Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

cvijetni-oblak  jesenja-tuga

Cvijetni oblak                                                                       Jesenja tuga

 

tanani-vez   ljubicasta-rapsodija-u-plavom

Tanani vez                                                                       Ljubičasta rapsodija u plavom

 

cvijetna-carolija  maslacci

Cvijetna čarolija                                                              Maslačci

 

krhki-dan  snijezno-i-plavetno

Krhki dan                                                                             Snježno i plavetno

 

violetni-grm   zelena-refleksija

Violetni   grm                                                    Zelena refleksija

 

tri-lipe  jesenja-uzbibanost

Tri lipe                                                                                   Jesenja uzbibanost

 

jedno-drvo-mnogo-staza  slava-stvoritelju

Jedno drvo mnogo staza                                            Slava stvoritelju

 

Lice bez sadržaja   Pada noć

Lice bez sadržaja                                                    Pada noć

 

 

Vesna Parun – Rijeka i more

on je rijeka a ja sam more.
njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.

ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
njegove ladje nisu moje ladje.
njegove ptice nisu moje ptice.
ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gjde je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.

on je prispjela rijeka. ja sam more.
moje obale postaju njegove obale.
moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
moja beskrajnost postaje njegov mir.

 

Čak i kada ti srce slome

 

 

Čak i kada  ti srce slome

u ponoć od nulte tačke

vrišti od ljepote

tragaj do boli

snove koje ljubav zovu

 

ne mari ako ne čuje

dobrota mila

raduj se svakom trenu

dana tvojih zaljubljenih

oni plešu  muziku

damara tvojih krvavih

slušaće ih neko

barem za jednu noć

 

ne mari ako ti snenost nova

ponovo nevinost rastrga

kanđama ljepote svoje

rane brzo zacijele

a život je bogatiji

za još jedan san

 

Bol

 

 

  

 

 

 

 

Bol.

Da , ima jedno osjećanje pod tim imenom.

Neuki ga krste raznim imenima.

Te ova bol, te ona, pa takva i onakva …

 

Bol.

Njena , njegova , naša naša, vaša, naši vaše nadigraše…

Ne bi trebalo tako biti.

A mere.

Ponekad mora.

Insani su poput egzotičnih hajvana i biljki.

Hoćemo mi jabuku jesti.

I kad se pomene bol, prvo na ljubav pomisliti.

 

Bol.

Srećom , mi nemamo boli.

Umjesto slijepog crijeva operisali nam bol.

I sada nas ponekad samo slijepo crijevo boli.

Znate ono, kad mala djeca stave ruke na oči i kažu gdje sam.

Tako i mi.

Mi znamo gdje smo, ali ne znamo gdje se dala Ona.

 

Bol.

 

Sram nas ne pisati o našoj boli, a ne možemo, jer bi prvo hećima morali tužiti.

Nije nam priopćio da li se radi o kongenitalnoj analgeziji ili greška pri operaciji.

Kako nismo tužibabe , moramo osjećati tuđu bol.

Nije da moramo. Ona nas , kao operisana praznina boli.

Zato ćemo vam pričati o bolu nama bliskih osoba.

Možda neko i sazna šta je to bol.

Možda se , nekom , romantičarska bajka o ushitu i trpljenju učini patetičnom.

A nekom bude lakše, jer ponekad naša bol i nije…

 

Bol.

 

Ah,Da.

Ona zaista postoji.

Da.

Uz bol ponekad dođe i ona druga jadnica.

Tuga .

Kad se misica i prva pratilja srca nađu zajedno,

mora se neizostavno pojaviti i druga pratilja.

Suze.

A čini nam se da suze uvijek krenu prije , boli i tuge.

Nisu baš vaspitane te suze.

One nikoga, niti mole, niti pitaju.

Samo grunuu. Tek tako. Nenajavljene.

Kao što će  večeras tvoje Dijete moje.

Zaboljeti ili banuti?

Tko da zna?

Krhke ruže su vam takve.

Mirisne i neprevidljive.

 

Bol.

Kao kapi rose.

Bole.

Ocean.

Kao Tišina i sni.

Kemal Monteno – Djevojčice / Song -Lyrics

 

 

 

 

Zelena krhkost

 

Proljeće u oblacima

 

Jesenja elegija

 

Zima

 

 

Jesen nosi crne ptice,
uplasen sam, uplasen djevojcice,
ledene ce kise pasti,
zato rasti brze, rasti

Nase ljeto dogorjeva,
ne oklijevaj, ne oklijevaj djevojcice
hajde, rasti malo brze,
i brze se jedva drze

Ref.
Djevojcice moja snena,
probudi se, budi zena
snjegovi ce, eto zime,
zeno moja, zagrli me
snjegovi ce, eto zime,
zeno moja, utopli me

Vec je kasno za nas dvoje,
bar me pamti,
bar me pamti, milo moje
proljece je, plave ptice,
odrasti drugom, djevojcice
proljece je, plave ptice,
odrasti drugom, djevojcice

Ref.

Žena u ljepoti svoje nagosti

 

 

 

 

 

 

Jednom davno rekoh joj , volim te Malena.

Nasmijala se,nestašna i prelijepa u ljepoti svoga obnaženog tijela,

pokrivenog  čarobnim velovima ljubavi,i rekla:

 

-Volim i ja tebe ludice,zašto suze u tvome oku.

 

Nisam uspio da joj odgovorim,usnila je i odlepršala.

Jednoj drugoj ljepoti sam poklonio riječi ,koje sam nosio u tim suzama.

**

Nagost žene u ljubavi je tako čista, blistava i čedna,

da je se čovjek ne može nagledati ni nauživati.

 

Golišavost mimo toga, razodjevenost iz drugih razloga ,

meni je strana i stvarno me srami.

 

Golotinja samo radi golotinje, je nepristojna i vulgarna.

Ja se nje stidim i crvenim. Još vijek.

 

Ne radi golotinje, koja je uvijek lijepa, nevina i krhka u svojoj čaroliji ,

već radi žene koja sebe prezire i blati.

Čednost svoju na smetljište pogleda pohotljivih gadova baca.

*

 

*

A šta bi sa poslijednjom,pitao neuki pitac neki?

Tko da zna (?),dopire eho sjene iz rijetkog drveta ljubavi,

što ljepotu njenu skriva.

 

 

Bleki – Kada te slome oni koji te vole

 

 

 

Noć milosti i sna

 

 

Sanjar

 

Snovi o ljubavi

 


A duša boli

 

 

Ocean Kapljica Tišina i sni

 

 

 

 

Sanjao sam da te pitam

šta sada Malena moja

kamo bježiš

kamo kaniš stići

od sudbe se ne bježi

 

Kada ti srce slome

oni koji te vole

bilo kamo bilo gdje

ne želim prljatii ljubav tvoju

ljubavi moja

 

A sada i ti  znaš

dockan u Oceanu tragova

Tišina i sni oćute

srce što pita a gdje si ti

moj si zauvijek

 

 

Ana Ahmatova – Tebe se rijetko sjetim

 

O, tebe se vrlo rijetko sjetim
I tvoja me sudbina ne draži,
Al’ mi duša kao da letim
Susret s tobom ponekad traži.

Tvoj crveni dom kao da me mami;
Crveni dom preko mutne vode,
Ali znam da u gorkoj osami
Ne smijem dotaći sunce ti slobode

Ne daj da se sa mojih usana
Čuju riječi koje ljubav mole,
Ni da budem stihom očarana –
Žudnje vječne da me pjesmom bole

Al’ budućnost molim tajno često
Kada noć se sjećanjem zaplavi,
Naslutim nam i susretanja mjesto –
Susret veći nego svi zaboravi.

 

Tante za tante / Igrokaz na dan 29.Septembar/Rujan

 

Danas je Nedelja 29.Septembar/Rujan 2019. godine.

 

Tante za tante ,  271.odjurilo u hladovinu ,94 će zaploviti ka nama, da bi potopili mnoge od nas.

Uopšte nije bitno zna li neko plivati ili ne, i ima li vozačku dozvolu.A još su nevažnije opljačkane

vreće sa blagom

Gore se niko ne može utopiti. Za dobre vode su med i mlijeko. A bome i mnogo nestvarne ljepote i

ljepotica.Još kažu da ni mamurluka nema.

Za one koji nisu bili  dobri i skupljali vreće sa blagom ključala je voda, umjesto pepela.

A i roštilj. Merete li zamisliti ko se roštilja?

I gore nema asvalta za auta. Čak ni banki.

Računica je vrlo  jednostavna.

Svaki dan mora ponijeti svoj teret i tako podijeliti težinu sa ostalim danima.

A oni koji odalze sa danima idu skroz naskroz gologuzavi. Bez ičega. Što no bi rekli :  goli ko od majke

rođeni.

 

Što bi poete rekle:

– Džab džabe ti moda ,kada cvrčiš.

U prevodu::

-Ko se za života pepelom  posipa , taj je na dobrom putu.