Bosna zemlja Božije milosti Pred ponoćna Galerija

 

  

Djetinje radosti                                                       Ćedni djetinji dani

 

  

Djetinja duša                                                                             Djetinja ljubav

 

Tanani snovi  Nevera

        Tanani snovi                                                                         Nevera

 

Mladost ludost   Bezbrižni svijet

  Mladost ludost                                                                     Bezbrižni svijet    

Dječije ljubavi   Svijet odrastanja

      Dječije ljubavi                                                                          Svijet odrastanje

 

          

Djetinja strast                                                                Svijetli dani djetinjstva

 

  

Djetinjstvo                                                                           Djetinje srce

 

  

Djetinji snovi                                                                    Djetinji svijet

 

 

Bleki – Preklane nevinosti

 

Stađun za stađunom boli nas

živa nevinost zakovrnutih očiju

pogleda tužnog put beharli neba

bekani preklanog grla bleje

potoci krvi gradom

crvenim bujicama klize

 

vjerski objed je na stranu položen

siti oholo grad krvlju boje

nesreću priziva pomor janjadi

želja je Neba gladnoga nahraniti

nije dobro javno krv puštati

već tajno milostinju  dijeliti

 

Bleki – Mila moja Luce

 

Mila moja imam ti nešto za reći.

Znam nećeš mi mnogo zamjeriti.

Upoznao sam jednu grlicu bijelu, plavetnu.

Osmijeh me njen ubija , kao nekad  tvoj.

Ima isto godina kao ti ,kada ti je  ruža procvjetala

da bih je  krao i mirisao.

Plavetno oko i veseli žuti čuperci krase lice mile djevojčice,

kao da ih je posudila sa slike tvoje koje je utkana duboko u mojoj duši.

Visoka i stamena kao ti ,moja malena

svako malo mi leprša pred očima.

 

Kad mi na um padneš,

stavim pred sebe ciganku

i  flašu kurvoazijea,

i polako, nježno,

kao sa ženom

coktaj po coktaj.

Nigdje mi se ne žuri,

a uspomena hejbet.

Sve ljepše i milosnija od druge.

Pomislim na tvoju ,

valjda mogu reći i moju kućicu u cvijeću.

Moje utočište od lutanja dugih ,

Moje konačište  od tuge i umora,

bjeg i skrivanja u tvojim skutima i njedrim.

Samo mogu reći,

J'taime mon  Amour ,  Merci.

 

Ne govorim ti ja Francuski,

kao što znaš.

Ovo nabadam ,

ne moraju svi da znaju šta ti poručujem.

 

Plavetni osmijeh,

tako je zovem,

mnogo mi radosti pruža u ovim ne baš veselim vremenima.

 

Pomisao na tebe me čini sjetnim, nikako tužnim.

Ako krene na tugu ja  ovu novu  pozovem

i ona odamah doleprša.

Krila pjesme su najbrža.

 

Znam ako je istina da svaki čovjek ima  svog dvojnika,

negdje u bijelom svijetu,

koji je sve manje bijel,

a sve više krvav,

onda bi to ona mogla biti tvoj.

I glasom i  čini mi se svim ostalim.

Skoro.

Ovo skoro, me spašava,

da me odozgo čime ne hekneš.

 

Evo pripremio sa ti  neke slike pa ih pogledaj.

Da , imaju i zvuk.

Vrijedi poslušati.

Kada se sretnemo ,

reći ćeš mi da li sam bio u pravu.

 

Inače Ruskinja je i ne zna da postojim.

Ime joj je prelijepo, podsjeća me na

more , mjesec  i ljubav.

I sve  one druge,

jedine ljubavi moje.

 

Zove se  Marina.

Ostalo ćeš sama skontati.

Tvoj pogled je najljepši.

 

P.S.

Moje ostale muzičke grlice znaš.

Neke su sa tobom. Njih mi pozdravi.

Ove ovdje se dobro drže.

Kako koja.

Glasom  i stasom nisu posustale.

Znaš onu o vinu.

 

 

 

 

 

 

Sonja Savić – Moj Milane / Song – Lyrics

 

Moj Milane, jabuko sa grane

Jabuko sa grane, moj Milane

Brala bih te, al’ ne smem od nane

Al’ ne smem od nane, moj Milane

 

Moj Milane, kad u vojsku pođeš

Kad u vojsku pođeš, moj Milane

Nemoj moju kapiju da prođeš

Kapiju da prođeš, moj Milane

 

Nogom stani, maramicom mani

Maramicom mani, moj Milane

Neka puknu svi naši dušmani

Svi naši dušmani, moj Milane

Sonji S. – Anđeli odlaze skamenjenog srca

 

Rezultat slika za Sonja Savić

 

 

 

 

Djetinja duša

 

 

Lepršavo nebo

 

 

Snježno jezero

 

 

Ljubav

 

 

Bolna praznina

 

 

Neuzvraćena ljubav je zaledila ,

pretvorila se u ledeno jezer0.

I šta će mila grlica!?

Nije imala izbora.

Usnila je.

 

Bože mili ,

koliko je samo bila lijepa,

nenametljivo svoja i puna duše,

prozračna i mila u svojoj dobroti i ljubavi.

Kako je nju bilo lako voljeti.

 

Ponekad sjećanja navru,

ne dijeleći snove i javu.

A opet…

 

Godinama poslije

teško je uspomene  dozvati

jer bole  puste tratine naših susreta

obilaze požutjele  sjene  đardina

tišinom nestalog ptičijeg poja prekriven

presahnuli žubor  šedervana

 

cvijeće pognulo glavu

mjesec okrenuo lice

i plovi bez svog Anđela

 

zviježđe šuti

snove njene sakriva od zlih

 

moje srce djevojčicin bol

još uvijek ćuti

kleknem i molim:

Bože Jedini oprosti nam

toliko ljubavi u nama ima

a nikog da je primi

 

Sonja Savić – Mjesec je plovio / Song – Lirics

Kamenolom  Copy of ona spava crvena  ona među ružama

 

Probala sve sam ja

I volela i patila

Lutala danima

Po nekim tuđim zemljama

Ostao samo si ti

Nestaje mi hrabrosti

Sa tobom lako je sve

Bez tebe moram živeti

 

Mesec je sam plovio

Milion dugih godina

Mesec je sam plovio

Što ne bi i ja

 

Smejem se oblaku

A bol na svakom koraku

Reči mi zastaju

Ja znam da sve izdržaću

Sama u postelji

Snovi nisu dovoljni

Ako nije bolelo

Srcu nije prijalo

 

Mesec je sam plovio

Milion dugih godina

Mesec je sam plovio

Što ne bi i ja

 

Djordje Balasevic – Sevdalinka / Song – Lyrics

 

 

Bosna zemlja Božije milosti

 

 

Sarajevo Grad čednosti

 

Blistava Modra rijeka

 

Drina voda hladna

 

 

 

 

Sta god nocas da zapevam

vuci ce na sevdalinku

usnuo sam cobanicu uplakanu u sljiviku

grom udari, planu seno

rasturi se stado njeno

zaplete se dim na uvojku

rece da se zove Bosna

cudno ime za devojku

 

Nekom Drina tece desno

nekom Drina lijevo tece

ma sve da tece u dubinu

na dve pole svet da sece

znam tajni gaz, moje lane

most se pruzi gde ja stanem

sve da vuku me konji vrani

nema meni jedne strane

dok si ti na drugoj strani

 

Osta ovaj stari kompas u grudima

a po polju nikli zabrani

crne senke sto se gnezde u ljudima

nadlecu me kao gavrani

 

Nekada sam putovao po mjesecu

kroz vilajet pun hajducije

a sada me oci ljudske

plase vise nego vucije

 

Sto puta su prijatelji u molitvi pomenuti

da l’ ce mi se radovati

ili glavu okrenuti

sta slagati, sta im kas'ti

svet ne mozes pesmom spas'ti

njine brige me i nocas brinu

dok se spremam na put kuci

na put kuci u tudjinu

 

Svetom smo se rasipali k'o djerdani

nosili nas nebom cilimi

da li su to stvarno bili bolji dani

ili smo to bolji bili mi

nekad smo se bratimili po pogledu

sluteci da isto sanjamo

i Bogu je prosto bilo

krstimo l’ se ili klanjamo

 

 

Marina Ivanovna Cvetajeva – Babi

 

Tvrdoća duguljastog ovala.
Crna haljina ko zvono pada.
Čija su usta vam cjelivala
Nadmene usne, babo mlada?

Ruke, koje su sred dvorca mnoga
Šopenove valcere svirale…
Sa strana tog lica ledenoga
Lokne u vidu spirale.

Pogled prav, taman, zahtjevan jako,
Pogled što se braniti želi.
Mlade žene ne gledaju tako.
Mlada babo, ko ste vi, je li?

Koliko mogućeg odnijeste –
I nemogućeg – u tmice
Zemlje što nezasitljiva jeste,
S dvadeset ljeta Poljkinjice?

Dan bješe nevin, a vjetar svjež,
Tamne zvijezde zgasle začas.
Babo! Da ovaj žestoki metež
U srcu mome – nije od vas?