Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

Bljesak Sve jesenje boje

Bljesak                                                                                        Sve jesenje boje

 

Prijateljstvo  Izlaz

Prijateljstvo                                                                                 Izlaz

 

Prozori  More sanja dugu

Prozori                                                                                       More sanja dugu

 

Ostrvo zarobljeno plavetnilom  Moj dom

Ostrvo zarobljeno plavetnilom                                                   Moj dom

 

Molitva za ljubav  Ručni rad

Molitva za ljubav                                                               Ručni rad

 

Sunshine  Savršen dan

Sunshine                                                                                       Savršen dan

 

Hemija  Milozvučni velovi

Hemija                                                                        Milozvučni  velovi

 

Sneno cvijeće  Tirkizno nebo

Sneno cvijeće                                                                               Tirkizno nebo

 

 

Bleki – Sigurno je neki vjerski praznik

 

Negdje
bilo gdje
oca nema
ubijen je
drvosječkom sjekirom
majka je silovana
u uglu kolibe
ona je fetus
pokriva stid
šestorice vojnika u šljemovima
ili šubarama
sada sasvim svejedno je
sva pogan je ista

troje jetima se skupila oko nje
miluju je
i šute
jedno je mrtvo
od gladi
druge djevojčice je muž juda
sinćić je već siroćić
miluju je
i ne plaču
gladni su
a hljeba ne išču
žedni nisu
puna im usta leda

obzorjem vatromet blješti
u daljini
iza bregova
i još bregova
zvuci zvona  pozivaju na ponoćku
djeca samo slegnu ramenima
znaju za njih četvoro nade nema
ipak pomišljaju
sigurno je neki vjerski praznik

Đorđe Balašević – Sevdalinka / Song – Lyrics


      

 

Sta god nocas da zapevam

vuci ce na sevdalinku

usnuo sam cobanicu uplakanu u sljiviku

grom udari, planu seno

rasturi se stado njeno

zaplete se dim na uvojku

rece da se zove Bosna

cudno ime za devojku

 

Nekom Drina tece desno

nekom Drina lijevo tece

ma sve da tece u dubinu

na dve pole svet da sece

znam tajni gaz, moje lane

most se pruzi gde ja stanem

sve da vuku me konji vrani

nema meni jedne strane

dok si ti na drugoj strani

 

Osta ovaj stari kompas u grudima

a po polju nikli zabrani

crne senke sto se gnezde u ljudima

nadlecu me kao gavrani

 

Nekada sam putovao po mjesecu

kroz vilajet pun hajducije

a sada me oci ljudske

plase vise nego vucije

 

Sto puta su prijatelji u molitvi pomenuti

da l’ ce mi se radovati

ili glavu okrenuti

sta slagati, sta im kas'ti

svet ne mozes pesmom spas'ti

njine brige me i nocas brinu

dok se spremam na put kuci

na put kuci u tudjinu

 

Svetom smo se rasipali k'o djerdani

nosili nas nebom cilimi

da li su to stvarno bili bolji dani

ili smo to bolji bili mi

nekad smo se bratimili po pogledu

sluteci da isto sanjamo

i Bogu je prosto bilo

krstimo l’ se ili klanjamo

Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa -3. Poglavlje

 

Zapis L.P. u 10. Poglavlja

 

Poglavlje 3.

 

-Majka i pozorišta

( ili zamišljena priča o slikama )

Rezultat slika za Anri de Tuluz Lotrek Anri de Tuluz Lotrek Portret majke   Rezultat slika za Anri de Tuluz Lotrek Loža sa pozlaćenom maskom, litografija (La loge au mascaron doré), 1893.

 

Anri de Tuluz Lotrek                                             Anri de Tuluz Lotrek

Portret majke                                                    Loža sa pozlaćenom maskom, 1893. litografija

 

Reklo bi se da slike Portret majke i loža sa pozlaćenom maskom po svim konotacijama nemaju veze jedan sa drugom.
Vjerovatno nemaju. Ali i imaju kao poveznice dijelova geneze Tuluz.Lotrekovog slikarstva.
Jedna je rađena akademskim stilom, vidno urađen modulacijom svijetlih i tamnih boja. I isuviše je lična i ne tako popularna gldalištu.
Druga u postimpresioničkom , skoro ekspresionističkom koloritu, sa primjesama grozničavog van Gogovog žutila. Jedna od najpopularnijih djela malog majstora i veoma javna od prvog trenutka.
Jedna slika je klasični kućni portret , koja je za krasila salon grofice Adele Tuluz-Lotrek. Slika je strogo definisala sveukupnost slikarevih razmišljanja o majci. Oda zahvalnosti sina majci? Vjerovatno. I ta slika ne donosi mogućnosti bilo kakvih komparativnih razmišljanja . Detalji su jasni. Hladan , sterilna, usamljenička atmosfera, obojena snjegovitom svijelošču koja ne dotiče slikarevu majku, koja je izvan nje .Raskošni , lujevski namještaj , složen po krutoj šemi; sto ispod prozora, mnaslonjač do kamina , stolica sa strane . Majka je sama , nema nikakvog pokreta ili bilo kakvih nagovještaja da bi se situacija mogla promjeniti.
Duga slika je više slika situacije , javnosti, narudžbina za pozorište ( iz 1984. godina) A kada se radi narudžbina i to za pozorište onda slika mora biti jarkim tonovima obojena, bombastična , a ipak odmjerena sa ukusom.
Neukost posmatrača, upućenog u život Tuluza-Lotreka ga upućuje da pomisli da je na slikama predstavljena njegova majka.
Jedna je stvarna žena , tužna , zamišljena, brižna i zadubljena u beznačajno štivo. Druga je blještava, radoznala, životna , u središti javnog života.
Iako dvije dame imaju veoma slične crne bluze evidentna je razlika. Slikar crninom naglašava sličnosti i razliku među ženama. Obje imaju urođeno uspravno aristokratsko držanje, samosvjesnost i nadmoćnost. I još nešto. Okružene su svjetlošću koja titra oko njih kao leptir oko svjetlosti. Tuluz- Lotrem je majstor privida. Kod jedne bluza a podcrtava zamišljenost, odsutnost , i ukočenost, iako su joj ramena slikana tako da izgledaju opuštena. Drugoj su ramena ukočena, dodatnim čipkastim ramenicama , ali upravo to , naglašava ženinu bezbrižnost i radoznalost.
Da li je Tuluz – Lotrek slikao stvarnu majku i onakvu kakvu bi on ili njegov otac više voljeli?
Moguće je. Tuluz- Lotrek je bio svjestann činjenice da je njegova majka bila jedina žena koja ga je voljela radi njega samoga.
Iako posmatrač zna da je scena otrgnuta sekvenca pozorišne večeri, priije početka predstave. To nije jasno određeno. Slika nosi mnogo dilema.Dame ne stoje ako je predstava počela. Ova žena je ustala opazivši nešto interesnto.
I onda slika postaje dokument o nečemu sasvim drugom. Posmtrač slike postaje dio pozorišnog gledališta. Niko ne obraća pažnju na pozornicu. Sve oči, refletori i, svjetlost i boje su okrenute dami u crnom , koja kroz veoma skupi minijaturni damski dvogled gleda ka muzičarima ili prvim redovima partera. Nikako ka pozornici.
Digresija poetica.
Mnogi scenu doživljavaju tako da im se čini da par na balkonu gleda prestavu. Nije nam jasno zašto.U visoko uzdignutoj loži muškarcu je dosadno i on kao da je zaspao, zaboravivši da džentlmeni ne sjede ako žena stoji. I ne spavaju u prisustvu žena.
Žena je ustala , a to dame ne rade usred predstave. A žena je dama, jer samo one imaju svoje lože. Da li je naglašena jukstapozicija para na slici povod da se Tuluz – Litrek poigre sa oubičajenim normama?
Moguće je. On je majstor burleske i izvrstan igrač slikarske pantomimime . Suprostavljenost odnosa para prema dešavanju u pozorištu i uvriježenim društveniom normama, posmatraču nameće dilemu ko je ovdje posmatrač , a ko se posmatra.
Tuluz – Lotrek je i iluzionista koji nas svojim dekorativnim linijama i igrom detalja i svjetlosti dovodi u zablude.
Onda odjednom shvatimo. Žena ne stoji ona sjedi. Muškarac pored nje ima bradu jednog poznatog slikara.Crvena kosa, blijedo lice, crni pernati šešir i ufovička crna haljina suprostavljeni su krivudavim linijama oko nje, naročito pozlaćenoj maski koja s vremene na vrijeme djeluje zastrašujuće. Zavisno od ugla gledanja. Ženino ponašanje i toaleta dovode u vezu prihvatljivost izvještačenog ponašanja i trivihlnost društvenih normi.
Tuluz – Lotrek je i poeta . Loža sa zlaćanom maskom. Zar jednom u pismu majci nije pomenuo da crta ženu sa zlaćanom kosom. Zar prostitutke nemaju hiljadu maski , koje mogu zavarati svakog posmatrača.
Simbolizirajući Karmen Guden kao pozlaćenu masku, da li je pokušava izjednačiti sa majkom i ženama kojima su sva javne i porodična odnose pretvaranja i izvještačenosti maske ličnog karaktera?
Ne, ne i ne. Taj , mamin Rori nikako nije bezazlen.
Ali, prezentirane slike su nastala kada se već odavno udaljio od majke. Nastale su u vremenima kada više nije imao nikakvih iluzija o svijetu u kojem živi i kada je ovladao kistom i životom.
S njegovi počeci , njegovi prvi koraci u svijet umjetnosti , su nastali najviše zahvaljujući majčinom bodrenju.
Iako je slikao i životinje ,sve slike skoro sve slike su posvećene ljudima. Ljudi su život, pokret , osjećaj. Životnije ili spavaju ili su blesavo mirne. I tada nemaju nikakvog izraza. A Tuluz – Lotrek je želio svojim slikama napraviti zapis o pokretu , zalediti pokret. Jer pokret to je život.
Ipak žene su imale najvidniju ulogu u slikama Tuluz -Lotreka. Logično. Uz slikarstvo žene su bile sav njegov život. Volio ih je više od sebe ili života. Kažu i mnoge njega. Ljubav prema ženama je stekao zahvaljujući majci.
U njegovim usamljeničkim danima , punim patnje i boli jedini družbenik mu je bila majka. Jedino se pored nje osjećao sigurnim. Jedino se u njenu ljubav mogao pozdati.
Ona ga je naučila mnogim stvarima. Jedna je veoma važna i pratiće ga čitav život. Kada je došlo vrijeme za skolovanje trebao kao i svi grofovi otići u Pariz na školovanje . On se rasplakao jer nije želio ići od kuće i majke. To je bio sav njegov svijet. Udobrost , sigurnost radost, sloboda.
Majka mu je jednostavno rekla:
-Ne smiješ da plačeš. Jedan Tuluz – Lotrek nikad ne plače.
Već tada je pokazivao interes za crtanje. Tokom odrastanja, majka ga je ohrabrivala da slika. Njih dvoje su vodili skoro usamljenički život na ogromnom imanju. To je bio način da se djetetu skrene pažnja sa vlastite sudbine. Nila je to ponožna, lijepa, usamljena i tužna žena.
Radio je portrete majke. Stalno. Nikad mu nje bilo dosadno ponavljati crtanje njenog lika, jer:
-Mama , ti si veoma lijepa žena.
Čitavo vrijeme njegove bolesti samo mama i mama. Otac ima posla. Tek po koja posjeta.
Pet godina očaja, bolova, vrištanja, bespomoći.
Pet godina majčinog bola i požrtvovanja.
I onda nenadano ozdravljenje i groteskna metamorfoza . Dijete postaje nakazni čovječuljak.
Da li majka , ta svetica , ta požrtvovana tužna žene odustaje od svoga milog Rorija?
„Sa užasom punom nevjerice njegova majka je posmatrala kako on postaje nakaza: pola čovjek – pola dijete…
Prvi put je izgubila hrabrost.Obuzela je panika.Bila se pomirila sa tim da on bude inbvalid vezan za postelju, pa čak i hromo dijete.Ali ne ovaj neobičan kratkovidi kepec, smiješan i žalostan u isti mah.“* (* Str.42 Milen Ruž Pjer la Mir)
To što je ostao živ, svo znanje koje je stekao, sve što je naučio o ljubnavi , životu , dobroti i požrtvovanju, Anri Tuluz – Lotek treba da zahvali majci grofici Adeli de Toulouse-Lautrec.
Uskoro će Anri Tuluz Lotrek u očima roditelja vidjeti razočarenje i odbacivanje vidjeti ploda njihove utrobe.
Ipak, brižna i požrtvovana majka ostaće mu podrška i oslonac do kraja života, Na njenim rukama u njenom zamku će i umrijeti.

 

-Nastavak slijedi sutra  21.9.2019..12.2017. u 21 09

Arsen Dedic & Klapa Intrade – Tamo da putujem

 

 

U slutnji, u čežnji daljine, daljine…

u srcu, u dahu planine, planine…

 

Malena mjesta srca moga,

spomenak Brača, Imotskoga.

 

I bljesak slavna šestopera,

i miris (miris) kalopera.

 

Tamo, tamo da putujem,

tamo, tamo da tugujem.

 

da čujem one stare basne,

da mlijeko plave bajke sasnem;

 

da više ne znam sebe sama,

ni dima bola u maglama.

 

 

Bleki – Pahuljici

Malena,

 

sva moja stanja   se odraze na slikanje.

Ne idu me slike i boje.

Ne slušaju me.

Izgubila se radost iz slika.

Prisutna je velika zbunjenost i tuga.

Ima mnogo nježnosti,

ali sve je izgubljeno u nedefinisanosti,

nejasnimim obrisima.

 

Znaju boje  i slike šta mi je u srcu.

Nedostaješ mi mila.

Svakim danom se budim sa nadom

prelijepa djevojčica će mi doći.

 

 

Ali drži me nada.

Malena me se nije odrekla i zaboravila.

Doći će?

 

Čitala si moj san?

U njemu tvoje riječi.

I ljubav naša.

 

 

Imam ja još  lijepih, iskrenih i nježnih riječi i osjećanja.

U sehari ljubavi zaključane tuguju.

Ali se susprežemo da ih sve šaljemo.

Bojim se da te ponovo ne uplašim.

 

Misleći na tebe ,

ja opet sanjam bajku nalik tebi.

Nježnu,a iskričavu.

Čednu , a raskošnu i čulnu,

kao trešnjine usne tvoje..

 

U mojoj,

eh, kad bi smio reći,

u našoj bajci ,

u svojoj  snenosti  blistaš  i lepršaš,

snena  Princeza,

privid.

 

Nisam te slučajno nazvao princezom.

U mome srcu ostaje zaleđena fotografije,

predivne Prineze iz bajke.

I svaki pogled  u tebe :

sjećanja još uvijek žive i miluju,

raduju  i raznježuju.

 

Omjehuješ mi se onim  anđeoskim osmijehom,

punim djetinje dobrote i snene  blagosti,

kojim si me zarobila,

i uzvijek iznova pomišljam.

 

-Bože kako je lijepo ovo dijete,Milosti puno.

 

Ugodan let Anđele moj.

 

 

Indexi – Voljela je sjaj u travi / Song – Lyrics

 

 

 

Govor cvijeća  Blagoslov Modre rijeke Konačan odabir

Voljela je sjaj u travi

Lorku i Bodlera

živjela u svijetu pjesme

ranjiva i nježna

 

Maštala je ovdje mirno

sasvim izvan svijeta

sva je bila moja, moja, moja

a ipak daleka

 

Ref.

Ne traži me

nemoj, nemoj, nemoj nikad zvati

zaboravi

što je nekad bilo nećes naći

 

Sad si u životu

i morala bi znati

nema više nikog

da ti vrati sjaj u travi

 

Voljela je sjaj u travi

a sada je žena

spustio se ovaj život

na ramena njena

 

Iako je duša njena

pjesmom zanesena

vizija iz snova, snova, snova

obična je želja

 

Ref.

 

Ne traži me

nemoj, nemoj, nemoj nikad zvati

zaboravi

što je nekad bilo nećeš naći

 

Sad si u životu

i morala bi znati

prestani da sanjaš

i da traziš sjaj u travi