Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

 

 

 

Kružni tok misli  Gore među zvijezdama

Kružni tok misli                                                                         Gore među zvijezdama

 

Đardinske suze  Nezdrave misli

Đardinske suze                                                                     Nezdrave misli

 

Umjeće življenja  Čovjek i more

Umijeće življenje                                                                        Čovjek i more

 

Nježna iskričavost  Pogled pun ruža

Iskričava nježnost                                                                     Pogled pun ruža

 

Krhko i slojevito  Lelujava nježnost

Krhko i slojevito                                                                  Lelujava nježnost

 

Jesenja elegija  Plavet i balončići

Jesenja elegija                                                                          Plavet i balončići

 

Ožiljci  Noć milosti i sna

Ožiljci                                                                                       Noć milosti i sna

 

Osunčana milina  Milina kao stanje uma

Osunčana milina                                                                         Milina kao stanje uma

Hajne – Lorelaj

 

Ja ne znam šta treba da znači

Ta tako tugujem,

O nekoj starinskoj priči

Jednako umujem.

 

Tu mirno protiče Rajna,

Hladno je, hvata se mrak!

Na vrhu brega igra

Posljednji sunčev zrak.

 

A na tom bregu se vidi

lepote devojke stas;

Ona sva u zlatu blista,

I zlatnu češlja vlas.

 

Sa zlatnim češlja je češljem,

I peva još uz to,

A glas od pesme zvuči

Silno i čudesno.

 

Lađara u malom čunu

Njen divlji zanosni ton;

Na stene ne gleda dole,

Već gore gleda on.

 

I sad lađaru i čamcu

Ja mislim da je kraj:

A sve to sa svojom pesmom

Učini Lorelaj.

Bleki – Tuga

I kad ne znam šta

i kada se ne sjećam kako

i ništa više ne razumijem

a će riječi kliziti

po ovom oceanu tuge

nošene starim bolima

daleko od tebe

mila moja

 

tako je to

ponekad

tuga nenajavljena

bane kao sjena

kao valovi

što prijete da ruše sve

 

osjetiš

da tek kapljica  krhka si

koja samo sni

i uspomene navru

tuga ih nosi

od mene do tebe

 

Sjećanja su tako prelijepa

bliska

milostiva

ljubavi moja

samo pate kroz vrijeme

a bol nepodnošljiva

nikad ne prestaje

 

oprosti mi

sjeno duše moje

molim te

ako nekad vidiš

kapljicu koja suzom miriše

na licu mom

nikad je ne briši

voljena

 

u njoj

u toj suzi violetnoj

rađa se  novi san

da ležiš kraj mene

i dušu mi miluješ

dobrotom

čiste ljubavi

manekenka – značenje / Blekijev mahalski rječnik / pojmovnik

manekenka

lutka pomodnih salona, ženska osoba  obučena u odjevni predmet  da pokazuje njegove kvalitete i modne efekte, ženska osoba koja iznajmljuje tijelo radi promocije odjeće i mode

Nama se sve nešto pričinjava da manekenke hodaju ko da su tek sa brda šljegle. Nogama nabadaju ko da se po kamenjaru penju,pa birkaju gdje će nogicu , krhkiju od rodine,natakarit. Ramenima motaju ko da veš steru.Gozovima motaju ko da imaju mjesečnicu.Ruke im mlataraju ko da se bombe spremaju bacati..

 I sve nešto mršavo , goluždravo i jadno.Nigdje osmijeha,uglavnom. Tek ponekad , maskirnai pogled ko u ubijite ažbahe što zlo sprema Nisu one krive. To njih kreatori,oni pederi pogančerski , namjerno ružnjaju ; od žena van takih, dječačiće i bespolna bića prave.

 Jes da su ljepe ,upis vile ,ali,vidi se, izgladnjele su.

Valjalo bi njih na naše sofre i anterije natakarit.Pa da vidiš za tries’ dana,hem bi se popunile,hem bi cvrkutale i to na bosanskom: joj mamo mamice.Lako se na dobro bosansko priviknuti.

 I naučile bi ih anterije kako da žena ponosno i lepršavo po pisti života hode.

Vidi :anterije

Laura Pausini – One more time / Song-Lyrics -Prevod na Bosanski jezik

 

 

“One More Time”

Nothing I must do
Nowhere I should be
No one in my life
To answer to but me

No more candlelight
No more purple skies
No one to be near
As my heart slowly dies

If I could hold you one more time
like in the days when you where mine
I'd look at you ’till I was blind
So you would stay

I'd say a prayer each time you'd smile
Cradle the moments like a child
I'd stop the world if only I
Could hold you one more time

(hmmmmmm)

I've memorized your face
I know your touch by heart
Still lost in your embrace
I'd dream of where you are

 

[music break]

(hmmm)

If I could hold you one more time
Like in the days when you were mine
I'd look at you ’till I was blind
So you would stay

I'd say a prayer each time you'd smile
Cradle the moments like a child
I'd stop the world if only I
Could hold you one more time

One more time

 

 

“Još jednom”

Ništa što moram učiniti
Nigdje gdje bih trebala biti
Nitko u mom životu
Da mi odgovori

Nema više svjetlosti svijeća
Nema više purpurnog neba
Nikoga u blizini
Dok moje srce polako umire

Kad bih te mogla još jednom stisnuti
kao u danima kada si bio moj
Ja bih gledala u tebe dok ne oslijepim
Samo da ostaneš

Izgovorila bih molitvu svaki put kada se nasmiješiš
Ljuljajući trenutke poput djeteta
Zaustavila bih svijet da budem jedina
Kada bih te mogla stisnuti još jednom

(Hmmmmmm)

Urezala sam tvoje lice
Osjećam tvoj dodir u srcu
Još uvijek se gubim u tvom zagrljaju
Sanjam mjesta gdje si ti

(Hm)

Kad bih te mogla još jednom stisnuti
kao u danima kada si bio moj
Ja bih gledala u tebe dok ne oslijepim
Samo da ostaneš

Izgovorila bih molitvu svaki put kada se nasmiješiš
Ljuljajući trenutke poput djeteta
Zaustavila bih svijet da budem jedina
Kada bih te mogla stisnuti još jednom

Još jednom

 

 

 

Znam koliko si me voljela ludice mala

 

 

 

Zviježđe Konj

 

Dodir usana i pobjeglo proljeće

 

Slomljena ljubav

 

Često sjednem kraj prozora
zagledam se u zvijezdice
čujem šapat glasa tvog
a  pitam druge zlaćane
da li sam pogriješio

žmirakaju kao i uvijek
slušaju tugu
u vrisku  ljubavi tvoje
i moje
što gasne srce Crveno
smješkaju se
ali nijeme

morao sam te pustiti
labudice moja
boljela  me mladost tvoja
lepršava i čedna
kao sjenka  ljubavi
u sijedim pramenovima
u svakoj smiješnoj bori
koje si milovala i voljela
nevinošću djetinje duše svoje

oprosti mi krhko ružo
odlazim bez oproštaja
ne želim da  ti  se srce skrši
dockan shvatih
da kapi tvoje rose
ubijaju časnost dana
zapisanih da me bole
do poslijednjeg lista kalendara
a odleprša nošen ehom
imena tvoga

A znam koliko si me voljela
ljepoto moja
ludice mila

Jesenjin – Crni čovjek

 

 

 

Dragi moj, dragi moj,
jako sam, jako bolan!
Sam ne znam odakle dolazi ova bol.
Da li to vjetar vije
nad pustim i mrtvim poljem
ili, ko gaj u septembru,
zasipa mozak alkohol.

Glava moja maše ušima
ko krilima ptica.
Na vratu joj noge,
sve više gube moć.
Crni čovjek,
crni, crni.
crni čovjek
na postelju uza me sjeda,
crni čovjek
spavat mi ne da
svu noć.

Crni čovjek prstom
po odvratnoj knjizi vuče
i, mrmljajući nada mnom
kao nad umrlim monah
čita mi život
nekoga raspikuće,
u duši budeći tjeskobu i strah.
Crni čovjek,
crni, crni!

—- Slušaj, slušaj —-
gunđa on meni
i oči mu sjaju —-
u knjizi je mnogo najljepših
misli i planova.
Taj je čovjek
živio u kraju
najogavnijih
hulja i lopova.

U decembru u tom kraju
snijeg je đavolski čist
i mećave počinju
vesele pređe.
Taj čovjek bijaše avanturist,
no marke visoke i najrijeđe.

Bio je divan, usto poeta,
ako ne s velikom,
to s drskom snagom
i jednu je ženu
od četrdeset ljeta
zvao djevojčurom
i svojom dragom.

Sreća je — reče on —
okretnost uma i ruke.
Sve nespretne duše
ko nesretne su znane.
Ništa nije
što mnoge muke
donose kretnje
lažne i strane.

U buri, oluji,
sjeni svaki dan,
kada stalno gubiš
i kad te nevolje biju,
biti prijazan i nasmijan
najveća je umjetnost od sviju.

—Crni čovječe!
Ne čini toga!
da spasavaš druge
nije ti posao, znaj!
Što mi je do života
pjesnika propaloga!
Molim te, drugima
čitaj i pripovijedaj.

Crni čovjek
uporno u mene gleda,
Na oči mu plava
bljuvotina pala —
sigurno želi mi reći
da sam lopuža blijeda
koja je drsko i bestidno
nekoga opljačkala.

………………………………………….. …………

Dragi moj, dragi moj,
jako sam, jako bolan.
Sam ne znam odakle dolazi ova bol.
Da li to vjetar vije
nad pustim i mrtvim poljem
ili, ko gaj u septembru,
zasipa mozak alkohol.

Hladna je noć.
raskršće tiho spava.
Ja, sam na prozoru,
ne čekam gosta draga.
Na bijeloj poljani
vapno se rasipava
i stabla su ko jahači
skupljeni kraj mog praga.

negdje plače
zloguka noćna ptica.
Drvenih jahača
zvuk kopita rida.
Evo, opet taj crni
na moj naslonjač sjeda,
podiže cilindar
i bezbrižno kaput skida.

—- Slušaj, slušaj! —-
hriplje on i u lice me gleda,
glava mu sve niže
i niže pada —
ja ne vidjeh još
nitkova prvog reda
da tako suvišno, glupo
od nesanice strada.

Ah, recimo, varam se!
Sano svijetli luna.
Što još treba
u svijetu pjanom od snova?
Možda će debelih butina
tajno doći “ona”,
a ti ćeš joj čitati
gomilu mračnih stihova.

Ah, volim ja pjesnike!
Zabavna čeda.
U njih se uvijek nađe
historija srcu znana —
kako studentici prištavoj
dugokosa bijeda
o svjetovima govori,
zapravo spolno zagrijana.

U nekom selu,
možda u Kalugi,
a možda u Rjazanu,
ne znam, zaboravih,
živio je dječak
žutokosi,
a očiju plavih…….

I eto, naraso je,
usto poeta,
ako ne s velikom,
to sa drskom snagom,
i neku je ženu
od četrdeset ljeta
zvao djevojčurom,
i svojom dragom.

— Crni čovječe!
Ti goste prokleti.
Taj glas se odavno
o tebi rodi. —
Ja sam lud i bijesan
i palica moja leti
ravno u njušku
i nos da ga zgodi……..

…….Mjesec je umro,
kraj okna zora drijema.
Ah, ti noći!
Što si to noći spetljala?
Ja u cilindru stojim.
nikoga samnom nema,
ja sam……..
kraj razbitog zrcala……..

 

 

Novi dugovi za pljačku naroda

 

Fedracija se odlukom vlade zadužuje za novih 70 miliona KM , koje će se plasirati i razmijeniti između vladajućih stranaka , bez da se i jedna KM utroši u maglovito navedene svrhe.

Vlada republike srpske to stalno čini.

Sve se radi planski , radi bogaćenja tronacionalitičke oligrahuje , u narodu prozbane tronacionalistička bagra ui fukara. Niko , ni jedna institucija, pa ni skupštine entiteta ne reaguju. Zašto bi , kada je skupštinska većina  u rukama te iste bagre i fukare.

A institucijama i poslanicima dobro.Niišta ne rade, dobijaju dio kolača , koji se vraća preko grbače naroda.

Nekako nam sve manje žao naroda.Uporno 30 godina daju glasove bagri i fukari, i puštaju da ih nepismeni i okrutni fašisti jašu , pačkaju i trpaju u torove.

Sada su u nacisti i torovi duboko korijenjeni u beton vlastodržačke satrapske  mreže i teško da ih u dogledno vrijeme može iko maknuti sa obzorja.

Činjenično stanje na terenu vam kaže:

-Tražili ste , eto vam ga!

 

I da znate postojeći kontejneri su prebukirani.