Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

Obnažena nevinost     Plam ljubavi

Obnažena nevinost                                                             Plam ljubavi

Uzbibane grudi   Čednost se lomi

Uzbibane grudi                                                                        Čednost se lomi

Prvi grijeh  Mjesečeva ruža

Prvi grijeh                                                             Mjesečeva ruža

Uzburkani duhovi  Zima

Uzburkani duhovi                                                                    Zima

Sleđerni đardin  Idila

Sleđeni đardin                                                                        Idila

Modre rijeke  Sanjive ruže

Modre rijeke                                                             Sanjive ruže

Pupoljak  Čežnja

Pupoljak                                                                             Čežnja

Noć ubica  Molitva

Noć ubica                                                                               Molitva

Hajam – 33 Rubaije

 

 

 

 

1.

I po nebu i po Zemlji moje oko lijeta,

da pronađe stvar najljepšu Ovoga svijeta;

ne imade na nebesim nijedne zvijezde,

a na Zemlji, kô što si ti, nijednog cvijeta.

 

2.

Ovaj vrč je u ljubavi proživio poput mene

i uzdis'o za kosama jedne, njemu mile žene;

a na vratu ovog vrča taj je držak bio ruka,

kom je dragi dragu drž'o, cjelivajuć’ usne njene.

 

3.

Meni vrijeme brige nikad ne zadava,

ko imade ručak, što da večerava?

Ko pečenje dobiva iz kuhinje ljubavi,

može i bez večere da mirno prospava.

 

4.

Ljubav je uvod knjizi više znanosti,

ljubav je prva strofa pjesme mladosti;

ti, koji nemaš pojma o čuvstvu ljubavi,

znaj da je ljubav izvor – ljudske radosti.

 

5.

Niko nije zavirio – otkad Ovaj svijet posta –

za sudbine zastor, mada kušalo je ljudi dosta!

Sedamdeset i dva ljeta danju-noću ja razmišljam,

ali ništa ne doznadoh, neriješena tajna osta!

 

6.

Kakve nosi događaje ova noć – ne pitaj,

za sve ono što dolazi pa će proć’ – ne pitaj!

Ti ovaj čas upotrebi kao dobru zgodu:

što je prošlo, ne spominji, što će doć’ – ne pitaj!

 

7.

Kad jednom na Zemlji ne bude nas – svijet će biti svijet,

kad nam se izgubi trag i glas – svijet će biti svijet;

i prije nego smo bili mi – svijet je bio svijet,

i nama kad kucne zadnji čas – svijet će biti svijet.

 

8.

Recimo da si se nauživ'o svijeta – šta onda?

I svjetsku tajnu pročit'o sa cvijeta – šta onda?

Recimo, sto ljeta živio si sretno –

i još da ćeš živjeti sto ljeta – šta onda?

 

9.

Jučer vidjeh na pazaru jednoga lončara,

kako zemlju bez milosti gn'ječi i udara;

zemlja će mu: “Nemoj tako udarati jako –

ono što si ja sam bila – u vremena stara!”

 

10.

Unišao sam u tvornicu gdje bardake grade,

oko kola šegrti se skupili pa rade:

jedan uze carsku glavu i prosjačku nogu,

pa bardaku kao grlić i kô držak dade!

 

11.

Nemoj tako bahato gaziti po cvijeću,

i oholo gledati na prolaznu sreću;

možda je to cvijeće od praha djevojke,

kojoj su se divili kao sveum'jeću!

 

12.

Na kraljevskom dvoru – sada bez krova –

kome jedan narod v'jekove robova,

na dvoru, koga pjesnici slaviše

s tisuću stihova – danas buhće sova!

 

13.

“Hoću”, “neću” – može u glavu sinuti budali;

mudar će lahko se dovinuti,

da smo mi karika na vječnome lancu:

možemo ga tresti, al’ ne raskinuti!

 

14.

Na nebesim’ ima zvijezda i Bik se naziva,

a na drugom biku vele da Zemlja počiva;

otvor’ oči pa pogledaj: kol'ko magaradi

među dvama bikovima živi i uživa!

 

15.

Da tajnu života naš razum shvati,

mog'o bi nam nešto o smrti kazati;

kad danas pri sebi o tom ništa ne znaš,

kako ćeš, kada budeš izvan sebe, znati?

 

16.

Nebesa, koja nas u brige bacaju,

dok što ne rastvore, ništa ne stvaraju!

Oni koji nisu još na svijet došli,

ne bi došli, šta mi trpimo da znaju!

 

17.

Na putu razuma – samo razum slijedi,

pokraj dobrog druga – hrđava ne gledi!

Ako hoćeš da se dopaneš svjetini –

Sve joj daji, od nje ti ništa ne štedi!

 

18.

O, kako bi bilo lijepo da znamo –

da imade mjesto i da gremo tamo,

okle poslije više hiljada godina

da kô biljke opet iz zemlje klijamo!

 

19.

Što se ovo vrijeme s neljudima brati,

dok s hiljadu briga meni život krati?

Teško mi je srcu kô pupoljku ruže,

kad u bašči svijeta hoće da procvati.

 

20.

Za zastor tajne nema nikom puta,

kô kuša za nj proći, taj uzalud luta!

O tom se nadugo i široko priča,

a zemlja sve jednog po jednoga guta!

 

21.

O srce, od vremena ne očekuj dara,

ni promjena neće ti donijeti čara!

Ako tražiš lijek, povećaćeš jade:

kô od lijeka zdravlje čeka, taj se vara!

 

22.

Budi ves'o, jer su brige bez kraja kô more,

po nebu se od zvijezda nove grupe tvore;

sa ciglama načinjenim od tvoga tijela

za buduće velikaše valja pravit dvore.

 

23.

Ko je vrijedan moga društva, dušu ću mu dati,

i s njime ću – dičeći se – usporedo stati;

želiš znati šta je pak'o na Ovome svijetu:

pakao je nečovjeka kô druga imati!

 

24.

Tjelesa, koja se po plavom nebu roje,

iz kojih mudraci buduće zgode kroje,

ne mogu kazat ništa, ne daj da te obmanu:

jedna se besvjesno kreću, druga se čude i stoje.

 

25.

Jedni su za slavom težeć’ na visoko mjesto stali,

drugi s’ opet na hurije i na rajske bašče dali;

kada zastor podigne se, onda će se istom znati,

kako su od tvoga sela daleko, daleko pali!

 

26.

Sretan ti je onaj čovjek što u svijetu nema glasa,

što ne nosi odijelo ni od vune ni atlasa!

Kao Simurg uzdiže se na obadva svijeta,

on, ko Hajjam, kroz pustinju nasilu ne kasa.

 

27.

Uzalud se ljudi među sobom glože,

Ti Si, Koji meni put pokazat može.

Kaži mi ga! Druge ja slijedit neću,

jer su svi prolazni, a Ti vječan, Bože!

 

28.

Jedna kaplja plače što iz mora seli,

more joj se smije i ovako veli:

“Uistinu svi smo božanska stvorenja,

sve nas od cjeline samo tačka dijeli!”

 

29.

Iako se s pobožnošću ne razmećem ja,

iako me svako kô grešnika zna,

moja nada na Tvojoj se Svemilosti grije,

jer rekao nikad nisam Jedan da su dva.

 

30.

Gdje je Raj, na kom se naš svećenik blaži,

A gdje li je Pak'o, s kojim nas on straši?

Kad upitah pira, s posmijehom mi reče:

“I jedno i drugo – ti u sebi traži!”

 

31.

Vjeru od bezvjerja samo časak dijeli,

spoznaju od dvojbe isto tako – veli

mudrac; zato dobro taj časak cijeni –

za me časak traje naš život cijeli!

 

32.

Od vode i blata mene Si sazdao – šta ću ja?

Ovo sukno i atlas, sve Si Ti otkao – šta ću ja?

I dobro i zlo što od mene dođe, besvjesno dođe,

sve Si Ti na mome čelu napisao – šta ću ja?

 

33.

O Ti, Koji svačije tajne misli znadeš,

Koji svakom u muci Tvoju pomoć dadeš,

Bože, primi ispriku i pokoru moju,

ako zehru milosti za mene imadeš!

Bleki – Napiši jednu Cigansku

 

 

*

Hoće on svako malo

dvoje se jednom našlo

pa se onda nije našlo

e pa neka mu

zato mu jednu cigansku život piše

 

ovo njegovo je tako bilo

dvoje

jetra i bajonet se jednom našlo

male se pricrvljili, pa se više niju našlo

valja ova Lenji

 

volio Lenji mezetit na rendeto Debu

ni Ciganima nije mane

Joj majko moja bolji kako to bolji

aj lele aj lele aj lele

 

Joj sele moja boli kako silno bolji

aj lele hek hek hek

Što je iz kasarnu nama moro doći

aj lele aj lele aj lele

To su prave jebade ciganske noći

aj lele hek hek hek

 

Konji umorno stoje i neće da radu

Jerbo more ih žeđu i gladu

Djeca bjele tice kokoši kradu

Debi nožekan za đigeru dadu

to je ciganska noć

nikad ne mre proć

Hop, hop, hop

 

Šta mu bi kuku lele

I jopet aj lele aj lele aj lele

hebeš štikle hebeš mange

I op, op, op ,hek hek hek

zvekno, samo jednom heeek

aj lele aj lele aj lele.

 


												

Nikolo di Bari – Il coure e uno zingare / Song – Lirics – Prevod na Bosanski jezik

 

Il cuore è uno zingaro

 

Avevo una ferita in fondo al cuore,

soffrivo, soffrivo.…

Le dissi: non è niente, ma mentivo,

piangevo, piangevo.

 

Per te si è fatto tardi, è già notte,

non mi tenere, lasciami giù.

Mi disse: non guardarmi negli occhi,

e mi lasciò, cantando così:

 

Che colpa ne ho

se il cuore è uno zingaro e va?

Catene non ha,

il cuore è uno zingaro e va.

Finché troverà

il prato più verde che c'è,

raccoglierà le stelle su di se

e si fermerà chissà

e si fermerà.

 

L'ho vista dopo un anno l'altra sera,

rideva, rideva.

Mi strinse, lo sapeva che il mio cuore

batteva, batteva.

 

Mi disse: stiamo insieme stasera,

che voglia di risponderle: sì…,

ma senza mai guardarla negli occhi

io la lasciai, cantando così:

 

Che colpa ne ho

se il cuore è uno zingaro e va?

Catene non ha,

il cuore è uno zingaro e va.

Finché troverà

il prato più verde che c'è,

raccoglierà le stelle su di se

e si fermerà chissà

e si fermerà.

 

La, la, la…

 

Srce je Ciganin

 

Nosio sam ranu duboko u srcu

Patio sam, patio.

Rekao sam joj: ma nije to ništa, ali sam lagao

I plakao sam, plakao.

 

Za tebe je kasno, već je noć,

Nemoj me zadržavati, pusti me.

Rekla mi je: Nemoj me gledati u oči,

I ostavila me, pjevajući ovako:

 

Da li je moja krivnja

Ako je srce Ciganin i odlazi?

Nema lance,

Srce je Ciganin i odlazi.

Sve dok ne nađe

najzeleniji pašnjak koji postoji,

skuplja zvijezde za sebe,

i zaustavit će se, tko zna

zaustavit će se.

 

Vidio sam ju, nakon godinu dana, jedne večeri,

Smijala se, smijala se.

Zagrlila me i znala je da je moje srce

Lupalo, lupalo.

 

Rekla mi je: Ostanimo zajedno večeras,

Kako sam želio odgovoriti: da,

Ali bez ijednog pogleda u njene oči,

Ostavio sam ju, pjevajući ovako:

 

Da li je moja krivnja

Ako je srce Ciganin i odlazi?

Nema lance,

Srce je Ciganin i odlazi.

Sve dok ne nađe

najzeleniji pašnjak koji postoji,

skuplja zvijezde za sebe,

i zaustavit će se, tko zna

zaustavit će se.

 

La, la,la,la…

 

( Podgrijana nije isto što i nova,što bi reko naš drug Pjevač)

 






												

Zapis o miloj Cigančici

 

Cignaska noć

 

Sarajevska Gorica – ciganska mahala

 

Radost i ples

 

Anđeo ljubavi

 

Čarolija

**

 

Danas smo malo nježniji  i sneniji, ako je to ikako moguće.

Jedno dijete , dobrota i čednost mila, Cigančica prelijepa, nas u srce dirnula. Poslala nam pjesmu, kaže poslušajte, danas je nama Ciganima počinje nova godina. Mi je po svom običaju slavimo duže od onih koji nisu Cigani. Četiri dana.

Kako nećemo mila djevojčice, pomno ćemo je poslušati  Odavno je mjerkamo , ali ne možemo ništa  pristaviti bez tvoje pomoći.   (Pjesmu ili cigančicu ? E vala ne saznaste to u ovaj vakat.) Dame biraju , zar ne ?

A pjesma kaže; nako  mahalski  , sa okusom poetike , u prenesenom smislu:

Pogledajte malo kroz prozor , ako ste lijeni popeti se na neko prelijepo brdašce  sa nekom rukom u ruci , desna u lijevoj , ili lijeva u desnoj , svejedno je.  I pogledajte , dobro se osvrnite na sve strane .

Nemojte da vam  sada suze poteknu od miline . Trebaće vam ; kasnije.

Lijep je  dan , prošlogodišnji je i novogodišnji.

Plav i sunčan , snijeg bjelasa, miriše na milost i ljubav.

Zamislite  slobodan dan, onaj jedan  od vikenda koji ste propustili jer ste bili zabrinuti i umorni.

Livada cvijetna leluja , djevičanske ljubičice se povijaju , malecko janje nestašno se nogata , mirisne ruže u krajobrazu . Što da ne! Čak i divlje.

Bagremi i lipe cvjetaju.  Svi putevi vode u slobodu.

 

Joj Bože Milostivi  koliko imaš puteva ( i putanja ) , a sve  treba proći

Jorgovani mirišu. Djeca su vesela, bezbrižno se vrte po cvijetnom tepihu.

Vi  se ljuljuškate u hladu trešnje koja je tek probeharala .

U vašem naručju opojno miriše najmirisaviji i najljepši dunjalučki cvijet.

Ona !

Vaša ljubav.

Vi ste opijeni i raznježeni.

Shavatate da sve slavi Gospoda svoga.

 

Hvala i slava Bogu Gospodaru svijetova.

 

Zavirite  sada u nutrinu svoju.

Šta  čekate?

Sada možete one suze pustiti.

Što bi poete rekle.

Alelujah

U prevodu:

Ma, šta je danas sa tim prevodiocem?

Gdje se dao?

Ah oprostite, eno ga,  sakrio se ispod stola i plače.

Neće da ga vide. Muškarčine ne plaču.

 

A tebi dijete milo ,velika hvala za današnji lijepokaz .

I sretan ti i berićetan praznik Vasilice i mnogo ljubavi.

 

I tvome divnom narodu.

 

A tko da zna , možda nam se puti opet sretnu!?

 


												

Željko Joksimović – Djevojka sa zelenih polja / Song – Lyrics

 


Smaragd  Krhka trava jutro predvečerje i noć

Odavno ne idem za zivotom

za ljubav lenj sam o tom potom

jer znam, tu negde postojis ti

 

Jos svojom bodris me lepotom

za druge slep sam o tom potom

jer znam, zauvek blizu si

 

Ref.

I sve je kao pre

jos si moj andjeo

u srcu devojka sa polja zelenih

koju sam voleo

 

I vraca mi se sve

daleki mali grad

i moja devojka sa polja zelenih

sto ne znam gde je sad

 

Jos svojom bodris me lepotom

za druge slep sam otom potom

jer znam, zauvek blizu si

 

Ref.

 

Ref.

 

Sto ne znam gde je sad

 

Sve je ko pre, moj si andjeo

jedina si koju sam voleo

 

 

 

 






												

Bleki – Drumovi

 

Bože Mili

koliko drumova imaš

 

insan ko hajvan

sa klapnama

 

samo pravo zatucano

bez mašte i snova ide

 

jedino cigani  putevima ode

hrabro bez straha za snovima

 

nije ih briga gdje će doći

ukraše im dom blijedoliki i bradati

 

putevima oni lude

blude i srca nevina  zalude






												

Tatjana Lukić – Snaženje

 

 

obećati sebi i držati se za riječ

 

smisliti zavičaj i usud

na koji je lako prenijeti svoj grijeh

 

baštu u kojoj među nevenim stasah

pijanog ciganina što me ukrade

i učeći varci kao čudo provede vašarima

 

smisliti bodu preko koje treba uteći

obećati pripravan i čvrst splav

 

-savlčadive prepreke

pred kojima se tvrda vjera neće dvoumiti

 

jednom naumu

posvetiti sokoljenje i sav vijek

 

tjerati njime uhodu svaku

sve potjere

i strah

 

-tek toliko da se hrabro hodi

 

ne čkati okončanje čudo

baviti se smejrno koračanjem

i trenom