Cesar Vallejo – Rastanak sjećajući se na jedno zbogom

 

Na kraju, na koncu, konačno,
vraćam se, vratih se i okončavam se i plačem dajući vam
ključ, svoj šešir i ovo pisamce za sve vas.
Na vrhu ključa je kovina u kojoj smo učili
kako se zlato lišava zlata, i pronalazi se,
na vrhu mog šešira, ovaj jadni mozak, slabo počešan,
i posljednja čaša dima, u svom dramatičnom papiru,
počiva svoj praktični san duše.

Zbogom, braćo sveti petri,
herakliti, erazmi, spinoze!
Zbogom, tužni biskupi boljševici!
Zbogom, vladari u neredu!
Zbogom, vino, koje si u vodi kao vino!
Zbogom, alkoholu u kiši!

I sebi samome istom kažem zbogom,
zbogom formalnom letu miligrama!

Također zbogom, na isti način,
hladnoći hladnoće i hladnoći toplote!

Na kraju, na koncu, konačno, logično,
granice vatre,
rastanak sjećajući se onoga zbogom

 

 

pB


											
Bookmark the permalink.

Komentariši