Volim da slušam vjetar i kišu i da sam Lutam unaokolo kroz šumske ugrijane tmine. Kad oblaci nebom zaplove, ja sve njine Nade bih htio i sve ciljeve da znam.
Mirim se kad kao putnik u neki strani stan Kroz prozor gledam: tiho sav taj svijet nepoznati Posmatram kako živi i sretan je a i pati, Pa, negledavši se, sve to nosim u svoj dan.
Al`noću, kada zvezde gledaju u moj log I kad nemilosrdno sude nad mojom glavom, Zebem u dnu svog bića i posmatram sa stravom Tuđinu silnu i pustoš usred samog srca mog.
Pogledom ugasila je plamen dviju svijeća Desilo se obratno Nestala je tama Riječi neke govorila je tiho Nije mogao razumjeti je nitko A stvari oko nas počele su igrati i pjevati
Molio sam nju, vrati me u svijet Gdje vrelim plamom vatra gori Gdje ljudi danom svakim bar Za dan taj jesu stariji
I nebo ako je gore Tada zemlja dolje mora biti
Molio sam nju za svijet U kome topla srca kucaju
Pogledom ugasila je plamen dviju svijeća Desilo se obratno Nestala je tama Riječi neke govorila je tiho Nije mogao razumjeti je nitko A stvari oko nas počele su igrati i pjevati
Molio sam nju, vrati me u svijet Gdje vrelim plamom vatra gori
I nebo ako je gore Tada zemlja dolje mora biti
I nebo ako je gore Tada zemlja mora biti dolje
I nebo ako je gore Tada zemlja mora biti dolje …
Dama pod velom je Džuna Jevgenija Juvaševna Davitašvili.Moćna žena,naturalizovana ruskinja porijeklom iz Irana.Pomalo nesrećna,siroče.Kada je imala jedanaest godina umro joj je otac,godinu dana kasnije majka.
Džuna je upoznala Indexe kada su oni drugi put bili na turneji po Rusiji.Indexi su bili (blago rečeno) fascinirani ovom magičnom ženom.
Pjesma Fadila Redžića Ugasila je plamen je (1972) je izlepršala kao nizovi prekrasnih nježnih velova i sjećanja na to predivno stvorenje.
Nažalost dama nas je napustila 1o.juna ove godina.