Prolazi i ova godina Malena
lijepa nježna snovita
kao i one prije
nismo se razdvajali ni jedan dan
pa ne pitaš kako sam
znaš da još uvijek sam jak
u meni ništa novo
samo zdravo tkivo
uglavnom snjegovi zapadali veliki
ponekad mi malo ledeno
kad proljeće ljubicama zamiriše
kad ljeto avgustom osvane
kad jesen sedamdeset i neke vrisne
otkad na ponoćku ne idem
sanjam hiljadu pahulja bijelih
davno bješe bjelina snježne noći
a nemam koga obgrliti
shvatićeš
moja tišina plače
prošlo je Badnje veće
ne mogu reći kao da je juče bilo
jer nije bilo juče
ne mogu reći vrijeme je proletjelo
jer nije proletjelo
ne mogu reći vrijeme briše sve
jervrijeme ne može izbrisati ništa
večeras
ne mogu reći da sam dobro
ne mogu
nikako ne mogu reći da sam dobro
ali plešem
noćas
slavim ljubav
tvoju i moju
ruku u moje srce možeš staviti
da još uvijek mislin
da kraj mene šapućeš
shvatićeš
moja tišina plače
prošlo je Badnje veče
Bilo je to jako dugih trideset četiri godine
paran broj godina
i mi smo par
Bilo je to dvanaest godina
koje nikome ne bih htio poželjeti
zašto bih nemam razloga
Bilo je to dvadeset dvije godine
prelijepih sanja i uspomena
poklon Neba
Bilo je to trideset dvije godine
jubavi koje su se navezle na prethodnih trinaest
azurnim nitima i napokon
sada je to trideset četiri godine
nevine dobrote
pa šta ako je i samoće
shvatićeš
moja tišina plače
prošlo je Badnje veče
ako ti večeras ne mogu slagati da sam dobro
poželim ali ne mogu ti slagati
jer nisam nikako nisam dobro
ali plešem
noćas
slavim ljubav
tvoju i moju
ruku u moje srce možeš staviti
da još uvijek mislin
da kraj mene spiješ
shvatićeš
moja tišina plače
Božić je