Bleki – Ovaj put srce nijemi

 
 

 

 

Čudesno nebo

 

Malena u cvijeću

 

April je malena

 

 

Svjetlost

 

 

Nebo nadanja

 

 

 

Tražih je

Nebo se otvori

Ona se tiho spusti

U moje srce

Oh žalosti

nenadano ode

Anđelima

 

Šutjeh

Nakon godina

Nebom zasja svjetlost

Malena se  tiho uvuče

U moje grudi

Žive i djetinje

Ali i ona uze anđela let

 

Zaledih se

Nebo je šutjelo

Sunce je hladnjikavo bilo

Vrijeme nije disalo

Moje grudi poplavljele

Uvijek

Anđele su sanjali

 

Umoran od leda

Usporen od tišine

Nemajući želja

Sretoh tebe

Anđelu mili

Ispustih stih i boje

I zaplakah

 

Srce  veselo nijemi

Mnije Volim te Mila

Boji se Neba

Ako zasnježi bilo što

Nebo će se opet obojiti

dugom

Ukrasti njegovog anđela

 

Klečim godinama

Koljena su bolna

Sebe nudim istrajavam

Ona lepršava mora ostati tu

Znam neporavedna razmjena

Jedan ohrndani mahalaš

Za svjetlosnog anđela

 

U ljubavi svojoj neizmjernoj

Nebo će razumjeti

Jedino za ljubav vrijedi živjeti

Mrijeti

Djetinjom dušom

milovati anđele

Ljepotom i čednošću blagoslovljene

 

A opet..

Samo Nebo zna

I nemoj da bi mi plakala

Život je prelijep Sunčice mila

 


											
Bookmark the permalink.

Komentariši