Modre se rijeke kroz život steru
noću i danju osvitom jureć
kroz cvijetna polja na kraju mora
suncem okupan smiraj dana
U svakom trenu dalekog puta
srce živo i nježno veselo luta
tražeći onu što osvitom sanja
ruku toplu na kraju dana
Kako na kraju tako i na početku
ljeto mi blista zima me mrazi
al život nije da lice suzom mije
uvijek se radost javi na kraju dana
Sve rijeke moje modre i sjajne
sa mnom su tekle kroz život lipi
vječnošću mojom plovile ljepote mile
što ljubav daju snivajuć na kraju dana
Eh modre rijeke vesele i snene
i sve ljubavi moje blistave i vječne
gdje li ste sada kad zima kosu bjelinom boji
u srcu djetinjem ljepota ljubavi vatrom gori
Kalendari moji što počinku lagano brode
milujuć one što mjesečinom u duši hode
ko uspavane princeze na odru bijelom
čekajuć mene hudog i snenog na kraju dana
Prelijepe rijeke žubore mirisom bola i sjeta
upijajuć radost i svjetlost čudesnog svijeta
radosno blješte i nebo kristalima žubora zovu
vode me u luku gje počinak ću naći tu na kraju dana