Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

 

 

 

 

cvijetna-kisa  armagedon

Cvijetna kiša                                                                         Armagedon

 

lebdece-ruze   Bijela dama i novi izazov

Lebdeće ruže                                                               Bijela dama i novi izazov

 

Ljubav pokraj Modre rijeke  Krhka bjelina

Ljubav pored Modre rijeke                                                    Krhka bjelina

 

Izgubljena nevinost  Plavetni sna dan

Izgubljena nevinost                                                                Plavetni san dan

 

Vrelina   Mjesečev osmjeh

Vrelina                                                                                  Mjesečev osmjeh

 

Ocean Kapljica Tišina i sni   Život 1

Ocean Kapljica Tišina i sni                                               Život

 

   Đardin ljubavi 1

Mamo mamice                                                             Đardin ljubavi

 

 

 

 

 

Najstarija Biblija pronađena u Palestini potvrđuje da je Isus bio Božiji sluga , a ne Božiji sin

Podsjećanje

BY RELIGIJA

 

Najstarija Biblija pronađena u Palestini potvrđuje da je Isus bio Božiji sluga , a ne Božiji sin,jednoglasan je zaključak svih sretnika koji su imali čast da čitaju ovo pismenije i dokazuje               da Isusu nije razapet.

No,ta  Biblija  nam ne govori ništa novo,ošim što u svoje tekstove uključuje braću Isusovu , kost u grlu hrišćanskih oligarha i  mešetara laži i prekrajanja istorije i religije..

Ova se priča  vješto skriva više od 2 000 godina , vraćajući se  na sam početak kršćanstva i njena autentičnost  će prodrmati u sve što kršćani vjeruju.

To je priča o ljudima koji su bili najbliži Isusu, ljudima koji su dijelili njegovu lozu, priča o Isusovoj braći.

Izvorna poruka je, međutim, previše  opasna za novu religiju. Službena crkva je   otela dokumente o ovom otkriću i pokušala izbrisati cijelu priču.

Kasnije se nije mogla vraćati na početak,jer su vremenom stvorene dogme koje su postale temelj hrićnastva

Pisma Isusove braće su  bila izuzetno opasna, i stotinama godina crkveni Oci su ih odbijali uključiti u Bibliju.

Braća su bila   tradicijski prihvaćena samo zato što je Isusova obitelj bila tako jaka.Ali se vijekovima, od Nikejskopg sabora širila laž, da eto  Isusova braća u stvari  i nisu Isusova braća, već nešto drugo,ili teže;polubraća iz druge ruke,pratioci,rođaci i mnogo toga što i same jevanđeljske priče pobijaju.

Kada proučite  pisma Isusove braće,postajete ubijeđeni da to nije ni nalik na ono evanđelje koje se zastupa u kasnijem kršćanstvu.

U totalnoj suprotnosti sa spoznajom kakvo ima današnje kršćanstvo, pisma opisuju Isusa kao vođu i gazdu, a ne kao svetog i uzvišenog.

Braća su gledala Isusa kao na brata,na  ljudsko biće blagoslovljeno od Boga.

I u ovom jevanđelju originalna poruka Isusovog života,kretanja i govora se može također naći i na  više mjesta i u ovom  Jevanđelju , ali i u drugim  apokrifnim jevanđeljima koje je  zvanična hrišćanska pokušala da uništi u zaćeću.

I u grčkom djelu Jeruzalema postoji također jedna stara knjiga koja nije uključena u Bibliju. To je jedan od najstarijih dokumenata, čak stariji i od samih Gospela. Moglo bi se čak i reći, druga Biblija!

Ona je čak možda i ključ u razumijevanju Isusovih poruka,njegovog života i djela.

U toj knjizi se nalazi niz vjerskih pouka o etici i religiji iz originalnog učenja Isusa Krista.

Ono što je u ovim knjigamai začuđujuće i što bi moglo potresti Kršćanstvo samo po sebi ,je da u njoj nema riječi o Mariji djevici po rođenju Isusa.Ona je bila Josifova žena koja je rodila šestoro djece,četiri sina i dvije kćeri. Nema ni bulažnjenja  o uskrsnuću, čak ni spomena ISUSA KAO BOGA!

U ovom slučaju, dokaz da je Isus bio biše vođa i čovjek gospodar nego Bog gospodar, nameće principijelno razmišljanje o tome kako je on  bio čovjek ,a ne uzvišeni sin Božji.

Čitajući ovo i druge apokrifne Biblije,tumačeći ih  grčkim Jeruslemom  i poredeći ih sa zvaničnim Vatikansko/Nikejskim tumačenjima,mnogi,iskreni hrišćani ne mogu a da se ne zapitaju:

-“Kako možemo biti sigurni da je prava verzija hrišćanstva pobedila?

Koji su sve ovozemaljski faktori,licemjerstva i interesi  igrali ulogu u pobedi “nikejske” struje?”

 

Jednog usnulog poslijepodneva

 

Jednog usnulog poslijepodneva dojedrio mi anđeo.

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se ljutila.

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

U  vatri svoje nevinosti bila je prelijepa.

A volim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze , s tim što volim ženu, nebesku milosnicu.

Kada se prestala ljutiti ,

znao sam da se zaljubila i   više je nisam  zvao Mila jevojčice.

Postala je  Dama, šta god mu to značilo.

Nije da mi se  nimalo  nije sviđalo to njeno novo ime. Samo bez  prefiksa ili sufiksa, bilo je falično.

Nedovoljno da opiše njeno ozračje , samo njoj svojstveno , blještavo od nekih novih, tek otkrivenoih velova.

Mistična , raskošna, cvijetna, razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti , dobrote i ljubavi.

Nadasve čedna. U potrazi za snovima…

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom, nalik na svjetlost anđela.

Prozvah je Bijela damo.

I takva  , u čednosti i milini svojoj ,ostaće Mila  Djevojčica u mome srcu za čitav život.

Mirjani P.L.

 

 

Bolna praznina

 

Smrt nerođenog djeteta

 

Ona je među oblacima

 

Zaleđeni vodoskok boli

 

 

 

 

Znam da još nije vrijeme da pričam o tebi

mila moja

Mirjana

i neću

ali moram

barem o boli tvojoj

koja te na kraju balade ubi

 

o baladama sam previše rekao

vrijeme toliko brzo leti

da čovjek ne zna kada će otpasti

sa vrteške života

 

moja udova ti se nećeš ljutiti

prošlo je šest godina

od kada postade udova

otkada usnila si

čvrsti sanak

 

zlo ti je utrobu pojelo

grlice moja mila

nećemo reći ništa više

ni da si udova postala

još deset godina prije

kada si časno svoju ljubav ubila

 

puno si toga predeverala

sa onim dembelom

i sa nama

i praštala

i voljela

pa opet praštala

pa se neizmjerno davala

 

toliko si praštala

da te ne mogu nazvati praštalicom

već sretnicom

bila si voljena

koliko ljubavi

davanja je bilo

to ponekad ubija

snovi već manje

 

nisam ni bio svjestan

ljubavi

neizostavno i uvijek

prtila si

ednu bol

koju svi zaboraviše

i tvoj blesan

 

dijete ti ubiše roditelji

zar da pukovnik ima vanbračnog unuka

od šesnaestogodišnje miljenice

ne nikako ne

ne ide to tako

 

čast tri uokvirene zvjezice to neće trpjeti

sastrugaše ti dijete

u šestom mjesecu

toliko si dugo tajnu krila

dok ona nije postala očigledna

 

godinama poslije

si osjećala malu glavicu

kako stomak ti miluje i lupa

često si to mjesto milovala

i uspavanke joj pjevala

do smrti

 

druge djece nisi imala

znam plašila si se

ubiće ih neko ko mu možda i nije rod

uvijek si bila zagledana u prošlost

i tužna

a puna dobrote i milosti

 

kada bi te pitali zašto si tužna

slegnula bi ramenima

djecu ubijaju na svakom koraku

nije im toga nikad dosta

nerođene a žive

noževima i bajonetima stružu

iz majčinog stomaka

ašovom lopataju

 

joj,jebote i jebote,

joj jebote

samo bi promrmljala

i to bi bilo sve

 

volio bih da sam te mogao barem jednom zagrliti

u naručje stisnuti

možda poljubac na kapke na usne

na mjesto bolno prisloniti

reći tiho polako da niko ne čuje

isplači mi svoju bol mila

 

biće ti lakše

evo ja te za ruku držim

tvoja je ruka u mojoj

moja u tvojoj

u dvoje je sve lakše

 

nisam to mogao učiniti

ženi prijatelja mog

mila

ti si to znala

i ponekad ničim izazvana bi kriknula

 

takve su ti mila

grlice majke

žene ljubavnice

snene djevojčice

oprosti mila

ne mogu dalje

srce nebom  plače

ranu su uvijek svježe

 

Vesna Parun – Tijelo i Proljeće

 

Prolistaj, moja jabuko, došlo je sunce na vrata.

Potajno raste potok i vjetar šumi iz daljine.

Toplo cvrkuće podne, dani su krcati zlata,

razmakni bolne zavjese da gledam u modrine.

 

Oživi šaptom ploda, tiha družice moja,

promijenit ću se s tobom za tvoje oči, zdenče!

Da mi je kamen uzglavlje, a srce pehar boja,

mekan ležaj cvijeća, gdje zvona ludo brenče.

 

Daj mi od tvoje vječne pjesme, svijete, stvori me šumom.

Daj da mi duša prolista, u snu da zazeleni.

Promijenit ću se s prvim koji noćas prođe ovim drumom.

Proljeće ide, slušaj: o majko, grudi mi razodjeni!

Sarajevo Grad čednosti opet blista

 

 

 

Sarajevo – Grad čednosti

Jutro poslije bogohulnih ispada bolesnih i izopačenih kreatura.

Ne može ga poganluk uprljati , a da  Sarajevo ne zablista još svjetlije, čišće i čednije.

 

Tamo gdje bezbožnici kroče mora se sve počistiti , sa dodatkom hlora i drugih hemikalija,

koje uništavaju zlo i sve zarazne  bakterije , klice ,  nečistoće i bolesti koje  bestidni i prljavi

pis milet iza sebe ostavi.

 

Aferim za Grad i Komunalce.

 

Tako se brani svetost i  nevinost Sarajeva Grada čednosti  i Bosne  Zemlje Božije milosti.

A i zdravlje čestitih građana.