Meki ralasi jutra nadolaze
nježno dodiruju obale svijesti
otvarajući sedefaste ivice sna
po ko zna koji put treba ustati
ostavljajući za sobom dveri
noćnih putova kroz ljubav
koloplet mirisnih snova koji nestaju
u bespuću šarenih iskrica svjetlosti
koje bolne probijaju proreze jave
poput hiljada blještavih maglica
najavljujući ponovno rađanje života
Sanjah te sinoć mila moja
Zvala si me u svoje đardine
baštovanko njina
mirisi tvoga tijela su mi šaputali
uđi u baštu mili moj
miriši i beri voće moje.
Ja ti odgovorih
Tvoje bašte su moji snovi
Koje sanjam u snovima mojim
Vidim kako cvatu
Ne mogu da dišem
Želim plodove tvoje bašte
mila moja
ali
Ne ide to tako
Ništa ne brini
Doći će vrijeme
Bašta tvojih.
Nije došlo
Odletilo je
Sa tugom
Nenadanog rastanka
Oprosti mi mila
Bejah častan i dobar
Sada sanjam neubrane bašte
Čuvarice srca moga.