Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

 

 

 

plavetna-iluzija  talasanje

Plavetna iluzija                                                                                            Talasanje

 

cvijetni-redovi  kako-zenstveno

Cvijetni redovi                                                                          Kako ženstveno

 

Purpurno nebo  

Purpurno nebo                                                                          Putevi i stramputice

 

   

Tišina i sni                                                                      Ljubav i fantazija

 

 

 

Bjelave Blues   

Bjelave bluz                                                                Ruža ljubavi

 

Blagoslov Modre rijeke  

Blagoslov Modre rijeke                                                                  Ona spava

 

Nebeski nosači  Život je lijep

Nebeski nosači                                                                                 Život je lijep

 

   Bosna zemlja Božije milosti krvari

Okovi  nevinosti                                                           Bosna zemlja Božije milosti krvari

 

 

Bleki – Kameni svjedok

  jesenja-idila  nebeska-carolija  bajka 

 

  uzburkana-duga  boje-sa-mirisom-nevinosti-i  ah-to-proljece

 

 

otkrio sam samo

dvadeset četiri njena vela

od onih tisuću

tako mlada

a toliko velova

 

koja je sretna

ta je i tajnovita

poput labuđe sjenke

što poljem krhkih ruža plovi

 

sreća je najveća tajna

odmah do čovječije duše

pisalo na jednom stećku

što godinama ležaše

na poljima zelenim

pored Modre rijeke

 

pomislih

trebalo ga nekom pokloniti

a potom

odnesoše kamenog svjedoka

neznano kud

da mu kapi kiša speru mudrost

otom potom

 

sada nemam svjedoka

da riječi nisu moje

ako nađem tanano biće

dar da primi bez ljutnje

a meni činiti zadovoljstvo razotkrivanja

i svlačenja velove

 

Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa – 5.Zapis L.P. u 10. Poglavlja

Poglavlje 5. Mulen ruž ( Moulin Rouge – doslovno Crvena vjetrenjača)

Pričati o Tuluz –Lotreku a ne ispričati simbiotsku priču o Mulen Ružu ličilo bi kao priča o dimu bez vatre.
Tokom studija svijet Tuluz – Lotreka se sve više okreće kafanama i noćnom životu. Shvatio je da u tami polusvijeta njegov izgled skreće manje pozornosti. Počinje njegovo oslobađanje i definitivno razdvajanje dva života. Aristokrata se povlači, na scenu stupa slikar – boem.Od „normalnih“ uglednijih kafana i bistroa , težište njegovih lutanja postaje sve razuzdanije.
Bordeli, Pigal, pločnici Sen Mišela i zavojite Sene ga uvijek vraćaju na Monmartr , u tom utočištu slikara i boemije javlja se novi hram života – Mulen Ruž .
I tada , 1899. godine vlasnik Olimpije Žosef Oler gradi Mulen ruž. neveliko i nepretenciozno zadnje na kojem krovu dominira crvena vjetrenjača.
Tuluz – Lotrek ima dvadeset pet godina. Polako gradi ime. Kao da slava jednog i drugog zajedno raste i kao da se potpomažu u dizanju. Mulen Ruž je Tulus – Lotrek . Grof je već stekao ime i renome. Nezamjenjivi je stanovnik kružnih tokova noćnog života Monmartra i plaćenog promotora Mulen Ruža.
Ovladao je tehnikom litografije do savršensta i jednostavnosti tako da je stvarao stvarao plakate koji privlače pažnju posmatrača i prenose mu potrebne , slikovite informacije u nekoliko trenutaka.
Javnost osvaja serijom plakata koje je napravio za, promociju tek otvorenog Mulen Ruža. Kao i uvijek njegove slike nisu samo reklamni plakat.One nose pečat sjaja i bijede pariiškog društva. Satira, groteska, burleska, razotkrivale su komičnu stranu čovjeka i života, unosile su tugu, razočarenje, bezbadežnost ne ostavljajući nikoga ravnodušnim. Reakcije su bile oduševljeno prihvatanje ili ošto negodovanje i neodobravanje.
Dakle, slikovno je gradio imidž Mulen Ruža. Burlesknom boemikom je postajao zaštitini simbol simbol Mulen Ruža i duša Monmartra. Njegova slava raste.
Neobuzdan život, nedostatak vremena, čini da mu Mulen Ruž postaje drugi atelje. Salvete , stolnjaci , ručnici , novinska hartija postaju platno na kome skicira život oko sebe. Ne želi ništa da propusti.
Život Tuluza –Lotreka postaje kovitlac koji ga vodi od Mulena Ruža, ka drugim pariškim lokalima , kabareima, pozorištima , da bi se putešestvije najčešće završavale u bordelima. Skice prenosi na platno i plakate. Iscrpljući život i rad. Vrlo malo vremena za odmor.
Sve oko Tuluz –Lotreka je kompleksno.
Postaje vrlo značajna i tražen postimpresionistički slikar, Art nuvo ilustrator, litografer, i ilustrator. On je među začetnicima novih pravaca u slikarstvu ( umjetnosti) , postimpreionizma i ekspresionizma, koji su jasno odredili sve pravce moderne umjetnosti.
Njemu nije do slave i odmora. On zato nema vremena . On hoće da utoli glad za životom. I u tom ludilu postaje promoter pariske dekadencije.
Svi likovi su bili jasno određenog karaktera , makar dati u karikaturalnoj formi. Ni sebe nije štedio predstaviti u sličnim situacijama i karikaturalnim formama.

Rezultat slika za Tuluz Lotrek Mulen ruž 1985  Srodna slika

 

Moulin Rouge (1895.).

Sliku je dao u nekoliko nijansiranih verzija, od đavolski crvene od godpodski tamnijih nijansi.
U klubu je trenutna pauza, atmosfera je i vesela i tjeskobna. U zavisnosti od boja koja domniraju slikom steće se dojam o usijanosti atmosfere ili zlokobnim naznakama koje poznato mjesto nosi.
U prvom planu je dama čije lice asocira na zavodljivu mistiku zla. Tuluz-Lotrek nas ostavlja u dilemi, da razmišljamo da ta dama nije posjetiteljica Lože sa pozlaćenom gravurom. Frizura, pernati šešir, pune crvene usne , haljina sa visokim naramenicama , suviše istovjetnih detalja da bi to bilo slučajno. A Tuluz – Lotrek je dokazao da voli epizode i opetovanja.
Za priču o Tuluz – Lotreku i Mulen Ružu nezaobilazno se vezuju prostitutke sa Monmartra,koje postaju dio miljea, njegove slike ovjekovječuju kan kan , plesačice Žan Avril i Ivet Gilber i čuvenu i nezasitu alžirku , madam La Guli stvoriteljicu tog urnebesnog i raskalašnog plesa. Kažu njenoj čulnosti i nazasitosti nije moga odoljeti , a ni ni pobjeći . Poznavajući Tuluz – Lotreka , sigurno je da on nije bježao.
Kažu bio je promotor pariške dekadencije. Gluposti. Pariz, Njujork, Sarajevo, neka selendra u vukoderinama , imaju noćne živote. Usijanje noćnog život nosi dekadneciju, koja uvijek tinja. Potrebno je samo pokrenuti. Pokrenuo je Mulen Ruž , čiji je promoter , igrom slučaja , bio Tuluz – Lotrek.

 

Nastavak slijedi 26.9.2019. u 21 09.

Sarajevo će biti, sve drugo će proći – Razni izvođači / Song – Lyrics

 

Sto vise mislim, sve manje shvatam,

pecina tuge u meni zjeva

sve teze rimama ja baratam,

pune su mi oci Sarajeva

 

Sto vise mislim, sve vise slutim

nadjite nekog drugog da pjeva,

ovu cu pjesmu da odcutim,

nema mi pjesme bez Sarajeva

 

Ref.

I kada suti Sarajevo pjeva,

i kad zmiri svjetlucaju mu oci

suzama kisa u oluk se slijeva

Sarajevo ce biti, sve drugo ce proci

 

Bleki – Zapis koji se sam napisao kad zaboravih platične kese

 
 
Jednom u vremenu poslije  vremena
jedna djevojčica je dolepršala u moj život …
 
Sada je neki utorak ,brzo će ponoć,
 
iako je pola šest ,poslije podne.
 
 
Stojim na tramvajskoj  stanici kod neke pijace,
 
onoj ka Ilidži.
 
Ili možda na Marindvorskoj ka crkvi,
 
koja ima jaku zvonjavu.
 
 
Želim da kiša pada.
 
Na kiši se sve rađa.
 
 
Vrlo često i ljubav.
 
 
I čekam.
 
 
Malo sam nervozan.
 
Napravio sam grešku,izgubio sam čitav mjesec iz vida.
 
Trideseti dan uzastopno ,čekam djevojčicu koja se zove Krhka ruža.
 
Ime je lijepo i nježno, ali jakog značenja.
 
mome srcu.
 
Mjesec dana uzastopno čekam moju Malenu.
 
Ne dolazi.
 
Ojećam se neobično.
 
Uvijek sam dobro raspoložen,ali danas lebdim.
 
Da li to sluti na nešto dobro.
 
Ne znam.
 
Čekaću…
 
Dakle, čekam tu neku djevojčicu,sa osjećajem nelagode,
 
Ali ipak, više sam zainteresiran da vidim da li ime govori istinu.
 
U svakom sličaju znam da je posebna.
 
U ruci imam dvije kese .
 
Da zavaram ljude. Da misle da sam bio na pijaci.
 
U jednoj svježe orošeno srce, tek izvađeno iz grudi.
 
U drugoj nasmiješena duša treperi.
 
A šta ako ta djevojčica ne dođe?
 
 
Ali neki glas u meni govori:
 
-Ne baksuziraj, doći će.
 
Obećala je.
 
A i imao sam osjećaj da me neće iznevjeriti.
 
 
Malo sam poranio.
 
Jedan tramvaj,drugi ,treći – ni jedna žena mi ne prilazi.
 
Po običaju ne nosim sat,pitam prolaznika:
 
-Skoro će ponoć.
 
 
Znam da me laže jer Mjesec još uvijek mi nije u planu.
 
 
U tom momentu se plavi tramvaj zaustavlja.
 
Moja boja.
 
Bilo bi patetično kad bih rekao:
 
-Tramvaj zvani ćežnja.
 
 
Zbog zebnje u srcu.
 
 
Izlaze putnici, nekoliko dama i jedna djevojčica.
 
Ne po godinama, već po izgledu.
 
Skoro da se ne osvrćem na nju,jer mislim nije moja Malena.
 
Ali njena ljepota me mami da je gledam.
 
 
I onda osmjeh.
 
Ta djevojčica meni upućuje osmjeh.
 
Skoro da se začudih:
 
-Zašto se meni osmjehuje?
 
 
I pomislih:
 
-Bože mili zar još uvijek ima takvih osmjeha.
 
Anđeoskih.
 
Vrlo nježan, a blistav ,kao puni mjesec iznad Modre rijeke,
 
obasjava prelijepo okruglo lice,
 
što,
 
izvirući iz diskretno raširenih ,
 
prelijepo oblikovanih usana,
 
boje i sočnosti zrele trešnje,
 
recimo ,ubija.
 
Ali ipak, pogled pomalo plah,skoro stidljiv.
 
Da, zaključih,
 
ovako anđeli izgledaju.
 
 
A onda njen pogled
 
Pravo u oči .
 
Bistar,dubok i malo zamišljen ,
 
bez straha i nedoumice.
 
 
Pametnica ,mislim.
 
 
Ovo biće ne krije ništa.
 
A toliko je čednosti u tom djetinjem pogledu,
 
da se i Sunce stidi i na mene prebacuje krivicu suzeći mi oči.
 
I zaista sjetih miris malene Bebice.
 
 
Nemoj se smijati Mila.
 
Meni se često dešavaju takve stvari.
 
Vidim ono što niko ne vidi.
 
Osjetim ono što se ne može osjetiti.
 
 
Upoznajemo se.
 
Nježne ,djetinje ruke,ali čvrst stisak.
 
Jes kada bi se šalili.
 
Ni poljubac na prstiće ne stavih.
 
Samo sam blejio.
 
 
U početku,
 
malo su mi ruke drhtale dok sma ti pokazivao srce .
 
malo mi je grlo bilo suho i glas me izdavao dok sam ti otvarao dušu.
 
 
Nisam mogao vjerovati da je to moja buduća…
 
Recimo kupac slika.
 
Ili kupkinja.
 
Nisam baš pismen,
 
kada mi srce u najlonskoj kesi drhti.
 
 
Ti si se radoznalo ,poput djeteta,
 
sa neskrivenim oduševljenjem igrala sa mojim darovima.
 
Kažem igrala,jer nisi srce gledala kao kupac,
 
već neko ko voli , krvavo ,živo srce u kesi plave boje.
 
Nisi gledala drugu kesu boje djevičanskih ljubičica ,
 
kao neko se zaljubljuje u nju radi njene djetinje ljepote ,
 
već više kao ljubitelj rijetke umjetnosti.
 
 
To me dodatno bacilo tebi.
 
Ne, nisma umoran od ljubavi,
 
Ali došlo je vrijeme da jednoj odolim.
 
Tako mi sa Neba poručili.
 
 
Poslije si me pitala čemu ne mogu da odolim!
 
Nasmijao sam se.
 
Nisam htio reći : Tebi mila.
 
Jer tada bi se ti tužno nasmijala i rekla:
 
-Dobro,dobro.
 
 
Ti si znatiželjno gledala kese,
 
ja sam uživao u tvom liku,
 
u onome što radiš,u svakom tvom pokretu i smiješku.
 
Toliko plemnitosti,dobrote i čednosti ja nisam godinama susreo.
 
Možda decenijama.
 
Pogled na tebe vratio mi je sjećanja desetljećima unazad,
 
U vremena kada su anđeli još uvijek hodali zemljom.
 
U vrijeme kada sam u jednoj cigloj godini izgubio tri anđela.
 
 
Odjednom mi više nisi bila stranac.
 
Bila si neko koga sam poznavao,
 
Pa se zagubila i sada si se vratila.
 
Samo godine nisu štimale.
 
Bila si premlada.
 
Zato sam šutio.
 
Zato ti ni jednu pohvalu nisam uputio.
 
Osjetio sam da trebam biti jako pažljiv,
 
strpljiv i blag.
 
Znao sam da te zbog toga moram zvati Malena,
 
jer si mi izgledala poput malene umiljate,mazne djevojčice.
 
I evo dozvolila si mi da te zovem:
 
-Malena.
 
Svo tvoje biće je treperilo nekom dobrotom,umilnošću i smjernošću.
 
Pomislih ovakav utisak na mene ostavljaju Krhke ruže.
 
Uz Djevičanske ljubičice moj najdraži cvijet.
 
Pričaću ti Mazo mila, jednom, o tim prekrasnim cvjetovima,
 
što tvoju ljepotu i mirise kradu.
 
 
Ali sada mi dozvoli da te i dalje gledam.
 
 
Pokreti su ti bili vrlo lagani,djetinje graciozni.
 
Ruke sasvim prozirno bijele,
 
dugi prsti kao da su prebirali po mojim kesama,
 
kao po tipkama klavira.
 
 
Kao da sam čuo muziku harfa,flauta i piano.
 
Ja radostan , a muzika veoma tužna.
 
Čudno.
 
 
I nisam, mogao odvojiti pogled sa usana crvenih od čežnje.
 
Bile su tako oble,sočne i primamvljive,jendostavno su privlačile sebi.
 
Morao sam se koncentrisatui na glas,
 
da pobjegnem od misli što se same od sebe rađaju.
 
Prelijepih misli.
 
Riječi jasne i kristalno čiste.
 
Kao nikoga u poslijednje vrijeme ,
 
i pored uzbuđenjs tebe sam razumio svaku riječ.
 
Kad bi se šalili.
 
Samo sam se pravio,jer nisam htio izgubiti ni jedan treptaj valovito dugih trepavica.
 
 
Mila,
 
tvoje pristojnosti,vaspitanja i kultivisanih obzira ja ne susretah odavno.
 
Od prvog momenta, si znala šta hoćeš i dosta lako si odabrala ono što želiš.
 
Sve si to izgovarala umilnim ,milozvučnim glasom,punim obzira i takta.
 
Kese su ti se dopale,kao da su markirane,ali ne i sadržaj.
 
Čini li mi se?
 
 
Ja sam te gledao mila i ostajao bez daha,
 
skoro da sam se zaljubljivao u tebe.
 
Ali to nisam smio sebi dozvoliti.
 
Ti si dijete.
 
 
Dva tri puta sam otresao glavom, par puta uzdahnuo.
 
Skoro da sam izdahnuo.
 
Tražio sma pravu riječ da sebi opišem šta se to dešava.
 
Nisam je nalazio.
 
Nerazumni Mahalš.
 
To je bilo i sviđanje i oduševljenje, ali i blagost i nježnost pri svakom pogledu na tebe.
 
I više od toga.
 
To je bio san.
 
 
Eto i ja ,decenijama poslije , doživjeh da budan sanjam.
 
 
Dogovorili smo se šta smo se dogovorili.
 
A nismo se ništa dogovorili.
 
Tebi je kupovina kesa bila jedino važna.
 
I odškrinuta vrata za bjeg.
 
Meni nije .
 
 
Srce mogu strpati u prazan lijevi gornji đep od košulje.
 
Bijela je i malo će se okrvaviti.
 
I to je nešto.
 
Znak da je živo. Želio sma da ti poklonim sliku.
 
Recimo neku sa mjesecom ,koja smiruje,
 
jer sam te uznemirio.
 
Odjednom ti si mi bila važna.
 
I znao sam da ću ispoštovati svaku tvoju želju.
 
I više od toga.
 
Osjetio sam da ti zaslužuješ svu moju pažnju,
 
i sve ono najbolje u meni koje ti mogu pokloniti,
 
a koje ti poželiš od mene.
 
Jer mirisala si i na moje davno zaboravljene Djevičanske ljubičice.
 
 
Ne želim previše govoriti o tvojim fizičkim osobinama.
 
Nije u redu,može biti dvosmisleno,
 
ako bih opisao sve ono što sam zadivljeno gledao.
 
A uostalom, znaš kako izgledaš.
 
I ja znam da predivno izgledaš.
 
Vrlo nježno i veoma raskošno.
 
Ili veoma stameno i vrlo krhko.
 
Moje misli se ne mogu složiti.
 
I kako bi?
 
Zaludila si ih.
 
 
Nekad sam morao skretati pogled sa tebe,
 
bojeći se da se previše zadrži na tvom tijelu.
 
Ne bih ga mogao vrnuti.
 
Bojeći se da previše uživam u njemu i ti to vidiš.
 
Jazuk.
 
To ne bi bilo pristojno i u redu.
 
 
I dok sam se borio sa svim tim osjećajima i pogledima,
 
obuzila me blagost i jedno lagano titranje unutar kože.
 
Jeza?
 
Možda.
 
Strah?
 
Vjerovatno?
 
Strah od tvoje čednosti,sigurno.
 
 
Tada mi je prvi put palo na pamet:
 
-Ova djevojčica me je ganula kako što već odavno niko nije.
 
Moram biti obazriv i pažljiv kao da je Princeza,
 
Jer ona to ,osjećam, zaslužuje.
 
I jeste princeza.
 
Moje srce je tako osjeća,
 
i šapće mi,
 
iako mu plastična kesa smeta.
 
Duši već ne , bitno je da si tu.
 
 
Pročitah ovo pismenje.
 
Pomislih ,ovo se moglo dogoditi i negdje drugo,
 
Negdje u nekoj Galeriji ,
 
naočigled mnogobrojnih slika.
 
iklinaca zabodenih jal’ u zidove,jal u srce.
 
Možda se toi nije dogodilo u nekom vazdušastom zdanju,
 
ili bilo gdje drugo.
 
 
Ali ,ja imam prelijepe djetinje snove i sve mogu dosanjati,
 
u riječi pretočiti.
 
 
Iznova i iznova.
 
 
Naravno ako mi dozvoliš mila moja.
 
Ako se sretnemo
 
i ako mi vratiš moje kese,
 
koje sam slučajno (?) zaboravio u tvome ruksaku..
 
 
Ali o tome ću drugi put,
 
jer kao što vidiš,
 
i bez kesa,
 
kada o tebi pričam,
 
riječi ne prestaju izvirati
 
i ploviti tamo kamo pripadaju,
 
Tebi Malena.
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Bleki – Sve san i’ zva Mila Nadalina

 

 

Ima jedna lipa
i još jedna mila
pa još jedna draga
bezbroj njih prelijepih
djevojčica i poneka žena
sve  san i’ zva Mila Nadalina
blesan nisan ih znan razlikovat
torte su znale od jajinca mišat
podobro i raznoliko
a za mene jenu milosnu
od badema slatku tortu

ljepotice mile
što su te znale mišati
jajinca ko vjetar lišće
ništa mikser
sve zavisi  od damara
i pokreta
i u kakvu si  formu meto

Jesenjin – Doviđenja

 

Doviđenja, dragi, doviđenja;

Ti mi prijatelju jednom biješe sve.

Urečen rastanak bez našeg htjenja

Obećava i sastanak, zar ne?

 

Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova

Nemoj da ti bol obrve povije-

Umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,

Al’ ni živjeti baš nije najnovije.

Dobrosusjedski odnosi

 

Nećemo prejudicirati stvari,ali se o nekim mora pričati prije nego što se dese.

Karađorđevo opet Bosni papicu sprema

Uvijek se desi ono što mora da se desi,bez obzira koliko se to nama sviđalo.Nije to nikakv fatalizam.To je zakon dijalektike ili više sile.

Papir je dobra stvar.U prosjeku je lakši od perca a može podnijeti čitav univerzum , pride koji paralelni svijet.

Papir je jedan od onih vrlo dobrih,ali i vrlo loših  stvari koje su se čovječanstvu desile.On može podnijeti i nanijeti sve ,i više od toga ,a da ne zaplače ili se ne zacrveni.

On nema vremena ni da se raduje,ni da shvata.Stalno mu nove tovare i tovare svega kamaraju,ali papir je neumoran.Svugdje ga ima.I tamo gdje muje mjesto i tamo gdje on smatra da se treba javiti. A zna kriti tragove ko zmija noge.I busat se u prsa ko gorila,kada ga zateku da pokušava cvijeće brati.

Vi mislite da se šalimo i da će ovo preći u basnu o papiru.On je zaista zaslužuje, prvenstveno zbog dobre glume, ali ovaj put niste u pravu. Ovaj put je na redu bajka o dobrosusjedskim odnosima.

Od kada je ona Kitačkica na vlasti papiri cvjetaju i  cvrkuću kako je idiličan odnos između nove nezavisne države Hrvatske i njenog cvijeća , zavisne republike Bosne i Hercegovine.

U svemu tome postoji upravo izrečena caka,odnosno razlika.Hrvatska je nazavisna država,a Bosna i Hercegovina je zavisna republika,koja će,vjerovatno morati,još koji put krvariti da bi postala nezavisna i država.

Nažalost ti prerogativi nisu u njenoj nadležnosti.Hoće se reći, nije akreditovana za takva pitanju,odnosno nije joj dozvoljeno da odlučuje o svojo sudbini.

Vi ćete odmah pomisliti na prve istočne i zapadne susjede preko rijeka krvavih rijeka Drine i Save.Bićete u pravu,donekle.Oni su samo krvavi i monstruoznio izvršioci Vatikanske inkvizicije i trilateralaca , produžene ruke Bilderberg grupe..

To jedna od stvari koje mnogi zamjeraju papiru.Neinformiranost.Griješe,jer upravo papir ne da da se bilo šta sakrije.Uvijek sve iznese; na papir.

Ne mogu oni nama kriti Karađorđeva,papske i inkvizicijske koncilije,pederluke,gnusnosti i zločine ,a da nam to papir ne dojavi.

Ne mogu oni nama kriti sprege,a primati u članstvo zločince a žrtvu bacati u ponore, a da se papir ne sažali.

Papir zapisuje sve ,a na vama je da odlučite hoćete li mu vjerovati ili jednostavno poći linijom manjeg otpora i zaboraviti sve.

Zapisuje sve što rade : Vatikan,inkvizicija, Bilederberška grupa i njeni pobočnici Triilateralci,G-8 i „međunarodni“ monetarni i „humanitarni“ fondovi.

O malim mačićima ,ali monstruoznim izvšiteljima njihovih zamisli,  papir nerado troši vrijeme i prostor jer je sve već deja vu i i deža vi, da je to postalo i dosadno. Sada je to na trenutak postalo insteresantnije jer su ona pizdunka  Kitarevička i oni malecki puhovi Jal Dačić jal Vućić,nama svjedno,ista ba.sorta,postali trilateralci.

Karađorđevo opet radi,Bosni se ne piše dobro.

I sada se vi pitate kakve to veze ima sa dobrosusjedskim odnosima.

Nikakve. I u tome je poente.

Kako ćeš  zagovarati dobrosusjedske odnose , a Karađorđevačke planove   i krvave Drine i Save sniti.

Nismo zaboravili osnovni povod pisanja o dobrosusjedskim odnosima i željama:

Izgradnji deponije radioaktivnog i nuklearnog otpada u Republici Hrvatskoj, nedaleko od sjeverozapadne granice sa Bosnom i Hercegovinom . Osamsto metara od granice i 950 metara od  Bopsanske ljepotice Une.

To sve govori o lijepim riječima o demokratskim , dobrosusjedskim i prijateljskim odnosima sa uzajamnim poštovanju i kredibilitetu.

Kitačka,Kitačkice.Da li još uvijek pucaš iz dvocjevke?Isto kao i Dacić oliti Lučić,nama je svejedno,njihovo dupe svira baladu Šešelju.

 

Ne pada nam na pamet da kukamo.Jer glas ljudskosti , prozvani u ovom pismenu nikad nisu slušali.

Znate li zašto?

Znate, ali se sramite  to reći !

Mi smo operisani od stida i kažemo:

-Monstrumi su sljedbenici bludnice sa sedam brežuljaka i antikrista.

Bez obzira na sve što nam spremaju, mi uvijek plešemo i igramo,sevdišemo i ljubav nudimo i vodimo.

I na suncu i na vatri i u krvi.

Takve nas Bog Jedini Istiniti rodio i ljudima predanim napravio.