Iz Arhiva
KOMENTARI
Slučaj drugi
Prodavci oružja , sijači zla ili jednostavno bogovi rata (a to su uvijek oni od Savjeta) zavade dva ili tri naroda i nagovore ih na rat. U ratovima je neko supreiorniji, neko ugroženiji, neko slabiji. U svim ratovima glavnu riječ neprincipijelne koalicije. One su snabdejevene oružjem. Prodao mu ga neko iz Savjera UN.
Slabiji moli za pomoć. Četrnaest odlući da se da pomoć, petnaesti ne pristaje ali odlučuje da se priključi četrnaestorici ako se slaže da njegov dil bude malo veći.
Pertnaesti ponovo veselo kliče:
” Posao obavljen, članice kurvoazije – molim.”
Rat čini svoje izbjeglica nisu više kolone to su već gradovi i nove zemlje.
Desetine, stotine miliona izbjeglica.
Zato UN mora imati ogranke: atom, death, fao, fire, genocid, holokaust, Jack the Ripper killers, konclog, meit, unesco, unhcr, unicef, war, welth, who, žica i etc. Ne možemo daljem nismo mi Deba konjskih žicvaca.
Kako baš nismo vični pretragama na društvenim vezama ove smo nazive našli na stranici: slike za UN. Pogledajte je možda vi otkrijete dublji smisao ili barem novi ogranak ili organ UN.
SAD i Vatikana tvrde da su najveći humanitarci današnjicei zato su preuzeli patronat nad UN.
UN šalje pomoć i plakate:
Svaki deveti čovjek na slici je izbjeglica. Taj čovjek na plakatu nije ćovjek. On je lego kockica
Šta očekivati od abortusa demokratije?
Njima čovjek nije čovjek, žena ili dijete!
Nije čak ni životinja!
Njima je čovjek postao lego kockica.
Više to ne kriju.
Evo Bosanci moji, pošto niste htjeli da nestanete , mi vas promoviramo u lego kockicu.
Tu užasnu nehumanu bijedu prosipati nama, narodu koji je tek izašao iz vremena ratnog vihora i genocida ne zaslužuje ništa osim protupitanja :
” Na čiju incijativu, pomoć i lično zalaganje i ućešće su ti ljudi silovani, ubijani, postali žrtve ibeskućnici…?*
U sjećanju živi Srebrenica. Razdvajanje. Po muškarce dolaze vojni kamioni srbaljski koljača i vode janjad na klanje. Krv još teče Srebreničkim kraje. Kolone izbjeglica lutaju i bježe.
UN i Svjet i Holandski bataljon mirno posmatraju i nude kreker bajat pedeset godina star. To je sva pomoć koja im je ostala. Ostalo su poslali kući. Njihova djeca nisu gladna i nisu lego kockice. I moraju da jedu.
Lego kockice nemoraju da jedu. Ako se bune probjlem je lako riješiti. Pozoveš odio Jack the Ripper i on nađe svoje koljače i da im kame i bombe, drvosječke sjekire i macole, gusle i prengije i klanje može da počne.
I još nešto, lego kockicama se igraju djeca od tri – četiri godine. U kasnijim godinama su one djeci neinteresantne.
Znači oni (un, sad, vatikan, zapad) nas beozočno i bez imalo ustručavanja poistovječuju sa djecom uzrasta do četiri godine.
I ne samo nas već sve beskućnike svijeta. I stotine miliona onih njihovih, u njihovim zemljema koje ne broje. Za njih su pripremili poseban tretman, izgladnjvanje pa istrebljenje, pogotovu ako im boja nije bijela.
Utješno je to da u svakom zlu ima neko dobro. U ovom slučaju ljudi su dobro prošli. Mogli su ih predstaviiti kao likove sa toalet oznaka. Ili jednostavno izbrisati.
Dakle oni nama plakat!
Mi njima: Aferim humanitarci sa kvocijentom ravnim roli toalet papira sa ucrtanim UN grbom uz preporuku:
Sklonite te lego kockice sa sunca i nosite ih svojoj pederskoj braći što se po Sikstinskim kapelama mole.