Basna o Noju
Baška Baša svog ; anamo onog, zvao noj.Svjestan je on, nimalo poetski ali realistično. Njegov, ko svaki noj, uvijek tražio neku rupu da glavu sakrije. Njegove ženske se nisu bunile kad je glavu sakrivao, ali im nije bilo pravo što mu je dao tako trivijalno i stranjsko ime nadjenuo. Tražile tajm aut i izmjenu imena, ali on ne da progovoriti .
Kažu one; makar da ge labudom ili mišom nazove. I to su neke plahe životinje, koje su sa rupicama bliske, a i sa našeg su dunjaluka. Pričale mu priču o Ledi i Zevsovom labudanju.
Jok ne da on progovoriti. Noj bio i noj ostao.
One okrenule na šalu. Onaj vic o Muji i Fati. Ona se prvi put takari ( ono ko fol), pa ga “neupućena i uplašena” pita koji je to glavonja što je gledi. On joj kaže ; ne boj se to je moj drug miš i traži…,da skratimo. Miš tražio i nalazio rupicu više puta. Mujo se malo umorio i zaspo,a Fata ko Fata nestašna i znatiželjna, zavirila i gledi miša i vrišti:
-Mujo bolan šta ću sad ja . Crko ti miš.
Prvo ,recimo, kako ću ga labud zvati. Jes da je lijep ko labud, ali je nježnoji i baršunastiji od labuda i goluždrav baš ko nojev vrat.Labud urijetko zaroni glavu i to samo kad je gladan i ribe ganja. A njegov noj se zarovi i zaroni ha se ribici nešto prisni. I kod njega to ronjenje nema veze sa njegovom glađu. Možda ima, onako figurativno, ali sa njegovom alavom izabranom ribicom.
A onaj Mikelanđelo Ledu i Labuda sparivo. Nema veza, znamo da je to samo figurativno i da je to bio onaj grčki pohotljivac Zevs. Ali kako će bolan ženu zavest Labud. Evo pitam ja njih:
-Da li bi voljele da ih kljuca neko samo kad je gladan i kad se njemu perje digne i koji se boji ukvasit ili uprljat?
-Ili bi više voljele nekog ko bi uvijek spreman bio kad se njihovo paperje nakostriješi i koji se za njihov hatar , bio spreman ne samo se pokvasit i uprljati već živom glavom u đardine, dul bašće i maglice jurišat i minimum nerješen rezultaj izvlačiti. I opet i opet, sve isponove.
Vidi se da je Mikelnanđelo pederčina bio. Šta on zna šta je žensko i ća njoj triba. Čuj molim te labud. Neka njega labudaju kad je taki , misle normalne ženskinje.
Kao drugo, đe će ga mišom zvati, kad mu miš nije ni do koljena. I miš ti brate moj, u rupu se sakrije čim ga ga nešto preplaši i mnogo je plašljiv.A ovaj njegov slunto ko da mozga nema, ništa i ničeg se ne boji. Pa ni mraka. Jok nimalo.
Koje je on Scile i Haribde prodevero, ni broj im se ne mre izbrojati.I ništa mu. Ponekad se ko pravi mornar malo ispovraća i onda obeznani. Al čim sebi dodže nastavi jal sa plivanjem i ronjenjem;može i liguranjem. Kad zimu pomenusmo , kaže Baška Baša, drag mu je i džidži midži.
I neko bi njegovog noja sa onim jadom od miše poredio. Nije to ljucki ni hajvanski. Joj svaka bi žensko čeljade od njega pobjeglo kad bi im reko da mi se mali zove miš.Ne samo da bi pobjegle ,već bi se razvalile od šege.
Vidi čo'eka od skoro metar i devedeset ,a mali mu ko miš. Joj kolicki je tek kad krepa, a mora krepat svako malo. I sve bi po čaršiji rastubili o njegovom mišu i on se nikad ne bih bilo kakve mišice ili rupice ženske dohvatio. A kamoli đardina ili dul-bašče nauživo.
Kad se ko mornar vlada što ga ne nazoveš mornar; pitala ga neka.
On kaže,nisam blesav. Mornar ti po mjesec dva, ponekad i po godine ne vidi nikakvu hajvanku da se u njoj sakrije i blagodeti duboke hladovine traži. A moj bi ti noj presvisnuo , kad ne bi negdje glavu svaku noć u tamu sakrio.
Mogo bi ja, kaže Baška Baša nabrajti do sutra i prekosutra,čak i do nakosutra zašto sam blesimetra svog nazvo Noj, ali neću. I ovo je dovoljno za basnu i pouku. Neki drugi put nastavim priču,ali vam ja ne mogu dugo pričati inače ću riknuti od gladi. I onda mi džabe sve muka oko noja. A i bijeli bubrezi se hlade.
Dakle , naravno naukovanje ( naravoučenije op.a.):
Dobro promislite i pripazite kako će te neke stvari osloviti oliti imentovati. Mere vas na loš glas iznijeti ili vam se o glavu slomit.
Ne onu nojevsku, sasvim izvjesno i normalno.
Autor
Hajro Šabanadžović
Gore među zvijezdama
Jesenja uzbibanost
Pahuljasti snovi
Ah, ti prelijepi velovi
Novogodišnja ludnica
Cvijetni vatromet
Slike izložene u Galeriji Zamak Yossemin od 26.03.2018.
Stalna postavka
**
Za Yossemin
s ljubavlju
E , da mi je zauvijek ljubit
tvoje tijelo mazno
što miriše na radovanje
„Nemojte se igrati sa mnom. Još jednom čujem da ste uzeli moje ime u usta, zapamtit ćete me za života – riječi su Sebije Izeti, uposleniku KCUS , nakon čega je rekla da će mu iščupati grkljan, da bi mu na kraju te retoričke balade dala otkaz . ” (Navodi iz medija)
Sada je KCUS novčano kažnjen sa 10.852,15 plus zatezne kamate i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.045 maraka, plaćanje u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
Ona odluka suda – povratak radnika na posao – neće se desiti, jer za dotičnu ,polupismenu individu-u ne vrijede pozitivni zakoni,već samo sila i zakon vlastodržaca ,koji su evo već 29 godinu uzurpirali vlast i krv piju narodu.
Izvinjavamo se za ovo polupismenu, ali nas na to navodi upotrebljeni riječnik, uz dužno izvinjenje svim polupismenim insanima,napose ženama.
A iz riječnika se vidi , kabadahija je to, više nego direktorica ili žena.
Može joj se !
Njen muž, SDA i hođe ,u saradnji sa sličnim kriminalno profiterskim družbama fašisoidnih nacionalista iz druga dva naroda , su zasjeli na grbaču naroda Bosne i Hercegovine, kao krpelji ili zloćudni tumori.
Jedino nam nije jasno odakla joj hrabrost i pravo da na totalno papanski , sileđijski ,bez'obrazni i nevaspitani način prijeti čovjeku ,koji se 16 godina u KCUS brinuo o ranjenicima opkoljenog Sarajeva Grada Čednosti,dok je ona kao pobjegulja vršljala po Zagrebu,a njen muž Bakir Izeti se skrivao u trezoru Narodne banke,sa ostalim podrumašima i kukavicama.
Valjda misli narod nema pamćenja.
A ima boni uzurpatori i licemjeri ,ima! Narod itekako ima pamćenje.Ali trpi.
I sve nešto mislimo ; da li da postavimo jedno pitanje javnosti ili ne ,jer nam kućni odgoj i pristojnost nalažu da budemo gospoda u ophođenju sa damama.
A opet , kontamo , dame ne čupaju grkljane nikome.
Rat nas je podučio ko to radi.
Pitanje za javnost je trebalo biti:
-Da li bi ste se plašili leći u krevet sa ženom koja je u stanju da iščupa muškarcu ili bilo kom insanu grkljan?
Pošto odgovor znamo ne postavljamo ga!
Zalud trošit vrijeme , a moga bi se neka/o i uvrijedit’.
U svemu tome ima puno nižih kompleksa .Ili se kaže puno kompleksinih stavki?
Da li se dunjaluk ” treba zapitati”:
-Kakva je ovo basna,ako glavne ličnosti nisu životinje i nema pouke, a poimenično i nepoimenično se pominju mnogi , takozvani insani?
Odgovor je vrlo jednostavan.
Ovo je basna koja spaja trajno prošlo i skoro buduće vrijeme sa beskonačnim pržunom.
Izbori će vam dati sve odgovore:
-Tko su minotauri ,akrepite,krvopije i gamad, a tko kurbani iščupanih grkljana.
Tko će se vječno pržunati je već poznato , a i nije tema ove basne.
**
Dopisano:
Tema nove basne će biti okrutna ažbaha koja zabranjuje da se u njenoj privatnoj klinici liječe djeca.
Danas je Subota 19. novembar/studeni, 323. dan 2019. Do kraja godine preostalo je još 42 dana.
Vrlo tanježno. Biće još tanje, koliko sutra.
A oni nama o tankoćutnosti.
Kao da znaju šta je to!?
Da znaju, ne bi im pučanstvo svake mikrosekunde mater spominjalo. Ne po dobru, već po vrećama opljačkanog narodskog zlata i po zlu. Što jes, jes podne tu i neka masna psovka.
Sočna , onako po bosanski. Vrlo opisna i slikovita, da se muževi tih majki u grobu okreću ko ringišpil. A mnogi od tih grobara su za života zaslužili još veće psovke. A ovi živi ni mukajet. Kako će kad su svi hadumi i licemjeri. Da nisu takvi, vaspitali bi djecu , pljačkašku ,nacionalističku bagru, kako treba, a ne da budu zlotvori , pogančeri i ubice.
Zloća i pokvarenost im utisnula žig na lice i u oči. Pogledajte ih malo bolje. Da ih čovjek ne zna, smilovo bi im se i udjelio sadake. Izgledaju kao pravi pravcati garibi. A i jesu,vjekovna gladež i garibi. Misle da vjekovnu glad očeva svojih mogu utoliti na brzaka, kroz očiglednu neljudskost i pljačke.
Ne ide to tako. Prazne im i zrikave oči. Lijeni do neobrijanosti. Usne stiskali od gladi i sada ih nemaju.
Ništa dobrog od njih čo'eku ne može zapasti. Žao nam njihove djece. nisu djeca kriva što su im roditelji bezvrijedni i morbidni insani.Neće tu jadnu djecu imati ko ljudskosti učiti. Voljeli bi da nismo u pravu, i da ispadnu na dobro.
Ali kako odrastaju vidimo da smo u pravu. nekažnjeno ubijaju, siluju i pljačkaju.
A gdje su oni , koji su sebi uzeli za pravo da ureduju i dijele moralne i socijalne pridike ostatku dunjaluka. Oni takozvani učeni, jal popovi, jal fratri, jal ilmije. Tikve sa pljačkaškom bagrom sada, jer dobijaju mrvice sa trpeze silnika. I u uzlove sa Ebu Lehebom pušu.
A znate li šta biva sa Ebu Lehebom , ženom njegovom i onima koji sa njima tikve sade?
Nešto vrlo strašno i pakleno.
Što bi poete rekle:
Svo dobro je od Boga. Svo zlo je od zlog oca i pokvarene matere.
U prevodu:
Tronacinalistička pljačkaška pogan je nagrabusila ko i svaka pogan. Čeka ih pržunsko roštiljanje. Ali ima jedna mala razlika;recimo otklon. U pržunu su ljudi stoka za roštilj.
Dobar nam ovaj prevod. Još kad bi nekoga uplašio, bio bi još bolji. A hoće. Protokom vremena tijelo narodskih katila samo od sebe počinje osjećati jal hladovinu, jal paklenu vrućinu. I tako skonča.Pitajte umrle krvnike, mrzitelje i djelčitelje Bosne. ne možemo reći pokojne ili rahmetli , jer sami sebi su odredili vječni nespokoj i vječni roštilj.
Danas je Subota 19. novembar/studeni, 323. dan 2022. Do kraja godine preostalo je još 42 dana.
Vrlo tanježno. Biće još tanje, koliko sutra.
A oni nama o tankoćutnosti.
Kao da znaju šta je to!?
Da znaju, ne bi im pučanstvo svake mikrosekunde mater spominjalo. Ne po dobru, već po vrećama opljačkanog narodskog zlata i po zlu. Što jes, jes podne tu i neka masna psovka.
Sočna , onako po bosanski. Vrlo opisna i slikovita, da se muževi tih majki u grobu okreću ko ringišpil. A mnogi od tih grobara su za života zaslužili još veće psovke. A ovi živi ni mukajet. Kako će kad su svi hadumi i licemjeri. Da nisu takvi, vaspitali bi djecu , pljačkašku ,nacionalističku bagru, kako treba, a ne da budu zlotvori , pogančeri i ubice.
Zloća i pokvarenost im utisnula žig na lice i u oči. Pogledajte ih malo bolje. Da ih čovjek ne zna, smilovo bi im se i udjelio sadake. Izgledaju kao pravi pravcati garibi. A i jesu,vjekovna gladež i garibi. Misle da vjekovnu glad očeva svojih mogu utoliti na brzaka, kroz očiglednu neljudskost i pljačke.
Ne ide to tako. Prazne im i zrikave oči. Lijeni do neobrijanosti. Usne stiskali od gladi i sada ih nemaju.
Ništa dobrog od njih čo'eku ne može zapasti. Žao nam njihove djece. nisu djeca kriva što su im roditelji bezvrijedni i morbidni insani.Neće tu jadnu djecu imati ko ljudskosti učiti. Voljeli bi da nismo u pravu, i da ispadnu na dobro.
Ali kako odrastaju vidimo da smo u pravu. nekažnjeno ubijaju, siluju i pljačkaju.
A gdje su oni , koji su sebi uzeli za pravo da ureduju i dijele moralne i socijalne pridike ostatku dunjaluka. Oni takozvani učeni, jal popovi, jal fratri, jal ilmije. Tikve sa pljačkaškom bagrom sada, jer dobijaju mrvice sa trpeze silnika. I u uzlove sa Ebu Lehebom pušu.
A znate li šta biva sa Ebu Lehebom , ženom njegovom i onima koji sa njima tikve sade?
Nešto vrlo strašno i pakleno.
Što bi poete rekle:
Svo dobro je od Boga. Svo zlo je od zlog oca i pokvarene matere.
U prevodu:
Tronacinalistička pljačkaška pogan je nagrabusila ko i svaka pogan. Čeka ih pržunsko roštiljanje. Ali ima jedna mala razlika;recimo otklon. U pržunu su ljudi stoka za roštilj.
Dobar nam ovaj prevod. Još kad bi nekoga uplašio, bio bi još bolji. A hoće. Protokom vremena tijelo samo od sebe počinje osjećati jal hladovinu, jal paklenu vrućinu.I tako skonča.Pitajte umrle krvnike, mrzitelje i djelčitelje Bosne.
A historici pišu o današnjem danu:
1600.- Rođen je engleski kralj Čarls I Stjuart, čija je autoritarna vladavina (od 1625) izazvala građanski rat između rojalista i parlamentaraca. Nakon pobjede vojske Parlamenta pod vođstvom Olivera Kromvela, kralj je osuđen na smrt i 1649. pogubljen.
-A onda su rojalisti vratrili krunu na vlast i pogubili Kromvela. Elem sve se vraća sve se plaća kada dođe čas.
1493.-Kristifor Kolumbo se iskrcao na ostrvo koje je prvi put vidio dan ranije. Nazvao ga je San Juan Bautista, a kasnije je naziv promijenjen u Porto Riko (Puerto Rico).
-Mijenjali ne mijenjali imena, dommorocima se loše – genocidnim rukopisom pisalo. Rukopis je bio kitnjast, vatikanski. Nek se zna da su hadumice i tetkice u zlaćanim odorama principijelni u rukupisu i genociti. Vrlo koncizni i tačni.
1711.-Rođen je Mihail Vasiljevič Lomonosov, ruski naučnik, pjesnik i akademik, enciklopedista svjetskog glasa. Autor je prve ruske gramatike i osnivač Moskovskog univerziteta (1755).
-Nos mu je zaista bio slomljen. Da li kao poslijedica rođenja ili nekog kasnijeg loma, to nismo utvrdili. Uglavnom kešina mu je bila simpatično izražajna.
1809.-U bici kod Okane 30.000 Napoleonovih vojnika porazilo je 50.000 Španaca, poslije čega je Francuska osvojila cijelu Andaluziju izuzev lučkog grada Kadisa.
-Grehota toliki narod u jednom danu zaginuti. Ali to nije ništa. Ameri su svojim genocidnim napravama znali uništiti milione civilka u jednom trenu.
1828.- U 31. godini od tifusa je umro austrijski kompozitor Franc Peter Šubert, jedan od prvih i najznačajnijih predstavnika muzičkog romantizma. Njegov bogati opus (998 dijela), nastao u kratkom stvaralačkom rasponu između 1810. i 1828, sadrži gotovo sve muzičke vrste, među kojima su najpoznatije solo pjesme (“Lijepa mlinarica”, “Zimsko putovanje”).
-Muzičare 19. vijeka je pratio tal smrtonosni maler.Čudo jedno.
1888.-Rođen je kubanski velemajstor Hose Raul Kapablanka i Graupera, svjetski prvak u šahu od 1921. do 1927, jedan od najboljih šahista u svijetu.
1893.- Novine ‘New York World’ su po prvi put u istoriji dnevne štampe, objavile dodatak u boji.
-Urednici kontali, ako se žene mogu farbati, što se i štgampa ne bi mogla. Jeftinije je i raznobojnije. Zaboravljaju da žene može raditi sve one stvari koje štampa ne može.
1896.-Rođen je Georgij Žukov, ruski general.
-Pretpostavljamo da je bio dobar plivač i vrlo dobar poslušnik. Preživio Staljinove vizije.
1916.- Srpske i ruske jedinice su u Prvom svjetskom ratu oslobodile Bitolj od Bugara.
1917.-Rođena je Indira Gandi (Gandhi), bivša Premijerka Indije.
-Naivka vjerovala najvećem neprijatelju hindu režima; Sikima. Pa je potkratili.
1918.-Uz podršku zapadnih zemalja i bijelih čehoslovačkih odreda u kontrarevoluciji protiv sovjetske države bivši carski admiral Aleksandar Kolčak izveo prevrat u Omsku, uspostavio vojnu diktaturu u Sibiru, na Uralu i na Dalekom istoku i proglasio se “vrhovnim glavarom ruske države”. Bio je to početak pohoda sila Antante protiv sovjetske vlasti, uspostavljene Oktobarskom revolucijom. Kolčak je 1919. zarobljen i strijeljan u Irkucku.
-Truhli Zapad je rovario protiv sovjeta čitavo postojanje SSSR-a. Sve dok im uz pomoć Jeklcinja i Gorbačova nisu dohakali.
1942.- Bitka za Staljingrad – General Georgij Žukov i sovjetske snage pokreću “Operaciju Uran” – protunapade na Staljingrad. Bitka za Staljingrad trajala je skoro 6 mjeseci i bila je jedna od najvećih bitaka u Drugom svjetskom ratu i jedna od najkrvavijih u ljudskoj povijesti. Smatra se, da je ova bitka bila psihološka prekretnica rata, a ujedno je Staljingrad bio krajnja točka prodora njemačkog Wehrmachta u dubinu teritorija Sovjetskog Saveza. Vodila se na području Staljingrada (danas Volgograd), a sastojala se od njemačke opsade južnog dijela grada, bitke unutar grada i sovjetske kontraofanzive u kojoj su uništene, odnosno zarobljene preostale snage Sila osovine na tom području. Sile osovine su u ovoj bitki izgubile oko četvrtine ukupnog ljudstva na istočnom bojištu i od tog se gubitka nisu nikada uspjele oporaviti. Za Sovjete, pobjeda kod Staljingrada značila je početak oslobađanja domovine i prvi korak ka pobjedi nad nacističkom Njemačkom. Dok u odnosu na završetak bitke nema nedoumica (Paulus 2. veljače 1943. potpisuje akt o predaji preostalih snaga Wermachta snagama Crvene armije), u odnosu na njen početak među povjesničarima vlada nesuglasje koju operaciju Wermachta treba smatrati početkom upravo ove bitke. Tako se u izvorima sreću navodi o njenom početku od lipnja pa sve do rujna 1942. godine. Jednako tako, nesuglasice postoje i u odnosu na broj žrtava te bitke: procjene se kreću od 700.000 pa sve do 2 milijuna poginulih vojnika i civila. Sasvim točan broj žrtava ove strašne bitke neće se s potpunom sigurnošću moći nikada utvrditi.
-Iscrpno objašnjenje. Prepisivači se popravljaju.
1944.- Predsjedništvo AVNOJ-a je, na svojoj prvoj sjednici u Beogradu, donijelo odluku da se Josipu Brozu Titu dodijeli naziv narodnog heroja, na prijedlog Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije. Drugi Orden narodnog heroja dodijeljen je Josipu Brozu 1972, a 1977. dodijeljen mu je i treći herojski znamen.
Da je poživio bare, joj tri-četiri godina, eto i četvrtog narodnog herojstva. Garant.
1946.-U Parizu je otvorena prva konferencija UNESCO-a.
-Vehti unesko od vehte UN. Ne mere drugačije ni biti.
1969.-Pojavili se prvi izvještaji o ratnom zločinu američke vojske u martu 1968. u selu Mi Laj nad vijetnamskim civilima.
-Koliko su zločina izvršila SAD tokom dvadesetog vijeka, to ne možda ni tinta Tihog okeana sve ispisati.
1977.- Predsjednik Egipta Anvar el Sadat doputovao je u mirovnu misiju u Izrael, kao prvi arapski lider koji je posjetio tu zemlju. Posjeta je izazvala oštre proteste Palestinaca.
1978.-Vođa vjerske sekte ‘Hram naroda’, Džim Džons (Jim Jones) je organizovao masovno ubistvo i samoubistvo članova sekte. Tijela 914 ljudi, od kojih je bilo 276-oro djece, su pronadjena u mjestu boravka sekte, Džonstaunu, u Gvajani, u Južnoj Americi.
-Morbidno, truhlo, sadistički i zločinački. A šta drugo očekivati od amera.
1988.-U Beogradu na Ušću održan je najveći miting u nizu takvih skupova koje je tadašnji predsjednik Saveza komunista Srbije Slobodan Milošević organizovao tokom godine širom Srbije. Skupu od oko milion ljudi obratio se i Milošević pozivajući ih na odbranu “srpskih nacionalnih interesa”, potpaljujući “fitilj” koji će u naredom periodu dovesti zemlju u stanje haosa.
– nažalost svih velikosrba ni jedan vitalni interes nije odbranjen. Čak su neki otpali iz kometencije Srbije. Kako nam se čini još barem dva dijela to priželjkuju.
1990.- Lideri NATO i Varšavskog pakta potpisali su sporazum o konvencionalnim snagama u Evropi i o uništavanju dijela naoružanja i objavili da je okončan hladni rat između dva vojna bloka.
-Nisu se morali mučiti. Gorbačov i Jeljcin su predali SSSR na pladnju ko svježe zaklano svinječe.
1944.-Savjet bezbjednosti UN jednoglasno je usvojio rezoluciju kojom je odobrena upotreba vazdušnih snaga NATO-a na teritoriji Krajine u Hrvatskoj, u zonama pod zaštitom UN.
1996.- Okupljanjem 35.000 ljudi u Nišu su počeli protesti zbog falsifikovanja izbornih rezultata drugog kruga lokalnih izbora u Srbiji, na kojima je pobijedila koalicija “Zajedno”. Protesti širom Srbije, koji su trajali tri mjeseca, uz pritisak međunarodne zajednice, prisilili su predsjednika Srbije Slobodan Milošević da 11. februara 1997. prizna prvu pobjedu opozicije od ukidanja komunizma na prostoru bivše Jugoslavije.
1996.- Tokom prvog, istorijskog susreta pape Jovana Pavla II i predsjednika Kube Fidela Kastra u Vatikanu, poglavar rimokatoličke crkve je prihvatio poziv da posjeti komunističku Kubu.
1998.-Svjedočenjem nezavisnog tužioca Keneta Stara, koji je optužio predsjednika SAD Bila Klintona za krivokletstvo i ometanje pravde, formalno je započet postupak impičmenta protiv šefa države, treći u američkoj istoriji.
-Nikako ne ide da tako rangirani dužnosnik opetovano zaboravlja zakopčavati šlic.
1999.-Narodna republika Kina je lansirala svoju prvu vasionsku letjelicu pod nazivom Šenžu
2003.-Narodni pokret “Otpor” poznat po akcijama protiv bivšeg režima Slobodana Milševića prerastao je u političku partiju. Pristupanjem Demokratskoj stranci 8. septembra 2004. “Otpor” je prestao da postoji.
-I normalno, ulaskom u vlast prihvatio velikosrpsku šovinističko fašističku politiku.
2003.- U vijetnamsku luku Ho Ši Min (bivši Sajgon) je nakon gotovo 30 godina uplovila jedna američka fregata.
2007.-Uhapšen je Kije Sampan, jedan od najbližih saradnika ozloglašenog vođe Crvenih Kmera, Pola Pota. Sampan je peta osoba iz najužeg kruga oko Pola Pota kojoj će biti suđeno za zločine tokom strahovlade Crvenih Kmera u periodu od 1975-1979. godine, u kome je stradalo između 1,4 i 1,7 miliona ljudi.
-Između 2,5 – 5,oo miliona ljudi godpodo hroničari.
2009.- Belgijski premijer Herman van Rompej imenovan je za prvog predsjednika Evropske unije.
-Vrlo loša jezička formulacija, koju nema potrebe tumačiti.
