Krajolik bez premca, to je tvoja duša
Gde idu ljupke maske, plešu krinke,
A svi, dok zvonka lauta se sluša,
K'o da su tužni ispod čudne šminke.
Premda u pjesmi sjetno titraju
Dobitna ljubav, život dnevnog sjaja,
U sreću kao da vjere nemaju ,
A pjesma im se s mjesečinom spaja.
Sa mjesečinom i tužnom i lijepom
Od koje ptice sanjaju u boru
I vodoskoci u zanosu slijepom
jecaju, vitki u svome mramoru.
pB