Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Ovo iskričavo nebo nad nama

 

 

Princeza                                                                             Poderano jedro

 

Vrtlozi i vihori strasti

 

 

Molitva                                                                                 Uzbibani đardin

 

 

Princeza II                                                                         Jesenji odraz u modroj rijeci

 

 

Zimske iskrice                                                                           Ljatnji plam

 

  

Ograđeno proljeće                                                              Miris tuge

 

 

Uzburkani velovi                                                      Nježne sjenke

 

 

 

 

 

 

Vesna Višnjevac – Baš nas briga

 

 

 

Šta nas briga što se krećemo sami

što volimo svaki cvijet i neba zrak što zablista

i što smo na ovome svijetu kao putnici sami

 

 

Šta nas briga što nas niko ne razumije

Oni žive u redovima pored pozornice

glume svoje uloge

na mjestu velikog glumišta

 

 

Svi trče ka jednom i traže isto

Mi se nismo rodili da nam to bude blisko

Ti mi ostaj bistrog uma, uvijek isti

ne daj da te mijenja ta svjetska masa prljavih misli

 

 

Šta nas briga što smo sami

mi hodamo po ovome svijetu kao stranci

postoji gore duh koji nas razumije

zato nam svijet nauditi ne umije

 

 

Šta nas briga ionako se mijenja scena ovoga svijeta

mi ćemo ostati oni isti, puni poleta

čistog oka, čistih misli kao ptica slobodnog leta

Bleki – Trešnju sam sanjao

 

Trešnju sam sanjao
bjelinom okovanu
kraj  Modre rijeke
ljepotu sleđenu
a  tugom sni
nema joj ljuljaške ljubavi
zlo je skršilo

maksumče
obećanje dade

jednom
u vremenu kojeg nemam
za jednu
jedinu  trešnju
njenu raskošnu  noć
jednu kapljicu
krvi
Princeze srca svoga
čitav  život
dajem

 

Valja ova, narode!

 

Sreća da je Četvrtak , inače bi teoretiačari baksuzluka nešto novo smislili.

Obično , srijedom ili četvrtkom ,vrane im piju  ono malo mozga što imaju.

 

Eto prije dvije milje godina skontali da čo'jk može vaskrnusti.

I od tada počeli godine isponove  brojati.

 

Ako kojim naopakim slučajem neko od nas u subotu rikne,

pa u nedelju vaskrsne ,hoće li po njemu neki pijani konzilij ,

nakon 300  , sa kusurom kusurom od 30 godina skontati  brojanje vremena u novim godinama?

 

Pošto ne vjerujemo ni jednom konziliju,  koji uvijek  postanu vođe zlih hordi,

za sada ćemo se primirti i odustati od riknjave.

 

Nek’ teoretičari zavjere gledaju svoga posla,  nas ostave na miru

a novo vaskrnuće nek traže kod bludnice sa sedam brežuljaka.

 

Ha, valja ova  , narode!

 

Mali princ i strana srca

 


Djetinje srce

 

 

 

Nježnija strana srca

 

 

 

Rajsko drvo

 

Ljubavi  moje u nožima dugim

 

Krhka ruža

 

 

 

Mnoge stvari su jako smješne , a to inasan ne primjećuje.

Evo,Malom Princu je ,na priliku i nepriliku,bilo smiješno  to lijevo i

desno,pa čak i sredina.

Nije on pravio test,samo je želio da mu neko objasni neke dunjalučke

stvari.

Zaustavio  bi čovjeka.

Ne,nikad ženu.Njih mu je bilo žao.One tegare cegere i nemaju vremena za njegovo  pametovanje.

Muškarci samo hode i češkaju se.Kako koji i kako gdje.Neki prst u nos ili u  uho zavlače ,misleći da ih niko ne vidi.Rade još groznije stvari,ali Princ ih ne zna imenovati.On zna njihova značenja,ali ga sramota da ih izgovara.

Zaustavljenog bi pitao:

-Izvinite, nismo odavde.Možete li nam reći , gdje je ovdje desno?

Drugog bi pitao:

-Izvinjavamo se ,mogo se izvinjavamo ,nismo odavde i možete li nam reći , gdje je ovdje lijevo?

Trećeg bi pitao:

-Izvinite , mi nismo sa ovog dunjaluka ,pa ne znamo gdje je ovdje sredina.Možete li nas uputiti u sridu?

Muškinje  bi se našli zatečene.

Svi do jednoga bi postavljali kontra pitanja.Onako ljudski,bez ustručavanja,persiranja i ljubaznosti:

Koje desno,moje ili tvoje? Ili od one okuke?

Kakvo lijevo te spopalo,moje, tvoje ili onako levatsko?

Koja sredina: moja,tvoja ili njena?

Aa, ono tamo?

To je nečija druga sredina koja nas ne interesuju.

Neki su se trudili da budu smiješni pa bi konstatovali:

-Toga ovdje nema,bolan,bolje briši pa pitaj  na drugom mjestu.

Tako je Mali Princ za vrlo malo vremena doznao nekoliko bitnih stvari:

-Ljudi su uglavnom neuki,nervozni i ne vole da im se postavljaju pitanja,  koja svaki normalan čovjek ne postavlja. A onda postanu agresivni ,zato što im se neki neznanac tek tako,nepozvan obraća i remeti njihovo znanje.Valjda su zbog nedoumice,nervoze i agresivnosti zaboravili da kod kuće imaju riječnik u kome je zaokružena jedna rije: bonton, po mahalski odgoj.

Sa tugom se pitao se gdje su nestale riječi prlijepe : izvini,molim ,oprosti i zbogom.

Tako je Mali Princ morao , kao i uvijek sam  rješiti enigmu.

Kako nešto može biti lijevo,a kada se okreneš ono bude desno?

Kako nešto može biti desno, pratiš li grlicu u letu pa te ispravljaju i kažu da je to lijevo.

Kažu ti sredina je i ova granica između nas.

Ako smo baobab,ruža i ja poređani u trougao, ko  je od nas,lijevo,ko je  desno ,a ko je u sredini.

Tako  zaključuje daje  da je mjerilo i za lijevo i za desno i za sredinu on oduvijek znao. To   je jedan ,jedini i pravilni pokazatelj – srce i samo srce.

Baobab mu je je uvijek govorio:

-Strana srca je nepogrešiva.Kud god se okreneš vidiš svu ljepotu i ona je na strani srca.Ili ti se na lice  navuče sjena i odmahneš glavom i kažeš: ono je na onoj drugoij strani gdje nije srce.Tamo je vrijeme tužno.Tako se nikako ne mogu pomiješati stvari.I ko će pamtiti koja je koja ruka.Svaka ruka ima pet prstiju.Znači ima još strana na svakoj strani.

Ruža bi sneno dobacila:

Šta su to strane!?Meni treba samo jedno nježno srce koje će da me voli i jedna snena duša da me miluje i mazi.

Tako je Mali princ zaključio  da  bi trebala postojati samo jedna strana.Ona prema kojoj je okrenuto srce njegovo.Jer nad njom bdije i svijetli duša tvoja,Krhka ružo ,jedina moja.

 

Mila moja noćas mi sa samo šuti

 

   

 

 

    

 

   

 

     

 

 

 

 

Mila moja

noćas mi se samo šuti

drži me za ruku

primi  gitaru na grudi

i sviraj mi pjesme ljubavne

i onu o čežnji

kad nebo plače

njih dvoje se moraju rastati

 

Mila moja

noćas mi se malo plače

ljubi me nježno

uzmi moje srce u ruku

i sviraj mi pjesme ljubavne

i onu o čežnji

kad Nebo kaže utihnite bol

zviježđe nijemi zaustavlja vrijeme

 

Mila moja

nočas mi se samo šuti i malo plače

voli me sneno

nek gitara i srce moje ti poju

naše snove ljubavne

i onaj o čežnji

kad nebo nemoćno širi ruke

na počinak ti moram poći

Jesenjin – Krava

 

Prastara, ispali zubi,

na rogu svitkovi leta.

Gonič je tukao grubi

tamo gde trava cveta.

 

Šuškanje miša u štali

srcu se ni mili mnogo:

Tužno se sećanje javi

na telca s cvetastom nogom.

 

Uzeše materi sina,

i prva radost se sruši.

A ispod jasike, s klina,

kožu mu vetar suši.

 

Uskoro, s heljde i trave,

za sinom krdo da smanje,

u omči, stegnute glave,

povešće i nju na klanje.

 

Žalosno, pretužno, svelo,

rog će u zemlju da rine…

Sneva o gaju u belom,

i sanja travne doline.

Prepisivači

 

Uvijek se nađu ti neki prepisivači

koji vehte pjesnike i  imame slave

njihove mrtve riječi prepisuju

blažene tuđim riječima kore

i svijetu kao svoju tuđu nepamet nude

prepisivači, prepisivači jadni prepisivači

žele svojom umnošću prepisanoj od vrača neumnosti

u bijedi duha svoga svijet da zadive

a ne vide licemjeri da ka pržunu hite

umjesto Bogu jedinom

idolima i utvarama se klanjaju

jer vjere svoje i riječi nemaju

pogubiše ih u plićaku

i vulgarnosti uma svoga

****
****

kad hvalimo mi srcem svojim hvalimo

kad laskamo mi istinu zborimo

jer reče nam Milostivi

istinu pričaj a se ne sviđala materi tvojoj

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

 

 

 

Nebeske čarolije  Azurno nebo

Nebeske čarolije                                                                 Azurno nebo

 

Djelić neba  Prozračno nebo

Djelić neba                                                                      Prozračno nebo

 

Tirkizno nebo  Indigo nebo

Tirkizno nebo                                                                               Indigo nebo