Bijela dama i odar Osunčani oblak
Ljubav pokraj Modre rijeke Um smotan u fišek
Krhka bjelina
Zeleni vrt Cvijeće još cvijeća
Nemiri u vrtu Modra rijeka njene puteve zna
Most nad plavetnom provalijom U plaveti sna
Đardin nade Lice nade
Noć ljubavnih dodira
l.
Još uvijek, u meni, živa je iz sna slika
Kad prvi put Sarajevo ugledah sa Bistrika:
Na stotine sazvježđa u pomrčinu palo –
Zemaljsko i nebesko posve se smiješalo.
I ko Njemcu se onom javi naslut: iz skita
Promatram, al ne jedan grad nego svijet čitav.
I pamtim: niz bistričku ulicu, neznamkoju,
Svjetiljke krivovrate – visibabe u stroju:
Ko da je duša, od straha skroz budna, skroz trijezna,
Htjela da pripitomi, tim znanim, svijet neznan.
Tren potom osjetih kako, naježen, sav se kočim:
Grad je ledena voda u koju ću da skočim.
Ne gradom već prajezom ošinut bijah tmulom
Da sve pod nebom u lednu vodu se prometnulo.
Tren potom pojmio sam iz džigerice same:
Grad je toliko velik da nema mjesta za me!
Jer u moru tog svjetla – gdje naći konačište?
(Sjetih se sestre kad mi, u krilu, glavu bište).
I sam sebi se činim ilegalan ko koza
Dok slazim u samoću sa uskotračnog voza.
2.
Premalen u metežu, izgubljen usred buke –
Samo saobraćajci k meni su širili ruke.
Teško je, danas, reći šta mi je taj grad bio,
Gdje četvrt stoljeća sam u sobi prosjedio.
Isprva, sanatorij sa pogledom na more,
Gdje sam se liječio od svoje Crne Gore.
Od Crne Gore u kojoj duša je moja bila
Ptica koja gnijezdo na nakovnju je svila.
Raspamećeni dečko, sa ibeovskom grbom,
I nutrinom drhtavom i gipkom ko prut vrbov,
Živio poluživot, u gradu polustranu.
Živio ko flauta. Ukoso i ustranu.
Čežnjom rasplitaš pletenice kose vrane
zalivaš jutarnjom rosom tijelo vrelo
gasiš požare što od skuta ka grudima plamte
u nerazum biju i jauču
gdje si dragi što mi ne dođeš
umorna je krhka grlica tvoja
dođi dragi ruža cvate
noću bijesni i miriše
uvenuće čekajući tebe
da mi dare vjenčane skupljaš
Šta meni darovanja tvoja
kad mi bašta bez ljubavi vene
šta će meni vjenčanica bijela
kad je svila moja milovanja željna
samo dođi mili i uberi me
U uglovima očiju tvojih snovi vriju
prepoznah plavetnilo neba našega
i modre rijeke što iskri na kraju puta
kamo smo ljubav snili
Tada opazih tvoju sjenu malu
nasmješenu i vedru od milovanja
mene za ruke drži i ljubi
moje maleno čedo radovanja
Pomislih na ružu ljubavi
plač vremena što đardinom klizi
usred raširenih prstiju htijenja
zastor je iznenada pao
Jecaj je što slama utrobu
izviruć iz dubine tkiva
osjeti se na daleku prošlost
kad si djevojčica bila
U očima tvojim prepoznah kutke
maglovitih sjećanja i vrišteće boli
zarobljene u vlažnoj tami
poput zatučene grlice male
Pokušah otvoriti kutke očiju tvojih
kroz otvorena usta što traće dah
nesrećnica mila grca i pije suze
zbog zla što joj djetinju ružu uze
U tami kutaka očiju tvojih
vidim grlicu jednu
koju tjeraju koju siluju i siluju
kojoj kamom život uzimaju
Zarobljen u krvavoj tami očiju tvojih
u srca mi prodire trn ruže ljubavne
režuć oštro do srži do smrti do zvijezda
da osjetim tvoju bol malena moja
U uglovima očiju tvojih san ja vidim mila
ja eto ljubljen i obljubljen milošću tvojom
zamalo nemah moći vraćati se iz tame tvoga života
toliko je teška ko da planini zla pripada
Vračajući se u zagrljaj života tvojih grudi
užas mimohoda mraka prethodi sreći umirućeg
plivajući po dubini srca tvoga osjetih rađanje
blisko kao ljubav u zjenicama očiju mojih
You should come with me to the end of the world
without telling your parents and your friends
You know that you only need
say a word
So end my play with thy
end of the world
But I know
that I'll go… away by myself
I feel you don't want to come
You should come with me to the end of the world
We could lie all day on the quiet sands
I would introduce you to my friend the bird
who sings and flies along the fairy strand
But I know
that I'll go… away by myself
I feel you don't want to come
he—e, ha—a
If you come with me to the end of the world
I'll give you anything that lives on earth
You know that you only need
say a word
So we might live at the end of the world
What I know
that I'll go… away by myself
I feel you don't want to come
he—e, ha—a
Kraj svijeta
Hoćeš li ići sa mnom na kraj svijeta
Ne govoreći svojim roditeljima i prijeteljima
Znaš ako samo to želiš kaži riječ
Takav kraj mi plati tvojom
Kraj svijeta
Ali znaj
Ja ću ići…,daleko sam
Osjećam ne želiš da ideš
Ali ćeš ići sa mnom do kraja svijeta
Možeš lagati čitav dan na pijesku
Upoznaću te sa mojim ptičijim prijatreljima
Koji pjevaju i lete uz lijepi žal.
Ali znam
da ću ići…sam daleko
Osjećam da ne želiš poći
He- e ,ha-a
Ako pođeš sa mnom na kraj svijeta
Daću ti nešto da živiš na zemlji
Znaš šta jedino želiš
Reci riječ
Tako da možemo živjeti do kraja svijeta
Šta znam
Da ću ići..daleko sam
Osjećan ne želiš ići
He- e ,ha-a
Datum “novosti” nije bitan, jer to se svake godine dešava.
U svim vremenima je tako:
Neuki pojma nemaju.
U sušnom australskom gradiću Lajamanu koji se nalazi 900 kilometara južno od Darwina u sjevernom teritoriju Australije, ponovno je zabilježen neobičan fenomen. Isti taj gradić je već četiri puta u posljednjih 30 godina imao priliku iskusiti “kišu riba”, a posljednji put je to bilo 2010. godine.
Na sjeveroistoku Meksika uočen je nezabilježen prirodni fenomen.
Uprava za civilnu odbranu države Tamaulipas objavila je da su, tokom kiša, zajedno s vodom iz oblaka padale i ribe!?
“To je bila slaba kiša, tokom koje su manje ribe bukvalno padale s neba”, navodi se u saopćenju uprave na Facebooku.
Naučnici zasad nemaju tačno objašnjenje za ovu pojavu.
**
Par ribica palo sa neba i oni se za glavu hvataju.
Ne razumiju.
Pojma oni nemaju. Evidentno.
Neuki su i zbunjeni.Vrane im ispile mozak, kol'ko se nama sa ove udaljenosti razumijemo u pogan.
A evo, mi sa ove bande bare imamo naučno objašnjenje.
Ništa neobično.
Predvidjeli smo slijed događaja dok je Irma provodila svoje naume.
Uragani i tajfuni usišu sve pred sobom.
Bio je Harvej,Zatim Irma nad Karibima i Floridom.
Zaputio se Jose za njima.
Niko da se zapita koliko je to progutanog mora, usisanih morskih plodova i riba.
I zar neuki misli da će to vječno ostati u vazduhu.
Ma joj ,naučne blentovije.
Sve što ide gore mora da se vrne dole.
Zakon gravitacije.
Pa vi i dalje svake godine nemajte pojma i ostanite bez objašnjenje za padavinu riba.
U nas , u Bosni pamet se rađa dalje od uticaja uragana koji muti um
Da aim pričama o Isusu koji je jednom košarom nahranio tisuće i tisuce insana , iako su hriščani , iluzorno je.
Riba je rioba i ljudska hrana od vajkada. kako će na trpezu dospjeti to samo Nebo zna.
Ti, sudbino moja prokleta
meni si bila maceha
dusu si moju slomila
sudbino, sudbino, sudbino prokleta
Nikad me nisi mazila
uvijek si druge pazila
dusu si moju gazila
sudbino, sudbino, sudbino prokleta
Ref.
Jer ja sam jedan od mnogih
sam pod zvijezdama
jedan od mnogih sam do ocaja
ljubavi zedan tezak nosim ja kriz
jedan od mnogih sto koracaju
rukom u ruci plavom beskraju
jedan od mnogih koje razdire bol
Vesto skrivam tvoj lik
od ljudi pomalo zlih
k'o trn u oku
sreca je za njih
Nije mi tesko jer znam
sa tvog su mi lica dar
i suze i smeh
za dusu su lek, oduvek
Prste sklopim u dlan
pred novi dan
zeljo jedina, dobro znaj
dobro znaj da
Ref.
Cuvam te, ne dam
nikom da te dira
na dlanu si
moja tajna urezana
Cuvam te, gde god
krenem imam te
na dlanu si ti moja
linija zivota, ljubavi
Zamislite
vrućina je
godišnje doba nije bitno
gorite
u vama vrelina
ništa ne pomaže
Ni lubenica
ni improvizirani hladnjak
ili dječiji tuš
ni hladni voćni kup od borovnica
sa kockicama leda
ni čokolada ledene kocke
sa razlivenim šlagom
obojen čežnjom
ni…
A onda
niotkud
stvori se prelijepa Ona.
Žena
a Djevojčica
Krhka ruža
a Princeza
odjednom rajski mir i tišina
ime jasno miriše na cvijet
na san
na ljubav
ne smiješ ga izgovoriti
nebo da ne naljutiš
Njen
Ocean dubok kao iskon
uzburka nježnost
Nadu
javi se osjećaj osjećaj
da vam ispod nogu teku rijeke.
vjerovatno modre
bosanske
i balkanske
pogled u nježne oči
srce obuzme milost
blagost ganuća do suza
sve žestine nestanu
zvizdani utihnu
ostaje samo jedna pomisao
uzvišena ljubav
Tišina i sni
i talasanje
u noćima srebrenog mjeseca
Ljubav je samo rijec i nista vise,
ljubav se uvijek isto cita i pise
ruka u ruci je vec nesto drugo
i sapat njeznih rijeci
uz kapi kise…
Ljubav je samo rijec i nista vise,
obicna slova svakog lista papira,
tajna i strepnje su vec nesto drugo,
to je i prvo pismo sto rijeci bira,
ljubav je samo rijec i nista vise…
Ponekad je samo pogled
uzrok bezbroj budnih noci,
uzalud se nekad moli,
to je ljubav, to se voli,
i kad oci suze vlaze
i nevjesto kad se laze
ili kada tijelo boli,
to je ljubav, to se voli…