Nasuprot tome riječi – odrednice kao:političar,papak,šupak,krkan,pederčina, homić,hablečina, šlepađija,papa,hodža,pop bitno su odredili njihov odnos prema muškarcima.Te riječi se nisu smjele izgovarati.jazuk.Ako ih izgovoriš isto ko da si zle sihire na asvalt među časne ljude zvekno
Očito je da nisu voljeli muškarce,zbog toga se možda javila pomisao da nemaju ništa zejdeničko sa njima,osim ako moraju sa očevima. Ili sa braćom.Samo su Mojsije i Dobri imali braću.Ostali su bili jedinci u muškom rodu i svaki je imao sestru.One su bile proinceze a oni mahalaši.
Neke su muškarce tolerisali,uglavnom po obiteljskim vezama:ponajviše sebe:Ali voljeli ne, to nisu nikako.Smatrali su da muški svijet nosi svo zlo ovoga svijeta i pedrluk.Sasvim logično.
A oni su samo željeli da žive u miru da uživaju u blagodatima koje život nudi.
Pošto su im samo muškarci stajali na putu ka tim htjenjima,onda je i sasvim shvatljiv njihov odnos prema karakterizaciji muškog svijeta, koji čini zlo i smutnje.
Taj svijet zla su ignorisali i odbacivali.
Bili su anarhisti.Učinili bi sve da unište svaki nečudoredni muški ego, koji im je stajao na putu;naravno svaki osim svoga.Ali ponekad bi sami sebe potkačili.To im bio glavni cirkus. Da su bili pametni nabavili bi cirkusko platno,dva tri roštilja,koju gajbu piva ,jednu gajbu kurvoazije ,minimum petnaest godina star,natandarili bi Lenjog na vrata,i cirkus bi mogao početi cirkuzati.
Ali nisu.Inače bi postali očevi onog humara sa nogu.A upravo to ih je odbacilo od cirkusa. Ništa nisu voljeli raditi stoječki.Čak ni sjedečki.Samo su gledali da se prihvate kakvog šilteta ili jastuka.Kad se zašiltetiš ili zajastučiš,ne treba ti ništa više.Joj meraka,ljidi dobri.I rashatluka.
Smatrali su da je vika i galama znak slabog odgoja,neuravnoteženosti,neobuzdane naravi i ludila.Zato su svoja šilteta i jastuke uvijek sa sobom nosili.Iako su svi stanovali u krugu od cirka ba. pedeset metara polumjera , nikad nisu grupno išli u đardine svoje ka đardinkama svojim.To se nekad zvalo okole kere pa na mala vrata.Ili diskrecija.
Sada toga nema.Hajvan ti ,drito , natovari žensku na leđa da čitav svijet cidi da komad ima.Žvalji se i bali ko vo u preživanju ili doga u javnonom zelenilu na istresanju gazdine kulture.To se uvijek zvalo neodgoj.
Tragali su za nečim.Da ih je neko pitao šta traže,oni kao ne bi znali odgovor. Samo bi Lenji i Deba mogli odgovoriti. Jes,kad bi bili levati.Lenji bi samo rekao; A-a.a pa vi kontajte šta je to. Deba bi se prije hekno nožekanom i bajunetom posrid jetre,prije nego što bi išta lanuo.
A kada budu zaista saznali koja im daska fali, i šta traže biće kasno za njih.Eno i Mara Daskara čitav život daske tegari i preslaže i još uvijek ne zna koja joj daska fali i šta ispod njih traži.
Ali sve u svemu biće jako zadovoljni i ispašće dobro.Osim jednom ili dva puta.Onaj drugi put će se svi đematile natakariti,ali ti sada o tom ne smijem pričati.A ni brige te.
Shavtaju oni,svojim ganglijama,koje ih kao strujno kolo, kanališu samo u jednom pravcu da je život uprkos svemu ,samo jedan i veoma lijep.Samo ga drugi ,muškarci napose,učinkovito kvare, ugrožavaju i uništavaju.
Politika je ono najprljavije,najodvratnije,najnemoralnije što se čovjeku može desiti.Oni su to znali i zbog toga su se nje uvijek klonili.Da je bilo ko od njih bio gutav po leđima,počešali bi ga po leđima i rekli:
-Nalet ih bilo.
Nisu se bavili filozofijom ,jer su bili filozofi ili barem propovjednici.Propovijedali su jednakost međi ljudima i ženama,posebno između njih samih i žena.
Bilo je to sasvim logično , zato što je u njihovim postupcima bilo malo toga logičnog. Iz nelogike samo se probijala svjetlost ljubavi i onih željenih krikova.
Nikas nisu tražili uzroke bilo čega,a za posljedice ih je jednostavno bolio čošak.A i inače ih je bolio čošak za bilo šta; osim za njihove ljube ili za njih same .
Bili su čoškasti i ludi;ne samo ludi, već i opičeni i otkačeni i blesavi preko svake mjere.I još malo preko te mjere.
Ali nikad ,ama baš nikad nisu bili sjebani ili deprimirani.Osim po jednom u vaskolikom njihovom životu.Ne .to im se ne možemoglo pripisati.Jednostavno nisu ni znali šta to znači. .A jednostavno nisu ni imali vremena.Odajkle ti vrijeme frajeru u ovom takkarli stađunima.
Ponekad su bili zamišljeni.To da.
Kada bi ste ih slučajno pitali šta je to dobro u čovjeku,oni bi se samo zacrveni,oborili pogled i šutjeli.
A onda mnogo godina kasnije,kada im niko neće ni pamtiti lica,kada godine prekriju buku i navukle tišinu, još uvijek će se pričati o njihovim ludostima i ludovanjima
Blentovije će tada shvatiti da ih je samo to i nijedno drugo pitanje moglo natjerati u crvenilo i šutnju,jer shvatili su vremeno shvatili i zašto.
Oni su bili,ne ljudi,nego ljudine,sušta dobrota,bez obzira na njihovu bahatost,nestašluke do bezobrazluka ili čak surovosti.
Ta surovost im je govorila da treba pobrisati šljam sa ulica:dilere,narkomane, lopove, ubice, silovatelje, homoseksualce,političare,religijske oligarhe,bogataške krvopije.To kiša ne može učiniti. Kako nisu bili grubijani oni će to radili na svoj način.Slaće ih u muriju uz tvoju pomoć,, moja malena, a ponekad i na ortopediju bez tvoje pomoći.
Njih nikad nije intresovalo šta drugi misle o njima.Njima je bila bitna samo njihova religija.Pucao njima prsluk jesu li oni hrišćani,luteranci,protestanti,evanđelisti metodisti ili katolici,ili pak muslimani, muhamedanci,isusovci,mojsijevci,abrahamovci,sufisti i sofisti,antisti,kapucini,drekaci,derviši.,židovi ,cionisti,budisti,hindusi,selefije,muhađedini,:pa čak i Siki,Pigmeji ili Aboriđani.Da su bili crni bilo bi im svejedno da li su Kunta Kinte ili Haile Selasije ili Muhamed Ali ili Prisli uz dužno izvinjenju dijelu nabrojanih,pogotovu poslijednjih.
Ipak ,niko nije mogao znati koja je njihova religija , osim da je ista i da je se oni čvrsto drže.Na sva nastojanja dobijali su se neodređeni odgovori.
Uvijek to bilo: HUh,ili uh-uh ili uh-uh- uh ili malo različito auh.
Najlenji uh.
Najdeblji uh – uh.
Dobri Malena ili mila moja.
Propovjednik Gr-u-uh.
Herco Joj lelo Jelo jelena.
Oma bi samo palio bateriju ispod ćebeta i pravio se da je duh. .
Baška uh,uh-uh.Ono tri put je za sreću.
Voljeli su žene,ljubav,snove,muziku i Boga Jedinog ,Oprosnika.
Imena su im bila neodređena kao i oni.Takva imena roditelji nisu davali.Rodtielji su im davali normalna imena.
Njih je mahala odgajala i davala im imena.I bili su sto posto nalik mahalskim imenima.Poneko je načuo njihove nadimke koji su bili sasvim obični: Dedo,Medo,Deba, Gaćo, Baša,Bleki, Frka,Zlata,Lela,Pizdunčica,Havina,Nevina,Nina,Mina, Daskara,Nana, Baka, Caka, a,Koka,Koko, Brko, Cakan.Neko je imao i drugo ime.Lenjog su zvali i Munja.Naravno zbog brzine.Debu Fićfirić zbog garda.Dedu Tica zbog harmonike
Kad ideš ženi ponesi bič – govorio je Niče nigdje ne nalazeći čovjeka..
Gluposti reli bi mahalaši i zato nisu volljeli Ničeai,Kafku i Borhesa i njihov mrak. Nek idu živjeti sa svojim nadljudima,vatrom, miševima i žoharima.
Ženama smo uvijek nosili bukete cvijeća u mislima,ljubav u duši i sebe na roštilju..
Kad odrastu njihovo shvatanje morala je postati veoma fleksibilno i opravdano.Kada ih budu pitali zašto se vole švalerisati,jednostavno su odgovarali:
-To se ne može raditi sa svojom djevojkom ili vlastitom ženom.
Na tako čist,nevin i argumentovan,odgovor svi će zašutjeti i vidjeće im se u očima da su očarani i nekako osviješćeni tim saznanjem. Kao da će progledati novim očima.
Nije se tako činilo,ali bili su sanjari koji su svoje snove dijelili besplatno – isključivo ženama koje suhodile njihove dardistane.
Da im Bog dušu ‘prosti za njih je Bosna kovanica riječi Božiji San.
Lokativ je izvedenic aod glagola lokati.
Laksativ izvedenica od glagola laskati,
Nikad ne drže ruke u zraku jer to nije dobro.Nisu znali zašto,samo su znali da to nije dobro.Uostalom nisu ih ni mogli držati u havi.Uvijek u jednoj ruci piće,čaša li pribor za jelo,a u drugoj znaše šta već ,ako ne znaš naučićeš,moja malena.Nikad nije kasno.
Ja se crvenim i sve nešto mislim vidi,molim te,ovo moja malena mi više ne smeta.Ali to što u moje tajne zadire to me boli .
E vala nećeš ti meni ništa saznati.Ne zvala se ja Luca ledena santa.
On kao da mi misli čita nastavlja kao da nije ekspoze o konzilijumu radio.
-Topla si koliko i lijepa malena moja.Toliko ljubavi u tebi ima , po dunjaluka bi mogla ozdraviti. Grad čednosti se grije na tvojoj ljubavi , a ti to ne primjećuješ. Sagorićeš ako malo ne popustiš i ljubav, bar na kratko, ne usmjeriš na drugu stranu i dozvoliš srcu da otvori oči i dozvoliš mu da diše.
Kraj VI dijela