Istoznačnice
Autor
Hajro Šabanadžović
Izvor Modre rijeke Molitva i anđeo
Cvijeće Dijete u oblacima
Šuma 21 Zvijeri
Velovi 11 Vjetar
Trnje Mačor
Nebo nad Bosnom zemljom Božje milosti Sjene male na dnu bregova
Mreža More
Zalazak Zapad
Doći ćeš jednog dana na čelu oklopnika sa sjevera
I srušiti do temelja moj grad
Blažen u sebi
Veleći
Uništen je on sad
I uništena je
Nevjerna
Njegova
Vjera
I čudit ćeš se potom kad čuješ kako
Ponovno koračam
Tih po gradu
Opet te
Želeći
Pa tajno ćeš kao vješt uhoda sa zapada
Moje žilište sažeći
Do samog dna
I pada
I reći ćeš onda svoje tamne riječi
Sada je ovo gnijezdo već gotovo
Crknut će taj pas pseći
Od samih
Jada
A ja ću začudo još na zemlji prisutan sniti
Pa kao mudar badac sa istoka
Što drugom brani da bdije i snije
Sasut ćeš
Otrov
U moj studenac
Iz koga mi je
Piti
I smijat ćeš se vas opijen
Kako me više neće
Biti
(Ti ništa ne znaš o gradu u kome ja živim
Ti nemaš pojma o kući u kojoj ja jedem
Ti ne znaš ništa
O hladnom zdencu
Iz koga ja
Pijem)
Sa juga lukav robac prerušen kao trgovac
Vinograd ćeš moj do žile sasjeći
Pod nogama ubogim da
Bude manje hlada
I ponor
Veći
I više glada da ima
U staništima
A ja ću ti ovako iz daljine
Svoju prastaru
I pravu
Istinu
Izreći
(Ti ne znaš ništa o znacima vinograda
Niti vinogradara
Njegovog
Ti ne znaš vrijednost takvoga dara)
Da tavorenje moje na tvrdoj zemlji
Veoma je kratko
Ali opako
Ništeći njegove prave pojave
Utvrđuješ ti
Upravo tako
Njegove
Jave
I
Njegove
Sne
Oružnik si najzad najstroži
I istražnik božiji
Krvav do očiju
Do očaja
Bijesan
Od borbe
Za žive
I mrtve
Robe
Zapalit ćeš me znam na kraju priče
Zapalit ćeš me znam
Na tvojoj presvetoj
I svijetloj
Lomači
Koja
U
Tebi
Eto
Već
Niče
A ja se na tome tvome strasnom
I strašnome
Stratištu
Neću
Niti
Po-
Ma
Ći
I bit ću vjeruj kao stanac kamen
Dok posao svoj ne svršiš
I ne svrši
Posao
Tvoj
Plamen
Taj kraj takav slavit će
Tvoj trikrati
Amen
Amen
Amen
Na mome mjestu
Ležati će pepeo
Za kojim će se otimati žene
– – – – – – – – –
Al ostat će zato poslije mene
Na prvoj kamenoj gromači
Iz nekih dobrih
I bolnih ruka
Procvala
Cvjetna
Poruka
Kada učini ti se da cilj tvoja je
Svrhi tvojoj najbliža –
Znaj da jest
I tijelo to
Njegovo
Bilo
Samo
Častita
Njegova
Hiža
Ti tijelo njegovo tek uze
A tijelo to bijahu za njega –
Zatvor njegov
I njegove
Suze
(Ne rekoh li ti već jednom
Da o meni zaista ne znaš ništa –
Da ne znaš ništa o mome luku i strijeli
Da ništa ne znaš o mome štitu i maču
Da nemaš pojma o tim
Ljutim oružjima
Da ne znaš ništa o mome bijednom tijelu
Niti kakav on žarki plamen
U sebi
Ima)
Čekam te
Jer te znam
Doći ćeš opet jednog dana
(Zakleo si se čvrsto na to
Na kaležu na križu na oštrici mača
Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana)
Pa
Dođi
Navikao sam davno na tvoje pohode
Kao na neke velike bolesti
Što stižu iz daleka
Kao na goleme ledene i strašne vode
Što donosi ih sve jača
Ova noćna rijeka
Tmača
Everybody Loves The Sunshine
My life, my life, my life, my life in the sunshine
Everybody loves the sunshine
Sunshine, everybody loves the sunshine
Sunshine, folks get down in the sunshine
Sunshine, folks get ’round in the sunshine
Just bees and things and flowers
Just bees and things and flowers
Just bees and things and flowers
Just bees and things and flowers
My life, my life, my life, my life in the sunshine
Everybody loves the sunshine
Sunshine, everybody loves the sunshine
Sunshine, folks get down in the sunshine
Sunshine, folks get ’round in the sunshine
Feel what I feel, when I feel, what I feel
When I'm feelin’, in the sunshine
Feel what I feel, when I feel, what I feel
When I'm feelin’, in the sunshine
Do what I do, when I do, what I do
When I'm doin’, in the sunshine
Do what I do, when I do, what I do
When I'm doin’, in the sunshine
Svi vole sunce
Moj život, moj život, moj život, moj život na suncu
Svi vole sunce
Sunce, svi vole sunce
Sunce, ljudi se klanjaju suncu
Sunce, ljudi se okreću suncu
Zapravo pčele i stvari i cvijeće
Zapravo pčele i stvari i cvijeće
Zapravo pčele i stvari i cvijeće
Zapravo pčele i stvari i cvijeće
Moj život, moj život, moj život, moj život na suncu
Svi vole sunce
Sunce, svi vole sunce
Sunce, ljudi se klanjaju suncu
Sunce, ljudi se okreću suncu
Oseti kako osjećam, kad osjećam, ono što osjećam
Kada se osjećam, na suncu
Oseti kako osjećam, kad osjećam, ono što osjećam
Kada se osjećam, na suncu
Uradi ono što ja radim, kad radim, šta radim
Kada radim, na suncu
Uradi ono što ja radim, kad radim, šta radim
Kada radim, na suncu
Crna kosa kos acrna
milovana talasima
kosan crna crna kosa
rasplitana vetrovima
Semptebarske magle
plove iznad drveta
sunce ko limun zeleno
A Beda
u svojim kočijama praznim
koja vuku triu djeteta plava
preko ruševina prelazi
i gube se ka moru
Crna kosa kosa crna
milovana talasima
kosa crna crna kosa
rasplitana mjetrocima
Sa gvozdenim buradima
i krhotinama od betona
kao neko mrtvo prestio
nogama okrenutim uvis
admiralski splav
na šljunku nepomičan leži
Crna kosa kosa crna
rasplitana talasima
kosa crna crna kosa
milovana valovima
Sunce
limun zeleni noše vremenom
glasovi sirena
glasovi su djece
Nismo to željeli učiniti
mila
ali hvala ti
ljeta našeg proljeća
zaljubismo se na obali Miljacke
kraj Kamenih spavača
Ne sluteći jesen i zimu
djeca se igraju
tragajući za snovima
sjedeći u travi
bezbrižni razigrani
u maglama iluzije
Nisam ti to htio učiniti
mila
oprosti mi
zaljubljivala si se
usnula u mome krilu
voljela si tiho
Nisi mi to htjela učiniti
mila
opraštam ti
zaljubih se u tebe
spavala si blago
i snivala poljubac na usnama
Ne znam zašto smo to učinili
mila
riječi ljubavi smo šaptali
poljubci su lepršali
nismo morali tražiti
Grada čednosti poklon
Nisam ti to smio učiniti
mila
cjelivah tvoje lice
ti se mazno privijala
osjećajući blagost riječi
volim te
Nisi mi to smjela učiniti
mila
govorila si da me voliš
da život sam tvoj
djete tvoje u srcu tvom
da plakaćeš dobrote bol
Nismo si to trebali učiniti
mila
govorili smo ne boj se
strah je vrio
prije početka
slutismo tugu sreće
Sada ti moram nešto učiniti
mila
vraćam tvoje slomljeno srce
najaviti kraj
iako početak je
ljubavi naše radi
Ti ne moraš ništa učiniti
mila
ostavi mi uspomene
u srcu mirise
ruža i ljubičica
darovanih meni
Život je lijep
dan je prekrasan
nebo je osnježeno
zašto
ti i ja mila moja
sutra plačemo.
Preko praga, kad je posao
sam vodu bacila
al’ sam znala, da kada jednom ode
da se ne vraca
Srce mi sa sobom odneo
al’ ne kunem, srecan mi bio
Gde si duso, gde si rano
da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao
kad ti kazu, kako stalno
sklapam oci s tugom i budim se s njom
Gde si duso, gde si rano
da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao
kad ti kazu, kako stalno
sklapam oci s tugom i budim se s njom
Kuca nasa, u njoj se nocu
svetla nikad ne gase
blago tebi, ti znas da negde neko
tebi nada se
Gde si duso, gde si rano
da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao
kad ti kazu, kako stalno
sklapam oci s tugom i budim se s njom
Gde si duso, gde si rano
da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao
kad ti kazu, kako stalno
sklapam oci s tugom i budim se s njom
Gde si duso, gde si rano
da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao
kad ti kazu, kako stalno
sklapam oci s tugom i budim se s njom
Gde si duso, gde si rano
da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao
kad ti kazu, kako stalno
sklapam oci s tugom i budim se s njomoni ć
Danas je nedelja 1. Januara/Siječnja 2023. godine u novom odbrojavanju po Isusu Hristu.
U načelu to je skoro jedan prohujali dan. Dok si reko keks, nekome se prisnio sličan naziv , nema ih , niđe ni jednog prošlogodišnjeg dana.Ustupiše mjesto ovim novm levatima ( na broj 365 ) da se bakču sa nama do kraja ove nove godine. Tako mi mislimo,. A levati će zalevatiti i olešiti hejbet pametnjakovića, gluho i ćoravo bilo.
A i mi danas prepisivački raspoloženi. Umjesto nekih gluparija , natandarićemo vam neka vrlo poučna , jako mislena i još gluplja pametovanja.
Petrović Petar Njegoš: on se nije ženio. Hadum dokazano. Kako neće tuberan bio, u tujini po kojoj je svoje balege sijo, nije lijeka našo. U nekom kamenjaru daleko od hećima rikno.
Tako to usud radi. Ti zlo siješ i pjesmama hoćeš narod svoj nevini , braću da istrijebiš. E pa vidi kako se kusi trijebe.
Dali je ovo kvintet klapa pojila , duet Debe i Oma tarabukovao ili samo Deba izšargijo ne sjećamo se .
Ima ljudi i neljudi.Tako je uvijek bilo.I majki i nemajki,I očeva i neočeva.Taki je dunjaluk.Nedokazan.
A jema i jedna konjina ljucka. Taj se zna naopako svetiti ženama. Imo nešta protiv njih, zicer.
Danima ih ,noćima samo buba i udara,uh sve tako.Bum bum,zvek,zvek.Kad se to zalaufa , po’ Bjelava ne može spavati,pa sutradan po dunjaluka nervozno i bijesno ko paščad poslije posne veljačke noći, na posao odi.
Što ti je narod? Mjesto da i on počne udarat1 i bubat. Pučanstvo hudi i po svu noć ne spava.
Konta Deba, što bi to fešta i vatromet bio, kad bi se svi odjednom probubali.
Recima narod na Bjelavama se počne bubati i udarati. Prvo, namah se probudi Mejtaš . Vidi ironije , simbolike i poetike. Ja posto ko oni hadumćar Njegoš ; poeta.
Moram Mojsija pitati jel to dobro ili loše. I kako to utiče na bubanje.A možda i ne moram njega pitati, nego Dobrog . On je poznat da dobro buba. Svaki stih mu buba minimum dvanaesterac. A ako treba i šesnaesterce rahat uglavi. A sa penaltika je nepogrešiv. Pravo u sridu.
Ne konta Deba da mu je strah od moguće visine pomutio mozak , ko mućak jaje ,sve se u krug vrti i zvecka gluposti.
Dakle , prvo se probude kameni mrtvaci sa Meit taša, pa onda Višnjik, Podhrastovi, Koševo i i Koševsko brdo i svi se počnu bubati i udarati.I sve je gotovo.Bubanje i udaranje budo dio po dio grada , i u njima se počene bubati i udarati dok ne zavlada opšte bubanje i udaranje. Ljepota, što bi poete rekle:
-Joj miline judi moji.
To postane tako skladno , ko da netko pritiscima dugmeta bubanje pokreće, a svetla se u gradu pale dio po dio, i svijetle kao božićna jelka . Čas vamo čas tamo. I jopet čas tamo, čas vamo. I isponove. I nikako da svijeće pregore.
Bio bi to začarani krug, iz koga se grad nikad ne bi izvukao, dok svi ne bi pocrkali. Ne mere se do beskonačnoati bubati, sve da su Mujini potomci. Onog Muje , kraljice Marije Terezije najboljeg, ha , kako da se izrazi, aha, dušekli havera.
I sada , ne dao usud dušu griješiti, recimo jedan dio se prestane udarati i bubati.Oni prvi okolni jenjavaju i gase se. Međutim upaljenim svjetlima ne preti nikakva opasnost.Poslije eto ti Mojsija pa on buba i lupa. Jopet opšta bubnjava svuda naokolo.
Ha on počne jenjavati , osjetim to ja Deba, ni ja ne volim , ni za živu glavu , da preskočim svoj dio, pa i ja lupaj i bubaj. Pa zatim Herco i Oma. A za Baška Bašu i ne pitaj!
I na kraju Lenji, konta i ceraka se Deba. On namjerno ostavi Lenjeg za kraj , da ga malo nataslači. Dok se čitav grad pretvori u red bubanja za redom lupanja , oliti pravu pravcati redaljku bubanja i lupanja , doći će i Lenji tobe. Na vakat. Odnekud će jedna pametna naći put do njegovog malog mozga i Lenjem šapnuti:
-Takariš lenjost, kad je fešta nek i dušek gori.
I tako bi Lenji prekršio prvo pravilo trojno. Nikud maći guzicom. Jedino ako moraš bježati od smrti. I počeo bi dušečiti , oliti jastučiti.
Vidi molim te, što je ovi Lenji konj, odjednom posto pametan. Sve na mehkom. Što ti lenj čo'ek neće skontat.
A ja , jado se mindero. Ne'š ti meni više tako, Deba blentovijo jedna. Ima da se modernizuješ i nabaviš francuski ležaj. Rekli mu taj ležaj na glasu. Tvoje je samo da se pristaviš i zalegneš sa bubalicom, i ne brigaj.
Normalno nije školska bubalica. Šta će ti ona u francuskom ležaju? Da ti prenese neku boleščinu iz knjiga. Ali ako dođe bez namjere da štreba ono knjiški, već samo bubalački, mere vala i ona doperjat na pernate podloge.
I konta Deba kako bi to bilo prelijepo kad bi se čitav grad uvijek, iznova i iznova,samozapaljivo bubanjem.
Nažalost , Gradu nikad nije prijetila opasnost da sagori u bubanju i udaranju iz dva razloga.
Prvo zbog one narodna,što narod ne vidi to narod ne imitira. Boji se novina.
Drugi razlog ću već smisliti zabrino se Deba, jer ima ih hejbet koji remete rapsodiju sveopćeg bubanja; hadumćari, političari, tetkice, prepisivači, ilmije , pljačkaši narodnog zlata,razroka fukara…
Glava boli, a treba odabrati pravi drugi razlog. Iz dubokih misli ga trgnu njiska konja.
Drugi konj onaj na konju,malo posramljeno tapše hajvana i kaže mu:
„Eheej, curik.“
Što bi poete rekle:
-Curiko ne curiko isto ti se piše.
U prevodu:
Malo tiše sa tim Ehhej, mogla bi neka čuti, pa se navrnut na još koji put; joj mamo, mamice.
Pozutelo lisce ljubavi nase
ta jesen rana odnese srecu
u srcima nasim nek ostanu tajne
cuvaj svoju, ja svoju ponecu
Ref. 2x
Sacuvaj tajnu, ljubavi moja
nikom ne reci u teskom trenu
zasto je covek bez reci poso
ostavio uplakanu zenu
Ako te sutra upita neko
sto nisam s tobom, sta je sa nama
precuti, mila, istinu pravu
ne reci nikom zasto si sama
Ref. 2x
Mozda me nekad oluja bola
donese opet na vrata tvoja
umoran tada pred tobom cu stati
na tvom pragu zauvek ostati
Trenutka ja se sjecam sjajna,
kada preda mnom se ti pojavi
ko prividjenje, kao tajna,
i ko ljepote genij pravi.
Kad tuga sve mi skrha nade,
a kinjile me strepnje taste,
tvoj njezni glas mi pjevat stade
i lik tvoj sanjah na dnu maste.
No, doba minu.Vihor njezni
rasprsio mi sne i stravu.
I predadoh ja glas tvoj njezni
i lik nebeski zaboravu.
Polako su se vukli dani
u zabiti, u zatocenju,
bez zanosa, bez suza ranih,
bez nadahnuca, nalik mrenju.
Al stize dusi probudjenje.
I opet mi se ti pojavi
ko nenadano prividjenje
i ko ljepote genij pravi.
I kucat stade srce vruce,
nov zivot u njem maha uze.
I opet plamti nadahnuce,
i ljubav sja, i teku suze.
Moj živote moja ljubavi
sunce se u suzi udavi
pa se spusti noć ko sudbina
da te sanjam da te dozivam
Refren
Ja bez tebe ne mogu da živim
milo moje nije nam se dalo
da se u tvom zagrljaju smirim
sve sa tobom bilo mi je malo
Ja bez tebe ne mogu da živim
hej ljubavi nikad preboljena
ja se više ničemu ne divim
zato pijem za ona vremena
Tiha patnja uvijek bila si
mjesec se u vinu ugasi
svane dan ko bijela prašina
da te čekam da te dozivam
Refren 2x
Ja bez tebe ne mogu da živim
milo moje nije nam se dalo
da se u tvom zagrljaju smirim
sve sa tobom bilo mi je malo
Ja bez tebe ne mogu da živim
hej ljubavi nikad preboljena
ja se više ničemu ne divim
zato pijem za ona vremena
ja se više ničemu ne divim
zato pijem za ona vremena