Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Geneza čednosti  Čari vođenja ljubavi

Geneza čednosti                                                           Čari vođenja ljubavi

 

San za snom ISan za snom II

San za snom

 

Uzburkana Plava voda  Oteta milovanja

Uzburkana plava voda                                                              Oteta milovanja

 

Srce gori Svijet moje Malene

Srce gori                                                                                        Svijet moje malene

 

Nebeska čarolija  Tajne behara

Nebeska čarolija                                                                          Tajne behara

 

Raskoš  Ustaljenost

Raskoš                                                                                  Ustaljenost

 

Rapsodija u zelenom  Zavodljivo plavetno oko

Rapsodija u zelenom                                                    Zavodljivo plavo oko

 

Valovi strasti  

Valovi strasti                                                    Afroditin lug

 

 

Hafiz Širaz – Sprva držah ljubav lakom

 

 

Ej krčmaru, krčag puni i podaj ga svima sada:

Sprva držah ljubav lakom, ali potom eto jada!

 

Dah mošusa koji lahor kovrdžama njenim ote!

Sa vranih joj uvojaka krvlju vriju mnoga srca.

 

Što je spokoj i sigurnost na postaji duša naših?

Svakog trena zvoni klepka: tovar prti i nosi ga!

 

Ako hoće glavni mag, sag molitven pit će vina

Da putnik ka cilju višnjem svoj putokaz čvrsti ima.

 

Mrkla noć i strah od vala, mučni snovi – o vrtlogu

Put je naš, a lak je teret kukavica sa obala.

 

Ja sa staze sebeljublja putu srama se obratih,

Pa kako ću čuvat tajnu rad koje se skuplja družba?

 

Ako želiš da je s tobom, ne skrivaj se, o Hafize:

Kadgod tebe sjaj ozari, oprosti se od svijeta,

 

Indexi – Predaj se srce / Song – Lyrics

 Srce gori  On je tako sam  Tuga ne stanuje u ovom krajoliku

Drago nam je da je neko iščeprkao orginalnu verziju pjesme.

Predaj se srce

Volio sam njene oci

njene ruke, njenu kosu

volio sam cak i pjege

na malenom, lijepom nosu

 

Ni slutio nikad nisam

da ce ljubav dati drugom

da ce ludo srce moje

ispuniti tugom

 

Ref.

Predaj se srce, izgubili smo boj

nikada vise ti ne pricaj o njoj

u mom zivotu sad nema vise nje

predaj se srce, izgubili smo sve

 

 

Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa – 4. Zapis L.P. u 10. Poglavlja

 

 

Poglavlje 4.

Pariz , Monmartr i Pozorište

Izabrao je umjetnost kao svoju profesiju. Bolje reći bolest i opšte fizičko stanje mu nisu ostavljali drugu mogućnost.Sklonosti ka crtanju i slikarstvu ,koje mu je od djetinjih dana potspješivala majka ,su postale osnov njegovog života.
Utraganju i odabiru građe za rad , često se pominje jedna rečenica:
-Usled nemogućnosti da se koristi svojim telom u potpunosti, poceo je da živi za umjetnost.* ( *Enciklopedija Britanica 2004.).
Pogrešno. Iz više razloga.Mnogi će pomisliti da je živio od umjetnosti. Zaboravljaju da je porodica Tuluz-Lotrek bila među najbogatijim aristokratama tog doba. Ono važnije , umjetnost bio bijeg Tuluz-Lotreka od nesreće i usuda u vrtlog života.
Grad svjetlosti, Anatol Fransa * (* Anatol Frans književnik , slikarev savremenik koji je prije svega bio esteta koji je objavljivao stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane) , Pariz je bio njegovo životno opredeljenje od najranijih dana djetinjstva. U njemu je počela njegova bolest i završila.
Pariz je u to vrijeme bio centar svih kulturnih dešavanja i što se tiče same umjetnosti a i svrukupnog života i provoda na ulicama. Monmartr je bio središte umjetnosti i srce Pariza . U isto vrijeme na ulicama Momartra, bolje reći u zagušljivim lokalima , pozorištima, Monmartra su se susretali slikari Van Gog, Pol Gogen, Žorž Sera i Tuluz Lotrek. Sasvim različiti po svojim karakterima imali su nekoliko zajedničkih imenitelja, ljubav prema slikarstvu, apsintu, noćnom životu i lične tragedije.Sve to je stvorilo neke spone među njima, koja je dovela do male revolucije u slikarstvu i umjetnosti. Lične tragedije su prijemčive za sveopopštu neprevdu i bijedu. A to su već neiscrpne teme za rad. Zahvaljujući tim umjetnicima, još jače se nastavlja probražaj umjetnosti i rušenja krutih načela akademizma , koji su započeli impresionisti.
Monmartr postaje kulturno umjetnički centar epohe na prelazu dva vijeka u kome su se desile revolucionarne promjene u slikarstvu i umjetnosti. Umjetnost je izašla iz uskog kvira ateljea. Oslobođena, lutala je po prirodi , po kafanama, trgovima , parkovima i pločnicima. Kist i boja su postali oružje koje kritikuje i upire prstom u sve prisutnu nepravdu . Istovremeno ruše se i krute umjetničke, slikarske forme i shvatanja.
Ulica, kafana, javne kuća , pločnici crvenih fenjera, scene svakodnevnice polusvijeta postaju nepresušni izvor motivacije, ali i druženja. Ogromne količina apsinte su kolale krvotokom umjetnika.
Slikarstvo i zabava , bjesomučni noćni život u tami polusvijeta , kao jedini močući vid življenja zarobio je i grofa Tuluz – Lotreka. Cinici bi rekli – smrtonosno.
Vremenom postaje nezabilazan činilac u dešavanjima u kvartu umjetnosti i nazivaju ga „dušom Monmartra“.
Odjednom njegova umjetnost nije samo puka faktografija, plakat ,posteri, ilustracije ili printovi za časopise. Odjednom slike dobijaju dušu, umišljaj, potiku , autentično viđenje ili snoviđenje slomljenog ili nestašnog čovječuljka.
Tuluz-Lotrek postaje vjerodostojni dokumentarista koji predstavlja avangardu svoga vremena. Njegovo djelo postaje poziv naputovanje kroz život pariškog noćnog života. I tadašnjim i budućim generacijama.

Postavši neodvojivi dio slikarevog bića, noćni život Grada svjetlosti , upoznavši sve njegove velove i valere Tuluz – Lotrek omogućuje posmatraću sudioništvo u tim šarolikim i opijajućim svijetovima pozorišta, kabarea, bordela i trotoara ulica crvenih fenjera. Začujuće je da svaki posmatrač bez izuzetka poželi da postane dio života Tuluz – Lotrekovih pralja, pjevačica, igračica prostitutki ka vodilje i opsjene boemima i hedinistima, lišenih predrasuda, oslobođeni okova učmalih molralnih društvenih normi i licemjerstva.
Pariz je još u djetinstvu postao Tuluz-Lotrekov grad i sudbina. Blagodeti Pariza koji su odškrinuli vrata slikaru , a on ih treskkom širom otvorio pobrojani su svakom slikom koju je poklonio javnosti.
Monamrtr bez Tuluz-Lotreka i njegovih muza, prijatelja, i svega onoga što što je tada značio njihov život definitivno ne bi bio onaj Pariz o kojem se već stoljećima priča.
Čini se da nema dogođaja koji se desio u njegovom okolišu a da ga on fotografskim sjećanjem kista nije ovjekovječio.
Zaljubljenik u pozorište od mladosti , nikad se nije rastao od njega. Čitavo vrijeme umjetničkog djelovanja bio je aktivni sudionik u životu pariških pozorišta.Bezrezervno, ponekad i bez novčane naknade ili svojim prilozima je učestvovao u realaizaciji mnogih avangardnih programa. Mogim sačuvanim i izgubljenim posterima , printovima, panoima i slikama proslavljao je pozorište i pozorišne umjetnike , izvođače i scenu..
Neko reče ; dobro se dobrim vraća!
Prvenstveno zahvaljujući djelima posvećenim pozorišu Tuluz – Lotrek je stekao slavu, prvo na Monmartru, pa u parizu i dalje je sve išlo svojim tokom.
No. njegovo djelo nije samo zaljubljenost u pozorište. To je bila prilika da iskoristi moć pozorišta koje je ono zauzimalo i pariškom društvu. Pozorište je bilo žila kucavica noćnog života i promenada skoro svih ličnosti od imena i značaja. U pozorištwe se dolazili da se posmatra , uči i sklapaju poznanstvai prijateljstva , i da se istovremeno bude viđen i prepoznat.
U Tuluz-Lotrekovim djelima čini se da je scena pozorište, bordela, hipodroma, šetališta …, potisnut u drugi plan, ponekad čak i potpuno izostavljene. On želi da nam predstavi kretanja jednog društva kojeg čine skoro sukobljeni pojedinci , koji skriveni iza maski posmatraju jedni druge, zaboravljajući da pogledaju u svoju grotesknu nutrinu
Radeći za pozorište otkriva tehniku Japanakih drvoreza. Da ali je to primjetio u djelima Degasa i matisa na koje je ta vrsta japanske umjetnosti utjecala, ne može se pozdano tvrditi. Ali sasvim je evidantno da je Tuluz.lotrek otišao korak dalje.
Radeći na plakatu predtave Japanska diva do maksimuma je iskoristio dvodimenzionalnost kao način prezentacije predstave. Velika jednobojna ravna ploha plakata i jaki efekti uzoraka kao da su preuzeti dirktno sa japanskih drvoreznih igrarija.Od tada ova scenska odlika je vrlo čest gost ne samo na plakatima nego i u ostalim djelima.

 

Nastavak slijedi sutra 22.9.2019. u 21 09

Bleki – Milina

Pitaju me kako sam?!

A , žene su direktne i sve znaju.

Slegnem ramenima.

Općenito tako i tako!

Vako i nako!

Nije da se falim.

Nogatransiran od šuplje priče.

Ma, bjaž’ ba.daleko mi kuća od pameti-nepameti,prepisivača,vulgarizama, drvenih filozofa , samozvanih popušlića …, zaždivna priča u drugi univerzum.

Joj , skoro da sam pametan. Tko da zna?

I šta će mi to.Nisam blećak.

Ljubavi, samo ljubavi i ženskog smijeha i cike midaj.

Šta ti bi,čudite se?!

Šta bi – bi, a šta će biti i ne pitajte.

Ništa dobro!

Mislimo jednog dana kada dođe vakat.

Treba mi predevarat i ovaj dan , pa noć.

I idući i tako redom.

Moram, život je prelijep.

A tim danima nanijetio hejbet ljubavi i takara.

Joj jeste vi, nekakvi. Svašta vam na um pada.

Govorim o sekiraciji, takav vakat, takarli nekakav došo.

Vi mislili ; ja ,nako ,po bosanski , koliko sati toliko … devera po glavi , nekog , konkretnog stanovnika.

Opet, mislim treba se ponekad malo i odmoriti.

Ma, ko frštulji odmor. To je za besposlene i zaposlene.

Nije za mene. Nisam navikao.

Odmoriću tamo gdje se insan nikad ne umara.

Ovdje se može na čas odmoriti , ups, samo da bi se opet …, zaleglo. Čuj molim te , odmor. Kaki je to način?

Đardini vabe i mirisom magijaju , a tamo neki bi se odmora faćali.

Idite , boni , pa se liječite.

Hoćete da se čuvarica đardina i srca naših milih ljepota, razboli od moga odmora.

A tijelo drhti, pusto se biba i doziva:

-Dođi Dragi uberi me.

Nije da se nema izbora.

Ali budaletini ne moš dokazat.

Meni je zaroniti u đardin , kao u Ocean Tišina i sni, i mahnitati,

k'o budali u bazenu baklavica ,

k'o hudom u ljepoti rajskih đardina.

I neuki meni , nemoj zgriješiti.

Hadumi.

Kada je ljubav bila grijeh?

Uranjajući u mirise i ljepote ,ne bojim se grijeha.

Ljubav je od Milostivog darovana.

Njegovom ljubavlju i milosšću smo stvoreni.

Što bi poetese rekle:

Uranjaj , mili ,samo uranjaj.

U uranjanju je milina i spas.

Normalno ako preživim prebibavanje.

Ponekad ne'mre srce, tu milinu izdurat.

U prevodu: Bibaj se , bibaj. Do sudnjeg dana se bibaj .

Milina je , ne da mi se iz sna buditi.

I onda ne vjeruju kada kažem:

Život je prelijep.

Osim onih koji znaju.

Рада Рай – Ты душа моя… / Song – Lyrics – prevod

  On u vrtlogu nade Ljubav u duši

 

Ты, Душа моя, – косолапая,

Что болишь ты у меня,

Кровью капая?

 

Кровью капая, в пыль дорожную,

Не случилось бы со мной

Невозможное.

Кровью капая, в пыль дорожную,

Не случилось бы со мной

Невозможное…

 

Я люблю тебя – ты судьба моя,

Без тебя мне жизнь моя, –

Опостылая.

 

Без любви мне жить – только маяться.

Так у нас – у нас с тобой,

Получается.

Без любви мне жить – только маяться.

Так у нас – у нас с тобой,

Получается…

 

Ты, Душа моя, – косолапая,

Что болишь ты у меня,

Кровью капая?

 

Кровью капая, в пыль дорожную,

Не случилось бы со мной

Невозможное.

Без тебя мне жить – только маяться.

Так у нас – у нас с тобой,

Получается.

 

 

Ti dušo moja

 

Ti, moja duša – plavokosi

Što buljiš u mene,

Krv vri?

 

Krv vri, vatra u meni

To se meni ne dešava

Nemoguće.

Krv vri, vatra u meni

To se meni ne dešava

Nemoguće …

 

Volim te – ti si moja sudbina,

Bez tebe moj život –

Ne postoji

 

Bez ljubavi, moj život  je –   samo  patnja

Tako je meni,u meni s tobom

Razumljivo

Bez ljubavi, moj život  je –   samo  patnja

Tako je meni , u meni s tobom

Razumljivo

 

Ti, moja duša – plavokosi

Što buljiš u mene,

Krv vri?

 

Krv vri, vatra u meni

To se ne dešava sa mnom

Nemoguće …

Bez tebe moj život – je samo patnja

Tako je meni,u meni s tobom

Razumljivo

Bleki – Znam koliko si me voljela ludice mila

 

Često sjednem kraj prozora
zagledam se u zvijezdice
čujem šapat glasa svog
a  pitam nebeske druge
da li sam pogriješio

žmirakaju kao i uvijek
slušaju tugu
u vrisku  ljubavi tvoje i moje
što gasne srce
smješkaju se
ali nijeme

morao sam te pustiti
labudice moja
boljela  me mladost tvoja
lepršava i čedna
kao sjenka  ljubavi
u sijedim pramenovima
u svakoj smiješnoj bori
koje si milovala i voljela
nevinošću djetinje duše svoje

oprosti mi krhko ružo
odlazim bez oproštaja
ne želim ti srce skršiti
dockan shvatih
da kapi tvoje rose
ubijaju časnost dana
zapisanih da me bole
do poslijednjeg lista kalendara
a odleprša nošena ehom
imena tvoga

A znam koliko si me voljela
ljepoto moja
ludice mila

 

plisani-dodiri  ples-svjetlosti  dardin-ljubavnih-dodira

tirkizni-snovi  snovi-zaljubljenih  razvedravanje

snovidenje  njeno-ime-je-krhka-ruza-ii  trnje-i-ruze

nevinost-i-strast  tisucu-velova-jedne-zene  nesalomljiva-krhka-ruza

 

 

Lord Bajron – Kad rastasmo se tada

 

Kad rastasmo se tada
uz muk i suza breme,
a bol nam srca savlada,
na vrlo dugo vreme,
bled, hladan, obraz ti posta,
ko led sam celov tvoj;
a meni tek tuga osta
kroz ceo život moj.

Tog jutra rosu ledenu
sred svog osetih čela
ko hladnu strepnju jednu
što obuze me cela.
Ti skrši zavete svoje;
sad mnogom pripadaš, znam;
kad ime spomenu tvoje
i mene samog je sram.

O tebi priča svud bruji,
za me posmrtno zvono;
kroz srce jeza mi struji:
što te ljubljaše oni?
Ti nikome od tih ljudi
ne beše tako znana;
bol osta sred mojih grudi
i večno živa rana.

Mi sastasmo se tajno;
sad tajno pamtim, smerno,
što srce ti nehajno
već presta biti verno.
A sretnem li te kada
kroz mnoga leta duga,
moj pozdrav biće tada
sav pusta, nema, tuga.