Autor
Hajro Šabanadžović
Miris proljeća Čari ljeta
Boje jeseni Okus prirode
Mistični krajolik Rasvjeta u đardinu
Venerin đardin Zeleni đardin
Crveni đardin Plavetni đardin
Noć , ljubavi i snijeg Noć sjenki
Proljeće oživljava Kamenjar
Zadovoljstvo Zaljubljen u plavo
Jednoć dok si mi bježala
sanjao sam da ležim na samrti
čovjek zna biti blesav
zar ne mila
samrt ko svaki san
nježna i nepoznata
igra se ljepote i mami
kaže ne treba mi budućnost
nudi mi dveri
ključe zlatne pokazuje
sklonićemo tamne oblake
nacrtati nježna polja
igraćemo se ljubavnika
valjaćemo se na sunčanim livadama
krhko nebo će se stidjeti
što mirisni đardin vrišti
ljubi me mili
i samrt može biti naivna
nije me mogla prevariti mila
srce je bilo hladno ko suncokret u ponoć
duša je prigrlila tamne oblake
bježeći od dveri
što epp su zvjeri sa zlatnom tijarom
zašto se igrati ljubavnika
kad ljubav nije igra
zbog čega da se nebo stidi
u đardinu ničeg sablažnjivog nema
samo se vole čovjek i žena
samrti lako odoljeh
dadoh joj nogu blago da se ne naljuti
ali zaboravih kako da dozovem život
tebe ljubavi moja
Ah
now I don't hardly know her
But I think I can love her
Crimson and clover
Ah, now when she comes walkin’ over
Now I've been waitin’ to show her
Crimson and clover
Over and over
Yeah, if I'm not such a sweet thing
I wanna do everything
What a beautiful feelin’
Crimson and clover
Over and over
Crimson and clover, over and over
Crimson and clover, over and over
Crimson and clover, over and over
Crimson and clover, over and over
Grimizna i Detelina
Ah,
Sada teško da je poznajem
Ali mislim da je mogu voleti
Grimizna i detelina
Ah, a sada kada ona prošeta iznad
Sada samo poželim da joj pokažem
Grimiznu i detelinu
Iznova i od početka do kraja
Aha, nisam ja tako drag )
Želim uraditi sve
Kako divan osećaj
Grimizna i detelina
Iznova i od početka do kraja
Grimizna i detelina, iznova i od početka do kraja
Grimizna i detelina, iznova i od početka do kraja
Grimizna i detelina, iznova i od početka do kraja
Grimizna i detelina, iznova i od početka do kraja
Samo 34 godine
bol ne gasim
pjesme o djetetu
krijem
a se pitam
zar je četiri godine
dosta
za život jedan
samo 34 godine
ne razumijem
mnogo toga sam znao
još više naučio
o boli
a opet ne razumijm
zašto nikad ne prolazi
ne jenjava
već jača biva
samo 34 godine
suzama krvavim i rosnim
šaljem riječi nebu
a dijete milo
mamino i tatino
ni molitvom se ne vraća
Samo 34 godine
ne razumijem kako
utješen sam
a pola godine
docnije
ode mater da Nadu čuva
kada ove 34 godine
prođu
možda mi bude lakše
možda razumijem
kada budem bez suza
tamo visoko
sa njima
ne bacaj uzalud život
večeras plešeš snove
na muzici mojeg bola
a si se zagubila
nestala
zaronila u oceanu dubokom
tražeći put do srca moga
koji o pločnik baci
kad na ludi kam si stala
osveta
pomisli da varam
a lagali te
ne možeš ga više naći
sleđenog druga ga grije
jer tvoje vrijeme prolazi
svakim trenom vjerovanja
boli te sve više
