Bleki – Nikad se ne kuni

 

Prolazi vrijeme

uvijek se zaklinješ

tamo jednoj djevočici

/a najviše samom sebi/

koju ćeš ponovo sresti

 

avaj i možda

 

Neću biti leptir lepršavi

tjeran nejasnim nagonim

što pogubno usne peku

od gorkih cjelova

zbog kojih sebe manje voliš

 

zato nikad se ne kuni

duša vene mnogo boli

manje laži ima

i sviđa se svima

 

vrijeme ne staje

uvijek se zaklinješ

dobro znanoj djevojčici

/a najviše samom sebi/

koju ćeš ponovo sresti

avaj i pusti snovi

Bićer lepršavi leptir

tjeran ljubavlju jasnom

dodirujući mirisnu ružu

poljupcima od kojih srce lupa

a tijelo i diša čiste

zbog čega sebe voliš

 

zato nikad se ne kuni

duša vene mnogo boli

manje laži ima

i sviđa se svima

 

vrijeme ističe

prestaješ da se zaklninješ

djevojčici ljubavi jedinoj

/ a najviše samom sebi /

koji sreo si pije neki dan

onog ponovljenog avgustovskog dana

noseći toplinu sanja

dok sunce je bilo okupano

mirisima nadolazećeg proljeća

koje mi reče

probudi se prinče moj

ja sam tu

 

zato nikad se ne kuni

duša vene mnogo boli

tome ni snovi  ne šljive

zakletve su proklete njive

 

vrijeme je odavno stalo

sada se ne zaklinješ nikom

/a ponajmanje samom sebi/

ni ljepoti koju voliš

ljubav sama po sebi je zakletva

čisti od grijeha samoće  i tuge

predaješ se bez iluzije

u zagrljaj  proljetne  duge

ljubav je san koji se budan sniva

 

zato nikad se ne kuni

duša vene mnogo boli

izgubiš mnogo riječi i dana

i ništa nemaš osim sanja

 

ta tako je to bilo

ljeta Gospodnjeg

davne šezdeset i osme

bio je to svijet

stvoren radi cvijeća i nas

bilo je to vrijeme snova i ruža

kad zaklinjati se bilo je smiješno

jer male i velike radosti

koje se ganjaju i jure

bile su testament ljubavi.

 

i zato se nikad ne kuni

duša vene mnogo boli

prestaneš vjerovati sam sebi

znaš ona  nikad neće doći  tebi

 










												

Piši mi – Pismo vraćeno

 

Mila

 

Poslah Ti pismo prije monogo stađuna.

Vrnu mi se prije nekoliko vakata.

Biljeg : Adresa nepoznata

 

Predočavam ga.

Možda ga vidi tvoja duša uboga,   koja mi jednom reče :

Idi.

 

****

 

Ona Sanja

 

Srce od kristala  Tuga nebeska Ljubav kao boja snova

 

Bijela dama Krajolik plaveti i ljubavi II Rose dan

 

Mila moja

 

Tvoj čuperak plavi i bandak osmjeh još mi se motaju u glavi.Vrijeme je zakazalo.Nije izbrisalo tvoj lik iz moje uboge duše.

Mnogo si mi prelijepih pjesama poklonila. U moje srce si mnoge nježnosti i Oči svoje utkala,da nikad ne pobjegnu od mene.

Glas Tvoj miluje moje  ljubavi i sjećanja, i  u moju samoću ih zovu. Bude mi lakše. Mrven. To je sasvim dovoljno da upijam darove tvoje i da se Bogu Jedinom molim da te čuva na tvom putu.

 

Piši mi – Balada o Ljiljani

 

Pjesma ova , već neko vrijeme

od kada je prohodala i meni doletjela me tišti.

 

Nekada davno,

sunce bilo je purpurno,

nebo safirno,

trava smaragdna,

srce milostivo,

a duša nevina.

U toj ljepoti se gubim

i vidim

Tebe,

malena moja.

 

Osmijeh si prekrasni ,

krajoliku poklonila, a plače ti se.

Pišeš mi pismo, a boli Te.

Pišeš mi pismo, a ne žališ se i ne plačeš.

Samo pitaš da li  volim Te

i koja me tada ljubljaše.

 

Ponosna si žena ,

djevojčica ,

srna ,

a moje ćeš laži i nevjeru

preboljeti  samo da ostanem.

 

To me zabolilo mila.

 

Ponos

 

Ti nisam mogao oprostiti.

Bio sam mlad i nisam znao šta ću sa tolikom ljubavlju,

A  si mi poklanjala.

 

Sada znam šta bih sa njom i evo pišem Ti.

 

Ali ne znam gdje si Ti,

kako da Te pronađem.

a

Pišem Ti ,

jer nemam ,

skoro da i nemam  kom.

 

Sve moje ljubavi su bile umorne i samo su odlepršale.

Sve moje ljubavi su otišle tmo gdje bol ne stanuje..

 

Pišem Ti ,

jer sada razumijem

Tvoju ljubav i Tvoju tugu.

 

Ja sam još uvijek ovdje, a gdje si ti?

Malo je žena voljelo kao  kao što si Ti

imalo osmjeh i pjesmu

što se Ljubav zovu.

 

Umorna od čekanja mene neuviđavnoga

Ti mi pobježe.

Ne znadoh gdje!

 

Kad saznah , kasno bi za sve.

Al’ viđam Te.

Još si  mi ista, mila moja.

 

Prelijepa i krhka.

 

Ko Grlica u polju djevičanskih ljubičica ,

što željna  radosti osta gladna ,

jer nevinost ne želi kljucati.

 

Takva si Ti.

 

Izvini, nije pošteno , ali rečiću :

Ista ja.

 

Srce daješ, a ne pitaš ništa.

Sebe darivaš,  a boli Te.

 

Sanjaš jednu ruku ljubavi ,

usne zaljubljene.

da Ti djetinje lice  rose i miluju

 

Pišem i ne tražim da mi kažeš gdje si.

Sram me mila moja .

 

Pustih Te da odlepršaš

ne saznavaši koliko ljubavi u mome srcu diše za Tebe.

 

Stidim se mila moja.

Dozvolin san ,  da Te oni bezumnik ,

oni gnjida od čovika, što tuđe grijehe slika i obznanjuje svitu,

međ’ tujine odvede,

a ne progovorin,

ni jenu

ni dvi-tri riči , da mi oprost daneš i ostaneš.

 

Moja duša sada je umorna i upraljala bi bjelinu Tvoje,

kao što su tamo tujinci htjeli.

 

Pišem i ne tražim da mi kažeš

kako je  srce Tvoje umorno.

Ne želim čuti da je skršeno.

 

Da i neugodno mi je,

što više ne znam od kojih pjesama

tebi bude lakše i koja tebe tišti.

 

Ali molim te vrati se, biće nam lakše.

 

Možda ćemo tugovati , ali opet ćemo se voljeti,

makar ti živjela međ’ velovima sunčanih vala,

a ja u snježnim  danima kajanja.

 

Možda će nas  još više boljeti,

ta blizina

ali bićemo na pola koraka ,

na dohvat one djetinje  ruke što miluje i voli.

 

Da vrati se mila, biće nam lakše smiraj naći.

I oprosti mi.

 

P.S

 

Mila moja,

 

Volim te

toliko

da vrnuo  bih Ti  sve pjesme i ljubav tvoju.

 

Ali pomislim, šta bih je radio bez osmijeha i očiju tvojih.

I pjesama da mi dušu steru.






												

Magazin – Ti si zelja mog zivota / Song – Lyrics

Bio si mi sjaj u oku

sve sto imam, sve sto znam

kako srcu svom da priznam

da bez tebe moram sad

 

Bio si mi ljeto, zima

sve sto srce zna da ima

bio si mi noc i dan

sad bez tebe moram znam

 

Ref.

Ti si zelja mog zivota

ti si zelja moga sna

ako hoces ti jos mozes

da mi svoju ruku das

 

Ti si zelja mog zivota

ti si zelja moga sna

u zivotu, u zivotu

samo tebe imam ja

 

Uzmi moje dane, noci

uzmi sve to radi nas

jer si zelja mog zivota

jer si mojoj dusi spas

 

Sanjala sam oci plave

prijatelje kako slave

ali zorom dusa zna

da bez tebe moram ja

 






												

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( XII )

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Snježno gorje

 

Jesenji dan

 

Plavetni sni

 

Progone me njene oči

 

 

Zvijezde i putanje

 

Zeleno stablo

 

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 

 


Izbriši zašto
samo pruži ruku
zabroravi kraj

 

Ljiljana Nikolovska – Oči crne oči lažne / Song – Lyrics

Zadnje ti pismo pišem

u ovoj noći bez sna

ljubav mi bolove sprema

da mogu živjeti ja.

Za tvoje oči crne

život bih dala ti svoj

noćas mi duša trne

ti više nisi moj.

Ref x2

Oči crne oči lažne

noćas ti druga ljubi

oči crne oči lažne

ko ljubi sreću gubi.

Za tvoje oči crne

život bih dala ti svoj

noćas mi duša trne

ti više nisi  moj.

Ref x3

Oči crne oči lažne

noćas ti druga ljubi

oči crne oči lažne

ko ljubi sreću gubi.






												

Bleki – Oči crne oči lažne

 

Meki ralasi jutra nadoolaze

nježno dodiruju obale svijesti

otvarajući sedefaste obale sna

po ko zna koji put treba ustati

ostavljajući za sobom dveri

noćnih putova kroz ljubav

koloplet mirisnih snova koji nestaju

u bespuću šarenih iskrica svjetlosti

koje bolne probijaju kroz proreze jave

poput hiljada blještavih maglica

najavljujući ponovno rađanje života

u očima crnim očima lažnim

Emili Dikinson – Pjesma 173

 

Čupavi stvor, bez nogu,

Ali vanrednog trka!

Lice mu od velura,

A boja lica mrka.

Katkad u travi bude!

Na grani, katkada,

S koje, u pliš obučen,

Na prolaznika pada!

Sve to u ljeto. Al kad Vjetar

Puk Šumski uznemiri –

U damastni se stan zaključa –

U Svili se šepiri!

Onda, izroni sproljeća,

Finiji od gospoje!

Na ramenima krila mu,

Jedva prepoznaš ko je!

Zovu ga Gusjenica!

I ja! No ko sam to ja

Da divnu tajnu Leptira

Iskažu usta moja?

Dani su veoma fascinantni

 

Oduvijek smo facinirani danima.

Kamufliraju se i uvijek se vrate u nekom drugom danu.

Napriliku pretprošli 3. Listopad je zavaravo raju da je petak,, slijedeći da je subota. Pa se zavukao u nedelju. I eve'ga blista u srijedu pa četvrtak.

Garantujemo, do godine neće biti ni  , ni utornik, ni  treći dan po redu,   a sigurno ni četvrtak već…

Zinite da vam sve izdeklamujemo.

Privodi se kraju ovi stađun. Nije bio previše tegoban, ni takrali.  

‘nako  u prosjeku.

Ali par milijardi i kusur gladnih i raseljenih se ne bi složilo sa našom konstatacijom.

I rekli bi, manite se vi vašeg prosjeka. Po vašem prosjeku u svijetu nema gladnih ni ugroženih. A tri četvrtine čovječanstva u buli i umire .

Nećemo sad potezati ekologiju i nestajanja vrsta. Bitno je da novac ptistiže u kase krvopija.

No, niko ništa ne nosi gore. Osim savjesti. A to je najbitnije, jer ona će govoriti , biti advokat udruženju pržunista.

Niste čuli za to udruženje.

Joj levata ,majko mila.

‘Vako vam to ide.

Sve što radite radite sebi. Bilo dobro ili loše.

I ljudi dobijaju  ocjene. K'o prvačići.

Ali ima samo jedna  caka.

Ocjene su svedene na najmanju moguću mjeru.

Ovaj put ih ima dvije i opisne su.

Proš'o i pao.

Nema treće i nema popravni.

Vrlo jednostavno.

Ocijenjeni idu u različitim pravcima.

U hladovinu ili pržun.

A pržun vam je vrelina pakla.

E sad znate ko su u udruženju pržunista.

To su oni , koje majke nauče kako se otimaju narodske vreće sa zlatom , oliti narodska nafaka. Tu spada i  razroka pijačarska fukara i  talđija haških ustaša , bezusni upravnik konc logora. U Svetoj knjizi su nazvani Ebu Leheb i imaju i druge i pristaše.

Eto sada smo vam natakarili sve podatke.

Vi samo trebate da razvrstate i pobrojite putnike za pakao oliti džehenem.

Ima ih kamara.

Resto neka se fata minderluka i uživa.

Joj rahatluka u hladovini.

Kažu ima tamo nako vino , može se guta popiti, ali ne opija i nema mamurluka. Ima i …

Dalje ne smijemo nabrajati.

Ima svega lijepoga.

Nije EPP, ali bolje kapijati usne, da ne izleti neka nevaljasta riječ.

Uostalom šta vam imamo govoriti.

Uzmite kitabe pa se  malo nauka primite.

Valjaće vam, a bome i trebati.

Što bi poete rekle:

-Joj, što volimo ražanj. Ali ne na svojoj koži.

U prevodu, ili naravoučenije ako vam je lakše anlaisati,jer ovo je basna pošto se manje više pričalo o hajvanima:

-Svaka Cica dođe na kolica, odnosno  svaki hajvan , k'o biva na  roštilj dođe.

 


												

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

Nebo ljubavno

Nebo ljubavi    Nebo strasti

Nebo ljubavi                                                                        Nebo strasti

Nebo vjernosti    Nebo nadanja

Nebo vjernosti                                                            Nebo nadanja

Nebo srušenih nada    Nebo boli

Nebo srušenih nada                                                                 Nebo boli