Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

 

Ina

 

Ina u cvijeću  Uzburkana mladost

Ina u cvijeću                                                                           Uzburkana mladost

 

U vrtlogu Ininog uma  Inino cvjetlucanje

U vrtlogu Ininog uma                                                  Inino cvjetlucanje

 

Ina  Puna vazna plaveti

Ina                                                                                 Puna vaza plaveti

 

Snovi u plavom okruženju  Slika jeseni za Spomenar ljubavi

Snovi u plavom okruženju                                               Slike jeseni za Spomenar ljubavi

 

Tvoja raskoš u srcu mome  Magična Ti

Tvoja raskoš u srcu mome                                           Magična Ti

 

Lebdeća tuga  Osunčana milina

Lebdeća tuga                                                         Osunčana milina

 

Plava nježnost  Ljetne radosti

Plava nježnost                                                                    Miris jasmina i kamelije

 

Srce krhkog proljeća  Leptir od svjetlosti

Srce krhkog proljeća                                                                Leptir od svjetlosti

 

 

Franc Prešern – Sanjalo mi se

 

SANJALO mi se da u svetom raju
bili smo sretni posve, kao svatko:
daleko bje života doba kratko,
gdje dijelit vrijeme i prostor nas znaju.
Do Laure si ti na jednom kraju
sjedila, mlađa, o prošlom je glatko
životu tekao razgovor vam slatko,
koliko kojoj glasi slave traju.
I tu na vagu svetog Mihaela
s Petrarcom stavih ja sonete svoje,
visoko mi se zdjelica popela.
Dodasmo njene čednosti i tvoje
pjesmama svojim nas dva tad, i zdjela
ne bje mu niža od zdjelice moje.

Bleki – Nikako nisam kriv

 

Noćas mi radost treba

kao dodir tvoj mekši od jutra

što nam snove briše

a  lagali su te

jer

kako si me voljela

nikad te nisam varao

 

ne znam ja to

ja sam samo lutalica

što novi dan traži

iza onog drugog brda

koji još nije uveo

ko jesenje lišće

pred sniježne oluje

 

nisam kriv

ne nikako nisam

kriv

ako me neki proljetni vali

sustignu

neka djevojčica  uza zid

pritisne

znajući u meni ljubavi ima

za sve ljubice   djevičanske

 

tokom ljeta prošlih

krhka ružo moja

ostani uvijek dama

a nisi mi ni obećanje dala

samo me je tvoja čežnja

tijela misirsnog dotakla

a si mi  ljubav poklanjala

zla se uplašila

a si netragom nestala

Mahala i riječi

 

Uvijek se pitamo kako to “nazadna” Mahala ide korak dva  ispred vremena.

Pomislimo sevdalinka je kriva. I jeste.

Mnoge se zvrčke kriju u toj milostivoj muzici.

A opet se pitamo ko je pravio sevdalinku.

Odgovor je Mahala.

I oni nama Ab ovo.

Nema teorije.

Sve je Ab Mahala.

 

Evo na priliku uzmimo bilo koju riječ i prokontajmo je.

Nama se prst zaustavio na bilo kojoj riječi,koja se izgovara i piše kao:

 

karati.

 

Mi kao ne znamo značenje i posegnemo za riječnicima. Protabirimo ih.

Svi rječnici trube isto:

karati –  grditi  ,ružiti

 

Krenusmo u žargone

 

dalmatinski žargon

karati (se)-svađati (se)

 

uobičajeni žargon

karati – grditi , ružiti

 

Baš su dosadni.Nigdje zanimljivog štiva.

 

Mislimo,vrijeme je da zavirimo u Mahalu.

I zavirismo:

Blekijev mahalski rječnik / pojmovnik

karati 

ružiti, grditi, govoriti ružne riječi, svađati,  seksati se, vidi takariti

 

Kako smo mi fino vaspitana čeljadeta,nećemo zavirivati u značenje seksati se,

još manje u onaj strašni mahalski izraz takariti.

Nekako ta riječ  ima previše objašnjenja za jedan obični riječnik.

Eto zašto je Mahala ispred vremena.

Zna značenja svih riječi ,u svim inačicama,(kažu da se to reče sinonimima).

 

Zavirite sami. Ne plašite se Mahale.

Pitoma je uvijek bila.

Ono za pitome i dobre ljude.

A za krotke, i još bolje i pitomije žene . bajka.

 

Zlo i zle insane Mahala je uvijek odbijala,karala  i na stub srama takarila.

 

 

 

 

Ekaterina Velika – Srce / Song – Musics

Izvorište Lotosa Izgubljenost  Krajolik u vrtlogu

Nije dotaklo nista sto bi moglo da boli

njene ruke su bele kao led

njene misli su ciste, ona misli da voli

ona veruje, veruje

 

Ref.

Nece doci na jesen kada opada lisce

nece doci u zimu kad je sneg

nije imala razlog, nije imala kada

da ostane, da ostane

kraj mene, kraj mene

da li da verujem u to

da li da verujem u to

 

Nisam rekao nista

sto bi moglo da znaci

nisam nasao onu pravu rec

koja moze da veze, koja moze da boli

kojoj verujem, verujem

 

Margita Magi Stefanović – Memento vivere

 

Danas  bi imala 60 godina.

Lijepe godine.

Neuki će nam zamjeriti što ti nastavljamo slaviti rođendane.

A nama  je bitnije da si sa nama, jer…

 

Nisam te zaboravio, mila.

Ne mogu ja to.

Još uvek , te ne mogu pustiti.

I malo sam ljut na tebe,

tek toliko da stišam tugu.

Bila si malo neobazriva.

Mislila si da ljubav može sve.

Eh , nekad je mogla,

kad su anđeli hodili dunjalukom.

Ali više ne.

Sada je previše tuge

smrti

bolesti

i sve se dešava jako brzo.

Nećemo reći mogla si.

Da si mogla ne bih ovo pisao.

Neću  reći ni žao mi.

Znam da si našla smiraj.

Takav ti usud.

A za čim žaliti.

Živela si kako si voljela, ili morala.

Prebrzo!

Dok si mogla.

Bila si hrabra i ponosna.

Pokušala si,

kušala ,

sve što si mogla.

Ali , bila si sama.

Sve tvoje ljubavi su otišle pre tebe.

Osim mene.

Kasno su te našli jer tako si htela.

Znala si ,

tvoje vreme da odeš došlo je.

A moje da držim jednu kapljicu

da ne slazi iz oka,

jer ako klizne postaće Ocean

a listovi moga kalendara tužni.

****

Poklonio sam ti jednu bajku.

Znam čitala si je.

Ali meni je lakše kada je ponovo čitam ,

jer me manje boli,

odlazak tvoj ili rastanak naš,

sada već sasvom svejedno je.

 

****

Grlice umiru pjevajući

janis 1        magi    Rezultat slika za Sonja Savić

 

Usamljena duša     Ledeni svijet

 

Sleđene iluzije   Rastanak  

 

 

Rekvijum za djevojčice koje su umirale pjevajući i svirajući.

 

  Grlice umiru pjevajući

Rekvijum je za djevojčice, koje su umirale pjevajući i svirajući.

Neke osobe ostave duboke tragove u nama i kad ih nismo  sreli. Nesusretanje ne znači obavezno i nepoznavanje ili manje tuge zbog rastanka.

Pomislili smo da je ovaj dan kao stvoren za  za rekvijum i alelujah.

Blagi je dan. Jedna od grlica je tog dana rođena.  Sretni smo,ali i tužni.

Sretni jer su sjećanja u toplino doma ugodna. Tužni jer neke koji bi trebali biti sa nama nisu tu.

Ni vrijeme nam ne ide na ruku.Nema snijega, sve je nekako sivo i elegično i miriše na najtužniji sevdah.

Ni ezani nisu što su nekad bili, ahtungovski zvučnici grme sa minareta.

Plavi sefardski tonovi se sve rjeđe prelivaju Gradom čednosti.

Praznici se slave iza zatvorenih vrata u praznim domovima.

Mladost je odlepršala u potrazi za “boljim” snovima .

Bosnu nam režu , kroje , hoće da je dokrajče.

Kolone izbjeglica sa orijenta , iz Svete zemlje, se vuku ka Evropi. Napuštajući jedan svijet , zbog nemani. Preplašeni ljudi kroče u nepoznato, u neki njima strani svijet.

Tuga je to ogromna, nemamo riječi, još uvijek ne možemo spoznati  razmjere izbjeglištva.

Taj neki dert , ta tuga što nebo nam u dušu unosi, nas vodi u svijet pjesme i tužni život Dženis Džoplin Margite Magi Stefanović i Sonje Savić..

Slušamo ih i slušamo , igledamo ,svih ovih godina kada nisu sa nama.

Četrdeset osam jedne i šesnaest godina druge , i nikad nam se nisu učinila drugačijom. Samo su  nježnije  i snenije postajale.

Janis nas svakom novom poslušanom pjesmom i muzikom uvodi u neka nestvarna sanjanja bola, suza, traganja, ljubavi i radosti. Uvijek je bila naš vodič u te predivne svjetove, što ih samo čarobna muzika može pružiti.

Mi smo nju i njene nebeske darove od srca prihvatali. Napustila nas je prerano ta lijepa, nježna grlica mala.

Jednom, umorna legla je da spije i zaspala i zaboravila da se probudi. Zaspala i odlepršala u neki ljepši svijet.

Otišlja je  jer je pomislila da je darovala sve što je imala pokloniti.

Jedna druga grlica,Magi su je zvali,manje poznate ali ne i manje tragična, joj se decenijama kasnije pridružila.

Uspomene na treću grlicu su još svježe. Nju ćemo da oćutimo.

U svojoj samoći i jadu vakta su nas naglo napustile.

Pominjanje naših grlica predivnog muzičkog talenta  nam pozove u sjećanje jednu knjigu iz Đenisinih, već dalekih vremena.

Knjiga se zvala : Ptice umiru pjevajući.

Mi ćemo od knjige posuditi okvir, rečenicu dvije da bi ispričali svoju priču o našim  grlicama i svim grlicama koje sličnu sudbinu dijele.

Prema jednoj aboridžanskoj  legendi u australijkim prostranstvima postoji prelijepa, nježna, malena ptica čija ženka zapoje samo jednom u svom kratkom životu.

Ona ima perje duginih boja i izgled  grlice. Oko vrata joj nizovi od tri prstena. Jedan je safir plavi, drugi je rubin crveni , a treći iskričavi, brilijant prozračni.

Glas koji pusti  je nešto najljepše što se može čuti  na ovom dunjaluku.

Nagovještaj krajnjih sahata  maloj ženkici udahne nagon za pjesmom.

Prelijepo stvorenjce se uznemiri, usplahiri i svo zadrhti. Tada napušta svoje gnijezdo i leti i leti, i drhti i drhti, i jeca i jeca; ali još uvijek ne pjeva. Ona traži drvo sa najviše trnja , sve dok je  ne pozove onaj koji će joj pomoći da dostojno završi  život.

Pronašavši drvo smrti , krhkost se uvlači  među njegove isprepletene bodljikave grane, provlači se  i traga za najvisočijim i najsnažnijim krvnikom. Provlačeći se  biva sva izbodena i izranjavana , ona ne obraća pažnju , već se nazadrživo provlači jer ide u susret ka poslijednjem ljubavniku.

Kada dođe do samrtnog  dragana;ona ga nježno kljucne ko ljubavnica snena i polako se namješta na njegov oštri vrh. Iako je spremna za poslijednji čin ptičica još ne pjeva, kao da oklijeva. Međutim to je samo privid jer ona zna svoj usud.

U predjelu grudi gdje ustreptalo srce bezumno kuca i ludi; polagano i usporeno; sasvim polako i još usporenije; počinje da se nabada na oštrinu najvišeg trna. Tak kad osjeti prvu bol, kada prva kap krvi padne na hudo trnje ona počinje da pjeva.

Drugo trnje , poprskano krvlju, kao opečeno; se povlači i pravi prostor malenoj jer ona ga treba. Želi  u bušna pluća što više vazduha da usisava, za što više boli koja joj pomaže da pusti pjesmu ka nebesima.

Nastavlja da upija trn u svoje tijelo i ljubavnik njen joj dolazi do srca.

Sad je sve lakše i bolnije i njemu i njoj.

Njemu je bolno jer ljepšu i krhkiju ljubavnicu nije i više nikad neće imati. Lakše što ga ništa ne sprečava da se skroz zarije u maleno srce. Ipak to je njegov posao, posao krvnika, a i kasno je za predomisliti se.

Njoj je lakše jer je pri kraju puta i sada će moći osloboditi puni sjaj i ljepotu poja . Bolnije, jer će to trajati tako nježeno kratko da se nebo neće moći nauživati te ljepote.

Dok probija srce trnjem glas se pjačava , postaje i bolniji i nježniji ; ona se jače i još jače nabada  i nabada, trlja i trlja srce malo na veliki trn. Krvnik se ne  povlači i on je u ekstazi, već se predusretljivo predaje i srce do kraja probada.

Ona još ne umire jer srce još titra i polako, sasvim polako počinje da se gasi. Svjesna da umire ona pogledava ka nebu i poslijednja joj je želja da se tići njeni na vrijeme izlegu.

Takve su majke.

Umirući bol je prejak i nepodnošljiv. Iz grla , iz bušnih pluća iz probušenog srca izvire  pjesma ljepša od bilo kjoje znane. Samo joj poj nebeskih putanja i maglica ravan.

Taj poslijednji poj malenog bića je alelujah njenom Stvoritelju.

Pojem nam poručuje ;

ni jedna bol,patnja i žrtva nije velika kada se slavi Ljubav i Milost Ja jesam Jedinog.

Nažalost niko osim neba  nikad nije čuo taj vrisak, tu bol , taj vapijući jecaj. Ljudi su oglušili od one boli i krvi koje rade.

Tako ,bez svjedoka umiru i naše grlice.Niko da čuje njihov bol i vapaj izgubljene duše. A samo malo , sasvim malo ljubavi ,ljudskosti su htjele iskamčiti.

Zato je svijet; uskraćen za te nježnosti, tuge i pjesme;  ogrubio i u zlo se uputio.

Ljepote pjesme čini da  žrtva malene  i nije prevelika , jer Stvoritelj Milosrdni sa neba je raznježeno gleda i šalje joj anđele u susret, da je povedu u njegove rajske bašte, kraj njegovih dvore.

Sve što je lijepo skupo je i bolno se plaća, ali se još ljepšim vraća.

Dženis Džoplin i Margita Stefanović Magi su bile naše malene ptičice. Naše grlica bijele , što i kad su znale da umiru pjesmu i muziku predivnu su slale i poklanjale.

Taj škripavi, promukli ječeći, unjkavi i jecajući glas  toliko kristalno čiste ljubavi i ljepote, lijepe i nježne i neuprljane još uvijek titra u našim grudima. Njen dar, njen glas  isplakan od srca, bolan i plačan je zaključan u muzičkoj sehari trajnog nebeskog testamenta.

I one neshvaćene klavijature još tragaju za svojim putanjama koje će ih odvesti do nekog srca kome je ta muzika potrebna.

 

 

 

Ekaterina velika – Par godina za nas / Song – Lyrics

 

 

Iskrivljen pogled Život je izbor Močvara

Prijatelj i ja sedimo na klupi

gledamo zvezde

slusamo vesti što su upravo stigle

kažu da imamo

još samo par godina za nas

 

Imali smo igračke i živeli smo sve

sve one igre na sreću

one igre za ljude

sto je smislio neko

pre samo par godina za nas

 

Ref.

Da li znaš kako želim da te nađem

da li znam šta treba da znam

voli me kako nikad nisi volela

 

Živimo i pričamo, branimo se, hodamo

i slavimo neke bezvezne stvari

neke bezvezne priče

što je smislio neko

u samo par godina za nas

 

Nisu dovoljne reči, samo obične reči

da me vrate u život

nije dovoljan dodir

ni da znam da te imam

još samo par godina za nas

 

Ref.

 

Raste kao nada

kao more, kao govor, kao pokret

kao zora, kao dete, kao krv

kao želja među nama, raste kao bol

i grize sve pred našim ocima

 

Voli me onako kako nikad nisi volela

voli me onako kako nikad nisi volela

 

 

 

Teška suza za Margitu Magi Stefanović

Rezultat slika za Margitu Magi Stefanović

 

****

Nisam te zaboravio, mila.

Ne mogu ja to.

Još uvek ,

malo sam ljut na tebe,

tek toliko da stišam tugu.

Bila si malo neobazriva.

Mislila si da ljubav može sve.

 

E , nekad je mogla,

ali više ne.

Sada je previše tuge

smrti

bolesti

i sve se dešava jako brzo.

 

Nećemo reći mogla si.

Da si mogla ne bih ovo pisao.

Neću  reći ni žao mi.

Znamo da si našla smiraj.

Takav ti usud.

 

A za čim žaliti?

Živela si kako si voljela.

Prebrzo!

Dok si mogla.

Bila si hrabra i ponosna.

Pokušala si,

kušala ,

sve što si mogla.

Ali , bila si sama.

Sve tvoje ljubavi su otišle pre tebe.

 

Osim mene.

Kasno su te našli jer tako si htela.

Znala si ,

tvoje vreme da odeš došlo je.

A moje je da držim jednu kapljicu

da ne slazi iz oka,

jer ako ode poteći će  Ocean

a listovi moga kalendara tužni.

 

Julio Iglesias – Historia de un amor / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 


Ya no estás más a mi lado, corazón

En el alma sólo tengo soledad

Y si ya no puedo verte

¿qué poder me hizo quererte

Para hacerme sufrir más?

 

Siempre fuiste la razón de mi existir;

Adorarte para mí era obsesión

Y en tus besos yo encontraba

El calor que me brindaba

El amor y la pasión

 

Es la historia de un amor

Como no hay otro igual

Que me hizo comprender

Todo el bien y todo el mal

Que le dió luz a mi vida

Apagándola después

¡Ay, qué vida tan oscura!

Sin tu amor no viviré

 

 

Priča o jednoj  ljubavi

 

Nisi više pored mene, srce

Samoća je u mojoj duši

I kako te više nigdje ne vidim

Zašto je Bog odredio da te volim

Da još više patim

 

Uvijek si bio smisao mog postojanja

Tebe voljeti   za mene je bila svetinja

u tvojim poljupcima je bila

Ljubav  koju si mi dao

Toplina  i strast

 

Ovo je priča o ljubavi

Kojoj nema ravne

Koja me  naučila  da razumijem

Svo dobro, i svo zlo

Koji su dali svjetlost mom životu

i zatim ga  ugasili

Aj zašto je život postao tako mračan

Bez tebe ljubavi ne mogu živjeti …