Autor
Hajro Šabanadžović
Izlazeće sunce Boje radosti
Svijetlost u violetnoj noći Jesenji osvit
Uzburkani đardin
Neuzvraćena ljubav Tirkizni snovi
Majsko cvijeće Boje ljubavi
Ledeni visovi
Uzburkana duga Razvedravanje
Bajka Mjesečeva modra rijeka
Volim da slušam vjetar i kišu i da sam
Lutam unaokolo kroz šumske ugrijane tmine.
Kad oblaci nebom zaplove, ja sve njine
Nade bih htio i sve ciljeve da znam.
Mirim se kad kao putnik u neki strani stan
Kroz prozor gledam: tiho sav taj svijet nepoznati
Posmatram kako živi i sretan je a i pati,
Pa, negledavši se, sve to nosim u svoj dan.
Al`noću, kada zvezde gledaju u moj log
I kad nemilosrdno sude nad mojom glavom,
Zebem u dnu svog bića i posmatram sa stravom
Tuđinu silnu i pustoš usred samog srca mog.
pB
Autor
Hajro Šabanadžović
Đardin stat i plakat
Jedan poglerd u Raj
Vali se pjene
Umilni snovi
Snovi moji
Na krilima mašte
Slike izložene u Galeriji Zamak Yossemin od 26.03.2018.
Stalna postavka
**
Za Yossemin
s ljubavlju
Snovi tvoji
na krilima djetinje mašte
dozvaše slike čudesne
mnoštvo slika
u kojima čuvah ljubav
samo za tebe
o jedina
Pogledom ugasila je plamen dviju svijeća
Desilo se obratno
Nestala je tama
Riječi neke govorila je tiho
Nije mogao razumjeti je nitko
A stvari oko nas počele su igrati i pjevati
Molio sam nju, vrati me u svijet
Gdje vrelim plamom vatra gori
Gdje ljudi danom svakim bar
Za dan taj jesu stariji
I nebo ako je gore
Tada zemlja dolje mora biti
Molio sam nju za svijet
U kome topla srca kucaju
Pogledom ugasila je plamen dviju svijeća
Desilo se obratno
Nestala je tama
Riječi neke govorila je tiho
Nije mogao razumjeti je nitko
A stvari oko nas počele su igrati i pjevati
Molio sam nju, vrati me u svijet
Gdje vrelim plamom vatra gori
I nebo ako je gore
Tada zemlja dolje mora biti
I nebo ako je gore
Tada zemlja mora biti dolje
I nebo ako je gore
Tada zemlja mora biti dolje
…
Dama pod velom je Džuna Jevgenija Juvaševna Davitašvili.Moćna žena,naturalizovana ruskinja porijeklom iz Irana.Pomalo nesrećna,siroče.Kada je imala jedanaest godina umro joj je otac,godinu dana kasnije majka.
Džuna je upoznala Indexe kada su oni drugi put bili na turneji po Rusiji.Indexi su bili (blago rečeno) fascinirani ovom magičnom ženom.
Pjesma Fadila Redžića Ugasila je plamen je (1972) je izlepršala kao nizovi prekrasnih nježnih velova i sjećanja na to predivno stvorenje.
Nažalost dama nas je napustila 1o.juna ove godina.
Sve moje jeseni su tužne
Dani plačni su svi
A moje oči još su vlažne
Bola i suza trag
Za tebe čujem da si srećna
Ljubav prati te svud
I ruže drugom da si dala
Što nama donese maj
Zar nisi mogla meni opet da se vratš
Dobro si znala tebe da još čekam ja
I uvek jesen kada dođe
Kiše stignu u kraj
Tad moje oči suze vlaže
Setim se našega sna
Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim oka tvoja dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.
Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra’.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.
Ne, nemoj mi prici! Nasto to, i cemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek’ mi ne pridju oka tvoja dva.
Moj živote moja ljubavi
sunce se u suzi udavi
pa se spusti noć ko sudbina
da te sanjam da te dozivam
Refren
Ja bez tebe ne mogu da živim
milo moje nije nam se dalo
da se u tvom zagrljaju smirim
sve sa tobom bilo mi je malo
Ja bez tebe ne mogu da živim
hej ljubavi nikad preboljena
ja se više ničemu ne divim
zato pijem za ona vremena
Tiha patnja uvijek bila si
mjesec se u vinu ugasi
svane dan ko bijela prašina
da te čekam da te dozivam
Refren 2x
Ja bez tebe ne mogu da živim
milo moje nije nam se dalo
da se u tvom zagrljaju smirim
sve sa tobom bilo mi je malo
Ja bez tebe ne mogu da živim
hej ljubavi nikad preboljena
ja se više ničemu ne divim
zato pijem za ona vremena
ja se više ničemu ne divim
zato pijem za ona vremena
