Autor
Hajro Šabanadžović
Miris zime Okus prolječa
Čari ljeta Boje jeseni
Mistični krajolik Tajna svjetlosti
Brda i doline Mudrost
Duga u potrezi za izgublejnom bojom Krhka ruža
Plavetni đardin Zeleni đardin
Crveni đardin Venerin đardin
Njeno ime je nada Nježni plamen ljubavi
Provvjetala plavetna ruža Afroditin lug
Afroditina čarolija Valovi strasti
Vjernost i oblaci Odlasci i pomirenja
Savjest Nemiri
Više ti ne vidim, dijete,
u osmijehu jabuku crvenu.
Tuge ti pogledu prijete,
pjesmu ti otimlju grlenu.
Na mrki glas dječaka
stado se moje prenulo.
Ko mjesečeva zraka
poljem je srce krenulo.
Ja evo Mili Bože ,radosna dolazim tebi.
Srce janjeće, Tvojoj Milosti prinosim.
Mili Bože , moju nevinost oprosti meni.
U ruci ,Tebi, čistu dušu svoju donosim.
Radosna i vesela ničega mi žao nije.
Mrijet svakako valja kasnije ili prije.
Molim ,sačuvaj mi Dobrog blesavoga,
mog drugara smiješnoga i jedinoga.
Nesuđenu ljubav moju,
a blentavu ovcu Tvoju
trbaće mu pomoć Tvoja
iskrena kao ljubav moja.
Nije važno što me ko ovcu nestadoše
život nek žive oni što dole ostadoše
podari dječaku milost Tvoju
nak pamti djetinju ljubav moju.
Una Noche Mas
Recuerdo tu imagen alejándose
La tierra se hundía bajo mis pies
Fui cayéndome al vacío
Sin poderme agarrar a la vida
¿Cómo pude imaginarme
Que tenía algo que darte?
Y yo en mi madurez y tú
En tu plena juventud
Los años no perdonan
Sólo te ruego que me des
Una noche de amor
Sólo pido una noche más
Que me vuelvas a engañar
Te maldigo para que no puedas llorar
Que tu corazón se vuelva una piedra
Que tu alma pierda su alegría
A la vez que mi cuerpo envejece
Sólo te ruego que me des
Una noche de amor
Sólo pido una noche más
Que me vuelvas a engañar
Još jednu noć
Sjećam se tvog lika dok si nestajao
Tlo je klizilo ispod mojih nogu
Polako sam padala u ponor
Nemoćna zadržati život
Kako sam se mogla usuditi zamisliti
Da imam nešto za ponuditi?
Ja, zrela žena i ti
U sjaju mladosti
Godine ne pokazuju milost
Samo te molim daj mi
Samo jedna noć ljubavi
Samo tražim još jednu noć
Opet me zavaravaj
Proklet ću te da ne možeš plakati
Neka ti srce postane kamen
Neka tvoja duša izgubi radost
Dok moje tijelo stari
Samo te molim daj mi
Samo jedna noć ljubavi
Samo tražim još jednu noć
Opet me zavaravaj
Bosna je Zemlja Božije milosti.
U njoj Sarajevo Grad čednosti Modra rijeka imadu.
Bogata zemlja rađa izuzetne ljude.
Danas dajem pomen jednom od njenih najvećih sinova. nažalost njega se rijetko ko sjeti.
Ni mi se nismo proslavili.
Sjetimo se dva puta godišnje.
O danima rođenja i smrti.
Kratki i šturi zapis hroničara, odaje sliku nemarnosti cjelokunog javnog mnijenja:
23. Jula / Srpnja 1906.-u Sarajevu je rođen hemičar Vladimir Prelog, čije je središnje zanimanje bila stereohemija molekula te problem prostorne građe molekula. Dobitnik je Nobelove nagrade za hemiju za radove na području organskih prirodnih spojeva i stereohemije, počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Njegovi radovi su pridonijeli razumijevanju naravi enzimatskih reakcija.
****
Sarajevo je jedan od najređih i najveličanstvenijih gradova u svijetu. Iznjedrilo je dva Nobelovca.
Ivu Andrića i Vladimira Preloga.
Nekad a su se istinske veličine poštovale .
A danas?
Bolje da ne pričamo i kvarimo sjećanje na umnog i dobrog čovjeka.
Vladimir Prelog rođen je u [Sarajevu 1906. godine. U rodnom Sarajevu pohađao je pučku školu, a nakon razvoda roditelja 1915. godine s ocem dolazi u Hrvatsku. Otac mu jebosanskohercegovački povjesničar sa hrvatskom putovnicom -Milan Prelog.
Pučku školu završio je u Zagrebu, gdje je počeo pohađati i gimnaziju, a u trećem razredu s ocem preselio se u Osijek. Tamo nastavlja svoje srednjoškolsko obrazovanje i, zahvaljujući profesoru Ivanu Kuriji, počinje se zanimati za kemiju. Pod njegovim je mentorstvom već u petnaestoj godini objavio svoj prvi znanstveni rad iz kemije, koji je objavljen u “Chemicer Zeitungu”.
Nakon što je 1924. maturirao u Zagrebu, odlazi na studij kemije u Prag. Tamo je diplomirao 1928., a doktorirao 1929. godine pod vodstvom Emila Votočeka. Istodobno je surađivao s kemičarem Rudolfom Lukešom. Nakon doktorata neko je vrijeme radio u laboratoriju kemijske veletrgovine G. J. Dřize, a 1934. godine vratio se u Zagreb.
Tu je predavao organsku kemiju na Tehničkom fakultetu. 1941. godine na poziv Lavoslava Ružičke odlazi u Švicarsku zbog tadašnje političke situacije.
Član je mnogih akademija znanosti i počasni doktor mnogih sveučilišta te počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1986. godine .
Umro je u Zürichu, 7. siječnja 1998. godine. U Zürichu je kremiran a 21. rujna 2001. godine njegova urna prenesena je i nakon komemoracije u palači HAZU svečano položena u grobnicu HAZU na Mirogoju .
Područje njegovih istraživanja bili su, uglavnom, heterociklički spojevi, alkaloidi, antibiotici. Središnje zanimanje bila mu je stereokemija molekula, zaokuplja ga problem prostorne građe molekula. Uvodi naziv kemijska topologija za područje stereokemije koja se bavi geometrijskim svojstvima molekula. Pridonio je objašnjenju strukture steroida, kinina, strihnina i drugih alkaloida, a sintetizirao je mnoge organske spojeve. Njegovi radovi su pridonijeli razumijevanju naravi enzimatskih reakcija.
Imam jednu zelju
da ti tvoja medna usta
jos jednom poljubim
pa da se nikada
iz sna ne probudim
Nista me ne boli
samo mi se srcu
rana pozledjuje
stara jer me ti ne volis
srce iz nedara
Kada budem umro
na mom srcu
ostace mi jedna zelja
pusta sto ti ja nikada
ne poljubih usta
**
Sjećanja na sve Praznike
Jedan cvijet za drugi cvijetak ,po vašem izboru,cvijeće ćemo replicirati,a dame nježno u album mladosti i čežnje prislanjati. Za neke damu smo ostavili suzu kristalnu , ali svima ljubav poklanjali.
Dame koje vas sa fotografija glede, su sve, one naše dame sa kojima smo se našli, pa se posle nismo našli. I za kojima srca još uvijek kucaju.
Hvala svim grlicama naših života.
Posebno velika Hvala i poštovanje damama u sjenama ,iza upitnika.
Malobrojni sretnici još vijek imaju one sa kojima su se jednom našli.
Ovu pjesmu poklanjamo svim prekrasnim cvjetovima naših prelijepih dana.
Neke su usnile , neke su sa nama, da nam čari i snove svoje poklanjaju.
Za ljubav ćemo lako. Toliko je u nama ima, da je možemo darivati svima.
Samo treba jedna pružena ruka.
I eto, to je to.
Dvije ruke , jedna u drugoj. Dvije ruke su par. A, par je već nešto. Poslije je sve lako.
Neke od milosnica nas sa putanja maglica gledaju i smješe se.
Znaju njihovi darovi su u našim srcima, u sigurnom okruženju.
Drugi cvijetovi, naših svijetova će se kasnije ovoj galeriji ljepote pridružiti.
Bitno je da su u srcu.
Mnogo je to snova, ljepote i ljubavi. A tako i treba. Gdje je muzika tu je i ljubav.
Hvala Gospodu Milostivom na obilju prelijepih milodarja i sjećanja.
Mi im nećemo zaželjeti Sretan osmi mart.
To je jedan dan u godini i uglavnom bezlično radni.
Umjesto toga ćemo im zaželjeti:
Sretan Vam svaki tren vaših života u kojima želima da ljubav uvijek sija.
I hvala vam, za sve što ste nam poklonili.
Pa i za ono: dvoje se našlo pa se poslije nije našlo.
Jednom će Lenji Debi , nako jaranski , iznebuha:
-Baš si glupko!
-Što?
-Pušiš , eto što.
-Pušiš i ti.
-Jašta ću drugo raditi nego pušti.
-Zar onda i ti nisi glup?
-Jok ja!
-Kako to?
-Ja se pravim da sam glup i onda cigarete ne djeluju na mene.
-A kako znaš da djeluju na mene?
-Eto , na priliku , da ne pušiš sada bi imo barem devedeset godina, garant
-Kako znaš?
-Rekli naučnici da cigarete smanjuju insanski vijek?
-I ti im vjeruješ?
-Naravski da im ni slučajno ne vjerujem, nisam frajer?
– E onda im ni ja neću vjerovati.
-Kasno Lenji druže moj.
-Zašto ?
-Placebo efekat?
-Ma nešto mi tu neštima!
-Šta to?
-Ako ne bih pušio i ako bih imao devedeset godina , kako bih znao da je na mene djelovao taj tvoj takarli placebo.
-Šta te briga. Kad imaš devedeset godina i onako nemaš pojma o životu , koji je protutnjao i koji se mora u tvojim nogama , ali ne i u umu i u bijelim bubrezima zakopitit.
-Misliš tada ni placebo ne pomaže da se digne!?
-Šta da se digne?
Ko ovdje ima devedeset godina i placebo efekat ; ja ili ti?
*
A jopet , neki drugi put Deba će Lenjem :
-Baš si glup!
-Opet?
-Piješ ,eto što.
-Dobro da si mi reko. Sad mi je već lakše. Dobro je biti informisan.
-Ti ni jene, ni muhabera. E baš si glup. Ja bi se zabrino.
-Zašto?
-Naučnici dokazali da piće smanjuje insanski vijek do krepaštine.
-Ni ti se ne brineš!
-Za mene to ne vrijedi.
-Kako znaš?
-Mara gatara mi gledala u međunožje i izmudrovila ; dokle god piješ živjećeš. Kad prerstaneš piti riknućeš.
-Zašto ti je gledala u međunožje?
-Baš si glup. Neće mi valjda gledati u laktove ili pete. A sem toga pasulj nam skuvala za ručak. Natakarila ga , do poslijednjeg zrna.
…
Mnogo godina poslije Deba rikno , a nije presto piti.
Misli Lenji:
-Nije moro ići svako malo kod Mare ili neke druge gatare. Sve samo upaljeno , prevrtljivo ( ono : vole se prevrtati , da ne bi bilo zabune ) žensko čeljade. Znao sam da će riknuti ako ne prestane piti.
-Kako si znao?
Prepade Lenjeg poznati glas , ali koji više nije sa ovog dunjaluka.
-Rekla mi Mara gatara da te slagala. U oni vakat joj bilo teško naći dobrog zagonđiju, kojem po vazdan moš gatalinkom kreketat u međunožje i gatat , i pride da vjeruje u ljubav i budućnost . I nako usput jošten voli popit.
Narovoučenije:
-Što ti je Placebo efekat?
-Isto što i insan.
-Čas ga ima , čas ga nema!
Osmjehuje se natakareni Deba sa onoga svijeta i mnije:
-Vala baš je ona Mara gatara prava veštica, Sve potrefila – Doklen god sam živio , ja sam pio , nikad nisam prekido. Ha, sam umro ja sam prekino piti. Što ti je placebo efekat? Đavoljska finta.
Dok su anđeli vagali na koju će stranu Deba , terezija im se nešto nije mogla naštimat. Nikako da se imiri onaj osjetljivi vršak za tačnu mjeru, kao da ga sjeverni pol privlači, a južni odvlači .
Deba se u čekanju često smijao ko da ga nije briga šta će kantar kasti. Jednom od onih koji su zbog debe morali čekati mjerenja, bilo čudno što se ovaj stalno od srca smije. Samo da bi ga pito sjaranio se sa Debom. Deba se epravio da ga ne poznaje . Bio je to Cakam M.Č. njihova mala raja. Glupko je načisto odletio u zrak uadnjeg dana rata 95.
-Zašto se ba toliko cepaš od smijeha , ko šifonske gaće poderane na koljenima.
-Ma kako neću , bolan. Eto, ja rikno zato što nikad nisam presto piti . A čim sam rikno presto sam piti.
-I tebi to smiješno?
-Donekle , Al ne smijem se ja tome , smijem se Lenjem.
-Onoj lenjoj mrcini ? Zašto?
-Moj najveći zemaljski haver ne mere biti mrcina. Zato se nas dvojica nismo mirisali dok si bio na dunjaluku. Moro si vazda muhur na istinu tačirati. a to je gore od trača. Boli ljude. Koja li smo mi sita prevrnuli i izbušili , ne mere ih ni abakus posabrat.
-I vama smiješno što ste sita bušili.
-Ma i to , jer sita koja smo mi bušili su postala bušna sita tek poslije naših bušenja. al ne smijem se tome , jer je tako moralo biti, već se smijem Lenjem.
-A zbog radi čega?
-Zato što će prestat piti i haman , na mah će crknuti.
-Kakve to veze ima, osim ako nije notorac.
-Ma nije notorni , al sam ga ja prije , samo što nije po vijeka nadošlo , jaranski natakario.
-Kako ćeš ba jarana natakariti?
-Fino jaranski. A kako drugačije. Ha , se razveo od prve žene i upozno jenu van taku i namah se nameračio ženit. U meni ljubomora proradila , jer se još ni jenom nisam zabračio i napravio mu mućku. Sad mi krivo , nisam znao da će ga proganjati haman četeres i pride kuka.
-Šta mu uradi crni Deba.?
-Ma , skoro ništa. Zamolio Maru Daskaru da da mu gata u tahtu , i da mu nešto pametno izgata.
-Zar Mara Gatara nije bila glavna vidjelica , koja je predvidjela svu ovu ujudurmu oko Međugorja?
-Jes, ali njoj Lenji ne bi vjerovao jer bi mislio da sam je nagovorio. A i bila je plaho zauzeta . Davala je upute , smjernice i savjete Međugorskim vidjelicama , kako gatanje bezbolno plasirati kao istinu u lakovjernu javnost.
-I šta mu izhata Mara Daskara?
-Ako se oženi , ona nova će ga natjerati da batali piće . A ako batali piće skroz na skroz je rikaverla.
-I on joj vjerovao?
-Normalno da jest , jer mu je danima , i heftama gatala u međunožje. Kaže da utvrdi gradivo , jer take goleme stvari i predviđanja se ne rade tek tako. A ko je on da ne povjeruje vidjelici, ako čitav dunjaluk , manje više , prihvatio i prhvata vidjelištvo sa svih strana svijeta.
-I nije onu oženio?
-Normalno da nije . Placebo efekat. A i ona njegova sanjala da mu Mara maskara butum međunožje izgatala. Iako je i za nju ostalo, poljuljali se međuljudski odnosi, i eto četiri decenije i kusur Lenji i ta njegova sređuju te međuljudske odnose. Skoro svaki dan ; ponekad i više puta na dan.
-I šta je tu smiješno?
-Tu nije ništa smiješno , ali uskoro će biti jako smiješno.
-Kako znaš?
-Pa vidiš li bolan da se po vazdan smijem . Gledam Lenjeg odozgo ko neki vehti tajni agent i vidim on posustaje u sređivanju međuljudskih odnosa. Ona njegova jal zbog toga ili joj došo vakat pomalo poboljeva. Kako je ko sve komunjare naprasno postala vjernica, ne ide joj se gore sa poganštinom na duši i među skutima. Nagovara ga da je ženi, da bi časno i pošteno kao udata žena mogla ispustiti grešnu dušu.
Na ovo se Debin novi a stari ahbab Cakan zakocjeni od šege. Jedva do daha dolazi:
-Baš je napeta i do kragne komičlna situacija. Jadan on . Ali ne mora je oženiti.
-Jes , jadan li je Lenji. Prvi put u životu se ivalio u belaj. Ni kriv ni dužan. U svakom slučaju rikavela. Ako je oženi moraće prestati piti , jer njoj vjera zabranjuje da se uda za pjanu. Tada će Mara biti u pravu : rikavela. A ako je ne oženi , ona njegova žena mu rekla da će mu ona suditi i nikad više ni jedne neće popiti. Tu mu ni nebo , ni jaran Deba u predsoblju neba ne mre pomoći.
-U pravu si. Baš je ovi život jako smiješan. Kako god okreneš rikneš. Sa ili bez gatanja , pa čak ni placebo tu ništa ne pomaže.
Na srcu mi lezi jedna stara rana
koja nece iz njedara nigdje
pa se srce pita moje
kako li je, kako li je
pa se srce pita moje
kako li je, kako li je
Ref.
Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da ga odsanjam
Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da ga odsanjam
Idi, idi nesanice da
Na srcu mi lezi jedna stara rana
daj opusti srce je moli
a rekla je da ga dugo nece boljeti
ali boli, ali boli
a rekla je da ga dugo nece boljeti
ali boli, ali boli
Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da ga odsanjam
Ref.
Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da ga odsanjam
idi, pusti me da ga odsanjam
Krik
tijela umornog
od čekanja tebe
nježne i snene
kao eho
kao ton
srca
što jeca
srešćemo se
u noći mjesečeve bajke
a tvoja zadivljujuća svjetlost
tišinom sni
Svo ti srce na dlanu
Ne veruješ da te volim
bas si čudan ti
jer ja svoju ljubav dajem
drukčije od svih
Možda ne znam da ti kažem
kao druge sve
i u javu ja ne umem
da pretvaram sne
Ref. 2x
Evo ti srce na dlanu
uzmi ga, nek’ bude tvoje
evo ti duša i telo
evo ti sve što je moje
Ne veruješ ti u mene
i mog srca žar
kad bi deo žara moga
ti imao bar
Ne veruješ da bih tebi
dala srce svo
ti potraži da te odmah
uverim u to
Ref. 2x
Ne veruješ da bi sa mnom
bio srećan ti
da bi našoj pravoj sreći
zavideli svi
Ne veruješ kad ti kažu
da je sreća to
kad ti neko na svom dlanu
pruži srce svo
Ref. 2x