Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

Plamičci  Izlet

Plamičci                                                                                                 Izlet

 

Zeleni grm  Zastrašujući val

Zeleni grm                                                                Zastrašujući val

 

Lebdeći cvjetovi  Detalj sa jezera

Lebdeći svjetovi                                                                      Detalj sa jezera

 

Rose i plavo Nijanse nježnosti

Rose i plavo                                                                             Nijanse nježnosti

 

Jesen na dolasku  Gore i dolje

Jesen na dolasku                                                                             Gore i dolje

 

Njeržno i sneno  Krhko i prozirno

Nježno i sneno                                                              Krhko i prozirno

 

Rajski plodovi  Mostovi povjerenja

Rajski plodovi                                                                Mostovi povjerenja

 

Noć Makova  Staze i stranputice

Noć makova                                                                               Staze i stranputice

 

 

Vilijam Batler Jejts – Bijele Ptice

 

 

Volio bih da smo draga, bjele ptice iznad mora!

Nas zamara čak i bljesak ugašenog meteora;

U srcima našim zvijezda na obzorju sinje noći

budi draga bol i tugu, koji nikad neće proći.

 

Zamorni su ti snivači, ljiljani i ruže krasne,

ah, ne sanjaj, draga moja, meteor što brzo zgasne,

niti bljesak plave zijvezde u večernjij prvoj rosi:

Voleo bih da smo ptice koje morska pena nosi!

 

Snim ostrvlje, Danajansko, naš zavičaj valoviti

gde nas tuga i prolaznozst nikad neće pohoditi;

Ljiljan, ruža, i gnjev i bol nestali bi za čas tili

kada bi smo bjele ptice iznad morske pjene bili.

 

 

Bleki – Bože Mili oprost molim

 

Bože Mili
pelijepi
čudesni
su tvoji puti

mnoge Si mi poklanjao
vodio me putima
ljubavlju žene
čarobne

tražio sam
otvarao Si vrata
darivao meni
blesavom maksumčetu tvom
pute

jecaja čežnje strasti
poklanjao meni sretniku
mirise  djeva
bolile me
bojile sreću radovanja
do boli
nepodnošljive

neuki nikad nije pitao

Bože Mili,

brate moj
odakle ti
prekrasni drumovi

i evo
posipam se pepelom
klečim

molim Te
prosti meni sićušnom

Hvala Ti
na milosti i ljubavi

Milost i ljubav

 

 

Dolazili su donosioci Božjeg, nauka prije i poslije Abrahama/Avrama/Ibrahima.Svima je data knjiga koja je govor Neba.

Abrahamova je najednostavnija i pokušaćemo da je predstavimo našim riječima.Ako negdje pogriješimo ili smo nešto pogrešno shvatili oprostite nam.I  smo samo neuki  ljudi.

Bog Jedini ne želi ljudima dati terete više nego ih oni mogu podnijeti.

On ih ne sili da vjeruju u Njega Milostivog.Ostavlja im izbor.

Mogu vjerovati u Njega Silnoga i biti dostojni sebe i nasljeđa koje im je poklonuio.

Mogu vjerovati u nešto drugo ili mu pripisivati druga u vlasti.

Izbor je na ljudima.

Prije tog izbora ljudi se trebaju zapitati ko je stvaralac ovog velelepnog zdanja bez ijedne mane i pukotine  koji ljudi nazivaju Univerzum.

Bog je stvorio ljude iz Milosti i Ljubavi  svoje i uputio ih da ga slijede. Milost i ljubav  je jedino što se se traži od ljudi.Ništa više.To je ispravni Božiji put.To je ono blagorodno i čvrsto uže koje veže Njegovu Milost i ljude.To uže je jedina Svjetlost za kojom ljudi treba da se drže.

Oni koji se ne priklone singularnosti Boga Jakoga su na gubitku.Sebe ponižavaju klanjajući se nečem bezvrijednom,što im ne može pružiti nikakvu pomoć ili donijeti neku milost.Izostajući sa puta svjetlosti čovjek sebe dovodi u kušnju i stremi stranputicama.Stranputice zazivaju mnogo toga što nije po mjeri  čovjekavog dostojanstva.

Čak i kada govori o kazni Bog uzvišeni ,to ne čini radi sebe

Sve ostalo su ljudi sebi nametnuli i izopačili.Izostajući.On to čini radi dobrobiti ljudi.

Bog Milosrdni je stvorio ljude da budu jedna skupina koja će imati jednu vjeru i koji će se međusobno pomagati i truditi da  dijele milost i ljubav.

Ljudi su se podijelili u skupine.Te podjele nisu po prvenstvu milosti i ljubavi! Skupine se natječu među sobom da dokažu da imaju više prava od drugih da zastupaju Božiju “vjeru”.Tome obavezno dodaju da su oni Božiji “miljenici”

Takva razmišljanja su iskrivljivanja Božijeg nauka i hula na Boga Dobroga.Ljudi njima sami sebi čine nasilje.

Kad Bog Mudri poziva na molitvu On to ne čini radi sebe.Njemu se moli čitavi Univerzum.Molitva je stvorena radi ljudi.Moleći se ,ljudi treba da se sjete blagodati koje od Boga Sveopćeg Dobročinitelja  svakodnevno uživaju.I da se sjećaju zavjeta koje Mu  upravo u svakoj molitvi  predaju.Molitva je istrajavanje na putu ljubavi i milosti.

Čovjek je umno biće i u suštini neuk.Stvoren je poslijednji.Njegovo znanje nije sveobuhvatno i iskonsko. Njegova glad za znanjem čini ga brzopletim i sklonim griješenju.Kada griješi to je na njegovu štetu i što je žalosnije,još više na štetu drugih.Tada skreće sa puta milosti i ljubavi.To ga vodi u suprotnost;krv i mržnju.

Tu se pojavljuje proviđenje o kazni i milosti.

Nije kazna i milost radi Neba,već radi ljudi.Da budu opomenu da svako djelo nosi  poslijedice. Izbor je na ljudima.Radi kako radiš ali takva će biti tvoja nagrada.

Mnogi judi ne uspijevaju ili ne žele razlučiti dobro od zla, na ovom prolaznom svijetu.Zato je odlučeno da se u svijet vječnosti odvoji milost i ljubav od zla i mržnje.  Dobri od zlih ljudi.

Upitajte se da li bi vi primili zle ljude u svoj topli dom u kome vlada marmonija,milost i ljubav.

Svi ljudi su postali od pramajke Eve/Have i praoca Adama/Sdema.Svi ljudi su braća i sestre.I što je bitnije Božija djeca.

Bog Sveznajući ne traži da ga se ljudiu sjećaju radi njega,već da bi razmišljali o miklosti i ljubavi i šta život nosi kada one izostanu.

Bog Oprosta za svoju Milost i ljubav traži nikakvu nagradu.Njemu ona ne treba.Čista ljudska duša puna milosti i ljubavi je njegova nagrada.

Sve izvan toga su ljudi izmislili.

Boga Blagoga žalosti smutnja i nered na zemlji.

“Posrednici “govore ljudima šta da rade izvrčući riječi i djelo Boga Jakoga.Ne slijede upute nego laži jer rade zlo koje rade.

 

Jedna od glavnih pouka svih vjerovjesnika je :

Čovječe dobri ne treba ti posrednik u molitvi,milosti i ljubavi.

Dovoljan  ti  je Ja Jesam.

Samo Mu se obrati i bićeš uslišen.

A Bog Oprosnik prašta,neobjašnjivo mnogo ,samo njemu znanog , oprosta daje.

 

 

Priča o jednom od Kovačevića rođenih u Gradu Čednosti

 

Iz Arhiva

BY MAGAZIN

U Sarajevu, u vrijeme Indexa, su postojala i djelovala tri Slobodana Kovačevića.

Čisto sumnjam da je ijedan potomak Save Kovečevića. Drugačiji su bili. Ni skojevci ni komunisti, a ni nacionalisti.

Jedan je bio Slobodan Bodo A.Kovačević.Bio je član Indexa .Gitarista koji je gitari dao dušu i onda je  pokonio dunjaluku.O njemu ,se manje više, sve zna.

Jedan drugi Slobodan M. Kovačević je također muzičar, bio. Mlađi do onog prvog godinu dana; sa njim i Fadilom Redžićem u Lutalicama ritam gitaru tandaro. Svirao je i u Indexima II, vrlo kratko. To je grupa koja je nastala od ostatka Indexa po dolasku Bode,Fadila i Davora u one prave Indexa. Slova A i M. su početna slova imena njhovih očeva i služila su da ih tekstualno razlikujemo, fizički su se razlikovali ali zgodni bili.Obojicu su povremeno zvali Slobama.

Bodo M.je poslije svirao u Pro artama od njihovo osnivanja. U Splitu je 1973.godine osnovao grupu More sa Meri Cetinić. Doris Dragović, Oliver Dragojević mnogi drugi mu duguju zahvalnost za uspješne karijere.

Sada kao i mnogi drugi koji su napustili Dvor nema domovinu. Bavi se slikarstvom.

Sarajevo pamti svoju dobru djecu.

Sarajevo je imalo i trećeg Slobodana Slobu Kovaćevića sina čuvenog sarajevskog ljekara, Doktora Kovačevića.

Nekim ljudima vrijeme oduzima ime. Tako smo vremenom zagubili ime doktora Kovačevića. Niko mu nije upamtio ime. Bio je, jednostavno, doktor Kovačević.

Slobodan Slobo Kovačević ,doktorov sin je bio dijete pa dijete-čovjek, kojeg bi moderna nauka označila kao autistu. Za većinu nas bio je dijete -ljudina koji je put šarenih leptira lebdio nekim stazama čudesnih svijetova samo njemu znanih.

U tim njegovim svijetovima je vladao sklad, mir i ljubav. Skoro uvijek je ;ne hodao, nego hodajući jurio, žurio i lepršao vitlajući neke, samu njemu znane mjehuriće i snove.

Imao je fantastičnu memoriju i diječiju filozofiju. Volio je da se igra i juri. Njegova oridnirajuća ulica je bila Nemanjina,poslije joj vraćeno ime od prije kraja II svjetskog rata; Čekaluša. To je ona ulica u kojoj se Kemal Monteno načekao Lidije,a Milić Vukašinović bubnjo na školskoj tabli.

Sigurno znamo da bi prste u usta stavljao kada bi Lidiju vidio. Bojao se njene ljepote sve dok je Kemo nije opjevao. Nikad novac nije htio uzeti. Davalo mu se. Ako bi mu neko sladoled kupio, prihvatio bi ga. Bio je malo,veliko dijete,ogromnog srca.

Uvijek ispeglan i čist u nekim sivim za deset cenata kraćim pantalonama, braon cipelama na pertlanje i plavo bijeloj karo košulji šetao se omiljenim kvartovima.

Spuštao se Slobodan preko Mejtaša, pored američkog konzulata do Katedrale i prve Gimnazije. Ljeti je umjesto košulje blistavu bijelu potkošulju nosio. Rjeđe do Bašćaršije hodio.

Tada bi se umorio i tramvajem se vratio do malog i velikog parka, do Alipašine džamije. Na ulazu u dvorište džamije bi se prekrstio i vode napio.Tada bi opet mogao krug tramvajem do Latinske čuprije pravio i na slatko čoše išao.

Tamo bi ga Davor ili neki drugi dobri Sarajlija sladoledom počastio. Nije se micao sa mjesta,u hladovini zaklonjen od sunca, dok sladoled ne bi; ko dijete malo; sa kormentom polizao i smazao.

Poslije Njemanjine je najćešće špartao Koševo ulicom, Prije Kralja Tomiislava, do II Gimnazije i do dva parka mladosti iza nje. Od Higijenskog kroz Alipašinu (Đure Đakovića) i uz Gabelinu (Matija Gubec) nikad prolazio nije.

Tu su komunisti svoje vile krili,a ljudi ih se bojali,u tišini svašta o njima pričali.O nestajanju i otocima,priče do Slobe došle.Zato se on nikad iz Sarajeva maknuo se nije.Osim rijetko do mora,Suncegrad zidina  rivijera.

Dalje od Marin dvora nije išao , tu se za njega Grad završavao. Otac mu je govorio da mu treba pasoš za prelazak te granice između Dvora i predvorja. Pasoš nije imao, a i bojao se dalje ići jer je tamo bilo mnogo loših ljudi.

Znao je sve o dobrim ljudima Sarajeva. Njemu je to lako bilo. Imao je fotografsko pamćenje. Sa neumoljivom preciznošću je znao ko je dobar čovjek. Dobri ljudi su imali vremena i strpljenja za njegova pitanja, a bilo ih je mnogo. Bilo je to dovoljno pitanja da se sazna nečiji životopis i rodoslov. Pitanja nikad ponavljao nije.

Lica baš i nije dobro pamtio.Uvijek bi za ime i prezime pitao. Kad bi mu se odgovorilo on bi upitanog prepoznao i u tren bi mu životopis izdiktirao i ponekad i neku tajnu u životopis ubacio.
Često bi neku nepoznatu činjenicu ili novost o nekom drugom znao ispričati.Bespogovorno tačno i na vrijeme ,bez greške je znao koji je dobar čovjek umro.Oni zli ga nisu interesovali.

Kako je dobivao i djelio informacije i kako se savršeno bez greške prema njima ophodio bila je nepoznanica za naše umove. Kada bi neko dobar umro bio bi jako tužan i zamišljen , ali plakao nije. Zapravo nikad ga niko nije vidio da plače , samo je osmijeh negovim licem zračio.

Loši ljudi nizu imali vremena za njega .Bili osorni i grubi prema njemu. Zli ljudi su ga tjerali i šikanirali. No činilo se da je u to doba u je tih ljudi manje bilo,ali nije. Grad je bio manji i čvršči i zlo se dobro krilo.

Oni dobri su ga uvijek branili i znali kazniti one loše i zle Njihova ružna lica je pamtio i izbjegavao.A i oni njega.

Godine su prolazile. Slobo je stario i postajao sporiji i fizički i umno. Sve rijeđe je biograf bio. One dobre sve je upoznao,novi nisu pristizali.Tako je gubio svježinu i bistrinu,

Onih lošiji i zli su nadirali sa svih strana iz svih mogućih vukojebina.

I Slobo dijete-ljudina nevinosti i dobra i Grad čednosti se prevarili. Mislili dobro i ljubaznost su dovoljna odbrana od zla. I bili su u pravo,samo što će to morati krvlju i mnogom smrću platiti.

Kako sve ide u parovima morao se pojaviti onaj monstrum Slobodan Milošević koga posla genocidna SANU sorta oca nacije genocidnog uma Dobrica Cosić, da svu dobrotu ,slobodu i ljubav pokuša uništiti. U grad čednosti nikad sa svojim zlim koljačkim hordama nije ušao.

Jeli dovoljno reći da zvijeri debelo popušile Bosanski grb?

Slobodan Slobo Kovačević doktorov sin je živio nekoliko godina poslije rata.Ali to više nije bilo njegovo Sarajevo u kojem je on sve poznavao.Bilo je to neki porušeni grad, mnogo novih lica,stranaca koji su ga se plašili,a on se plašio njih.

Čutljivo je hodao ulicama,tiho se ugasio,presvisnuo.Tek tako, djednom samo smo primjetili da ga nema.Ili je nestao nešto malo prije rata,a njegov duh je  jurio ulicama svoga grada da ga čuva brani
i sačuva.
Ništa to neobično ne bi bilo.Sa Slobom se nikad nije mogao poredak stvari sa sigurnošću znati. Imao je neku svoju nebesku šemu pounu iznenađenja, onih ljudskih, prijateljski i vedrih.

Hvala ti za neizmjernu  dobrotu i radovanja  koju si nam darovao :

Slobodane Slobo Kovačeviću,doktora Kovačevića  sine.

Po završetku rata Slobodan Bodo A Kovačević se iz Praga vratio u Sarajevo. Svirao po bivšoj Jugi, u Sarajevu u tišini akvarele crtao.

Nikad nije mogao preboljeti što je nagovor žena napustio Sarajevo i ostavio da ga neki od Indexa i Sarajevska raja brane.Kad su Indexi zvanično prestali da postoje nekako se povukao da bi jednog sunčanog dana 2004.god. tiho, pretiho u drugi svijet za Jasnom otišao.

Slobodan Bodo M.Kovačević je 1992. iz Splita u Crnu Goru banuo.Ne znamo da li mogao ili se nije htio vratiti u svoj rodni grad.Možda nije imao kome, a možda se užasavao viška krvi i smrti od kojih mnogi pobjegoše.

Iz Hrvatske je otišao valjda zbog okruženja, ne stađunskog. Stađun je isti i u Splitu i Heceg Novom. Biće da su ga protjerali, jer mu je trebalo trinaest godina da ponovo posjeti grad i ljude kojim je život ,ljubav i lijepu muziku dao.

Grad čednosti nikad ne zaboravlja svoju dobru djecu i zahvaljuje im na darovima.

Ovo nisu svi dobri sarajevski Kovačevići.Ima ih još.

A ima i loših Kovačevića.To nisu sarajevski Kovačevići,oni su šljegli.

Amira Medunjanin – Kad puhnuše sabahzorski vjetrovi / Song – Lyrics

 


 

Kad puhnuše sabahzorski vjetrovi

Aman, aman, sabahzorski vjetrovi

 

Otvoriše na haz bašči kapiju

Aman, aman, na haz bašči kapiju

 

Razviše se u đul bašči đulovi

Aman, aman, u đul bašči đulovi

 

Probudiše tek zaspalu djevojku

Aman, aman, tek zaspalu djevojku

 

Digoše se na pendžeru zarovi

Aman, aman, na pendžeru zarovi

 

Stigli su ti od dragog darovi

Aman, aman, od dragoga darovi

Bleki – Pas , dječak i Ljubav

 

 

   

 

 

 

   

 

 

 

 

U mahali su neki čudni humani običaji.

Kada neko umre , kažemo

Mi nemamo vremena za tugu, mi ljubav slavimo.

Otuda sjeta , a ne tuga.

 

 

Aha , kako ne.

 

Vraćaju se snovi u djetinjstvo,

kada je Maksumče imao jednog psa,

običnog psa , bosanskog torlaka.

 

Ubiše ga šintori njemu na očigled.

Žica oko vrata.

Glava o ivičnjak i Medija nema.

 

Bio je to veoma mali i meden pas.

Četiri mjeseca star.

Mnogo vremena za ljubav.

Mnogo više za tugu.

Čitav jedan život tuge,

zbog malene  nestašne

slatke

rundave blentovijice.

 

Princezo, oprostićeš mi.

Život nikad ne radi čudne stvari.

Mi ,ljudi ih radimo.

Život/Usud su prelijepi i velikoduušni.

Žele nam ono najljepše , što mi sebi nikad ne možemo poželjeti.

Ali…imamo nesreću da smo bića koja griješe,

mnogo, veoma mnogo griješe.

 

Krhka ružo ,  oprostićeš mi i drugi put.

Tuga nikad ne prolazi.

Persistira kao biljeg da se voljelo i živjelo.

 

Najveće radovanje je da si ti danas sa mnom.

Nisi pored mene, Ali zar je to bitno.

Znači , vrijedio je svaki moj dan , poklonjen ljubavi.

Znači, naučio sam se da volim onako kako je Nebu

najmilostivije.

 

Mile moje ….

violina jeca

možda ruka neka

ne , ne gudalo je samo  nalik njenom

reći ću

Život  je prelijep,

Vi u njemu, sveprisutne i sveobuhvatne.

Ne treba sanjaru ništa više.

 

 

 

A opet negdje kiša i mraz neumitno biju.

I stari , ofucani ker,

koji je nekada

možda

bio poeta i slikar,

je tako sam i osjeća se bespomoćno.

Ponekad ni snovi ne pomažu.

Meša Selimović – Ljubavni citati

-,Da nisam našao tebe,  bio bih ljut na život, pa ne bih imao ništa, kao ni sada, ali ne bih  znao šta je sreća… Ne bi ti bilo lakše, ali bi meni bilo teže, i to je pravo. Nikad te više necu ostaviti samu, sve što se desi, desice nam se zajedno.“

-„Odlučio sam se za  ljubav. Manje je istinito i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I  ljepše. Tako sve ima više smisla. I smrt. I život.“

-,,Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez  razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud  ćes veći razlog?“

-,,Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog“.

-,,Prijateljstvo se ne bira, ono biva,  ko  zna zbog čega, kao ljubav.“

-,,Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte.“ž-,,Jedino u mojim očima postaješ savršenstvo.“

-,,Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikad više.“-,,Nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi.“

-,,Ljubav je ipak jača od svega.“