Stađuni , stađuni lipi

Autor

Hajro Šabanadžović

Jesenja fantazija

Jesenji opus I

;

Ah , to proljeće

Proljetni opus II

Svileno ljeto

Ljetni opus II

Zima

Zimski opus II

**

Lijep je, sunčani dan. Jesenja zima došla na svoje. Biće i kiše, u planinskim predjelima i snijega.

Čini se, sve se pobrkalo.

Mi volimo sva godišnja doba i kada su ona u svom elemntu.Ali mi naopaki ka'ki jesmo, nama sve jedno koji je vakat i zato ćemo malo lamantirati o birvaktile stađunima.

Recimo, ko je vidio jesen a da u njemu jagode blistaju ,a ljubičice nježnošću mirišu krajolike.

Jesen je da jabuke i kruške zriju. Nekada je bilo da njen dragi ide u armiju.To je značilo čim se vrne eto svadbe,eto takarli dana opet u neku jesen.Dragu će armijati.Ko mu kriv što se mangi igra.Šta će draga raditi – njena stvar.

Jeseni su za svadbe, i tako to. Za duboko oranje. I brazde. I sve što uz svadbe ide. Kaže Sveta knjiga: vaša žena je vaša njiva. Mi dodajemo i voli duboko oranje. Kako neće voljeti. To je osnov plodnosti i života.Bome i ljubavi.

Proljeća za buđenje života i sve je u cvijeću , beharima i mirisima. Sve oživi i sve se uzbiba.Krajolici miriše na ljubav. Oni donesu tu čuvenu, jedinstvenu, veličanstvenu , uglavnom neponovljivu ljubav. Bude i bolnih. Neka , ako nema boli znači nije se ni voljelo.Jazuk.A ako se voljelo bilo je i takarli dana.

O ljetu se sanja, jer trava je narasla, miris pokošenog sijena je tu, da se valja u njemu i kupa u suncu. A ono sunce i valjanje? Pa udari sunčanica počesto. I zaboravi se insan.A kad se zaboravi, eto novog života. Ne odmah. Ima određeni vremenski period kroz koji i priroda i insanka postaju bremeniti.

A šta ste vi mislili, sunce vas mlatne u čelenku, vi se zaboraviti i da nema poslijedica. Ne mere to tako. A poslijedice su lijepe i željene. Neke i nisu. Na prvi mah, ali se prigrle.

Djeca su najljepše i najnježnije u ljudskim životima. Čedna i bijela kao zima.

A i ta zima. Hladna je i lijepa. Tjera čovjeka da se grli i stišće, da se zagrije. A kada se zagrijava krv uzavrije i onda zna se ,šta triba radit da se malo insan rahsladi.Recimo,igrati se malo kamare.Znate ono , treba posteljinu na kamaru pa u seharu. A kamara ima raznih i zadušnih i uzdisajnih.

Te dušeci, te šilteti , te svilene plahte, minderluci ,a napose i meki jastuci. Jer ako je zima, treba grijanje pojačati.Najlakše jastučenjem, a mere i dušečenjem. Kako je to zabavno , a i …

Lijepa nam ova godišnja doba, svako. A ljudi izvoljevaju.

Neko voli ovo , neko ono godišnje doba.

U nekima – u zemlju propadaju, neka mrze i najrađe bi da ih nije.

A ljubav gospodo?

A grijanje i veljanje?

Šta sa pupanjem i bibanjem?

Šta sa zrenjem i dubokim oranjem?

Vi bi i to da preskiočite sa godišnjim dobom koji ne volite.

Mislimo da niste svjesni šta ne volite.

Što bi poete rekle:

Mnogo toga nije volio, pa je zaboravio vrbopuc.

U Prevodu:

Samo jednom se živi, a vrba hejbet i svako malo pupaju, i aminovano pucketaju.

i po mahalski:

Takarli nam bili svi stađuni lipi.