Svakog dana u sedmici
Zimi i u jesen
Po nebu Pariza
Fabrički odžaci bljuju sivi dim
A proljeće nailazi sa cvijetom za cvijetom
Pod ruku s lijepom djevojkom
Suncokret suncokret
Ime je cvijeta
Nadimak djevojke
Koja nema drugo ime pa čak ni prezime
Ali igra na raskršću
Belvila i Sevilje
Suncokret suncokret suncokret
Valcer se čuje sa raskršča
Divni dani su prošli
I lijepi život sa njima
Genije Bastilje puši finu cigaru
Na zaljubljenom nebu
Na nebu Sevilje na nebu Bastilje
Il’ na svejedno kojem
Suncokret suncokret
Ime je cvijeta
Nadimak djevojke
Što te nema
da mi dođeš
da mi srebro bišćeš
umorne mi usne
rosom svojom dašak dišeš
rukom snenom
grudi bolne
tugom isplakane
miluješ i kradeš
što te nema
ne dolaziš
tabut bijeli kreće
tvoga glasa vapaj moli
da mi grijehe prostiš
što te nema
Predvečerje
Molitva i Anđeo
Svjetlost u tunelu
Obzorjem leprša prelijepo i nježno
anđeosko lice milostive smrti
što danima skrušeno kleči
kraj bjeličastog odra
tkanog mirisima ljubavi i ruža
očas gleda u arak
uzima mastiljavi plajvaz
po papiru kruži
zamišljeno blijedi
prima me za ruku
predvečerje nijemi
vrijeme nam je maleni
ići domu svijetlosti svome
prije nego te velike vrućine jame
ti si svoju ljubav poklonio svu
I … suze utopio u snježno jezero
A … u plaveti zapisao tanku bijelu liniju
da miluje ime one svaznajuće milosnice
Oj djevojko điđo moja
zaboli me tuga tvoja
na lud kam ti si stala
na lud kam žurno stala
žurno stala na trn se nabola
nabola se pa na zemlju pala
na zemlju pala i zaspala
zaspala dvjevojački san usnila
san usnila mirisniji od jasmina
vidiš dragog ruke širi
ruke širi u zagrljaj mu juriš
a kad tamo jadi moji
niotkuda niotkuda
s ludog kama pljesnivoga
nekog drugog nije tvoga
djeva bajna njemu u zagrljaj leže
koji jadi koje tuge
koje suze koje boli
probudiš se viđu jada
Princ sa konju tebe gleda
Perpetum mobile
trn je ponekad bolan
a su djevojke nepažljive
ne gledajući i ne misleći
kuda hode i žubore
ubadaju se na taj piklić
trn je trn
a slast je slast
što bi reko i poreko
taj mahalski pjesnik
nejaki i jošten ludi
vječnost sprco ničevo
još za ljubavlju hudi
kako hudi tako ludi
i još huđi i još luđi
i djevojkom što nabada se
jdana li joj majka nesmotrena
na trn svakog dana svakog trena
Oj djevojko điđo moja
zaboli me tuga tvoja
na lud kam ti si stala
na lud kam žurno stala
žurno stala na trn se nabola
nabola se pa na zemlju pala
na zemlju pala i zaspala
zaspala dvjevojački san usnila
san usnila mirisniji od jasmina
vidiš dragog ruke širi
ruke širi u zagrljaj mu juriš
a kad tamo jadi moji
niotkuda niotkuda
s ludog kama pljesnivoga
nekog drugog nije tvoga
djeva bajna njemu u zagrljaj leže
koji jadi koje tuge
koje suze koje boli
probudiš se viđu jada
Princ sa konju tebe gleda
Perpetum mobile
trn je ponekad bolan
a su djevojke nepažljive
ne gledajući i ne misleći
kuda hode i žubore
ubadaju se na taj piklić
trn je trn
a slast je slast
što bi reko i poreko
taj mahalski pjesnik
nejaki i jošten ludi
vječnost sprco ničevo
još za ljubavlju hudi
kako hudi tako ludi
i još huđi i još luđi
i djevojkom što nabada se
jdana li joj majka nesmotrena
natrn svakog dana svakog trena
Da smo se ranije sreli
Da smo se ranije sreli,
bilo bi drukčije sve.
Proljetnu ljubav smo htjeli
kad je već padao snijeg,
kad je već padao, padao snijeg.
Ljubljah te tajno i strastno
i sreću mogla bih naći.
Teško je reći prekasno,
bolan je osmijeh kroz plač,
bolan i gorak je osmijeh kroz plač.
Drugu sam stvarnost ja htjela
al’ nemam radosti te.
Da smo se ranije sreli
bilo bi drukčije sve.
Vjeruj mi, bilo bi drukčije sve,
Vjeruj mi, bilo bi drukčije sve.
Kod ulaza u Rastušje, na breščiću,
od hiljadu devesto i devetnaeste,
na gvozdenom crnom križu
visi Naš Gospodin Isus
srebrnom bojom namaljan.
Zimi je sav u ledenicama,
ljeti ga nebesko sunce žeže:
Kad se za nj, s kiša, uhvati rđa,
on ponovo bude premaljan bojom
zlatnom, srebrnom.
A ja?…Uvijek bih dolazeći
u Rastušje, pri povratku
iz daleka grada, tužan, svite glave,
pred srebrnim Gospodinom
s pobožnošću skinuo šešir…kad bih ga imao.
Ova dvorišta puna neba i ptica
udju, ko muzika stara, nekud duboko u nas
i tu uvijek ostanu.
Tu nas čekaju davno poznata lica.
Jedan je kuštravi dječak uvijek u proleće tu,
ti znaš zašto dolazi.
Tko je nekada nosio
prvo sunce po dvorištima,
nikada sasvim ne ostavlja
ovaj žvot u predgradjima…
Potraži me u predgradju,
na ulici, na raskršću,
gdje ti je jorgovan rasuo perle,
gdje nam je proleće dotaklo usne i pobjeglo.
Potraži me u predgradju,
kraj vlakova što prolaze,
bićemo sami u svitanje dana,
bićemo sami u pjesmama ptica, ko nekada.
Drijemaju jedra od rublja i cvijeća,
čekaju vjetar da nekuda plove.
Čujes li – naše nas predgradje zove,
traže te kuće i ulice stare.
Potraži me u predgradju,
poljubi me u sjećanju,
bar onih sati kad ostaneš sama,
ako me sada još imalo voliš –
potraži me.
Ti nemaš prsten sa našeg venčanja,
al’ pamtiš streju na kraju grada,
bez mnogo cvijeća, bez vela i zlata,
bila si lijepa i sretna ko nikad.
Iz Arhiva
BY ADMIN23. JANUARA 2020.ONI NAMA, MI NJIMA
Snage sigurnosti Francuske evakuirale su predsjednika zemlje Emmanuela Macrona iz teatra “Les Bouffes du Nord” u Parizu zbog napada antivladinih demonstranata.
Veća grupa demonstranata okupila se ispred pozorišta nakon što je na društvenim mrežama objavljena informacija da se predsjednik Macron nalazi u zgradi.
Uzvikujući slogane protiv Macrona demonstranti su pokušali ući u pozorište, a francuska policija evakuirala je predsjednika.
I taj isti smiješni čovječuljak , što u supruzi majku traži, pokušao povezati Bosnu zemlju Božije milosti i terorizam.
Ko drugom jamu kopa sam u nju pada , biće mu mala utjeha , kada zagrmi bauk nasilja u cijeloj Francuskoj.
Iz Arhiva
BY ADMIN23. JANUARA 2018.ONI NAMA, MI NJIMA
*
Lider Pokreta “Odgovor” Ćamil Duraković izjavio je da, nakon što je u javnost izašla informacija da je potpredsjednik Republike Srspke (RS) Ramiz Salkić posredovao u pritscima da Fata Orlović proda svoju zemlju Srpskoj pravoslavnoj crkvi, potpredsjednik RS-a ima moralnu dužnost da podnese ostavku.(Radio Sarajevo ba.)
U istom članku Duraković navodi niz veoma teških optužbi na račun Ramita Salkića.
SDA je vrlo kategorično stala u odbranu svog poslušnika , ne pobijajući ni jedan navod ,ali objašnjavajući njegovu “časnost i kredibilitet! ulogom u ratu, borac,bla,bla,bla…
Da li to znači , da nekom ako je član SDA i borac treba oprostiti morebitne lopovluke,kriminal ,pa čak i ubistva?
Da to znači upravo to. Legalizovanje kriminala.
Za ovih 30 godina tronacionalističke strahovlade se upravo to dešava.
Niko ne odgovara za ubistva,pljačku,organizovani kriminal i druge monstruozne marifetluke protiv Bosanskog naroda.
Razumijemo njihovu naciuonalističku partaju iz drugih sredina što na isti način brane svoje ratne zločince ,organizovanji kriminal i pljačke.
Oni se samo ugledaju na pobornike Islamske deklaracije koju predvode Izeti i njegova klika.
