Autor
Hajro Šabanadžović
Moja zemlja
Bosna zemlja Božije milosti Čednost
Zora nad Bosnom Nebo Bosne
Bosna Svjetlost
Modra rijeka izvor Krajolik nad Modrom rijekom
Postojanost Nebeska raskoš
Sanjajuća milost Zagonetka
Vodopad Ljubavi Neminovnost
Zlaćano Sarajevo Grad čednosti Hvala ti Gospode
Ja Jesam , Vječni i Živi je Jedan.
Apsolutan i savršen,
Vidljiv po svojim djelima , tajan po svom biću
Svako razmiušljanje mimo toga je bogohuljenje.
Ko smo mi da iznosimo sitno šićarđijske razmišljanja o znanju
koje nam nije dato?
Izvinjavam se ateistima,bogohulnicima,nevjernicima, idolopoklonicima, licemjerima, neznalicama,prepisivačima…
Njima je Milostivi Bog “dozvolio” da imaju svoja „mušljenja“ i polemišu i popuju
Tko smo mi da im kritike damo , isprevljamo ili zamjeramo?
Za činjenje i nečinjenje ćemo biti obilato nagrađeni.
Alelujeh i Amin
Autor
Hajro Šabanadžović
Jesenja fantazija
Jesenji opus I
;
Ah , to proljeće
Proljetni opus II
Svileno ljeto
Ljetni opus II
Zima
Zimski opus II
**
Lijep je, sunčani dan. Jesenja zima došla na svoje. Biće i kiše, u planinskim predjelima i snijega.
Čini se, sve se pobrkalo.
Mi volimo sva godišnja doba i kada su ona u svom elemntu.Ali mi naopaki ka'ki jesmo, nama sve jedno koji je vakat i zato ćemo malo lamantirati o birvaktile stađunima.
Recimo, ko je vidio jesen a da u njemu jagode blistaju ,a ljubičice nježnošću mirišu krajolike.
Jesen je da jabuke i kruške zriju. Nekada je bilo da njen dragi ide u armiju.To je značilo čim se vrne eto svadbe,eto takarli dana opet u neku jesen.Dragu će armijati.Ko mu kriv što se mangi igra.Šta će draga raditi – njena stvar.
Jeseni su za svadbe, i tako to. Za duboko oranje. I brazde. I sve što uz svadbe ide. Kaže Sveta knjiga: vaša žena je vaša njiva. Mi dodajemo i voli duboko oranje. Kako neće voljeti. To je osnov plodnosti i života.Bome i ljubavi.
Proljeća za buđenje života i sve je u cvijeću , beharima i mirisima. Sve oživi i sve se uzbiba.Krajolici miriše na ljubav. Oni donesu tu čuvenu, jedinstvenu, veličanstvenu , uglavnom neponovljivu ljubav. Bude i bolnih. Neka , ako nema boli znači nije se ni voljelo.Jazuk.A ako se voljelo bilo je i takarli dana.
O ljetu se sanja, jer trava je narasla, miris pokošenog sijena je tu, da se valja u njemu i kupa u suncu. A ono sunce i valjanje? Pa udari sunčanica počesto. I zaboravi se insan.A kad se zaboravi, eto novog života. Ne odmah. Ima određeni vremenski period kroz koji i priroda i insanka postaju bremeniti.
A šta ste vi mislili, sunce vas mlatne u čelenku, vi se zaboraviti i da nema poslijedica. Ne mere to tako. A poslijedice su lijepe i željene. Neke i nisu. Na prvi mah, ali se prigrle.
Djeca su najljepše i najnježnije u ljudskim životima. Čedna i bijela kao zima.
A i ta zima. Hladna je i lijepa. Tjera čovjeka da se grli i stišće, da se zagrije. A kada se zagrijava krv uzavrije i onda zna se ,šta triba radit da se malo insan rahsladi.Recimo,igrati se malo kamare.Znate ono , treba posteljinu na kamaru pa u seharu. A kamara ima raznih i zadušnih i uzdisajnih.
Te dušeci, te šilteti , te svilene plahte, minderluci ,a napose i meki jastuci. Jer ako je zima, treba grijanje pojačati.Najlakše jastučenjem, a mere i dušečenjem. Kako je to zabavno , a i …
Lijepa nam ova godišnja doba, svako. A ljudi izvoljevaju.
Neko voli ovo , neko ono godišnje doba.
U nekima – u zemlju propadaju, neka mrze i najrađe bi da ih nije.
A ljubav gospodo?
A grijanje i veljanje?
Šta sa pupanjem i bibanjem?
Šta sa zrenjem i dubokim oranjem?
Vi bi i to da preskiočite sa godišnjim dobom koji ne volite.
Mislimo da niste svjesni šta ne volite.
Što bi poete rekle:
Mnogo toga nije volio, pa je zaboravio vrbopuc.
U Prevodu:
Samo jednom se živi, a vrba hejbet i svako malo pupaju, i aminovano pucketaju.
i po mahalski:
Takarli nam bili svi stađuni lipi.
Autor
Hajro Šabanadžović
Srce krhkog proljeća
Jesenja fantazija
Ljetni plam đardina
Djelić tvoga neba
Violetni ružičnjak
Plavetno svitanje
Slike izložene u Galeriji Zamak Yossemin od 26.03.2018.
Stalna postavka
**
Za Yossemin
s ljubavlju
U osvit zore
gprimo
ko ljenti plam đardina
moje lijepo
berlavo
Ref.
Od druga do druga
od drage do drage
od grada do grada
provodim vijek
Rasut u komade
vezan samo pjesmom
sebi i zivotu
trazim smisao i lijek
Ref.
Sa mukom pod rukom
trazimo nadu u padu
a gadja me aplauz
gadja me smijeh
Ponekad mislim na ono vrijeme
svi racuni kad se svode
i kad sunce mirno zaspi
kad presahnu moje vode
Tad cu morat’ i ja stati
mozda i ja u kafani
uzalud cu pjesmom zvati
da se vrate ovi dani
Ref.
Penny lane
In Penny Lane there is a barber showing photographs
Of every head he's had the pleasure to know
And all the people that come and go
Stop and say hello
On the corner is a banker with a motorcar
The little children laugh at him behind his back
And the banker never wears a mack in the pouring rain
Very strange
Penny Lane is in my ears and in my eyes
There beneath the blue suburban skies I sit
And meanwhile back
In Penny Lane there is a fireman with an hourglass
And in his pocket is a portrait of the Queen
He likes to keep his fire engine clean
It's a clean machine
Penny Lane is in my ears and in my eyes
Four of fish and finger pies in summer
Meanwhile back
Behind the shelter in the middle of the roundabout
A pretty nurse is selling poppies from a tray
And though she feels as if she's in a play
She is anyway
Penny Lane, the barber shaves another customer
We see the banker sitting waiting for a trim
And the fireman rushes in from the pouring rain
Very strange
Penny Lane is in my ears and in my eyes
There beneath the blue suburban skies I sit
And meanwhile back
Penny Lane is in my ears and in my eyes
There beneath the blue suburban skies.
Penny Lane!
Živica novčića
U Peni Lejnu ima jedan brijač koji pokazuje fotografije
Svakog lika koju je imao zadovoljstvo da upozna
I svi ljudi koji dolaze i prolaze
Zaustave se i kažu zdravo
Na uglu je bankar sa automobilom
I mališani mu se smije iza leđa
A bankar nikad ne nosi kabanicu dok kiša lije
Baš čudno
Peni Lejn mi je u ušima i očima
Tamo ispod plavog neba predgrađa
Sjedim, a uvijek se vraćam
U Peni Lejnu ima jedan vatrogasac sa staklenim satom
U džepu mu je portret kraljice
On voli voli da su mu vatrogasna kola čista
To je čista mašina
Peni Lejn mi je u ušima i očima
Četiri ribe u rukama l krzno ljeti
a uvijek se vraćam
Ispod nastrešniceu sredini kružnog toka
Lijepa bolničarka prodaje makove sa tacne
Kao da osjeća da je i ona u igri
Jeste svakako
U Peni Lejnu berber brije neku mušteriju
Vidimo bankara kako sedi čekajući da se sredi
A zatim vatrogasac utrčava unutra sa pljuska
Tako neobično
Peni Lejn mi je u ušima i očima
Tamo ispod plavog neba predgrađa
Sjedim, ali se uvijek vraćam se vraćam
Autor
Hajro Šabanadžović
Putanje Trougao
Mlađak Kupola
Milina Valovito
Autor
Hajro Šabanadžović
Bijela dama
Tako jednostavno
Proljeće
Molitva za ljubav
Roze proljeće
Proljeće u žutom
Nestašne igre zeljubljenih
Proljetni bluz
Autor
Hajro Šabanadžović
U Bosni Zemlji božije milosti Sarajevo grad čednosti
Cvijetna Modra rijeka Krvava Drina
Šeher Banja Luka Dolina Neretve
Danas je Utorak , 1. Novembar/Studeni, 305. dan 2022 Do kraja godine ima 60 dana.
Još samo dva mjeseca. Ko bi reko. Juče je bilo mnogo više. Prekjuče je godina tek zakoračila. Leti vrijeme kao letjelica Zemlja. Možda sekundu brže od 107.200 km na h.To bi značilo 29, 79 km/s.
I oni nama zemlja ravna. Popadali bi ko olovne kugle izbačene iz topa koji slijepljuje eskadrilu u komadu.
Ovu metaforu smo skontali da se neuki ibretili odakle nam i š'a nam to znači.
Mi pametni kao i uvijek, mudro šutimo o mudrim stvarima. O ljudskoj gluposti meremo po vazdan tabiriti i naglabati.
Eto oni nama , zapisano je u knjigama da se ne smijemo brijati.
Jes’ im to jak fazon. Lijenčine . Mrsko im se brijati i upristojiti da liče na ljude , a ne na pogančere. Pa ko biva hajmo svi na homoprimogeniuse ličiti. Primogeniusi su imali opravdanje. Vrlo je bolno bilo brijati se kamenim sjekirama.
Jednom nam se žilet slomio, a radnje nisu radile. Morali ići na… ma teško nam se faliti . Pa znate gdje se ide obrijan ko dječija guza. Uzeli kamen odbro ga natoljicali na brusu i udri nedaj. Tri sata se klali. Ispali ko tušija kiseljena crvavim paradajzom. Nikakvi a bolni.
I smiješni. Povod brijanja se ismijala ko nikad. Kaže evo te ko kozičavi mladoženja, koji se brijo tupim kamenom. Ali kad joj smijeh presto, više se nije smijala. Samo je stenjala i dozivala mater:
-Joj mamo mamice.
Eto zato se mi brijemo . da bi žene mogle pjevati i majku dozivati.
A oni što naopako uče , nek se ne briju i puštaju bradu. I budu mimo svijeta. Vala zaslužili su, jer su se pocijepali u vjeri. I ratove zbog toga vodili. I dan danaske vode.
I te nas hanefijske kukavičke minderpuze koje su se u mišju rupu za rata sakrivali pameti i ljudskosti uče.
Ma , mogu oni pjevati borbene. Nevjerničke ko što su naučili. neka se druže sa onima drugima koji se ne briju.
Eto četnici se ne briju. Nisu ni krstaši. ni ISIS. Ni Kaida. Ni Marks i Engels. I onaj Darvin što je od majmuna nasto, ni on se nije brijo. Ni većina katila i nevjernika.
Što bi poete rekle:
-Joj grdoba majko moja.
U prevodu:
-Nalet ih bilo. Čast izuzecima , koji brade nose iz ličnih razloga i opredeljenja-