Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

Ever green proljeće   Krasnodarje

Evergrin proljeće                                                               Krasnodarje

Kupola  Živahno

Kupola                                                                              Živahno

Gusto tkanje   Cvijetni perivoj

Gusto tkanje                                                               Cvijetni perivoj

Tekstura   Nemirni snovi

Tekstura                                                                            Nemirni snovi

Sunčeva livada  Pokrivena ljepota

Sunčeva livada                                                               Pokrivena ljepota

Čežnja slama  Pomračenje

Čežnja slama                                                                      Pomračenje

Damari  Zaton

Damari                                                                                  Zaton

Vatreni tango  Milozvučni velovi

Vatreni tango                                                                       Milozvučni velovi

Bleki – Ovaj put srce nijemi

 
 

 

 

Čudesno nebo

 

Malena u cvijeću

 

April je malena

 

 

Svjetlost

 

 

Nebo nadanja

 

 

 

Tražih je

Nebo se otvori

Ona se tiho spusti

U moje srce

Oh žalosti

nenadano ode

Anđelima

 

Šutjeh

Nakon godina

Nebom zasja svjetlost

Malena se  tiho uvuče

U moje grudi

Žive i djetinje

Ali i ona uze anđela let

 

Zaledih se

Nebo je šutjelo

Sunce je hladnjikavo bilo

Vrijeme nije disalo

Moje grudi poplavljele

Uvijek

Anđele su sanjali

 

Umoran od leda

Usporen od tišine

Nemajući želja

Sretoh tebe

Anđelu mili

Ispustih stih i boje

I zaplakah

 

Srce  veselo nijemi

Mnije Volim te Mila

Boji se Neba

Ako zasnježi bilo što

Nebo će se opet obojiti

dugom

Ukrasti njegovog anđela

 

Klečim godinama

Koljena su bolna

Sebe nudim istrajavam

Ona lepršava mora ostati tu

Znam neporavedna razmjena

Jedan ohrndani mahalaš

Za svjetlosnog anđela

 

U ljubavi svojoj neizmjernoj

Nebo će razumjeti

Jedino za ljubav vrijedi živjeti

Mrijeti

Djetinjom dušom

milovati anđele

Ljepotom i čednošću blagoslovljene

 

A opet..

Samo Nebo zna

I nemoj da bi mi plakala

Život je prelijep Sunčice mila

 


												

Bleki – Zvjezdica je sve gledala

 

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

iza kavala provirivala

vidjela sam da mu je ona tiho na uho  pjevala

bolno svu  svoju ljubav mu je ispjevala

svu svoju čežnju umotala  u  pjesmu

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

te večeri kraj žubora šadrvana

ispod sestrica ispod maglica

na očigled mjeseca i cvjetnog đardina

u ulici skršenih srdaca

što se  prije njih

maslinasta kala  zvaše

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka

i samo plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam  znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  kad je  suze sakrivala

vidjela   i kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

i za nju plakala  jer ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila ona.

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  kad je on snove prigrlio

a ona se pravila da spava

pa se polako izvukla napravila srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto sli iskreno dječije

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

uzela je  njegov upaljač kurvoazije nasula

jednu njegovu ciganku zapalila

popušila ispila ružicu na peškunu poderala

viljuškom

ustala upaljač u ruku sakrila

ukrala

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  ruku srcu njegovom je prinjela

srce je zadrhtalo kao površina jezera

kad ga lahorac napadne

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

poljubac mu je lagani dala

nježno djetinje da ga ne probudi

moralo se ići  iskrasti da on ne zna

za njih nade nema

osim snova

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  da mu je poljubac lagani na obraz

spustila i tiho se ka kapiji iskrala

pobjegla

i još vidim jasno pamtim

izlazi a druga djevočica pred nju banu

ona zastane u njoj straha nema

za njega mjesta nema

svu  joj dušu  bol uzela

gleda drugu  pačenicu ništa ne govori

ona je zagrli i pita iako zna

 

 

Šta sada malena moja,

Kamo bježiš

Kamo kaniš stići

 

Bilo kamo

Slomili su me

oni koji me vole

Ne želim uprljatii ljubav

 

 


												

Razmišljanje o Edgaru Alanu Pou

19.01.1809. rođen je američki pisac Edgar Allan Poe. Za života gotovo nepoznat, postao je jedan od najutjecajnijih pjesnika kada su vrijednost njegovog djela otkrili francuski pjesnici Bodler, Malarme i Valeri. U spisu “Filozofija kompozicije” analizirao je pjesnicki postupak najčuvenije poeme “Gavran”. Poovu poeziju karakterišu osjećanja duboke sjete i tuge i zvučnost i muzikalnost katkad čudesno onomatopejskih stihova. Tvorac je kratke pripovijetke strave, iz koje je nastala moderna kriminalistička i detektivska priča. Uticao je na francuske simboliste i engleske pjesnike Kristinu Roseti, Aldžernona Svinberna i Roberta Stivensona. Djela: poezija “Gavran”, “Anabel Li”, “Pobjednik crv”, “Zvona”, “Pjesme”, proza “Priče tajanstva i mašte”, “Avanture Gordona Pima”, “Filozofija kompozicije”.

Tako hroničari predstavljaju preteču suvremenih poetika.

Konzilij je imao mnoge učitelje. Sa nekima bi se mogao družiti sa nekima ne. Nisu prostor i vrijeme problem. Problemi su malo tananiji.

Recimo Edgar Alan Poe. Bio bi naš drug.Napisao je mnogo toga lijepoga i suptilnoga.

Nešto ezoteričnoga i transcedentnog.

Sve što je pisao skrojeno je savršenim stilom,veoma teškim za prevođenje. Lošiji poznavaoci engleskog su uskraćeni za ljepote njegovih stihova i riječi.

Sve Poovo nam je to blisko i dopadljivo.

Valjalo bi nam podjeliti i porediti iskustva. I neke od nas su dotakli velovi smrti i nestajanja.

Nije bilo teško dočarati susret.Pitanje je kako se susresti.

Po nije imao vremena za bilo šta,osim za traganje za mrtvim ženama svoga života.

Oca Davida je izgubio kad je imao godinu dana. Majku Elizabeth sa dvije godine. Malene, sestru Rosalie i Brata Wiliama nedugo zatim. Oca i brata nikada ne pominje.

Rođakinju Virginiu Klein ženi kada je ova imala 13 godina.Da li je bio dobri samarićanin koji je htio da je spasi bijede ulice i teške bolesti? Mnogi su se to pitali.

Mi ostajemo vijerni ljubavi i kažemo da je Edgar Alan Poe svim srcem volio malu Virđ koja je umrla u 24 godini.Toliko je imala i Poova majka kad je urmla.Tada počinje njegovo tragičko i samouništavajuće lutanje.

Pred  nesuđeno, novo vjenčanje nestaje na tri dana. Nađu ga skoro mrtvog i umire pod narazjašnjenim okolnostima.

Mi smatramo da Po umire u od tuge,jer se mrtvi ne vraćaju,a živi ne mogu dospjeti i njihov svijet. On to dobro zna. Svoj život je posvetio traganji za putevima koji vode u onostrano.

Kratko pred smrt,sluteći kraj, je napisao jednu od najčuvenijih oda ljubavi:

Anabel Lee

U carstvu kraj mora to bi,

Djeva je živjela koju su zvali

Imenom Annabel Lee;

S tek jednom je živjela mišlju:

Da voli i da se volimo mi…

Opičen čovo bio.Kako i ne  bi pored tolikuh tragedija.Ali ipak nove ljubavi tražio ne mireći se sa usudom.

Simbolisti ne bi ni počeli da nije njega bilo.Valeri je pokušavao dostići perfekciju njegovog stila,ipak nije uspio dospjeti nigdje do u strogoću stiha ,koje kod Poa nema.Nadrealisti ga svojatali dok se nisu “proslavili”, pa ga se odrekli.Teška je Poova sjena.

Sartr ga uvijek zvao u pomoć .,kada je nekom  pokušavao glavu otfikariti.Borhes je svoje ” carevo novo ruho” pokušao obići u Poovu poetiku, ali  je dospio do vrata, na kojima imaju samo dva prazna slova ili dvije okrugle cifre.

Nama žao što Eđi nije stigo na naša druženja.

Mi bi ga  posjeli kraj šadrvana što lagano hladi flaše sa pićem .

Na sofru iznjeli ,daj nam svega Maro bona.ba.,i rujjnog vina.Napose kutjevačke graševine in – ui , kurvoazije.Iako je bio tanak na klopi  zadeverali bi ga   bubrežnjacima  i brizlama.Popili koje piće,pa mu izrekli kompilaciju pisanija,znajući da ne pije vode:

-Imaš jedan život i ludo ga bacaš,jer ne vrijedi plakati.Moraš samo sanjati da novu grlicu  i ona će dolepršati, da se volite vi. A jednoga dana kada  kreneš na visoke pute,mogao bi svijetu,testament sa osmijehom ostaviti;tih godina sam sve volio,a Bogami su i one voljele mene.

On bi klimnuo glavom,a u sebi ćutao bol i mislio da li postoji staza na koju nije kročio ,u potrazi za izgubljenim senima.

Edgar Alan Po je znao da bi mu to bilo rečeno na našem zajedničkom druženju.Zato i nije dolazio,a i vremena nije imao trošiti ga sa zgubidanima koji , doli đardina i ljubavi , ne vide šume gore maslinove.

 

 

												

Prever – Šumovi noći

 

Vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

A ja se šetam i budim u noći

Vidim sjenke čujem krike

Čudne krike

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

To neko pseto urla na smrt

To neka mačka mjauče na ljubav

Neka pijanica izgubila se u nekom

prolazu

Neka luda na svom krovu svira u gitaru

 

Čujem takođe i smijeh neke djevojke

Koja da bi zadovoljila  svoga gosta

Pretvara se da je vesela zadovoljena

I na postelju se zavaljuje urlajući

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

Ali odjednom gosta hvata strah

I u noći on urla kao kod zubara

Ali postaje  je još strašnije

Kada se ispod ispod kreveta pojavljuje čovjek

I sasvim lagano približava njemu

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

I gost koluta očima u noći

Siroti čovjek koga drugi čovjek ubija

Zbog beznačajnog problemčića novca

Nesretne male sume novca

Možda četiri pet ili šest stotina franaka

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

I gost prevrće očima u noći

A sutra će njegova porodica biti u crnini

I sve će biti gotovo

 

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

 

 


												

Karolina & Origjanski – Za kogo / Lyrics

 

 

Za kogo?

Za kogo ti cuti v zima liceto?

Aj ne , ne za mene

За кого?
За кого ти гледа светло окото?
Ај не, не за мене

За мене, само тага остана
како твоја сенка
до мене да вечера

Либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди
Ај либе, мое либе веќе не боли
само рана на срцево ти ми остави.
Ај либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди

Кој ли те, кој ли те зеде
кој те украде,
нежен мој, гулабе?
Кој ли те, од моиве раце,
кој те откина?
Младоста ми замина

Кој ли е толку многу без душа?
Како сирак сама
липам, никој не слуша

Либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди
Ај либе, мое либе веќе не боли
само рана на срцево ти ми остави.
Ај либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди

Времето тоа пусто време
никој не гледа
времето не запира
времето, тоа пусто време
не ме лекува
ветер ќе ме оддува
времето само траги остава
на мојто лице тебе те наслика

Либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди
Ај либе, мое либе веќе не боли
само рана на срцево ти ми остави.
Ај либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди

 













Bezobrazluk / Oni nam savjete dijele / Iz Arhiva

BY ADMINONI NAMA, MI NJIMA

I ovaj plakat nam visio o glavi godinama. Oni to ko biva nas hoće da uče.

Prvi plakat:Oni ne retuju protiv Islama.To znamo,objasnili im.

Drugi plakat;Oni nama lego kockice ko maloumnicima.

Ovaj teći plakat je još konkretniji:Misli evropski – vjeruj KM

Oni , zna se koji: Vatikan, UN, OSCE, zapad , Wašinton i tako neke slične kreatur.

Oni nam sad i lekcije o tome kako da mislimo prodaju.Parama koje su donatori poslali Bosni ,oni se po Bosni gizdaju i šepure i plakate štancaju,

E’, pa neće moći stranski vukojebinaši. Moramo tako ,jer ono gospoda nam ne ide za perom da proste prosti došljaci iz svjetskih vukojebina. Gdje si ti vidio gospodina na zapadu. Možda ih ima, ali što ovamo dolaze sve samo šljam i goljo.Ne vide se od maski licemjerja pa ko fol ne znamo sa kim imamo posla.

I zbog tog ” neznanja ” mi njima moramo odgovor dati:

Misli svojom glavom ali vjeruj samo u Boga Jedinog milostivog, pravednog. Stvoritelja . Velimo neće moći, jer’ bo bi im mnogo toga imali pripovidat , ne baš lipoga, naprotiv vrlo lošega ili još bolje stravičnog. Lipići moji stranjski .

Jel’ to vi nas mislite i dalje takarit u zdrav mozak, oli'ti vjerujete da mislimo bubrezima, kao što vi to uobičavate raditi.

Da ne bi bila šuplja , mi ćemo konkretno i to na’ mah.

Ono nas se odnosi na sve one preponosne “blentovije” koji ni u snu ne povjerovaše “zapadnom demokratskom svijetu” , jer da smo vam i za trenutak povjerovali nas jednostavno ne bilo; ni na mapi , a kamo'li živih.

Glede toga stvar posmatramo ovako:

Zla klica, sa tri ili pet prsta svjedno je, u “ime savletovog krsta” zasjedoše. Milošević – Tuđman Karađorđevo mart 199l., Tuđman – Čosić oktobar 1992. Ženeva , Zasjedoše na nagovor mentora, riješiše u svojim zločinačkim umovima da nestane jedan narod.

Dokaz I.: Na najvećem zakonodvnom tijelu jedne zemlje – skupština BiH – Radovan Počkovič – Karadžić javno objelodani: Jedan će narod nestati.

Mentori zločinačkih umova što'no nauk traže u ” svetoj šćemlijici” Vatikana , koju stvoriše mali Jovica oli'ti mala Ivančica uz pomoć farizejskog žbira Savla, alijas Pavla, bez zere dvoumljenja prihvatiše plan za nestajanje jednog naroda. Saučesnici postadoše licemjeri Savletovog kova. A onaj narod što ima nestati ima samo jednu i po krivicu :

Prvu: Iskreno i predano vjerovanje u Jedinog Boga Svemoćnog, Milostivog i jedinog ljudskog Dobročinitelja.

1/2 druge: Još u dvanaestom vijeku udariše žig Vartikanu;i proglasiše je đavoljom crkvom i što bogatstva na narodnoj grbači skuplja.

Drugu 172 kriv je jevanđeljista Jovan.

A šta ima zapadni “svijet” sa tim nestajanjem jednog naroda?

pitaju se oni ko'fol, jer puca njima đonovski obraz ili pederska guza k'o karpuza, za sve što će bilo ko sa iole razuma reći i misliti.

Ali mi, dobronamjerni i naivni kakvi već jesmo , hoćemo i moramo istinu izvesti na čistac i reći:

I)Započe rat genocidno raspomamljena i pijana bratija zakrvavljenih očiju, guslarske i prangijske kučke , čiji su najveći dometi “instrumenti”.Prvima daska sa jednom strunom, otkinutom sa mjesta gdje atovi izmet izbacuje, i na njemu jadikovkom petovjekovno veličanje ” junačkog boja” koji ih odvede u petostoljećno ropstvo, koje im izvitoperi um u osvetničko – poremećeni – zločinački . Oni drugi u rukama nose onošto u gaćama nemaju i njime označavaju početak klanja. Dakle privma u pomoć priskoči ona druga zločinačka picek – kroatja zločinačka horda. Oni što zakletvu polažu na kamu i bombu i i prangama nestdoše 700.000 čestitih i nevinih jevreja, cigana i manje čestitih i nevinih srbalja.

Obje genocidne horde su nekad davno šurovale sa istim mentorima. Nacistom Pio IX (Vatikanom) i naci-arijevcima zapada. Jednima su najkreativnije zamisli su Ciklon B i tuširanje jevreja, nehrićanštva i neodgovarajućeg hrišćanstva pod njim. Kažu samo jevreja bilo 6.000.000.

Nestalim romima se broj zaustavio na 500.000. Kažu nemoguće utvrditi. Nije to, več ko jebe cigane, nisu arijevci.

Mi smo mišljenja da je ubijeno: koliko jevreja toliko cigana. U hrvatskoj je taj problem efikasno riješen.Od 120.000 cigana 1948. Hrvatske ostalo je samo 4o5 – nije greška četiri stotine pet cigana.

Neki drugi zlotvori  su u fisiji onih maleckih piklića sa dvije bombe raspršivali u pepeo milion duboko usnulih ljudi.

Ali nemojmo se zavaravati , nisu ovi “naši” toliko pametni,a još manje hrabri da to sami zamisle ili urade .Uradiše to na nagovor onih što na krst nabijaše, na lomače spaljivaše, što istrebljivaše sve što nije bijelo i hrišćansko. Onih što samo u filmu mogu izigravati nesalomljive ” Ramboe “koji spašavaju neke fiktivne demokratske svijetova. U stvrnosti su heroji samo kada lete 2-3 hiljada fite iznad nevinih i nenaoružanih masa. Sa tih visina im šalju fisije atoma, napalm roštilje i drugih smrtonosnih i razarajućih vatrometa, uništaajući čeda ove predivne i jedinstvene planete.

Kažemo na nagovor ” demokaratskog ” zapada nastaviše rat protiv Bogumila što nikog više i ne čudi,jer zaradi te demokratije i ostali (nepodobni) hrišćani i nehrišćani su umirali tokom nove ere. Kažem nastaviše jer od nastanka Bosne preko dedovske hiže i povelje Kulina bana, sve do današnjih dana taj rat nikad nije prestajao.

O’ javiće se dušebrižnici i nabacivati se nekim floskulama o govoru mržnje, netolerancije i sijanja razdore.

Umjesto tih floskula samo se zapitajte gdje su nestale stotine miliona ljudi, mučenih i ubijenih na najstravičnijim načinima. Potražite vjerodostojna svjedočanstva indijanaca Južne i Sjeverne Amerike, Aboriđana, crnog afričkog čovjeka i crnog afričkog roblja rasijanog planetom , zatim pokoljenja arapa i azijaca.

Šta reći o dvomilejnijskoj šoa holokaustu Jevreja širom svijeta. A jedino ih Bosna bezuslovno prihvatila. No jevreji to zaboravljaju.

Sećate li se djece cvijeća i 1968. i godina poslije. Neman ih sasjeće. Bez milosti,bez izuzetaka uništi jednu mladost, savjest i nesuđenu budućnost planete. Cvijetnu ljepotu koja je samo htjela da voli i da pjeva o miru i ljubavi. I ljubavlju da mjenjaju svijet.

 

-Misli europski – vjeruj KM

 

O tugo moja!

I danas u samoj Evropi u ime “zapadne demokratije” krvare i umiru ;Irci, Baski, Katalonci, Flamaci ,svi bivši sssr-ovci , Ukrajinci ,Rusi i Čečeni…, srednja i južna amerika, Afrik Bliski i Daleki istok; ali ponajviše muslimani.

To su historijske činjenice i realitet sadašnjosti, odnosno budućnosti,  jer sadašnjosti nema  , ona se svakog trenutka migolji iz prošlosti u budućnost.

I zato nemojte / nemojmo se deguntatirati i zamarati govorom mržnje.

 

No, vratimo se Bosni.

I u ime odbrane demokratije spektakl , TV šou licemjerja i cinizma:

Priznaše Bosnu a uvedoše joj embargo na uvoz oružja!

U ime čega? U ime i zaradi koga?

Jedini koji bijaše goloruk je bio narod koji je trebao nestati i oduvijek “svetoj šćemlijici” , Vatikanu mrzak, a Bogu mio.

To je kao dovođenje nejakog i golorukog djeteta u situaciju da se bori protiv dvojice do zuba naoružanih , vjekovno osvjedečenih , genetski izopačenih , profesionlno genocidnih ubica. Ujedno to je samo putokaz i uvod u perfidni i stravični skoro četvorogodišnji igrokaz pod naslovom:

Nestajanje jednog naroda i oduzimanju prava na postojanje i opstanak tom narodu.

” Ustani i izmjeri hram * Božji i oltar,

i izbroji one što klanjaju u njemu,

ali predvorje hrama ne izmjeri,

jer ono je dano paganima i oni će

će sveti grad četrdeset dva mjeseca gaziti.

(Otkrivenje 11.1 i 2.)

II.)Četrdeset dva mjeseca nestajanja nalik Danilovom snoviđenju koje je tako zorno prepisao ” maherica” mali Jovica oliti Ivančica:

Na očigled i u režiji ” demokrata “, takozvanih hrišćanskih otaca i njhovog zaleđja, a u stvari pljesnjivog i usranog pogana i antihrista, upakovanog u celofan mirotvorca i humanitarca, celofan providniji od vazduha poče rat. Rat je samo blaži naziv za koljačku žurkata na akrepite. Uz budnu pažnju sluge UN i nadzor mentora, koji iz utvrde grada bludnice iz Otkrovenja skoro istrijebiše jedan narod.

I sada nam taj đavolji sluga , kojeg čuva švicarska garda, sebi dozvoljava moralno pravo dan šalje poruke mirotvorstva.

Neki put ćemo se vratitri temi misli evropski. Kako i na koji način su brojni narodi natjerani da misle evropski i kakav je bio epilog te poduke.

Definitivno mi Evropi ne vjerujemo i ne smijemo da vjerujemo. Ne vjerujemo im jer u genima imamo sjećanje otaca, sjećanje djedovske hiže koji su Evropu i Vatikan označili kao slljedbenike sila tame i đavolju crkvu i haračlije siromašnih naroda.

I zato neka zadrže i zbiju sebi u hladovinu ono ” misli evropski ” ,mi se tih misli velikodušno odričemo.

A mi ćemo se već nekako sanći sa ili bez KM. Tako smo svikli.






												

Meri Cetinić – More / Song -Lyrics

Usamljena lađa Plavetna bura Plavetna čarolija

O more

jos se sjecam onih dana

kad si nasa tjela

milovalo pjenom tvojih vala

tad smo djeca bili mi

i jos nismo znali

sto nam nosis ti

 

A s pjesmom i mirisom tvojim

radjala se ljubav nasa

i zato ti more hvala

 

Ref. 4x

More, more, more, more

more, more, o more

 

I to sunce

sto nad tobom tako sije

i taj galeb

sto nad tobom leti

i opojni miris bora

svo to tvoje blago

dalo si nam ti

 

Dalo si nam ljubav vjecnu

dalo si nam srecu

i zato ti more hvala