Ljubavi moje u noćima dugim
Zviježđe i putanje
Noć kada se ljubav vodila
Noć milosti i sna
Noć kada su zvijezde snova padale
Zviježđe Konj
Pamtim
noć se oduljila
nestašluk je raskrilio vrijeme
nježnost je činila svoje
poslije mu je ona pjevala
tiho na uho
bolno
svu je ljubav svoju
svu je čežnju svoju
ispjevala u toj pjesmi
te večeri
u njihovom đardinu
kraj žubora šadrvana
ispod zvijezda
ispod maglica
na očigled mjeseca
cvjetnih snova
ja zvjezdica njena sestrica
svjedokom bila
vidjela sam
kad je ona suze sakrivala
vidjela sam
kad je on zaspao
a ona se pravila da spava
sve sam vidjela
ja sam za nju plakala
ona nije mogla
jer ona je bila ja
a ja sam bila ona
vidjevši u boli svojoj
da je on snove prigrlio
polako se izvukla
napravila mu srce
od šala ribizli i rozaklija
malo kičasto ali iskreno
dječije
ustala njegov upaljač u ruku sakrila
ruku srcu njegovom prinjela
vidjela sam
kako je njegovo srce zadrhtalo
kao površina jezera
kad ga lahorac iznenada napadne
poljubac mu lagani dala
tiho se kapiji rastanka
iskrala
izlazi ona uplakana
ja pred nju u suzama
zastane ali u njoj straha nema
jer za njega mjesta više ni
svo je bol uzela
gleda me
ništa ne govori
zagrlim je i pitam
iako odgovore znam
Šta sada malena moja, kamo bježiš?
ona pomirljivo
jezivo bezosjećajno konstatuje
idem u rodni grad da se udam
za sina čovjeka
koji mi je zlo učinio
a njega mi ti čuvaj
on nema više nikoga
molim te pomozi mu
vremenom…
vremenom…
poslije vremena
bujao je Ocean
Tišina i sni
ona je usnila
na odru od ljiljana bijelih
odvno već
vremenom…
ja sam i dalje njegov svjedok
i ne dam
bolu
da mu srebro miluje
a vremenom…
poslije vremena