Na kraju, na koncu, konačno, vraćam se, vratih se i okončavam se i plačem dajući vam ključ, svoj šešir i ovo pisamce za sve vas. Na vrhu ključa je kovina u kojoj smo učili kako se zlato lišava zlata, i pronalazi se, na vrhu mog šešira, ovaj jadni mozak, slabo počešan, i posljednja čaša dima, u svom dramatičnom papiru, počiva svoj praktični san duše.
Zbogom, braćo sveti petri, herakliti, erazmi, spinoze! Zbogom, tužni biskupi boljševici! Zbogom, vladari u neredu! Zbogom, vino, koje si u vodi kao vino! Zbogom, alkoholu u kiši!
I sebi samome istom kažem zbogom, zbogom formalnom letu miligrama!
Također zbogom, na isti način, hladnoći hladnoće i hladnoći toplote!
Na kraju, na koncu, konačno, logično, granice vatre, rastanak sjećajući se onoga zbogom
Prolazi i ova godina Malena lijepa nježna snovita kao i one prije nismo se razdvajali ni jedan dan pa ne pitaš kako sam
znaš da još uvijek sam jak u meni ništa novo samo zdravo tkivo uglavnom snjegovi zapadali veliki ponekad mi malo ledeno
kad proljeće ljubicama zamiriše kad ljeto avgustom osvane kad jesen sedamdeset i neke vrisne otkad na ponoćku ne idem
sanjam hiljadu pahulja bijelih davno bješe bjelina snježne noći a nemam koga obgrliti
shvatićeš moja tišina plače prošlo je Badnje veće
ne mogu reći kao da je juče bilo jer nije bilo juče ne mogu reći vrijeme je proletjelo jer nije proletjelo ne mogu reći vrijeme briše sve jervrijeme ne može izbrisati ništa večeras ne mogu reći da sam dobro ne mogu nikako ne mogu reći da sam dobro ali plešem
noćas slavim ljubav tvoju i moju ruku u moje srce možeš staviti da još uvijek mislin da kraj mene šapućeš
shvatićeš moja tišina plače prošlo je Badnje veče
Bilo je to jako dugih trideset četiri godine paran broj godina i mi smo par Bilo je to dvanaest godina koje nikome ne bih htio poželjeti zašto bih nemam razloga Bilo je to dvadeset dvije godine prelijepih sanja i uspomena poklon Neba Bilo je to trideset dvije godine jubavi koje su se navezle na prethodnih trinaest azurnim nitima i napokon sada je to trideset četiri godine nevine dobrote pa šta ako je i samoće
shvatićeš moja tišina plače prošlo je Badnje veče
ako ti večeras ne mogu slagati da sam dobro poželim ali ne mogu ti slagati jer nisam nikako nisam dobro ali plešem
noćas slavim ljubav tvoju i moju ruku u moje srce možeš staviti da još uvijek mislin da kraj mene spiješ
