Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadćović

oda-jednoj-ljubavi  svilena-bjelina

Oda jednoj ljubavi                                                           Svilena bjelina

viletne-sjenke   morski-visovi

Violetne sjenke                                                                  Morski visovi

dah-vjernosti  carobno-nebo

Dah vjernosti                                                                       Čarobno nebo

neuzvracena-ljubav  krajolik-ceznje

Neuzvraćena ljubav                                                           Krajolik čežnje

snovidenje  zaljubljenost

Snoviđenje                                                                                 Zaljubljenost

zivot-je-maskenbal  zimske-carolije-modre-rijeke

Život je maskenbal                                                           Zimske čarolije modre rijeke

hiljadu-i-jedan-veo  radovanje

Hiljadu i jedan veo                                                                 Radovanje

tirkizni-snovi  jesenji-osvit

Tirkizni snovi                                                                   Jesenji osvit

Pablo Neruda – Sonet o ljubavi

 

Kruh mi oduzmi, ako hoceš,
vazduh mi oduzmi, ali
ne oduzimaj mi svoj smijeh.

Ne uzimaj mi ružu,
koplje koje bacaš,
vodu koja naglo
izvire u tvojoj radosti,
nenadani talas
srebrni što te rađa.

Borba je moja teška
vraćam se umorna oka
ponekad zato što vidjeh
zemlju što se ne mjenja,
ali kad uđe tvoj smijeh,
popne se u nebo tražeći me,
otvara mi širom
sva vrata života.

 

pB


												

Bleki – Ne , molim vas

 

 

Ne molim vas

nemojte obraćati pažnju

na djecu sakatu od sreće

što ljubav kušala nisu

bol i jad je njihov drug

 

ne molim vas

nemojte se osvrtati

djeci očajnoj od samoće

što se gnijezde

u kulama od snova

 

ne molim vas

nemojte se obazirati

na djecu pogleda tužnih

blijedih od praznine

boli što u nejakim grudima nose

 

ne molim vas

nemojte vrijeđati

djecu hladnih ruku

promrzlih dana

što ispod betonskih mostova snove sniju

 

ne molim vas

nemojte proganjati

milu djecu

bola samoće i gladi

što ležajeve od kartona svijaju

 

ne molim vas

nemojte ubijati

tu nevinu djecu

što od tuge i neradovanja

svoje sreće grade

 

ne molim vas

nemojte se pogledavati

nisu ta djeca za vas

u njima toliko ljubavi ima

da dostatno bi bilo svima

 

ne molim vas

nemojte ni slučajno zapaziti

te grlice mile

drugi misliće da ste ludi

i ne znate šta radite

 

ne molim vas

ni u kom slučaju

ne pozorite

predivnu djecu malenu

što riječi dobrota i milost nisu čuli

 


												

Gigliola Cinquetti – No ho l'eta / Song – Lyrics – Prevod

 

Svijet odrastanja   Jasnost  

 

 

Non hi l'eta

 

Non ho l’età

Non ho l’età per amarti

Non ho l’età per uscire sola con te

 

E non avrei

Non avrei

Nulla da dirti

Perché, tu sai

Molte più cose di me

 

Lascia che io viva

Un amore romantico

Nell’ attesa

Che venga quel giorno

Ma ora no

 

Non ho l’età

Non ho l’età per amarti

Non ho l’età per uscire sola con te

 

Se tu vorrai

Se tu vorrai

Aspettarmi

Quel giorno avrai

Tutto il mio amore per te

 

Lascia che io viva

Un amore romantico

Nell’ attesa

Che venga quel giorno

Ma ora no

 

Non ho l’età

Non ho l’età per amarti

Non ho l’età per uscire sola con te

 

Se tu vorrai

Se tu vorrai

Aspettarmi

Quel giorno avrai

Tutto il mio amore per te

 

Nisam dovoljno stara

 

Nisam dovoljno stara

Nisam dovoljno stara da te volim

Nisam dovoljno stara da sa tobom izlazim sama

 

I ne bih

Ne bih imala

Šta da kažem

Jer ti znaš

Mnogo više od mene

 

Dozvoli mi

Ljubavnu romansu

U čekanju

Da taj dan dođe

Ali ne sad

 

Nisam dovoljno stara

Nisam dovoljno stara da te volim

Nisam dovoljno stara da sa tobom izlazim sama

 

Ako želiš

Ako želiš

Čekaj me

Toga dana sva moja

Ljubav biće tvoja

Dozvoli mi

Ljubavnu romansu

U čekanju

Da taj dan dođe

Ali ne sad

 

Nisam dovoljno stara

Nisam dovoljno stara da te volim

Nisam dovoljno stara da sa tobom izlazim sama

 

Ako želiš

Ako želiš

Čekaj me

Toga dana sva moja

Ljubav biće tvoja


												

Dijagnoza,dva jahača i hećim

 

Jednoć, Oma i Deba bili u posjeti jednoj u bolnici. Palo je tu i cvijeće.Bolnicu niže ginekološke, u onom vaktu, preko puta , bocu više pionirske , gdje lavovi riču i ne daju insanima spavat vas cijelu noć i ovi postali nervozni.

Možda je zbog tih lavova rat izbio, Rikom ljude izbezumili, a jednog proljeća to nesnošljivo postalo. Sjeli ljudi da se dogovore šta im je raditi, ovo dalje više vako ne m're. Nikako da se dogovore. A takarli je, mogo bi jedan narod nestat.

Jedni kažu prosimo zvjerinje Evropskoj zajednici nazadaj vrnuli. Nikad ih nismo mogli razumjeti. Uvijek nešto prosim, prosim, mi davali i davali,a oni opet i opet, prosim i prosim. Nama dosadilo
naučite po naški molim. Jok neće da čuju. Ograničeni tovariši neki, tovar bio kenjac i ostao.

A opet nam to prosim tako nježno, prefinjeno i zavodljivo bilo kad ga šapuću neke mojce, sonje, biserke i ditkice. Njihovo prosim šen krat lepi i prosim ubavo mili ili prosim još samo ah… joj mamo mamice. To nam nije bilo žao. Nisu morale prositi, toga ah šta mi radiš jedini, šenkrat ubavo prosim, kod nas ima koliko god neka hoće.

Zbog nas u onu zabit, partizansku bolnicu Franja u duševnu umobolnicu pretvorili. Sve malene Mojce, Sonje, Biserke i Ditke, pride neku Alenku zbog sramote i beznjedonosnih razloga opće opasnosti po dolželu zanavik zatvarali. Ono zbog polnog općenja sa tujincima u sindrom amore de la heraldika bosnia nisu pominjali, sramili se. Zatvarali i elektrošokove davali, hipofize odstranjivali.

Muškarci ih njini nikad nisu posjebuvali, po naški imali. Zbog toga smradaju, a nama ne treba njihov smrad. Bolje što odoše, odahnusmo nema više prosidba, malo im uvijek bilo.

A za ono zavodljivo prosim ubavo mili moj smo našli lijek i čaru da se ništa ne otkrije. O tome ne smijemo ni jene lanut. Miogla bi umobolnica Franja jope proraditi.

Cigare njihov izum a oni stvarno misle da u kutiji sedam in pedeset toliko cigara ima. Pa ti zlo ne misli, koliko su hablečine bili. Blečci, uvijek namrgođeni ko da im tujini žene tandaraju; namah onoj majci zvijeri evropi na takarenje prilježiše.

Oni drugi što im ispod grla nešto klatara; oni što su praznik, drugi februar najviše voljeli, kulturno se odmaknuše. Rekoše to ne bum naš probljem. Svoje smo zvijeri u kamenjar torove prangijama zbili i pustićemo ih kad stađun bude.

Treći bi odmah da kolju neuškopljene i nevine lavov. Naprosto se zajapurili, pobješnjeli i pomahnitali i ubarabatili. Donijeli i uneređene gusle ko dakaz: kažu vidite šta izmetli drvo kaže kako se to radi.

Četvrti misle malo ekološki, malo humanije; možda bi ih trebali sterilisati ili uškopiti. Bijele bubrege otfikatiri , što bi reko Deba.

Njih odmah oneređena vojska srbalja sa svih strana i sa brda i sa dola opkoli i plastovima bodljikave žicom ogradi.

Tako je izbio spor oko lavova.

Neki pak kažu da se sporilo oko lavova, ali zbog njih rat sigurno nije izbio. To je bio samao povod ko onaj 1914.

Rat je zapravo izbio zbog nastavaka krstaških ratova inkvizicije svetih zvjeri vatikanskih.

Dakle, rat se zbi zbog mentora , i zbog nekih načrtanija oko kojih se u drugom zološkom vrtu, onom karađorđevskom; one druge zviri na nož, kamu i prangije, a one treće zveri na drvosječku sjekiru, malj i gusle zakleli ; kolji i lavove i balije, sve odreda, ni ženu ni djecu ne zaobilazi.

Onoj ženskoj, nije od mojci i ditki,već iz naše bolnice; ali da je voljela joj, mamo maice jeste, plaho; iznenada pozlilo. Ništa opasno , kažu hećimi, prehlada neka i pogledavaju nebo kako se plavi i kako ga rumenilo zalazećeg sunca obliva.

Kad oni tako kažu nika ne izađe na dobro. Ako promrmljaju nije loše ili nije najbolje, to se nekako pregrmi. Kada se proderu nita opasno ili neko bude natakaren pa rikne, ili neku opasnu boljku prihefto i samo plaho natandaren kopni i riknjava.

Ništa opasno je: Riknjavae neminovnus poetica garantus.

Zadeverali se Oma i Deba oko, dijagnoze, Glava boli!Hem rukopis nečitljiv hem neki stranjski zbor, miriše na latinluk.

Ne gledaju žensku što se baildiše, samo zinuli u dijagnozu. Možemo li je posuditi malo, odgovor i ne traže, trk do Mojsija. Taksi pred vratima za svaki slučaj čeka.

Kaže Deba : Mojsije ti si najprviji i najpraviji od svih ćafira, moš li nam ovo čitabe protumačiti.

U anamo onu materinu grmi Mojsije ali viri. Nisam ti ja pisar od vakih slova. Idemo Hercu on je latinluk živi, koliko mu herc dozvoljava.

Herco kaže njemu pismena nepoznata, nema takijeh na radosnim vijestima. Idemo kod Lenjeg on pantomimu vrsno zna možda nam nešto išareti.

Kod lenjeg skontaše ništa od mahanja , ubebo se ni vještaćko ne pomaže. Pokupiše ga pa kod Dobrog. On se smiješi i notes knjigu , mali pojmovnik iz prsluka vadi, prirasto mu srce, i oni gedaju šta piše:

dg. RIKNJAVAE NEMINOVNUS POETICA GARANTUS HABITUS SCIENTIE ET ASTRIS – med./ lat. dijagnoza (dg.) mrijeti se mora poezija slijedi, tijelo nauci i zvijezdama; smrt neminovna laički rikno ti ne rikno riknućeš, a onda ti nauka i zvijezde sude ( a borami i vlast; to ne piše, logično se podrazumjeva)

E jas mu onaj hećim mnogo pametan , mogo je kratko i jasno reći : rinknućeš stara sad pa sad, takariš zvjezde i nauku;

još dodaju

Petrović Petar Njegoš: on se nije ženio. Hadum dokazano. Kako neće tuberan bio, u tujini po kojoj je svoje balege sijo, nije lijeka našo. U nekom kamenjaru daleko od hećima rikno.

Tako to usud radi. Ti zlo siješ i pjesmama hoćeš narod nevini , braću da istrijebiš. E pa vidi kako se kusi trijebe.

Dali je ovo kvintet klapa pojila , duet Debe i Oma tarabukovao ili samo Deba izšargijo ne sjećamo se.

Ode konzilij svoju dijagnozu hećimu da predstav da on muhur na nj opiči.

Dok su se oni sa hećimom natezali , u sobi  ona ženska,jako, umrla. Samo oči zatvorila , zaspala i usnila. Pa sad sanja i vidi šta se pored njene bivše sobe radi.Vrti ženska glavom:

Joj, mamo mamice blentovija da ih svijet take više nikad neće roditi ni vidjeti.Šta ćeš,nisu oni krivi.Kriv svijet što ih ne razumije.

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( XXIX )

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Govor cvijeća

 

Jesenji nemiri

 

Ljubomora i sumnja

 

Plava šuma

 

Čarobni svijet lotosa

 

 

 

Stari jedrenjak

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 

ako

voljeti je gruijeh

želim

da nas spale na lomači

plama

tijela koja sagorjevaju

u dodirima

na putu ka vječnosti

 

 

 

Djino Banana – Mace moje cupavo / Song -Lyrics

 

 

 

 

     

 

Ref.

Mace moje cupavo

ko te nocas volio

jos mnogo mogu da ti dam

al’ ja cu ipak ostat sam

 

Mace moje cupavo

ko te nocas volio

jos mnogo mogu da ti dam

al’ ja sam sam, ja sam sam

 

Ponekad me plase snjegovi s planina

postao sam i ja srednji, bojim se visina

tako ti moje mladosti, ne daj me

ne daj me tudjim ljudima da me ljube

 

Ref.


												

Elisaveta Bagrjana – Daljina

 

Svijet je sada podjeljen na dvoje:
no put moj i put tvoj sastati se neće.

Neobuhvaćenih daljina
za naš susret u prostranstvima
ipak ima.

Tu li si,
ili na drugom kraju Zemlje,
ili na nekoj planeti
nepoznatoj –
jednako smo daleko jedno od drugoga
kao u mraku između nas prostrtom
ne čuje se
ni zov,
ni zvuk,
ni znak.

Što ako isti zapjenjeni val
i tvoju
i moju obalu
prekrije?

I najmoćnija tvoja želja bespomoćna je danas
ukloniti polegnute prepreke,
a ja –
krila nevidljiva sticati ne mogu
da posljednju stazu preletim
i da ti na večeri tužnoj
budem gutljaj vina
i zalogaj kruha.

Svijet je sada podijeljen na dvoje:
no  put moj i put tvoj sastati se neće.

 

pB


												

Dobrosusjedski odnosi

Iz arhive

 

Nećemo prejudicirati stvari,ali se o nekim mora pričati prije nego što se dese.

Uvijek se desi ono što mora da se desi,bez obzira koliko se to nama sviđalo.Nije to nikakv fatalizam.To je zakon dijalektike ili više sile.

Papir je dobra stvar.U prosjeku je lakši od percetaa a može podnijeti čitav univerzum , pride koji paralelni svijet.

Papir je jedan od onih vrlo dobrih,ali i vrlo loših  stvari koje su se čovječanstvu desile.On može podnijeti i nanijeti sve ,i više od toga ,a da ne zaplače ili se ne zacrveni.

Papir nema vremena ni da se raduje,ni da shvata.Stalno mu novotarija tovare i tovare, svega kamaraju,ali papir je neumoran.Svugdje ga ima.I tamo gdje mu je mjesto i tamo gdje on smatra da se treba javiti. A zna kriti tragove ko zmija noge.I busat se u prsa ko gorila,kada ga zateku da pokušava cvijeće brati.

Vi mislite da se šalimo i da će ovo preći u basnu o papiru.On je zaista zaslužuje, prvenstveno zbog dobre glume, ali ovaj put niste u pravu. Ovaj put je na redu bajka o dobrosusjedskim odnosima.

Od kada je ona Kitačkica na vlasti papiri cvjetaju i  cvrkuću kako je idiličan odnos između nezavisne države Hrvatske i njenog cvijeća , zavisne republike Bosne i Hercegovine.

U svemu tome postoji upravo izrečena caka,oliti kvaka ,odnosno razlika.Hrvatska je nazavisna država,a Bosna i Hercegovina je zavisna republika,koja će,vjerovatno morati,još koji put krvariti da bi postala nezavisna i država.

Nažalost ti prerogativi nisu u njenoj nadležnosti.Hoće se reći, nije akreditovana za takva pitanju,odnosno nije joj dozvoljeno da sama odlučuje o svojo sudbini.

Vi ćete odmah pomisliti na prve istočne i zapadne susjede preko rijeka krvavih rijeka Drine i Save.Bićete u pravu,donekle.Oni su samo krvavi i monstruoznio izvršioci Vatikanske inkvizicije i trilateralaca.

To jedna od stvari koje mnogi zamjeraju papiru.Neinformiranost.Griješe,jer upravo papir ne da da se bilo šta sakrije.Uvijek sve iznese; na papir.

Ne mogu oni nama kriti Karađorđeva,papske i inkvizicijske koncilije,pederluke,gnusnosti i zločine ,a da nam to papir ne dojavi.

Ne mogu oni nama kriti sprege,a primati u članstvo zločince , žrtvu bacati u ponore, a da se papir ne sažali.

Papir zapisuje sve ,a na vama je da odlučite hoćete li mu vjerovati ili jednostavno poći linijom manjeg otpora i zaboraviti sve.

Zapisuje sve što rade : Vatikan,inkvizicija, Bilederberška grupa i njeni pobočnici Triilateralci,G-8 i „međunarodni“ monetarni i „humanitarni“ fondovi.

O malim mačićima ,ali monstruoznim izvšiteljima njihovih zamisli,  papir nerado troši vrijeme i prostor , sve je već deja vu i i deža vi, da je to postalo i dosadno. Sada je to na trenutak postalo insteresantnije jer su ona pizdunka  Kitarevička i oni malecki puhovi Jal Dačić jal Vućić,nama svjedno,ista ba.sorta,postali trilateralci.

Karađorđevo opet radi,Bosni se ne piše dobro.

I sada se vi pitate kakve to veze ima sa dobrosusjedskim odnosima.

Nikakve.

I u tome je poente.

Kako ćeš  zagovarati dobrosusjedske odnose , a Karađorđevačke planove   i krvave Drine i Save sniti.

Nismo zaboravili osnovni povod pisanja o dobrosusjedskim odnosima i željama:

Izgradnji deponije radioaktivnog i nuklearnog otpada u Republici Hrvatskoj, nedaleko od sjeverozapadne granice sa Bosnom i Hercegovinom . Osamsto metara od granice i 950 metara od  Bopsanske ljepotice Une.

To sve govori o lijepim riječima o demokratskim , dobrosusjedskim i prijateljskim odnosima sa uzajamnim poštovanju i kredibilitetu.

Kitačka,Kitačkice.Da li još uvijek pucaš iz dvocjevke?

Ne pada nam na pamet da kukamo.Jer glas ljudskosti , prozvani u ovom pismenu nikad nisu slušali.

Znate li zašto?

Znate, ali se sramite  to reći !

Mi smo operisani od stida i kažemo:

-Monstrumi su sljedbenici bludnice sa sedam brežuljaka i antikrista.

Bez obzira na sve što nam spremaju, mi uvijek plešemo i igramo,sevdišemo i ljubav vodimo i nudimo.

I na suncu i na vatri i na krvi.

Takve nas Bog Jedini Istiniti rodio i ljudima napravio.

BoguMilima.