*
Svjetski dan smijeha slavi se dva puta godišnje – 10. Januara/Siječnja i 2. Maja/Svibnja.
Globalna vlastela nam odredila da se smijemo dva dana godišnje.
U inat njima mi ćemo se smijati svaki nam od Boga milostivog poklonjeni dan.
I to ne po 17 puta dnevno (kažu taki prosjek) ,
već kao djeca po 300 put obdan.
Pametna su djeca.
Samo bi se igrala i smijala.
A to je svrha života.
A onda im odrasli , zaboravivši svrhu postojanja ,počnu polako ubijati smijeh na licu.
Treniraju strogoću da bi djeca bila poslušna , pametna,ozbiljna i naravno tužna, kao i oni.
U prilog današnjem danu , u želji da vam bar jedan smješni mišić zatitra na licu,pristavljamo vam ničim vezano mahalsko “filozofiranje” o smrti.
**
Riknuti ili crknuti pitanje je sad?
Poče pjesma .Dobri uzima kutiju cigara.Gitanes su .Frka zanosno pleše,ali se ne glasa.Hoće Dobri da skine celofan.Ima on, i onu svoju Drinu bez filtera,ona je otvorena.Spušta Gitanes,uzima drinu ,otvara poklopac ,uzima cigar,lagano ga o kutiju lupka,stavlja ga u usta,prinosi upaljač pa zastane,nešto se premišlja.Spušta cigar.
To je već previše usporeno za Debu.Upečio oči na Dobrog ko reflektori na Camp Noe i ne trepće. Čim to vidje i Lenji se meškolji i budi.Gleda Debu,pa Dobrog ,pa Mojsija.Niko ne obraća pažnju na njega.To je dobar znak.Mojsije potpuri valja, Senom brodice plove,Modra rijeka blista,more se valja,sve je kako treba.Krajolika i muzika se stapaju.Biće dobro,konta Lenji, nikog nije moro moliti ni išaretiti.Zna ,zakuvaće se.
Dobri pogledava na spušteni cigar Drine, a i ž'tan.Pa pogledava , i na Vecchia Romana i Curvoasier. Dileme su sveopšte.Natakariš ti Hamleta i Otela zajedno.Njihove dileme su ko igra klikera naspram ovoj igri staklennih perli.
Uhvati bocu kurvoazijea ,u ruku je prima,obrće i razgleda.Neko bi reko nikad flaše staklene, a ni pića nije vidio.Pogled mu se utopiso u slova.Čovjek bi pomislio da čita ili ne zna čitati.Jes kad ne bi znao da Dobri osim vule vu kuše ave’ ko mu'a i ž'tem i takvih tričarija ,od francuskog ništa nije znao beknuti ,a kamo li pročitat.To je dovoljno da Deba i Lenji dijalog na visokoj nozi počnu.
-Baš si glupak Deba,ne čita on, boju gleda.
-Natakarila te boja ,šta će mu boja.Nije žensko da vidi ima li menstruciju ili bijelo oprano.
-Jel’ prosuto po vešu?
-Kakav te veš spopo,ja o onim žemskim bojama , ti o vešu.
-Ja načuo, kada je spopa'ne jal’ jedno, jal’ drugo,žena veš mijenja barem jednom dnevno.
-Što će mjenjat gaće jednom dnevno,budaletino , nije luda.A i što će joj uopšte gaće , ako ih treba svaki čas skinuti.
-A ako boja procuri , jal bijela jal crvena?
-Nek uzme flašu kurvoazijea, pa u nek’ u nju boje sipa , da Dobri ima šta zagledat.
-Jesi mahnit,ne gleda ti on taj tvoj poganluk.On po boji vidi koliko je konjak dobar,jel’ dovoljno star,jel’ sazrio ili je uranio ili odocnio.Jel dobra za heknuti.
-Ma nije konjak žena da ga moreš heknuti.Otkad si progovorio ne može te čovjek dohavizat.Prije ni jedne nisi htio beknut.A kad bekneš, čovjek se divio tvojoj rječitosti i elokvenciji.Sve jasno i razumljivo.A-ha i A-a. Čuj konjak uraniti ili odocniti,ostariti ili pomladiti.Gdje si ti vidio da insan mere konjak pomladiti.
-More bolan ,može ali to nije za nas.
-Zašto nije za nas?
-Što'š pare bacat na skupocjena piša, kad ćeš i onako riknut?
-Ja ne mislim riknut.
-Znam, ti ćeš crknut.
-Što ću crknut, ako kad mogu riknut?
-E vala nećeš riknut, nego ćeš crknut.
-Kako znaš?
-Fino znam.
-Hajde raci mi ako znaš!
-Ja ti neću dati da rikneš.
-Zašto mi ne bi dao da riknem,jaran si mi?
-I Dobri mi jaran i on će riknuti,a tebe ću pustiti da crkneš.
-Kako znaš da on nece crknuti?
-Jednostavno.
-Kako jednostavno?
-Fino,jednostavno zato što će riknuti.
-Vidi grehote, to mu sasvim logično zvuči.A Mojsije?
-Šta Mojsije!
-Hoće li on riknuti?
-Neće.
-Znači on će crknuti.
-Neće. -Kako neće?Ako neće riknuti mora crknuti.
-Ne mora.
-Kako ne mora?
-Jednostavno.
-Šta je tu jednostavno.?
-Sve,on će krepat.
-Kako znaš blentovijo sveznajuća?
-Jednostavno znam.
-Kod tebe sve nešto jednostavno.
-Kako neće biti neće biti jednostavno,jednostavnnije ne more biti.
-Zašto?
-Reko mi jednom Mojsije u najstrožem povjerenju ;da nikom ni je'ne ne zucnem, on neće umrijeti, riknuti ili crknuti nego će smrt natalambačiti ,i jednostavno će krepati.
Debi se namah prosvjetlilo.
-Mojsije,kako ćeš krepati?
-Ko ti je reko da ću krepati, konju jedan.
-Lenji.Kaže ti mu strogo pov reko da ćeš jednostavno krepati.
-I ti njemu vjeruješ.
-Kako ne bi vjerovo,ne govori se o anamo onoj ,nego o umiranju.
-Kakve ti sad veze ima anamo ona sa umiranjem?
-Ima kako nema. Ako bi išta u životu volio ,onda je to da riknem na njoj.
-Dobro Lenji reče,ti neće riknuti , ti ćeš na roštilju crknuti.
Ubacuje se Lenji ponovo u igru.
-Eto ,ne rakoh li ja da ćeš ti crknuti, tu ti ni roštilj neće pomoći.
-Kako znaš?
-Jer ti je Mojsije malo prije rekao.
Deba se okreće Mojsiju…
Zagrmiše basovi.To je Mojsijev kod: manite se šuplje priče.
Vidi on,ova bi se filozofija mogla vrtjeti, barem, dva tri dana.
I on zvizno. Uhavizo ; pričo im ti ili ne pričo na isto mu dođe.
Blantavi su ko blesavi mahnitovi.Ne može ih čovjek pameti nadolmiti.Samo svoje pa svoje.
I o smrti , od opšte ka konkretnoj, smijeh konkretni ka opštem štele.
Jedino im buka može poremetiti tok misli,ako je imalo misli u njima preostalo.