neće da ga vide. Muškarčine ne plaču.
A tebi dijete milo ,velika hvala za današnji lijepokaz .
I sretan ti i berićetan praznik Vasilice i mnogo ljubavi.
I tvome divnom narodu.
A tko da zna , možda nam se puti opet sretnu!?
Odavno ne idem za zivotom
za ljubav lenj sam o tom potom
jer znam, tu negde postojis ti
Jos svojom bodris me lepotom
za druge slep sam o tom potom
jer znam, zauvek blizu si
Ref.
I sve je kao pre
jos si moj andjeo
u srcu devojka sa polja zelenih
koju sam voleo
I vraca mi se sve
daleki mali grad
i moja devojka sa polja zelenih
sto ne znam gde je sad
Jos svojom bodris me lepotom
za druge slep sam otom potom
jer znam, zauvek blizu si
Ref.
Ref.
Sto ne znam gde je sad
Sve je ko pre, moj si andjeo
jedina si koju sam voleo
Autor
Autor : Vedad Šabanadžović
Bože Mili
koliko drumova imaš
insan ko hajvan
sa klapnama
samo pravo zatucano
bez mašte i snova ide
jedino cigani putevima ode
hrabro bez straha za snovima
nije ih briga gdje će doći
ukraše im dom blijedoliki i bradati
putevima oni lude
blude i srca nevina zalude
obećati sebi i držati se za riječ
smisliti zavičaj i usud
na koji je lako prenijeti svoj grijeh
baštu u kojoj među nevenim stasah
pijanog ciganina što me ukrade
i učeći varci kao čudo provede vašarima
smisliti bodu preko koje treba uteći
obećati pripravan i čvrst splav
-savlčadive prepreke
pred kojima se tvrda vjera neće dvoumiti
jednom naumu
posvetiti sokoljenje i sav vijek
tjerati njime uhodu svaku
sve potjere
i strah
-tek toliko da se hrabro hodi
ne čkati okončanje čudo
baviti se smejrno koračanjem
i trenom