Bosne zemlje Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

Pretežno plavo

Bosna sanja   

Bosna sanja                                                                   Violetni izvor u plavom

 

 

Plavetna duša    Mjesečeve iskrice

Plavetna duša                                                       Mjesečeve iskrice

 

Profil  Čarobna noć

Profil                                                                                         Čarobna noć

 

Šljive     Blagost

Dvije šljive                                              Blagost

 

Noć nad đardinom        Ponoćna čarolija

Noć nad đardinom                                                                          Ponoćna čarolija

 

Vejte snjegovi  Snježne gore Bosne zemlja Božije milosti

Vejte snjegovi                                                                 Snježne gore Bosne zemlje Božije milosti

 

Mjesečevi cvjetovi na Modrom rijekom  Led se topi

Mjesečevi cvjetovi nad Modrom rijekom                                 Led se topi

 

Svijet maglica   Mjesec je plovio

Svijet maglica                                                                          Mjesec je plovio

Lord Bajron – Gle, Ide Lepa Kao Noć

 

Gle, ide lepa kao noć maja

zvezdanog neba i vedrih klima,

sve najlepše od mraka i sjaja

u liku svom i oku ima,

umekšanom svetlošću Raja,

što od neba ga dan ne prima.

 

Tek senka jača s manje zraka –

i slabi slast neiskazanu

u talasu njenih uvojaka,

i blaga svetlost u vedrom danu,

gde ćuti misao slatka svaka

svu draž u čistoti razabranu.

 

S tog obraza i čela vedrog –

što tiha je, a reč ne gubi –

smešci zbore u boji nežnog,

da njenu prošlost blagost rubi,

da njen duh ne zna greha zemnog,

a srce njeno čisto ljubi.

Bleki – Ostani

 

Nikad ne moli

nikad ne reci ostani

samo pruži ruku

dame biraju

 

ako vazduha zatreperi

to je u redu

dvoje se nije našlo

a to nije dobro

 

nedostaje pola priče

onaj važniji

dvoje se našlo

ovaj put mimoišlo

 

nesporazum žali

godila bi riječ krhka

dodir tvojih bedara

nekako … ih osjećam

 

u ovoj noći

kad želim mjesec

s tobom snove

ples da djelim

 

ako padnem samo želim

da vidim kako letiš draga

ocena preko do se uranjam

a Tišina sni iluzija bdi

Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa -Rezime zapisa L.P. u 10. Poglavlja

  1. Individualnost Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa

Tuluz – Lotrek  u svoja djela unosi detalje i i scene  svakodnevnog , konkretnog života, najčešće nožnog života ili motivima  vezanim za njega. .

Njemu kao da nije  bitno šta slika. Bitno je da dokumentuje ono što vidi. I radio je na način koji su to radili i njegovi savremenici. Njegovo biće je bilo napeto, nemirno, veoma intelektualno i radoznalo, ali i razigrano. Otud igre bojama, svjetlošću , kroz koje se provlači jako naglašena životnost, vješto skirvajući svoje osjećaje. Mi ne znamo da li je slikar veseo ili tmuran lik.

U okviru tih relacija i razmišljanja se kretao čitav život  Tuluz – Lotreka kao odrasle osobe i umjetnika. Ali to nije sve. Da bi se dobio kompletan umjetnik kakav je bio Riri , potrebno je  sagledati ključnu karakteristiku njegove ličnosti – individualnost.

Ima jedan citat koji određuje ekspresionizmu,  a koji na najupečatljiviji način govori   dijelu umjetnosti  i životu slavnog slikara  :

„Iza vidljivog izgleda stvari skriva se karikatura, iza beživotnosti vreba tajanstveni avetinjski život, i tako sve postojeće postaje groteskno.“ * (* Str.54.  Istorija modernog slikarstva…)

Tuluz – Lotrek  je svojom pojavom bio groteska* u svim mogućim značenjima te riječi.

(Francuski * grotesque –  fantastièan,neobičan, čudan, pretjeran, neprirodan; smiješan, nastran; groteskni  baletni ples koji pravi komične pokretei skokove).

Večina njegovih dijela podsjećaju na grotesku* , vrlo  često sa primjesom ironije i komike.

(*Groteska  je karikaturalno-fantastična i iskrivljena slika stvarnosti, koja ne izaziva komična, već zastrašujuća osećanja.)

Bio je svjetan toga , nije se krio , čak šta više, bio je jedan od najeksponiranijih građana Pariza i Monmartra ( posebno)..

Postavlja se pitanje :

Zašto je to tako?

Odgovora je jednostavan . Za sve što je u životui radio i postigao  je trebala izuzetna hrabrost i jak  duh , svojstven samo  snažnoj i bekompromisnoj individualnosti.

Od malih nogu Tuluz – Lotrek je pripreman da bude poseban, jer on je naslijednik čuvene aristokratske  porodice.   Godine boli,   patnje i usamljenosti koje su došle  nisu slomile  dječiji duh.  Očevo odbacivanje je stvorio  glad za priznanjem i sviđanjem, to je opet  je pojačala želju za isticanjem i dopadanjem.

Bolest mu je ograničila izbor profesije i društva. Porijeklo i novac su mu omogućili vrhunsko obrazovanje i život rasterećen finansijskih problema.  Staleška izolovanost i podvojenost su mu omogučili  anstajanje sasvim dovoljne količine arogancije i samouvjerenosti.

U mladosti je lutao od naturalizma do impresionizma,  školojući se u tradicionalnim , akademskim ateljeima.

Koliko je to elemenata za nastajanje jakog individualca , koji sebi može douvoliti bilo koji luksuz.

Začudo , Tuluz . Loitrek je i pored svih mogućih problema odrastao kao jaka ličnost bez kompleksa, što se odrazilo kao jedan od glavnih eksponenata njegovog slikarstva. Beskompromisna individualnost.

Beskompromisne, slike ,  ponekad su  ogoljene do najednostavnihijh formi i linija , ali  kompleksnošću svojih pitanja i poruka i dan dans zbunjuju i plijene.

 

9.Tužni smotanko ili raskalašni čovječuljak

 

Pred sam kraj života, Tuluza-Lotreka roditelji  smještaju u psihijatrisku bolnicu  da se liječi od  alkoholizma.   Tu nastaju mnogobrojne  skice  na temu cirkusa.

Davno prije toga je shvatio da je život lutajući i vrlo  prolazni  cirkus , ponekad sa vrlo  tragičnim poslijedicama i sasvim izvjesnim krajem.

Tuluz – Lotrek je imao jednu kosmopolitskum osobinu : nikad nije   zanemarivao ljude oko sebe.

Nama je ostala prica o slikaru-patuljku,veselog duha.

Tuluz Lotrek – slikar koji je šarmom osvajao žene

Anri je važio za veoma senzibilnu i empatičnu osobu. Tokom odrastanja, majka ga je ohrabrivala da slika.

Život im se svodio na slikanje provod po noćnim klubovima i opijanje tada jako popularnog apsenta u nevjerovatnim količinama. Upravo to snažno osjećanje za opštu nepravdu u svijetu pokazalo se kao izvor neiscrpne snage za rad . Generacija umjetnika prije njih uspjela je da se usprotivi akademizmu i izvede umjetnost na ulice u parkove i oslobodi je isključivog rada u ateljeu. To su učinili impresionisti.

 

Mladi umjetnici poslije njih, među kojima i Tuluz Lotrek učinili su jos veću revoluciju. Oni su među svoje motive uvrstili scene iz takozvanog “polu svijeta”. Slikao je život u Mulen Ružu i drugim pariskim kabareima i pozorištima, kao i život u bordelima koje je često posjećivao i u kojima se i zarazio sifilisom.

Smatrao je da žene moraš poznavati da bi ih naslikao a da bi ih poznavao moraš provesti sa njima intimne trenutke.

Bio je popularan i prvlačan među ženama, tačnije važio za umjetika neodoljivog šarma.

Tako je i portretisao, u to vrijeme veoma slavne pjevačice, Ivet Zilber i Luiz Veber, koja je izmislila čuveni francuski kan-kan. Dok bi sjedio u kafanma, crtao je skice, nervoznim krivudavim linijama.

Nekada je svoje crteže u trenutku inspiracije bio primoran da zabilježi na stoljnjaku u kafani. Sjutradan u svom studiju iz tih skica pravio remek dijela: slike, crteže, litografije, postere i ilustracije za časopise. Ugledao se na Edgara Degu i Pola Gogena i japansku umjetnost. Koristio je asimetričnu kompoziciju, oštre uglove i velike jednobojne površine.

Od alkoholizma je sa trideset sedam godina pretrpio infarkt. Primljen je u sanatorijum, odakle se brzo vratio kući, gdje je ubrzo i preminuo 9.9. 1901. Njegove posljednje riječi bile su “Matora budalo!”, upućene ocu.

 

  1. Rezime

 

„Nikad ne bih slikao da su mi noge bile duže.

Radije bih postao hirurg ili džokej nego slikar.“

 

Možda ?

Možda bi posato hirurg?

Džokej zasigurno ne!

Potomku grofa koji bez ustručavanja  mokri pred  kraljem, nikako ne bi dozvolili da bude džokej.Ne dolikuje mu.

Možda bi postao kliše salonskog  đentlmena po majčinom željama ili svestranog dendija ženskaroša po očevim naumu.

Nikad ne vrijedi razmišljati šta bi bilo…

Ne može se sada razmišljati da li je sve  to bilo zahvaljujući, rodoskrvrnuću , bolesti , majčinim usamljenošću  , očevom ariogancijom i odbacivanjem,  groznicama , lomovima kukova, užasnim bolovima  ili samo spletom okolnosti

Postao je to što je postao.

Jedno krhko biće , osuđeno na bol i tavorenje na marginama društva ,  je izuzetno snažnom  voljom i neizmjernom  hrabrpšću uspjelo da krene u neizvjesnu pustolivinu,  nesrazmjernu  njegovim fizičkim i  društvenim okolnostima.

U neprikosnoveni talenat  , Tuluz-Lotrek je  unio je strast ranjenog , gušenog, negiranog  i odbačenog bića, željnog ljubavi ,osjećaja , druženja…

U svojoj pobuni protiv porodice, učmalog i dekadentnog drštva , protiv Usuda , u stalnoj borbi  ne mirenja sa sudbinom stvorio samo njegovo i umjetnički nedostižno.

Jedinstvenost i jednostavnost kolorita, napadnost linija i izbrušenih kontrasta u kojim svjetlost bdije nad tamom , nisu stvorili samo slikarsko / crtačka djela vanserijske živosti , ljepote i umjetnosti. To su objektivni frangmentarni dokumenti o dobu u kojem je slikar  živo.

Slike Tuluz – Lotreka  nisu salonske slike namijenjene   retrogradnim akademskim  uskotračnostima i ukusima malogranštine. To je umjetnost kritike društva i pobune protiv trivijalnosti i bezosjećajnosti u koje  to društvo potonulo.

I ono najbitnije:

To je umjetnost čovjeka koji je pobijedio svoju bol i samoću i unatoč predodređenosti za nauspjeh i svojim djelom  sebi  napravio spomenik za sva vremena.

Koristivši vrijeme i život  koji mu je poklonjen , družeći se sa najpoznatijim umjetnicima i ljudima svoga vremena , kao veoma inteligentan i obrazovan sudionik javnog života,  oteo  je maksimum od stvarnosti koja nije bila nimalo blagonakolna prema njemu.

Apsint je kasnije postao zabranjeno narkotično sredstvo. Konjak je žestoki alkohol.  Mnogi  u njemu vide  i alkoholičara i narkomana. Tuluz – Lotrek je mješanjem ova dva pića dobio koktel  – zemljores.

Simbolik ili ne , čitav život Tuluz – Lotreka aristokrate i slikara je bio zemljotres , sa svim svojim efektima i poslijedicama.

Mnogo zemljotresa i burnih podrhtavanja su morali uzeti svoj  danak.

Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa  poslijednji  od loze Tuluz Lotrek je umro u Henri u   24.  9. septembar 1901. u  majčinom zamku  Château Malromé nadomak Bordoa.

Godine 2005.,  slike  malenog slikara na aukciji dostižu astronomske cifre i do 14.5 miliona dolara. Jako bogata ostavština , zar ne.

U umjetničkim krugovima je ostala priča o slikaru-patuljku, nesrećnom  smotanku  ili raskalašnom čovječuljku veselog duha, u zavisnosti kakva osoba prenosi priče, optimista ili pesimista.

Grofica Adela Tuluz –Lotrek  nikad nije mogla da prežali bolest i nesretan život svoga mezimca, koji je uspio da joj za života  pobjegne iz zagrljaja.. U njegovu  sopomen   promoviše umjetnost svoga jedinca. Izdvaja fond i pravi muzej  u Albiju ,  mjestu rođenja velikog umjetnika.  Veliku i nesebičnu  pomoć ima  u Moris Žoajenu , možda jedinim pravom i iskrenom prijeteljem kojeg je Tuluz – Lotrek ikad imao.

 

 

KRAJ

 

Lepa Vranjanka – Božidar Stošić / Song – Lyrics

 


Nijanse tuge Zaleđeno jezeroRasuto srce

 

Vranjanka

Volela me jedna Vranjanka

mladost mi je kod nje ostala
nit je Sofka, nit je Kostana
vec najlepsa Lela, Jelena

Ref.
Pusto, pusto, pusto mi je sve
nema, nema moje Jelene
dodji, dodji Lelo, Jelena
ti si moju mladost odnela

Ko zna gde je moja Vranjanka
lepsa od svih, lepa Jelena
sve bih dao kad bi saznao
ko je moju Lelu ukrao

Ref.

 

Venerin brijeg, capin i meze

Zove neki dan Deba. Nešto mu se ona sofra iz đardina ili derdana prisnila. Ne zna ti više one stranske riječi naukovati, zna samo da je bašča sa ljuljaškom neka , kad je on od Mojsija milju nekom nabrajalicom zaradio. E taki mu akšamluci fale.

Taze meze sa sofre, brizle zabiberene i bjeli bubrezi umočeni ,najviše. Ostalo se može nadomjestiti. Namah ga opauči žena.

Ona njegova ni sjedalicom da mrdne , kaže došo vakat kad i ona mora počet vezova se igrati. On se ko merhum obradovao. Pošo se on skidat, a ona njemu šta to radiš bleso jedna, vidiš da je zima, prehladićeš ga. Ja i onako samo na igle i svilene konce mislim, taj tvoj sitni vez, singer šteo mašine, mi naum ne pada.

Ti što si po meni vezo, vezo si. Jas da si dvije tri recke u minusu, kad mi prigusti nadoknadit ćeš, iako si sa roštiljem plaho ograisao, hoćeš se ti fićfirića igrati.

Daj , napišite barem nešto o jednoj jedinoj sofri, mezetu i akšamluku da me želja mine. Natandarite riječi iz onog našeg pojmovnika da ljudi znaju šta je šta.

Za tri minuta eto i Herco :

– Srce mi puca, samo što me ne hekne, daj jednu želju pred ahiret, ono o akšamlucima ispričaj.

Javi se Branka Vojvodić , kaže Oma ne vidi nazvati, i ne samo to, ništa ne vidi, ne mre ništa opaučit bez njene pomoći , ali upravo valja niz probavni i u probavni drugu tepsiju furdenjače. Pliva u loju. Sve pita pominje li se to neka sofra.

Lenji samo jecaj kroz slušalicu :

– Brizle.

Jedino se Mojsije ne javlja se, sigurno se stidi i glavom u doksat heknjiva.

Osjećam da se su đardini i đul bašte malo usne otvorili i da se razneženo smješe;eeej jaro moj , bijahu to vremena.

Pristavimo onu našu veseliju; nećemo vam reći koju. Pogađajte, o medenim nekim je riječ. A za kraj jednu dvije tužnije, meraklijske.

Najljubaznije molimo papake, krakane i šupke da se isključe iz ove načrtanije. Imaju svoju , nek u nju blenu. Spala knjiga na pašaluk. Sve nihovo je sušta suprotnost našemu, odnosno ovoj ljubavi i ljepoti.

. Mi ćemo kratko i po običaju okolo kere na mala vrata.

Kad Deba progovori onad znaš da je najmasnije i najdeblje progovorio. Zbog toga ćemo jedan njegov čuveni doktorat djelomično citirati:

Riječ capin nisu ljudi izmislili, nebo ga je poslalo. Capin je višeslojna i višeznačna riječ. Koliko je u toj riječi metafore, ironije i stilskih figura, koliko sadržine to se ne može objasniti tek tako. O tome ću barem još jednu disertaciju napisati.

Capin može ko metal tvrd biti; kad je od metala; a da je od metala jest, ponekad. Taj je geolozima dobar, a oni se samo kamenjem bave. Nije im ovdje mjesto uako vas život nešto biše, to što rde rade daleko od ženskog insana.

Nekad je tupa strana obložena glatkom gumom i čini se tako mehka gumenasta , a nije, više je po svojstu nekom grbu nalik. Taj je capin malo metalan, malo gumenast, može mnogo čemu podlužiti.

Nekad je tupasti dio capina obložen drvetom i poludrvenast, polu metalan je. Taj capin odmah baci, spoj metala i drveta začas se polomi. Metal i drvo loša kombinacija. Previše kruto, bolno i lomljivo.

Mnogi planinari svje capine od drveta prave. Zato drveni capin može ko drvo tvrd biti jer je od drveta. Nisu svi planinari vješte drvodelje. Tada capini liče na topuzine ili tojage.

A metalni ne valja i treba ga baciti; ako zapadne kiša može insanuna munja ili grom strefiti. Dakle ako si planinar ti onaj gumeni ili tojagu prihvati i ka planinama i planinarkama hodi. I nema belaja. Samo frka,cika i vriska.

Najbolji je onaj capin što ima osobine i drveta i ebonita ili tvrde gume. Čvrst ko drvo , baršunast i sjajan ko obenot, bogdicu savitlji, haman ko tvrda guma. To se traži joj , mamo mamice.

Jel capin planinski čekić, jeste. I sam,ga Mojsije malo prije reče vazda na planinu nosi. Jel hoda po planinama? Ide i uzduž i poprijeko, i ubrdo i nizbrdo, i u ravan i u sridu, a moš’ ga zadjenut i zabost i za uho, za pojas, ispod pojasa, na haljinu, ispod haljine, čak i na leđa, ako ne paziš i nečija usta o njeg’ zakači il’ ubacit.

Kad stigneš na kotu, ako se prije toga nisi ulogiro, možeš sasvim slobodno njime kotirati ili logirat. Pa kad se kući vraćaš, opet isto. Minimum dvadeset čertri puta po danu vikenda. Ako je ženska prije puritanka bila, eto ti belaja koji nije belaj, mora se i više.

Deba mili! – zove Frka tiho, ne znamo odakle. Načula ona o čemu se priča,konta Deba.

Šta je,šta se dereš ? – dere se Deba, hem ga u disertaciji prekida, hem mu autoritet ruši

. -Može li Lenji zabiberiti,

-Može, kakvo je to pitanje ,pusti me , jašta će nego zabiberiti, bona,idi pospremite to.

Misli Deba na na mezu i oblizuje se, a i kako do jedne riječi nije došo, ništa skonto nije. I bolje da nije i nikad skontat neće.

-Jesi siguran sto posto za toj besjedu o capinu.

-Dvjesto postim ja i dvaput ako treba.

-Zatim; jel’ capin čekić, jeste. Ima li dva kraja, ima. Jedan oštri i jedan tupi. Jel’ tupan tupom stranom ekser zakucava, jest, zakucava. Kolko će bolan u životu zakucavati to niko živi izbrojiti ne može. U Bosni se to sigurno ne može.

Jel’ oštrom stranom čeprkaš i odvaljuješ, jes čeprkaš i odvaljuješ. A koliko ćeš za života odvaljivati ako si pametan ti mi reci.

Neki će drugi neće ćeprekat il nemaju capina, ili ko crvić ili im gusle i prange strah utjerale sa se ne smije živi čuti, ni pogled ispraviti. Žao mi je ljudi, što smo ih na početku priče izbrisali. Ne može se priča tako lalo njima oteti. Oni profulili bosanski grb pri rođenju.

Neće im otac katil ove lijepe mile Bosne. Majke ne smiju pisnut; samo uzdišu joj mamo mamice. Čujem počele im i seje isto pjevušiti. I eto ti njih čitav život ko puhovi i dole i u glavi.

Jel capin veći od bosanskog grba, skoro da jest. Nije da nije bitno, bolan našta je nešto nalik. Nije važno ni šta je pisac htio rjeti. Bitno šta šta on podrazumjevaje kakav je njemu ćeif i nevolja i šta, gdje i kako se na šta on ukazuje i prislanja, istura i prsi.

Vi se k'o pametni pravite, riječima baratate, pa slušajte i rješite i ovu enigmu:

Capin pet slova ima. Dva plus dva parna i jedno neparno. Ono neparno izbaci, ova dva para šatro složi i šta ti ostane?

Ostane ti bolan ona hevina: haremski cvijet, ako ćemo pravo i lotos haremski, đula đulbašte, bagrem razigrani, jorgovan mirisni, boliglava vatrena, kadifica svilenkasta, ljubićica blažena, karanfil rumeni.

Ostade ti bolan cvijetni đardin prekrasni sneni. I kako taj đardin ne sanjati i u snove i na javi dozivati i dosanjati.

Ostade ti jaro onaj sedefasti brežuljćić, lugasti bregić, vlažna dolinica, jogunasta dulbašta, izvor sevdaha, nježna balada, ples bolero, muzika harmonike; svaka čast Mojsije lave; opjevana i raspjevana, rodnica i nevoljnica, stidnica i opajdara, skrušenica i vragolanka, ali uvijek jedna jedina, neponovljiva,uvijek anamo ona ljubav naša.

Može ona nekad biti i kaharli i tuknuta, može i jad, čemer i bol nostiti, može se svakako ona zvati, al bez nje ti života ne m're biti. Ni u pravo ni u krivo ni u sridu. Kako bi bolan bez nje žena jecala i majku dozivala:

joj mamo,mamice,

a njen bleso cvilio i brundao uh,uh i uh.

Joj, samo kad pomislim na nju ja poludim, hoće mozak da mi pukne, duša da uzleti. Od silnog bola i želje neka milina, punoća me obuzme i hoću da se raspuknem i raznesem u toj milini. Vas butum da se urušim u toj ljubavnici slatkoj milosnoj.

Slušaj ovo i dobro pazi ove riječi o ukusima nje blažene:

Slatka krofnica (dofati se Deba klope nije bilo druge), drhtava ko đigerica, sočni bubrežič, nalik na rumeno srce iz srca, k'o pihtijasto pače, meka ko pohovan mozak, reš brizle (moro Deba malo zamezetiti, ogladnio), ko zvrk bureka, ko sogan dolma, japrak, sarma ili fil paprika, neki pikanto papričice umak, ko baklavica, ružica, mljac kadaif sa grožđicama i sjeckanim orasima, tufahija (Debinim mozgom bajramska i akšamlijska sofra se kotrlja) , krem pita i šampita. Uh ako brojim dalje pregladniću i neću od Mojsija lovu skrajnut. A sevap bi bilo čifu po džepu klepit, to ga najviše boli. Kad sve razdvojiš i nešto u drobove, nešto na grudi našto u skute složiš i posložiš; ostane bi bolan sevdah duše, srce treperavo, mozak raspomamljeni, bubreg razigrani, brizle uzdrhtale, jetra krvava, bijeli bubrezi hrskavi…

(Nabraja i ponavlja ponešto Deba ne možeš ga zaustaviti, pjesnik u njemu proradio ali i debelo ogladnio, očito je; valjda crijeva bubnjaju…)

-Stani bilmezu opogani ljepotu i ogadi nam mezu.

Konzilij se ko fol ljuti,svi zacrvenili ko alava turšija pred zrenje i poglede sakrivaju. Nakvasali ko grb pred đardinsko vrhnovanje i sve im draga i bliska ta licenciae poetika , smisao i suština njihovog života.

Okolo njih grlice lepršaju, miris žutih dunja se širi , na ramena im slijeću i miluju i spiju i snivaju.

Grlica jedna što tren prije je na trn srce svoje nabola da bi pjesmu dragom poslala, poslijednjim treptajima lagano i bolno pjesmu klizi:

– Mito bekrijo ili Jutros mi je ruža procvjetam.

Može bilo koja  uspomena iz srcu .

Indexi – Jedan covjek i jedna zena / Song – Lyrics

 

 

 

   

 

Čudan svijet je oko nas

Slika ista svaki dan

Tu na uglu tom

Stoji starac sam

Niko njega ne gleda svi žure nekud znam

Takav sav je život, zivot naš.

 

Jedan čovjek i jedna žena

Na peronu sreće stoje još

Čekaju voz što doći neće

Pa da krenu putem sreće te

Živim život svoj to je

Sve što sada imam ja.

 

Čudan svijet je oko nas

Slika ista svaki dan

Volio si nju

Čitav život svoj

S drugim tad je otišla bez jedne riječi znam

Takav sav je život, život naš.

 

Život taj što pripada tebi

To je sve što imaš na svijetu tom

Život taj što pripada tebi

To je sve što imaš na svijetu tom

Živim život svoj to je

Sve što sada imam ja…

Julio Iglesias – Natali / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski


Prozračne sjene  April je malena  Oči černie

Natalie

 

Nathalie

en la distancia

tu recuerdo vive en mi

yo que fuí tu amor del alma

y a tu vida tanto dí.

 

Qué será de ti?

dónde estás? que ya

a mi atardecer

ya no has vuelto más

Quién te cuidará?

vivirá por ti

Quién te esperará?,

Nathalie.

 

Nathalie

ayer mi calma

hoy cansado

de vivir,

de vivir

sin la esperanza

de que vuelvas

junto a mi.

 

Qué será de ti?

dónde estás? que ya

el amanecer

no oye tu cantar

Qué será que a ti?

no te importa ya

que yo sufra así,

Nathalie.

 

Quién te cuidará?

vivirá por ti

Quién te esperará?,

Nathalie.

Qué será que a ti?

no te importa ya

que yo sufra así,

Nathalie, Nathalie, Nathalie.

 

 

 

Natali

 

Natali,

u daljini,

sjećanje na tebe živi u meni,

Volio sam te duboko

Poklonio toliko toga,

 

Šta se s tobom desilo?

Gde bi mogla biti?

Sad kad nisi sa mnom,

Ko će  paziti na  tebe?

Ko će živeti za tebe?

Ko će te čekati?

 

Natali,

Juče sam bio miran,

Danas sam umoran od življenja,

Bez ikakve nade,

Da ćeš mi se ikad vratiti,

Šta se  s tobom moglo desiti?

Gde bi mogla biti?

Sad kad više moju pesmu ne čuješ,

Šta će biti?

Kako to da te nije briga što patim?

 

Ko će paziti na tebe?

Ko će živeti za tebe?

Ko će te čekati?

 

Natali,

Kako to da te nije briga što patim?

 

Natali , Natali , Natali

 

.