Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

Krhke kapljice   Lebdjeti

Krhke kapljice                                                                          Lebdjeti

Noć kada su zvijezde snova padale   Raskoš ljetnog đardina

Noć kada su zvijezde padale                                         Raskoš ljetnog đardina

Dan ljubičica II   Tišina i smrt

Dan ljubičica                                                             Tišina i smrt

U snu san  Zvjezdice poput cvijeća iznad uzburkanog Oceana

U snu san                                                             Zvijezdice poput cvijeća iznad uzburkanog okeana

San za snom I   Vrtlog ljubavi

San za snom                                                                     Vrtlog ljubavi

Lica Nade   Vrelo ljeto

Lica nade                                                         Vrelo ljeto

Mjesec nad krhkom dolinom   Iskrenost

Mjesec nad krhkom dolinom                                 Iskrenost

Ljubav naša   Život 1

Ljubav naša                                                                Život

Tatjana Lukić – Strah – od zemlje

 

III

 

uz svježu humku anina groblja

jesenas su sadili borove

 

ponad naših čula položenih

neznanac je pustio sjemenje

sutrašnjeg širokog hlada

 

kao ponad svih

 

danas nakon zime

u čudu se osvrćemo za kamenjem

dokotrljanih na okolne humove

 

stramajčin drhtav glas

prenu nas i objavi

da jedino nad nama

koji ne ogrnusmo zemlju kamenom

bor sa ushitom stasa

i prerasta križ

 

ništa nam ne reče

niti nas umiri glas

 

zaplašeni zemljom – pokrovom

koja se crni nad našim počinkom

strana nam učas i jalova

rasusmo se bezglavice u potjeru za kamenom

zaboravivši bor


												

Krhka ruža ,bolero , more i ja

Mila

Ovih dana sanjam isti san. Noćima. Iskopao sam ga iz mladosti. Bio je zapreten četrdeset sedam godina.

Bože mili , koliko ja to godina imam.

Nazvao sam ga Bolero , more , Ti i ja.

Sunce treperavo se uranja u more koje blista , otvara i šalje blještavu stazu ka nama.

Staza sjaji i treperi poput djevičanskog maslinovog ulja po kojem su optočeni blistavi dijamanti. Dijamanti , koji se svakim lahorastim mreškanjem vjetra prelijevaju u svjetlucave iskre u tvojoj kosi. Ona se stapa sa rumenim nizovima svjetlucavih rubina i iskričavim i lelujavim nagovještajima djetinjih osmijeha.

Ne sjećam se da li sam te gledao u krajoliku ispred sebe ili sam krajolik slutio u tvojim očima. Talasi kao da su u pozadini naših bila, neprimjetno, uporno, akord po akord uvodili zvuke Ravelovog Bolera.

Sunce lagano klizi po pučini, tiho uranja u more. Tanka nit koja dijeli sumrak i noć, pretvara se u čežnju koja smiruje djecu u nama.

Mi sada samo želimo da smo jedno.

Ti me upitno gledaš?

Žalim, iako želim, ne mogu zaustaviti Sunce, zaustaviti Bolero . Odvraćam pogledom , sliježem ramenima, kao da kažem nemoćan sam zaustaviti tu ljepotu da i dalje tone i potone. Skoro da osjetimo dah nemoći, tuge.

Spašava nas Mjesec.
Ti se veselo smiješ mojoj nemoći ili ne htijenju. Izazivaš me, jer novi akter , bajke ove noći , je nestašani, nasmijani mjesec.

Onaj veliki krvavi mjesec koji se katkad javi kad pokušava da dostigne Sunce i kada ona poslijednja crta Sunca tone u more u bijegu mjesecu i podvodnom traganju za novim danom.

Kao u nekom bijesu što ne može sustići Sunce, Mjesec preuzima vlast na večernjem nebu i moru. Obasjava pučinu koja postaje nepregledno polje tamnih ljubičica koje se neprestano prelijevaju i klize.

Poput Sunca i Mjesec u središnjici srebrenkastog prelivanja , stvara onaj isti put sa biserjem, rubinima i dijamantnim iskricama tvoreći aleju ljubavi što se talasa ka nama.

Zvijezde žmirkaju i ljute se što su zapostavljene. Bolero ječi. Sve je usporeno osim muzike i srca.

Krešendo.

Bolero tuguje.

Tišina.

Oko muzike i nas sve zanijemilo.

Samo naša srca ubrzano dišu i spajaju se.

Mjesec to osjeća i smiješi se.

Iako moćan , večeras stidljivo skreće pogled ka zvijezdama i utišava sjaj. Maglice se probijaju i poput ružićastih, zelenih, ljubičastih, plavih, bijelih, zlatnih srebrenih velova pokreću se za muzikom.

Bolero to ćuti i umiljava se. Zvijezdice više ne trepću i one plešu. Maglice ih grle i miluju.

Savršenstvo Jedinog Stvoritelja je prekrilo najbliži krajolik u čast nježne i čiste dječije ljubavi.

Krešendo.

Stvoren je privid da se Mjesec ogleda u moru ili kao da on sa odrazom zvijezdica i maglica izvodi ritualni ples plodnosti.

Note su gušće, instrumenti se umnožavaju,akordi se prelijevaju.

Da li to Mjesec ili Ravel lude?

Nismo ni svjesni da to mi gubimo razum.

Ruke se dodiruju.

Poljubac?

Ne,još!

Dvojba, ne , nimalo.

Čeka se onaj znak Bolera kada sve utihne i iznova istog trena sve počinje.

Kada se sve rasplinjuje i ponovo rađa.

Usne vlažne od mora ili suza, tko to zna? Zar je to važno dok klize jedne ka drugima, tražeći se samo tren.

A onda?

Bolero skoro da vrišti.Klizi.

Vivo,vivače!

Mjesec okreće glavu.Prijekorno gleda Zvijezde, one prigušuju sjaj. Samo maglice trepere.

To Mjesec,to zvijezde ne žele postiditi Djecu.

Djeca ne žele prekinuti poljubac. Poljubac ne želi zaustaviti ruke. Ruke milovanja, ruke nježnosti, ruke su ljubavi to.

Suze ne bi trebale prestajati liti. To je od sreće.

Da li su to Anđeli,maglice,Bolero il’ neko potonje vrijeme poslali svoj znak?

Zbog onih letećih svjetlucavih odsjaje što prelaze horizontom vjerovali smo da jesu. Znali smo da se ljubav neumitno usađuje, ukopava, betonira u našim dušama.

Činilo nam se da vrijeme nije bitno. Podcijenili smo ga. Sasvim izvjesno, jasno. Ono je stalo, samo radi ove večeri, onih maglica, zvjezdica ,mjeseca , Bolera i nas.

Bolero posustaje.

Usne rascvjetali pupoljci. Mjesec se polako skriva iza oblaka koji se nenadano pojavljuju.

Pristižući vjetar polako šapuće imena ; tvoje i moje.

Proljeće i dobrota.

Kiša počinje padati. Stapa se sa suzama , briše tragove rađanja. Bolero nestaje nošen vjetrom. More se talasa. Više nikad ništa neće biti isto za nas dvoje. Opčinjeni, mi to još ne znamo.

„Mila sada bi nam dobro došao kišobran“ – kažem ja.

„Ludice, sami smo na plaži sa hiljadu kišobrana“ – kažeš ti.

Svlačiš haljinu , ležerno je spustaš na pjesak i letiš u zagrljaj mora koje počinje da pjeni.

Zastaneš, okreneš se ka meni, osmijehneš se.

Ja ne znam da li je ta iskričava bjelina u tami krajolika od pjene ili tvoga bjelokosnog tijela.

Ja nemam izbora , trčim ka tijelu ili moru što se pjene.

Čini se sve je na mjestu i kako treba da bude.

Ti si u mome zagrljaju. Srca lupaju , dah zastaje . Ne znamo ko se više uzbibao , naše ustreptale nježnosti ili bolerom zaluđeno more.

Na obzorju se zlu izgubilo trag.

„ Vidi , vidi tu nestašnost i ludovanje “ – mislim ja.

„Vidi,vidi ti mi nešto puno naivan.“- odmisliš ti.
A znamo da je ljubav svoja svilena krila oko nas svila…

****

Hoću još sna , ali tu , u tvom zagrljaju mi se gubi san.

Ne mogu reći da djevojčica ima tvoj lik.

Ali je prelijep i sunčan.

Zbog toga mislim da bi mogla biti Ti.

A možda i griješim.

Zbog časnosti.

Laku noć mila

Dopisano,

Učila si me;

ako se nešto i prećuti , nije laž.

Ipak oprosti mi.

Dubravka Zubovic,Bijelo Dugme, Sanjao sam nocas da te nemam/ Song – Lyrics

 

 

 

 

 

Sanjao sam nocas da te nemam

Da lezim budan na postelji od snijega

I tiho, tiho, neka druga zena

Moje ime doziva kroz noc

Ruzan san…

 

Vidio sam u snu ljiljan bijeli

Crne konje i svatove bez pjesme

I tiho bez glasa odlaze nekud

Neki dragi ljudi, gdje, ah gdje

Ruzan san

 

Hej noci, stani zora nek svane

Hej noci, stani zora nek svane..

 

Sanjao sam nocas da te nemam

Da lezim budan na postelji od snijega

I tiho, tiho, neka druga zena

Moje ime doziva kroz noc

Ruzan san..

 

Vidio sam u snu ljiljan bijeli

Crne konje i svatove bez pjesme

I tiho bez glasa odlaze nekud

Neki dragi ljudi, gdje, ah gdje

Ruzan san

 

Hej noci, stani zora nek svane

Hej noci, stani zora nek svane..


												

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( XXXI)

Autor

Hajro Šabanadžović

 

 

Lebdeće ruže

 

Djelić bosanskog neba

 

Cvijetna milina

 

More more

 

Noć svjetlosti

 

Muzika sa Slike

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 

Nevera se velika sprema

odagnaj kišu

rosom dotakni

bijelu ružu

boji li se  moj pupoljak  krhki

mirisima ljubavi naše

u đardinu naših snova

 

Bleki – Odlučih da pošaljem ovo pismo

Malena

Ocean koji sam nazvao Tišina i sni,

je moj život.

Njime su ronile i igrale se Sirene i Vile.

A onda je par Meleka zaplesalo sa mnom tango života.

I iznenada je sve stalo.

Decenijama.

 

U ocean bi navratila

koja Orka ili ajkula,

iako bi ponešto otele

one nisu imale šta da traže,

Kao ni girice .

Već tada,

Ljubavi,

prije nego si se

rodila,

udružio sam se sa Suđajama.

 

Zaledio sam Ocean ,

povukao se u Tišine i sne.

I čekao.

I čekao.

I slikao.

I pisao . O sjećanjima.

Čežnji i ljubavi .

Ponekad o boli.

 

I osluškivao.

I sanjao.

O ženi koja se u snovima javlja.

O tebi mila.

Znao sam da ćeš mi doći.

Upravo onakva kakvu te moje oči prvi put ugledaše.

Prelijepu u snenosti tvojih očiju.

 

Kasnila si tri decenije.

Ali Mila,

nisam ja kriv.

Vjeruj mi.

Neki anđeo se malo zbunio.

Znano je , računica im malo strana.

ili su ih me one  tri zezatorske

zamajavale.

 

Umoran od čekanja

tebe suđene

na kraju puta

kleknuh i ugledah

Nevino dijete u oblacima

Vidjeh te Malena

iza velova ljubavi

iza čaše od kristala

bojenu jantarom, i žadom

usnulu ženu

koja čežnju spava

u kojoj prepoznah

nevinost djevojčice u oblacima

 

ne znam kako

slike iz prošlosti oživješe

iskrenošću zalepršaše

kao ljubav

kao Bijela dama

a klečeći na koljenima

moli nebo

ili bere crvene Krhke ruže

a možda samo pruža ruke

da ih neko sebi primi

 

Vode Ocena Tišina i Sni

uzburkaše se

izroni duša moje Nade

na izvoru ljubavi

podari mi san o trešnji

i Princezi

koja u bjelini svoje haljinke

njiše zakletvu pred nebom

Volim te Dragi moj

 

Vjerujem ti Mila .

Zbog tebe lopov postah

kradem tvoju  Galeriju

koja mi snove slikama boji

I eh , što ti je dijete!

Crveni cvijet.

I život je prelijep.

 

												

Krleža i Tuđman ( Kitarka, Milanović , Plenković…) ili razlika između čovjeka i nečovjeka

Krajem 60-ih godina, Krleža se počeo udaljavati iz Partije, napisavši (kasnije čuvenu ) deklaracije o hrvatskom jeziku.

Nemirnog i nikad prilagođenog duha počinje se družiti sa ranim disidentima, među njima i mladim historičarem , konvertitom iz komunizma u ustaštvo Titovim generalom Franjom Tuđmanom.

Prijeteljstvo, logično, nije dugo potrajalo.

Naime, jednom prilikom , tokom razgovora u zagrbačkoj Gradskoj kavani, Tuđman je rekao da je rješenje srpsko – hrvatskih nesporazuma u podjeli BiH, te da su Muslimani ionako izmišljena nacija.

Krleža je Tuđmana tada samo zamolio da napusti sto za kojim su sedjeli , zato što sa ustašama , zločincima i bagrom nije htio imati posla. I više se nikada nije sreo sa oblokanim historičarem. Mo'đte misliti kako bi prošle niškoriosti poput Kitarke, Milanovića , Plenkovića…

I potvrdio je svoju ljubav i odanost Bosni.

Poznata je Krležina maksima :
“U Belu i Bosnu mi ne dirajte.”

Lažljiva , Bosnofobična i licemjerna međunarodna zajednica (javnost) i stvarnost Bosne i Hercegovine

Iz Arhiva
BY ADMIN23. NOVEMBRA 2021.ONI NAMA, MI NJIMA

Da li međunarodna zajednica mrzi Bosnu i Hercegovinu?

Mrzi!

Vatikan, Joseph Alois Ratzinger/Benedikt XVI,Miteran , Francuska, Austzrija , Incko , Donald Trump , Cionisti ,Kina,Rusija ;Mađarska, Poljska i pravoslavlje otvoreno, a SAD EU i Zapad prikriveno, iza preovidne zavjese zvane demokratija.

Govorimo o estamblišmentima koji , nažalost, profiliraju svjetske medije i javnost, oliti pučanstvo. „Demokratski „ svijet oličen u Šmitu,Eskobaru,Palmeru i drugim mlitavim  plaćenicima sa džavnih jasli i grbače bosanskog naroda, su tolike „demokrati“ i podmukli licemjeri da insistiraju na demokratskom dogovoru zainteresovanih unutar Bosne.

1991. i 1992. godine su pokazale kako je završen dogovr zločinačke i pljačkašće osovine Srba/Hrvata/Slovenaca .

Najmonstruaznijim i najgenocidnijim ratim neviđenom od II svjetskog rata.

UN i svjetska zajednica su uveli embargo za uvoz naoružanja Bosni i Hercegovini, i  nagradila Sloveniju i Hrvatsku članstvom u EU.

Istovremeno , nijemo i bez konkretne akcije i rekacije  posmatrali naoružavanje i vojnu genocidnu-koljačku  agresiju i četvorogodišnje krvavo bestijanje Hrvatske , Srbije i Crne Gore na suverenu zemlju Bosnu i Hercegovinu.

Umiješali su se tek kada je Armija BiH skoro do nogu potukla genocidne , zločinačke vojske agresora i domaćih monstruma.

Spasavala je Evropu i svijet. od jedine prave demokratije na zemlji.

Prvo što su u radili po završetku rata i stvaranju genocidne tvorevine „republik srpske“ u BiH razoružali Armiju BiH i uništili joj oružje.

I sada mnogi „demokrati“ pacifistički tvrde da rata neće biti jer u Bosni nema oružja za rat.I slažemo se sa konstatacijom da u Bosni nema dovoljno oružja za rat.

Ali nismo slijepi ni ludi da zaboravima šta je bilo kada i kako nas je međunarodna zajednica / UN štitila.

Bosna je bila pretvorena u ogromni Genocidni KONC  logor zločina i smrti ,u udruženom zajedničkom genocidno-zločinačkom poduhvata nestajanja jednog naroda.

Počelo je sa Prijedorom i Krajinom,Bratuncom, Fočom i Višegradom, zatim Istočnom Hercegovinom i Herceg Bosnom.

1440 dnevno ubilačko i krvavo orgijanje nad Sarajevom i nenaoružanom narodu je bila svojevrsna svjetska atrakcija, tragična svjetska sapunica sa garantovano krvavim dešavanjima i epilozima.

Sud u Hagu je dokazao navedeno, ali ipak nedovoljno jasno i određeno o sveukupnom obimu  bezumlja,zločini i genocida.

Danas, dvadeset šest godina od Dejtona pitamo se šta je to Međunarodna zajednuica učinila za Bosnu?

Isparcelisala je na tri čvrsto zabetonirana dijela.

Na vlast je dovela i stoličila  ratne profiotere, kriminilace, mafijaške oligarhije i njihovu neprikosnovenost.

Do krajnjih granica perfidnosti  im pomogla u  organiziovanju sučeljavanje , pljačku i bogaćenje  na uštrb narodai strahova za „njegovu sigirnost“, onemogučivši time  bilo kakav demokratski razgovor i napredak.

Hrvatska i Srbija se javno nadmeću u naoružavanju i zveckanjem oružjem i  teritorijalnom poretenzijom na kompletnu Bosnu.

U Bosni je svojevrsni moratorij na nabavku bilo kakvog naoružanja, nametnbut od međunarodne zajednice.

Šmidtu revnom demonhrišćaninu i vehti američki emisari, kojima puca prsluk za Bosnu , nijeme pred otvorenim pretnjama da Bosna nema šansi pred 12,5 miliona do zuba naoružanih srbalja i ‘rvata,koje u novu pogibelj  vode pederi i narkomani.

Da dobro ste pročitali narkomani i pederi ,zarad održanja na vlasti vode vlastite narode u novu pogibelj, jer u baklanskoj krvavoj kuhinji  ne vrijedi „historia est magistra vitae“.

„Demokrati“, a porobljivači i robovlasnici novog svjetskog poretka, se pred „izazovom“ Bosne prave enevješti jer poštuju „demokratska načela „nemješanja u unutrašnje stvari.

Taktika je , u ime „ demokratije „vezati žrtvi ruke i baciti je u arenu smrti krvoločnim zvjerima , ustašama i četnicima na pladnju.

Eto !

To vam je miroljubiva i nesvrstana  politka svjetske „demokratije“.

Merima Njegomir – Zbog tebe / Song – Lyrics

 


A , duša boli  Storija o ljubavi  Molitva za ljubav

Zbog tebe placem

i kad suza vise nemam

zbog tebe majka

svatove mi jos ne sprema

 

Ref.

Zbog tebe nikom

ne dam da me voli

a dusa boli, a dusa boli

 

Zbog tebe ljubim

i kad ljubit nemam koga

zbog tebe malo

od zivota imam svoga

 

Ref.

 

Zbog tebe molim

i kad molitva ne vredi

zbog tebe starim

zbog tebe mi kosa sedi

 

Ref.