Autor
Hajro Šabanadžović
Ples velova Sedefasti smiraj dana
Pretežno pahuljasto nebo Cvijetno nebo Bosne zemlje božije milosti
Drveće u violetnom okruženju Rubinova noć
Mozaik crvenih krajolika Plišane misli
Zaljubljen u plavo Zaljubljen do beskraja
Nježnija strana srca Krajolik čežnje
Nebo ljubavnih damara Srce je krhka ruže
Tango zvani čežnja Prozračna snenost
Jucer,
svi moji problemi cinili su se daleko
Sada izgleda ko da su ovdje da ostanu
Oh, vjerujem u jucer
Iznenada
nisam ni pola covjeka sto sam bio
visi sjena iznad mene
oh, jucer je doslo iznenada
Zasto je ona
morala ici, ne znam, nije htjela reci
Ja sam rekao
nesto pogresno sada zelim da se vrati jucer
Jucer,
Ljubav je bila laka igra
sada mi treba mjesto da se sakrijem
Oh, vjerujem u jucer
Zasto je ona
morala ici, ne znam, nije htjela reci
Ja sam rekao
nesto pogresno sada zelim da se vrati jucer
Ljubav je bila laka igra
sada mi treba mjesto da se sakrijem
Oh, vjerujem u jucer
Yesterday
Yesterday all my troubles seemed so far away.
Now it looks as though they're here to stay.
Oh, I believe in yesterday.
Suddenly I'm not half the man I used to be.
There's a shadow hanging over me.
Oh, yesterday came suddenly.
Why she had to go, I don't know, she wouldn't say.
I said something wrong, now I long for yesterday.
Yesterday love was such an easy game to play.
Now I need a place to hide away.
Oh, I believe in yesterday.
Why she had to go, I don't know, she wouldn't say.
I said something wrong, now I long for yesterday.
Yesterday love was such an easy game to play.
Now I need a place to hide away.
Oh, I believe in yesterday.
Mm mm mm mm mm mm mm
Autor
Hajro Šabanadžović
Snježni đardin
Zelena rijeka
Svileni treptaji
Krajolik majskog cvijeća
Jesenji nestašluci
Dan cvijeća
Slike izložene u Galeriji Zamak Yossemin od 26.03.2018.
Stalna postavka
**
Za Yossemin
s ljubavlju
Snovi nikad ne zaboravljaju nježnost
kojom se voljeni dodiruju
Moj unuk Vedran
Kada na prleijepom dječijem licu vidite
radost plavetnog neba
znajte sreli ste mog unuka
Ime mu je nebom obojeno
zove se Vedran
nadimak mu je sušta ljubav
Oh , veliki je on dječak
Heroj neustrašivi , borac pravi
bitke je mnoge dobio
A opet najbolje se osjeća
u dedinom naručju kao mala beba
što bezbrižne djetinje snove sanja
Ako čujete ciku , vrisku il’ lom
sigurno će iz meteža izroniti
„nevinašceta“ kudrava kosa tamna
koja se pita šta sam opet skrivio
A kada vas obasja osmjehom vedrim
što radost djetinje igre nosi zaboravite
i ime svoje zapisano u ljepoti djetinjeg oka
Zaboravićete svoje teške dane
kada vam reče To sam ja Vedran
samo se malo igram ko raspjevani leptir
A to najbolje i radi , igra se i na sve strane žuri
po vas'vedri dan iz zagrljaja u zagrljaj žuri
i nikad se od silne ljubavi ne umori
Doduše ponekad ga usred graje i vreve
nespremnog zateknu snovi pa kapke sklopi
da u snu nove vragolije sprema i juri.
***
Mnogo je toga neobjašnjivo na ovom dunjaluku i univerzumu.
Ljudski um je počesto nedostatan i nemoćan da ih relevantno objasni.
Ni mi se nećemo ni truditi.
Upoznaćemo vas sa nekim anomalijama.
Mnogi imaju svojih TOP 10 misterija.
Vi pokušajte da ih dešifrujete.
Upozoravamo, gubljenje vremena.
Nisi mi dala da okusim vodu
I nisi htjela nista da me spriječi
Htjela si čuti samo dvije riječi
Prije neg vino prolijem po podu.
Nisi mi rekla niti da sam prvi
Da iznad mene nebo još se njiše
Nisi mi rekla niti riječi više
Samo je vino nestalo u krvi.
Ljubav je tvoja kao vino
Ko kaplja krvi sja u travi
Ljubav je tvoja kao večer
U crnoj noći što se plavi.
Ljubav je tvoja kao vino
Koje kad pijem, svud me ima
Ljubav je tvoja kao vino
Ista je boja i gorčina.
Sada si čaša nekog starog vina
Što putnik kaže da obara
s nogu
Ja takvo vino ispiti ne mogu
Pa pružam usne kiši iz visina.
Ljubav je tvoja čaša puna kapi
U kojoj nekad mjesecu se smiješim
A drugog jutra samog sebe tiješim
Da to je samo vino koje hlapi.
Danas je Četvrtak , 17. Novembar/Studeni, 2022. godine.
Dani se podijelili : 321. se preselilo u čekaonicu , 44 se sprema na iste pute. Za razliku od ljudi dani se vraćaju od kad je vijeka, i vraćaće se dokle je vijeka… (vrlo studiozno , zar ne? ) .
U tim danima dešavaju se čudne stvari Dobre i loše. Vesele i tužne. Nama se manje više dešavaju mahalske stvari. Ne može ih čovjek ni protumačiti , ni prepisati, a kamo li pred dunjaluk iznijeti.
Jer pametni smo i poliglote već u naslovu se šicamo pameću i stranjskim vokabularom.
Nije sve za javno mnijenje. Šta se u mahali zbije, ostaje u oglašeno mahali, ponešto umnigistruleno i u čaršiji
Jes, zinite da vam pričamo šta se u mahali sinoć zbilo. Ili koliko je njih i koja je to zavriskala : Joj, mamo mamice. Onu o crvenom fesiću. Vidimo prokuženi smo.
Zato smo odlučili da vam ispričamo naš susret sa jednim fatalistom , koji neće da prizna da je bilo šta drugo.Pametan čovo. Ne prodaje bijele bubrege za pamet , fata se listova.
Nama dosadno bilo, jer smo mimo bilo kakve logike dogovorili kont u parku ispred predsjedništva. Nismo skontali da tamo nema ni truna , ni trena osjećaja , već samo preraspodjela planova o otimačini narodskog blagostanja i vreća sa zlatom.
Čekajući dotičnu, a bilo je to nekad , kad je je'nom neki čovjek ispod jednog drveta sjeo na travu i naslonio se na drvo da predahne.
Bio malo umoran , i ko svaki hamal puno zalego da predahne. Kako zalego namah zaspao,kako zasp'o tako usnio.Taki ti je naš čovjek , ha zalegne on zaspe. Umjesto da kad zalegne…, ma ne mremo više uputstva dijeliti , šta je kome radit ili ne raditi.
Nema svrhe. Ko zna zna, ko ne zna nikad neće naučiti. Pitanje sudbine; i naslijednih damara
I tako onaj koji evidentno ne zna šta mu je raditi kad zalegne, sanja listove, mnogo lišća kako pada , i pada,raznobojno, šareno i zlatno,sve više po njemu pada. na njemu se skuplja. I sve više i još više. Zatrpavaju ga i pretrpavaju ,guše ga da nema vazduha.
Prolaznici vide čovjeka kao se grči i batrga, ko da ga neko mokrom krpom po glavi tuleha.Jedan naš, onaj od dobrih ga prodrma , probudi i pita:
-Da li ste dobro?
-Dobro sam , a zašto ne bih bio dobro. Ja fataljist kak bi rekla filjozofi.
– U redu je biti fatalist ,nisu filozofi što su nekad bili i ne treba im u današnje doba previše vjerovati.
– Ja fataljist,kak bi reklja fillozofi ništa loše.
-Dobro kad rečeš, nije to ni tako loše , ionako se “Sokrata ” nakotilo ko prezervativa, tješi ga onaj od Dobrih.
-I nije . Plaćaju me za to.Moj sunarodnjak iz zgrade preeko puta, koji se izdaje za nešto što nije i nekad neće biti, sanja britve predaka.
Usta fatalist, uze vreću i šiljak polegnut u travi, i nastavi raditi svoj ekološki posao. Vrijeme za pauzu mu isteklo.A narod ga gleda sa klupa , džade , sa prozora, krsti se i rukama i nogama, i sjećaju se njegovih predaka sa Ade ciganlije i predaka svojih.Bila su to sirmašna i vrlo kokuzna vremena.
Što bi se reklo:
-Ko bi doli, sad je gori.Ko gori pristaje taj u pržun ide.
U prevodu:
Nisu ni brice , ni fatalisti ko što su nekad bili.
