Jutro sa Blekijem – Maglu si rastjerala

maglu si rastjerala

došao sam ti mila

zoru smo potopili

u okean strašni

zarobljen u našim čulima

koji lomi kičmu našeg stida

i ja sićušan i silan

lebdim proplancima tvoga tijela

umilnom  ljepotom oslobođen

a ti tanana i jaka

uzbibani mramor

mojim vjetrovima pokošena

zbratimljeni svom snagom

u nagosti tijela

u maslinama pored mora

ljubavlju bremenitog

beremo edenske jabuke

Bookmark the permalink.

Komentariši