Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

violetna-misterija   plisani-dodiri

Violetna misterija                                                                   Plišani dodiri

travnjak-obasjan-nocu  ples-svjetlosti

Travnjak obasjan noću                                                   Ples svjetlosti

dugini-zastori   bura-u-suncanom-danu

Dugini zastori                                                                     Bura u sunčanom danu

dan-radovanjadan-radovanja-ii

Dan radovanja

violetno-gore-i-dole   mjesecevi-velovi

Violetno gore i dole                                                     Mjesečevi velovi

azurna-tisina   krhki-dan

Azurna tišina                                                                 Krhki dan

zar-ptica  slava-stvoritelju

Žar ptica                                                                           Slava stvoritelju

Verlen – Mjesečina

 

 

Vaša je duša odabran predeo

gdje se kreću maske i bergamaske

što sviraju frule,igrajuć ceo

dan,skoro tužne od pritvorstva,laske.

 

Tiho,u molu pjevajući tako

pobjednu ljubav,život bez gorčina,

ni u svoju sreću ne vjeruju lako,

a s pesmom im se mješa mjesečina,

 

Mjesečina tužna,te lijepe niti,

od koje sanjare ptica jata  cijela

i od koje drđću vodoskoci viti,

vodoskoci viti sred mramora bijela.


												

Bleki – Eh, da mi je

 

eh da mi je da mi je

mila sa tobom

probuditi se iz ovog sna

ponovo ponovo

u noći novoj

pređašnjoj pređašnjoj

 

nema tajne

da ti šapćem da ti govorim

volim te volim te

ljubavi ljubavi

samo sa tobom ne mogu disati

a ti se smješiš

još se damari umorni umorni

tiho tvojim tijelom bude

raduju raduju

 

jedan vrišti

hoću još ljubavi ljubavi

da vodimo vodimo

mili moj mili moj

m i l i   m o j

 

												

Karolina Gočeva ~ Begaj , begaj / Song – Lyrics

 

 

Begaj, begaj (Бегај, бегај)

 

Бегај бегај
лудо младо
од мене
Јас сум пусто
срце мажно
што само венее

Бегај бегај
кај што сонцето грее
мојто сонце зајде
душа ми изгоре

Ај нема лек
ај нема лек за мене
не знам како
друг да љубам без срце

Бегај бегај
тоа ми е судбина
јас да љубам
а без љубов да живеам
најди жена да ти роди дечиња
барем кај вас
да е полна куката

Ај нема лек
ај нема лек за мене
не знам како
друг да љубам без срце

Ај, ти си цвет, ај јас не
цветот в коса не га носам
само вел на лице

Ај нема лек
ај нема лек за мене
не знам како
друг да љубам без срце

Ај, ти си цвет, ај јас не
цветот в коса
не га носам
само вел на лице

Цветот в коса
не га носам
само вел на лице


												

Basna o Noju

Basna o Noju

Baška Baša svog ; anamo onog, zvao noj.Svjestan je on, nimalo poetski ali realistično. Njegov,  ko svaki  noj,  uvijek tražio neku rupu da glavu sakrije. Njegove ženske se nisu bunile kad je glavu sakrivao, ali im nije bilo pravo što mu je dao tako trivijalno i stranjsko  ime nadjenuo. Tražile  tajm aut i izmjenu imena, ali on ne da progovoriti .

Kažu one;  makar da ge labudom ili mišom nazove. I to su neke plahe životinje, koje su sa rupicama bliske, a i sa našeg su dunjaluka. Pričale mu priču o Ledi i Zevsovom labudanju.

Jok ne da on progovoriti. Noj bio i noj ostao.

One okrenule na šalu. Onaj vic o Muji i Fati.  Ona se prvi put takari ( ono ko fol), pa ga  “neupućena i uplašena” pita koji je to glavonja što je gledi. On joj kaže ; ne boj se to je moj drug miš i traži…,da skratimo. Miš tražio i nalazio rupicu više puta. Mujo se malo umorio i  zaspo,a Fata ko Fata nestašna i znatiželjna, zavirila i gledi miša i vrišti:

-Mujo bolan šta ću sad ja . Crko ti miš.

Prvo ,recimo, kako ću ga labud zvati. Jes da je lijep ko labud, ali je nježnoji i baršunastiji od labuda i goluždrav baš ko nojev vrat.Labud urijetko zaroni glavu i to  samo kad je gladan i  ribe ganja. A njegov noj se zarovi i  zaroni ha se ribici nešto prisni. I kod njega to ronjenje nema veze sa njegovom  glađu. Možda ima, onako figurativno, ali  sa njegovom alavom  izabranom  ribicom.

A  onaj Mikelanđelo Ledu i Labuda sparivo. Nema veza, znamo da je to samo figurativno i da je to bio onaj grčki pohotljivac Zevs. Ali kako će bolan ženu zavest Labud. Evo pitam ja njih:

-Da li bi voljele da ih kljuca neko samo kad je gladan i kad se  njemu perje digne i koji se boji ukvasit ili uprljat?

-Ili bi više voljele nekog ko bi uvijek spreman bio kad se njihovo paperje nakostriješi i koji se za njihov hatar , bio spreman ne samo se pokvasit i uprljati već živom glavom u đardine, dul bašće i maglice jurišat i minimum nerješen rezultaj izvlačiti. I opet i opet, sve isponove.

Vidi se da je Mikelnanđelo pederčina bio. Šta on zna šta je žensko i ća njoj triba. Čuj molim te labud. Neka njega labudaju kad je taki , misle normalne ženskinje.

Kao drugo, đe će ga mišom zvati, kad mu miš nije ni do koljena. I miš ti brate moj,  u rupu se sakrije čim ga ga nešto preplaši i mnogo je plašljiv.A ovaj njegov  slunto ko da mozga nema,  ništa  i ničeg se ne boji. Pa ni mraka. Jok nimalo.

Koje je on Scile i Haribde prodevero, ni broj im se ne mre izbrojati.I ništa mu. Ponekad se ko pravi mornar malo ispovraća i onda obeznani. Al čim sebi dodže nastavi jal sa plivanjem i ronjenjem;može i liguranjem. Kad zimu pomenusmo , kaže Baška Baša, drag mu je i džidži midži.

I neko bi njegovog noja sa onim jadom od miše poredio. Nije to ljucki ni hajvanski. Joj svaka bi žensko čeljade  od njega pobjeglo kad bi im reko da mi se mali zove miš.Ne samo da bi pobjegle ,već bi se razvalile od šege.

Vidi čo'eka od skoro metar i devedeset ,a mali mu ko miš. Joj kolicki je tek kad krepa, a mora krepat svako malo. I sve bi po čaršiji rastubili o njegovom mišu i on se nikad ne bih bilo kakve mišice ili rupice ženske  dohvatio. A kamoli đardina ili dul-bašče nauživo.

Kad se ko mornar vlada što ga ne nazoveš mornar; pitala ga neka.

On kaže,nisam blesav.  Mornar ti po mjesec dva, ponekad  i po godine ne vidi nikakvu hajvanku da se u njoj sakrije i blagodeti duboke hladovine traži. A moj bi ti noj presvisnuo , kad ne bi negdje glavu svaku noć u tamu sakrio.

Mogo bi ja,  kaže Baška Baša nabrajti do sutra i prekosutra,čak i do nakosutra  zašto sam blesimetra svog nazvo Noj, ali neću. I ovo je dovoljno za basnu i pouku. Neki drugi put nastavim priču,ali vam ja ne mogu dugo pričati inače ću riknuti od gladi. I onda mi džabe sve muka oko noja. A i bijeli bubrezi se hlade.

Dakle , naravno naukovanje ( naravoučenije op.a.):

Dobro promislite i pripazite kako će te neke stvari osloviti oliti imentovati. Mere vas na loš glas iznijeti ili vam se o glavu slomit.

Ne onu  nojevsku, sasvim izvjesno i  normalno.

Ljiljana Nikolovska i Magazin -Idi (Kada krenu vlakovi) /Song – Lyrics

Modra rijeka čežnja

Modra rijeka čežnje

Oprost 

Oprost

Ljubavi mojeu noćima dugim

Ljubavi moje u noćima dugim

Srce puno radosti

Lako tebi

ti se uvijek nekom vratis

i bez rijeci, i bez volje

niti da mu slazes bolje

da mu oci zatvoris

Lako tebi

sve ti zelim, sve ti dajem

srebren mjesec iznad vode

sto u nebo zorom ode

kada krenu vlakovi

Ref.

Idi, i ti s njima

idi nek te svatko ima

kad me vise ne volis

idi, putuj s njima

idi juznim gradovima

putuj dok ne ostaris

samu ostavi me ti

Kada krenu vlakovi

Lako tebi, srecu imas

na tom svijetu

ja ni druga, niti brata

u samoci sto me hvata

kada krenu vlakovi

Ref. 2x

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( XXVII)

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Gore među zvijezdama

 

Jesenja uzbibanost

 

Pahuljasti snovi

 

Ah, ti prelijepi velovi

 

Novogodišnja ludnica

 

Cvijetni vatromet

 

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 

 

E , da mi je zauvijek ljubit

tvoje tijelo mazno

što miriše na radovanje

 

 

Louis Aragon – Evo trideset leta

 

Evo trideset ljeta kako pratim sjenku za tvojim nogama

Vjeran kao  crno pašče koje se vrti oko tvojih peta

Skriva se u podne za tvoje uspravno tijelo

I izlazi da igra sa ukošenim suncem po tratinama

Svjetlosnom žicom iz lampe oblači te i raste ako su niske

Kako ti voliš da čitaš večerom sobi sukladno raspoloženju

Samo tada uznosim se do stropa

I gubim se u pokretanju tvoje ruke koja okrece strane

Evo trideset godina kako je moja misao sjenka tvoje misli

Uzalud sam govorio i ponavljao vjeruje se

Ne znam kakvoj čudnoj otmjenosti sa moje strane

Sve što je crno nije sjena govore mi

Uzima se i ostavlja od onog što sam govorio

I da mi dozvole da te volim oni su podmetnuli

Stvarnost tela jedne statue

Simbol ukrašen kamenom Otadžbine

A kada prislanjaju nož za sječenje papira

U nježne zglobove mojih knjiga

Ne shvataju ni malo zašto ja vičem

Oni ne vide da  krvarim tvojom krvlju

I pitam se šta li njima moje pjevanje znači

Ako za svaku riječ koja se prelama u mom glasu

Oni ne znaju da je to harmonija tvoga grla

Ako ne vide oko moga duha tvoje ruke

Bar jednom ću ovdje da govoriti iz svoje duše

Čovek je izgubljena partija karata

Crveno i crno slugu kraljeva   i kraljica

Ali između lebdećih boja ima praznina a i prstiju koji bacaju

Tijelo moje sačinjeno je od dvijee nepoznanice koje nisam birao

I vidim sa užasom da se  na mojim rukama pojavljuju bakarne pjene godina

Koje ce žigosati ruke mog oca o kom necu pricati ništa

Od koga nemam ništa osim načina na koji da obaram glavu

Zato što nije čuo dobro na desno uho i evo gde i ja takode

Od svoje majke imam obris ušiju

I način rasta kose

Ali duša u svemu tome je duša

Bijaše to jedna duša neugladena skitničava i još bezoblična

Duša slijepa koja čuje samo zlo kad se priča o svjetlosti

Duša nikla neznano odakle

Iz nekog pretka u nesreći vremena

Iz nekog ujaka besmislenog i ludog koji nije živio

Ili samo iz one strašne sramote moje majke kada sam izšao na svijet

Jedva duša tek nagoveštaj duše rđavo uobličena dlakava duša

Kakva se gubi bez žaljenja na bojnom polju ili u sudarima sa železnicama

Jedna sirota duša koja nije znala šta da čini sama sebi

Nošena strujom današnjeg vremena

Nikako ne od vrste Hamleta jedva kose Ofelije

Bosonoga u moru bez pisma u njoj

Loptica na japanskom bilijaru koju besposleni gost valjuta u nekoj kafanici

I ti pogodak u ”nulu” ili ”stotinu”

Što je u stvari jedno isto

Duša u garderobi gde pijani gost ne može više da nađe svoju tačku

Duša za jedno vece maskenbala sutra ce se baciti krinka

Duša razdvojena sa kojom se ne može izaći pred svijet

I teška da nosi otrov i mora stalno da se zaustavlja

Nikada ne razumjeh zašto si vodiš brigu o mojoj duši

Lopatama se mogu zgrtati takve kao što je moja

Ali šta kaže onaj koji prvi put vidi rađanje drugog

Čudom hirurgije

Šta reče moja duša kada si je ti izvadila iz njene košuljice

Kad saznah u tvojim rukama da sam ljudsko biće

Kad prestah da se pretvaram i da se izrugujem što postadoh takav na dodir tvoje ruke

Uzmite te knjige moje duše otvorite ih  gdje god bilo

Slomite ih da bi im bolje shvatili

Miris i tajnu

Pokidajte grubim prstima strane

Izgužvajte  iscepajte ih

I iz svih će te zadržati samo jedno

Jedan jedini šapat jedan jedini pjev

Jedan pogled koji ništa ne ogrničava

Jedno veliko hvala koje se  mrmlja

Tu sreću kao neku dolinu

Djete – Boga moje obožavanje

Beskrajno Ave u molitvama

Moju beskonačnu nesanicu

Moje cvjetanje moje prosijavanje

O savjesti moja o ludosti moja

Moj mjesecu maju melodijo moja

Moj raju moj požaru

Moj univerzumu Elza živote moj

Sebija Izeti i Basna o iščupanom grkljanu

BY ONI NAMA, MI NJIMA

„Nemojte se igrati sa mnom. Još jednom čujem da ste uzeli moje ime u usta, zapamtit ćete me za života – riječi su Sebije Izeti, uposleniku KCUS , nakon čega je rekla da će mu iščupati grkljan, da bi mu na kraju te retoričke balade dala otkaz . ” (Navodi iz medija)

Sada je KCUS   novčano kažnjen sa 10.852,15  plus zatezne kamate i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.045 maraka, plaćanje u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Ona odluka suda –  povratak radnika na posao  – neće se  desiti, jer za dotičnu ,polupismenu individu-u ne vrijede pozitivni zakoni,već samo sila i zakon vlastodržaca ,koji su evo već 29 godinu uzurpirali vlast i krv piju narodu.

Izvinjavamo se za ovo polupismenu, ali  nas na to navodi upotrebljeni riječnik, uz dužno izvinjenje svim polupismenim insanima,napose ženama.

A iz riječnika se vidi , kabadahija je to, više nego direktorica ili žena.

Može joj se !

Njen muž, SDA i hođe ,u saradnji sa sličnim kriminalno profiterskim družbama  fašisoidnih nacionalista iz  druga dva  naroda , su zasjeli na grbaču naroda Bosne i Hercegovine, kao krpelji ili  zloćudni tumori.

Jedino nam nije jasno   odakla joj hrabrost i pravo da na totalno  papanski , sileđijski ,bez'obrazni i nevaspitani način prijeti  čovjeku ,koji se 16 godina u KCUS  brinuo o ranjenicima opkoljenog Sarajeva Grada Čednosti,dok je ona kao pobjegulja vršljala po Zagrebu,a njen muž Bakir Izeti se skrivao u trezoru Narodne banke,sa ostalim podrumašima i kukavicama.

Valjda misli narod nema pamćenja.

A ima boni uzurpatori i licemjeri ,ima! Narod itekako ima pamćenje.Ali trpi.

I sve nešto mislimo ; da li da postavimo jedno pitanje javnosti ili ne ,jer nam kućni odgoj  i pristojnost nalažu da budemo gospoda u ophođenju sa damama.

A opet , kontamo , dame ne čupaju grkljane nikome.

Rat nas je podučio ko to radi.

Pitanje  za javnost je trebalo biti:

-Da li bi ste se plašili leći u krevet sa ženom   koja je u stanju da iščupa muškarcu ili bilo kom insanu grkljan?

Pošto odgovor znamo ne postavljamo ga!

Zalud trošit vrijeme , a moga bi se neka/o i uvrijedit’.

U svemu tome ima puno nižih  kompleksa .Ili se kaže puno kompleksinih stavki?

 

Da li se dunjaluk ” treba zapitati”:

-Kakva je ovo basna,ako glavne ličnosti nisu životinje i nema pouke, a poimenično i nepoimenično se pominju  mnogi , takozvani insani?

 

Odgovor je vrlo jednostavan.

Ovo je basna koja spaja  trajno prošlo i skoro buduće vrijeme sa beskonačnim pržunom.

Izbori će vam dati sve odgovore:

-Tko su minotauri ,akrepite,krvopije i gamad, a tko kurbani iščupanih grkljana.

 

Tko će se vječno pržunati je već poznato , a i  nije tema ove basne.

**

Dopisano:

Tema nove basne će biti okrutna ažbaha koja zabranjuje da se u njenoj privatnoj klinici liječe djeca.