Mnoge stvari su smješne,kaže on , a da to inasan ne primjeti.
Evo,njemu Malom Princu je ,na priliku i nepriliku,bilo smiješno to insansko lijevo i desno,pa čak i sredina.Nikako da se navikne na njihova poimanja.
Nije on pravio test,samo je ponekad želio, da mu neko objasni neke dunjalučke stvari. One koje su njemu bile nepoznanice.
Zaustavio bi čovjeka.Ne,nikada ženu.Njih mu je bilo žao.One tegare cekere i nemaju vremena za njegovo pametovanje i finoću. Ta još je dijete.Da li baš? Ni to mi nije bilo jasno.
Muškarci samo hode i češkaju se.Kako koji i kako gdje.Neki prst u nos ili uvo zavlače ,misleći da ih niko ne vidi.I rasipaju to prstima okolo.Neki i dlanom.Rade još groznije stvari,ali Princ ih ne zna imenovati.On zna njihova značenja,ali ga sramota da ih izgovara.
Zaustavljenog bi pitao:
-Izvinite, molim vas.Nismo odavde.Možete li nam reći , gdje je ovdje desno?
Čovjek bi pogledao oko sebe,zavrtio se oko Malog Princa, vidio da nikog osim njih dvojice nema,prekstio se,izustio : hvaljen Isus i marija sveta i produžio dalje.
Drugog bi pitao:
-Izvinjavamo se ,mnogo se izvinjavamo ,nismo odavde i možete li nam reći , gdje je ovdje lijevo?
Ovaj bi samo odmahnuo rukom,izustio Ala'selamet i produžio dalje.
Trećeg bi pitao:
-Izvinite , mi nismo sa ovog dunjaluka ,pa ne znamo gdje je ovdje sredina.Možete li nas uputiti u sridu?
Ovaj bi zino jko tele u šarena vrata,izustio: pomiluj Gospode i produži dalje.
Ljudi bi se našli zatečeni i dizali pogled ka nebu,kontajući nisu mu sve na broju,i produži dalje.
Oni pametniji ,ko biva, bi postavljali kontra pitanja.Onako ljudski,bez ustručavanja,persiranja i ljubaznosti:
Koje desno,moje ili tvoje? Ili od one okuke?
Kakvo lijevo te spopalo,moje, tvoje ili onako levatsko?
Koja sredina: moja,tvoja ili njena?
A ona tamo?
To je nečija druga sredina koja nas ne interesuju.
Neki su se trudili da budu smiješni pa bi konstatovali:
-Toga ovdje nema.Bolje da pitate na drugom mjestu.preko mosta.
A oni dobronamjerni bi mu savjet davali:
-Idi bolan,pa se liječi.
Tako je mali princ za vrlo malo vremena, za pola ure ,doznao nekoliko bitnih stvari:
-Ljudi su uglavnom neuki,nervozni i ne vole da im se postavljaju pitanja, koja svaki normalan čovjek ne postavlja. Onda postanu agresivni .
-Zašto što im se neki neznanac tek tako,nepozvan obraća i remeti njihovo znanje.
Valjda su zbog nedoumice,nervoze i agresivnosti zaboravili , da kod kuće imaju riječnik u kome je zaokružena jedna riječ:
-Bonton
Tako je Mali Princ morao razmisliti i rješiti enigmu.Po pravilima mozgalica morao je prvo poći od osnovnih pitanja:
-Kako nešto , istovremeno, jednom može biti lijevo, a drugom desno. Kako nešto može biti desno, a kad se okreneš ono više ne bude desno?
-Kako nešto može biti desno, pratiš grlicu u letu, oni te i ne pitaju, samo ispravljaju mešto što ti na um nije palo ii kažu da je to lijevo?
Kažu ti, sredina je i ova granica između nas. Nisam ja znao da između insana ima sredina , koja je granica.I šta je to molim vas granica. Nijedna granica nikad nije obilježena,osim na papiru i ljudskom rukom i mozgom.
-Ako smo baobab,ruža i ja poređani u trougao koje je od nas,lijevo,ko desno a ko je u sredini i kako povući granicu između nas?
Tako zaključujem , da sam mjerilo i za lijevo i za desno i za sredinu oduvijek znao. To je jedan ,jedini i pravilni pokazatelj.
Srce i samo srce. Ponekad. Ali uvijek uz prisustvo duše.Ona je mjerilo stvari,jer je u njoj znanje o svemu udahnuo Stvoritelj.
Baobab mi je je uvijek govorio:
-Strana srca je nepogrešiva.Kud god se okreneš vidiš svu tu ljepotu i ona je uvijek na strani srca.Ako ti se na lice navuče sjena ,ti odmahni glavom i kaži: ono je na onoj drugoij strani, gdje nije srce.na mjestima gdje srce ne stanuje vrijeme je skoro uvijek tužno.Ako nije tužno onda je očajnu i krv ledi.Zato nikad ne gledaj u stranu od koje srce pkreće glavu.Tako se nikako ne mogu pomiješati stvari.I ko će pamtiti koja je koja ruka,kada obadvije grle i miluju.
Svaka ruka ima pet prstiju.Znači ima još strana na svakoj strani.
Ruža bi sneno dobacila:
-Šta su to strane?Meni treba samo jedno srce da me voli i jedna duša da me miluje.
Tako je Mali Princ zaključio da bi trebala postojati samo jedna strana.Ona prema kojoj je okrenuto srce tvoje.Jer nad njom bdije i svijetli duša tvoja. Jedina moja.
Ukoliko,kojim slučajem čiovjek riješi problem strana i nauči to lijevo i desno po nauku srca on postane vjeran samo sebi,ali ne i doslijedan.
Tako je bolje, konta insan.Bez slatkih riječi,bez pravog smješka.Sve je jasno .Imamo lijevo i desno.I sredinu koja nije sredina nego granica. Kad je sve jasno nema varanja.Sve je lijepo ,dok ništa ne zahtjevamo,a prijateljstvo je opasno iskušavati.Ljubav još opasnije.
Tada bi se Dobri rastužio i počeo nesuvislo pričati,samo da prikrije tugu.
Zvuci tišine koji se rasijavaju nebeskim plavetima,ispod kojih sanjamo snove,vodeći ljubav sa ženom koja nas voli. Ponekad vi sami tražite predah,jer su one koje vas ne vole iscrpljuće i zahtjevne.
Svaka koja vas voli je tako nezaboravna,tako puna nadanja,zanosa i snova,tako osvježavajuće uljudna.Da ,jako je dobra; ima svoj mir i svoju tugu nosi.Njih uvijek ostavljaju.Najčešće su to oni sa Bjelava.Nema opravdanja za njih.Nije važno što su njih po rođenju najmiliji ostavili.
Ah,te Bjelave svjetlošću obasjane.
Malena moja to je najpraktičniji dio grada.Kuda god kreneš ili naumiš,spustiš se nizbrdo i ne brini.Nikad ne možeš zalutati,nismo mi frajeri i vremena nemamo.One odozdo ,iz haustora,pomno čekaju,ozbiljno na nas računaju.
Ah , te Bjelave!Ah,te Mahale uvijek ljubavlju osunčane.Tako je u svim mahalama,svi putevi vode iz života u votaži , ješta mai rista.Život počinje iz mahale,vodi preko čaršije završava u mahali.