Eugenio Montale – Xenia

kažu da je moje
pjesništvo nepripadanja.
no ako je bilo tvoje, bilo je nečije:
za tebe koja više nisi oblik, već bit.
kažu da pjesništvo na svom vrhuncu
veliča Sveukupnost u bijegu,
niječu da je kornjača
brža munja.
samo ti si znala da kretanje
nije različito od zastoja,
da je praznina punoća a vedrina
da je najrašireniji od oblaka.
tako bolje shvaćam tvoje dugo putovanje,
zarobljenice zavoja i gipsa.
ipak ne daje mi mira
spoznanje da smo sami ili u dvoje jedno te isto.